Hoće li zbog klimatskih skandala pasti šef IPCC-a?

“Kada kiši, onda pljušti” je uzrečica čije ironično značenje se ovih dana teško moglo izbjeći u slučaju Rajendre Pachaurija, predsjednika UN-ove Međunarodne komisije za klimatske promjene (IPCC). Institucija čija se riječ od strane mnogih opinion makera smatrala svetim pismom, odnosno autoritetom o kome nema niti smije biti ikakve rasprave, pogođena je serijom skandala, uključujući i one koja njene nalaze – na temelju kojih se stvarale političke odluke koje bi trebale odrediti život stotina budućih generacija – dovode u pitanje.

Tako je priča o topljenju ledenjaka na Himalajima do 2035. godine, odnosno činjenica da se ta špekulacija bez ikakve ozbiljne znanstvene potvrde (pa čak i uz naknadno odricanje njenog autora) našla u službenom izvještaju IPCC-a samo potvrdila bojazni da je IPCC političko,  a ne stručno tijelo, odnosno da je znanstvena utemeljenost njegovih tvrdnji, u najmanju ruku, upitna.

Samo par dana kasnije dolazi vijest da je IPCC u svoj službeni izvještaj ubacio isto tako “problematične” tvrdnje da će povećanje temperature u svijetu dovesti do povećanja ljudskih i materijalnih šteta izazvanih uraganima i poplavama. Za znanstveni rad na kojem se temelje te tvrdnje se ispostavilo da nije prošao stručnu provjeru, odnosno da su neki od IPCC-ovih stručnjaka tražili da se te tvrdnje izbace iz službenog izvještaja. Međutim, on je ostao dio službenog izvještaja, i njime su se, između ostalog, koristili britanski ministar okoliša Ed Milliband i drugi zapadni političari kao argumente pred konferenciju u Kopenhagenu.

Najnoviji skandal, koji je doveo u pitanje autoritet IPCC-a, mogao bi za posljedicu imati ostavku njegovog šefa Rajendre Pachaurija. Njegovim radom prvenstveno nisu zadovoljni skeptici teorije o globalnom zatopljenju, ali Telegraphov Geoffrey Lean podsjeća kako je njegov dolazak na čelo IPCC-a godine 2002. izazvao bijes zagovornika tog danas sve kontroverznijeg konceptga.

Stargate: Universe – prvi dojmovi

Pogledao sam prve dvije epizode TV-serije Stargate: Universe i mogu reći kako mi se načelno sviđa. Doima se da je postignut cilj svakog dobrog početka spin-off serije – imati sadržaj koji okorjelim fanovima Stargatea neće predstavljati ponavljanje već viđenog, a s druge strane novim gledateljima (koji za SG nisu čuli) omogućiti da se užive u osnovnu koncept bez da u seriju gledaju kao telad u šarena vrata.

Casting serije je također dobar, s obzirom da je vrlo dobro vidjeti Roberta Carlylea kako, za promjenu, ne tumači psihopata. Ostatak postave je anoniman i relativno nepoznat, što znači da većina glavnih likova nisu off limits kada na red dođe njihova eventualna likvidacija – a što je, s obzirom na postavku serije, prilično realna i u dramaturškom smislu korisna opcija.

Možda bi se eventualne zamjerke mogle postaviti tome što se cijeli koncept na trenutke ne čini baš previše originalnim. Točnije, malo previše “baca” na neke druge TV-serije kao što su Zvjezdane staze: Voyager, Izgubljeni, a, kada se tome doda i prilično mračan i depresivan ton na početku, netko bi se u svemu tome mogao vidjeti i utjecaj Galactice. No, barem zasad, nedostatak originalnosti nije dao previše materijala za zijevanje. Stargate: Universe nakon prve dvije epizode zaslužuje palac gore.

Buduća Prva dama – novovalna femme fatale u toplesu ?

Sve donedavno je malo tko znao tko je to Gail Huff osim gledatelja bostonske TV-stanice WCVB-TV gdje dotična radi kao terenska novinarka. Taj se broj nije povećao vjerojatno ni nakon što joj se kći Ayla Brown uspjela probiti u polufinale Američkog idola. 47-godišnja novinarka se, pak, više ne može potužiti na anonimnost nakon što joj je suprug prije par dana napravio politički potres postavši republikanski senator u tradicionalno demokratskom Massachusettsom. Suprug joj je postao instant politička zvijezda kome su već sada počeli proricati budućnost u Bijeloj kući, a popularnosti su mu pridonijele i goluždrave snimke iz mladosti.

Sada se, pak, otkrilo – odnosno nacionalni i globalni mediji su otkrili – kako se i Gail Huff u mladosti bavila sličnim aktivnostima kao i njen muž. Zasluge za to pripadaju izvjesnom Dagneyu Fignusu, relativno anonimnom new wave glazbeniku (koji u ovom trenutku ima službeni website, ali ne i članak na Wikipediji) koji je 1984. godine napravio pjesmu po imenu Girl with a Curious Hand (“Djevojka s radoznalom rukom”).

Iste je godine snimljen i video-spot u kome naslovnu ulogu tumači tada 22-godišnja Gail Huff. U mnogo čemu taj je spot tipičan za 1980-e, odnosno doba kada su mladi i nadobudni rokeri pokušavali naklonost publike steći više vizualnim, a manje audio-sadržajem. Tome je u ovom slučaju veliki doprinos dala buduća Prva dama SAD, tumačeći femme fatale čiji kostimi i pokreti odaju freudovske aluzije sa suptilnošću buldožera. To se posebno ističe u kadru gdje njena “radoznala ruka” istisne mlaz iz tube s kremom za sunčanje. Najviše će, pak, zanimanja izazvati kadar gdje se protagonistica skida i u toplesu iz čamca skače u more. (Na žalost mnogih, ta je scena u skladu s cenzorskim standardima 1980-ih, tako da je striptiz sniman s leđa.)

Možemo samo pretpostaviti kakav efekt neke snimke koje se danas vrte na nekim “vrućim” web-stranicama imati na nečije političke karijere za 20 ili 30 godina.

Scott Brown – dečko koji obećava

Scott Brown, donedavno anonimni republikanski političar koji je iznenadnim izborom za Senat u demokratskom i liberalnom Massachusettsu poput U-boota torpedirao Obamin konvoj zdravstvene reforme, postao je instant politička zvijezda. Nije prošao nijedan dan od proglašenja pobjede, a već su pala prva pitanja i prve špekulacije o tome hoće li novi zlatni dečko američke politike “pucati” na najprestižniju od svih meta – Bijelu kuću.

O tome koliko takve špekulacije imaju veze sa stvarnim svijetom je, najblaže rečeno, nezahvalno prognozirati, o čemu najbolje svjedoči to koliko se politička situacija u SAD promijenila u posljednjih godinu dana. Međutim, za Browna je već sada jasno da predstavlja ogroman potencijal ne u sferi politike, nego u sferi koja se obično vezuje uz današnje medijsko “žutilo”. Novi senator je na tom planu još veći potencijal kada se uzme u obzir da predstavlja stranku koja se diči konzervativnim obiteljskim vrijednostima.

To je pokazao već u samom pobjedničkom govoru, kada je, ponesen euforijom, rekao kako su mu “obje kćeri slobodne”, a potom se ispravio i rekao kako se to odnosi samo na Aylu, inače polufinalisticu “Američkog idola”. Takvo “oglašavanje kćeri na mesnoj tržnici” je izazvalo vidnu nervozu kod ideološki “čišćih” simpatizera njihove stranke, već ranije uznemirenih otkrićem da se novi senator u mladosti slikao gol za “Cosmopolitan”. U tome je najdalje išao utjecajni radio-komentator i voditelj Fox Newsa Glenn Beck koji je u svojoj redovnoj radio-emisiji rekao kako “tom tipu treba staviti pojas nevinosti” i da bi “cijela stvar mogla završiti s mrtvom stažisticom”.

Izborni potres u Massachusettsu torpedirao Obaminu zdravstvenu reformu

Pobjeda republikanca Scotta Browna na izborima za Senat u demokratskom Massachusettsu će gotovo sigurno za posljedicu imati krah Obamine zdravstvene reforme. Demokrati su, u trenucima kada je Brownova pobjeda postajala nešto malo više od znanstvene fantastike, počeli glasno razmišljati o scenariju kojim bi mogli izgurati reformu usprkos gubitka ključnog 60. glasa u Senatu. Plan o kome se govorilo je bio da se Brownovo proglašenje pobjednikom što je moguće više oduži, te da uz pomoć Paula Kirka, odnosno trenutnog v.d. senatora, ipak izglasa okvitno usaglašeni senatski prijedlog kome se Brown protivi.

Jim Webb, demokratski senator iz Virginije, međutim je rekao kako je sasvim jasno da su se glasači u Massachusettsu, između ostalog, izjasnili i protiv zdravstvene reforme te da bi za njegovu stranku bilo neodgovorno da pokušava na silu progurati dalekosežne reforme a da prethodno za njih nisu dobili suglasnost naroda.

Ambiciozni Obamin plan o stvaranju sistema federalnog sistema zdravstvenog osiguranja – jedan od najvažnijih dijelova političke platforme mesijanskog predsjednika – je tako doživio krah. Najbolje što se u ovim uvjetima može postići jesu reforme “nasitno”, tj. neke od mjera u Obaminom prijedlogu o kojima postoji kakav-takav konsenzus, odnosno gdje Obama može očekivati barem nekakvu podršku od strane konzervativnih demokrata i umjerenih republikanaca.

Goluždravi republikanac Obami oteo kvalificiranu većinu

[picapp align=”left” wrap=”true” link=”term=Scott+Brown&iid=7586721″ src=”6/f/0/0/Scott_Brown_Campaigns_e043.jpg?adImageId=9308681&imageId=7586721″ width=”234″ height=”156″ /]

UPDATE 3:29 – Boston Globe je upravo javio kako je Martha Coakley, vrhovna državna odvjetnica Massachusettsa i demokratska kandidatkinja za federalni Senat nazvala republikanskog državnog senatora Scotta Browna kako bi mu čestitala na pobjedi. Ta vijest dolazi nakon što su došli podaci s preko 70 % birališta u Massachusettsu koji pokazuju kako Brown održava prednost od 53 prema 47 posto, a koju očigledno Coakley nije mogla prestići čak ni uz pomoć glasova iz Bostona, glavnog uporišta demokrata.

Tako je senatsko mjesto koje je gotovo pola stoljeća pripadalo Tedu Kennedyju, odnosno lijevom krilu Demokratske stranke, otići će republikancima te Baracka Obamu i demokrate lišiti ključnog 60. glasa koji im treba za zaobilaženje parlamentarne opstrukcije s kojom su republikanci nastojali zaustaviti zdravstvenu reformu.

Američki mediji i komentatori će sljedećih tjedana i mjeseci potrošiti ogromne količine intelektualne energije kako se demokratima to dogodilo baš u državi gdje je Obama prije godinu dana šišao McCaina s 26 posto glasova razlike. Jedno od niza odgovora će bez svake sumnje biti vezano uz mladost Scotta Browna kada je kao student nastojao zaraditi kruh pozirajući gol za Cosmpolitan.

Rusa nešto više nego prošle godine

Rusofobi koji se nikako ne mogu pomiriti s novom, rebrandiranom, opakom Putinovom Rusijom, obično se tješe time da novo Carstvo zla i nema baš neku budućnost, s obzirom na izgledan demografski kolaps. Naime, svake godine više Rusa umire nego ih se rađa, a negativni trendovi, koji traju od dobrih starih Jeljcinovih vremena ukazuju na to da će sadašnja velesila s vremenom postati prazna zemlja bez ljudi koju može svatko zgaziti.

Međutim, kako stvari stoje, Putinu je uspjela jedna stvar koja je polazila za rukom Jeljcinu u prve četiri godine mandata – barem nakratko povećati broj stanovnika svoje države. Tatjana Golikova, ministrica zdravstva, je danas na sastanku s predsjednikom Medvjedevom rekla kako je po njenim procjenama prošle godine Rusija po prvi put iza 1995. godine doživjela demografski prirast, i to između 15.000 i 25.000 stanovnika.

Golikova je prirast objasnila padom mortaliteta od 4 posto, ali i nastavkom priljeva imigranata iz bivših republika Sovjetskog Saveza. Golikova je objasnila kako je u Rusiji najveći demografski problem učestalost pobačaja čiji je broj gotovo jednak broju novorođene djece. Tako se prošle godine rodilo 1,7 milijun novih Rusa, dok je pobačeno njih 1,2 milijuna.

Rusa, kojih je u onoj znamenitoj guslarskoj pjesmi, bilo 200 milijuna, sada ima tek 141,5 milijuna. Godine 1995. kada je posljednji put zabilježn prirast, Rusija je imala 148,5 milijuna stanovnika. Službeni cilj Putinove vlade je broj stanovnika održati na 145 milijuna, odnosno spriječiti pad na 125 milijuna, koga neki stručnjaci projiciraju za 2025. godinu.

Analitičari Goldman Sachsa, pak, tvrde da porast stanovnika predstavlja iznenađenje, i to ugodno iznenađenje po Rusiju, s obzirom da bi zaokret u demografskim trendovima mogao znatno pridonijeti ruskom ekonomskom rastu. Goldman Sachsov ekonomist Jim O’Neill predviđa da bi čak i skroman porast broja Rusa mogao pomoći Putinovoj državi da do 2029. po pitanju ekonomije prestigne Njemačke, a godine 2037. i Japan.

Rutinska povijest u Čileu

I dok je svijet daleko više zabavljen izborima u Ukrajini (a daleko manje zabavljen izborima koji se trebaju održati u Massachusettsu), u Čileu se na biralištima dogodio povijesni trenutak kojeg će svjetski, a pogotovo hrvatski mediji, uglavnom ignorirati. Sebastián Piñera, milijarder i kandidat Stranke nacionalne obnove, je tijesno pobijedio demokršćanskog kandidata Eduarda Freia i tako postao novi predsjednik Čilea.

Izbor Piñere je povijesni trenutak za Čile, s obzirom da je on prvi desničar koji je došao na čelo te latinoameričke zemlje otkako je 1990. godine vlast prepustio diktator Augusto Pinochet. Sve dotada je Čileom vladala ljevičarska “Concertacion” koalicija koju su činili socijalisti ubijenog predsjednika Allendea te demokršćani, koji u Latinskoj Americi, za razliku Evrope, tradicionalno pripadaju ljevici.

Usprkos toga što je rezultat bio izuzetno tijesan, i usprkos toga što će novi predsjednik dovesti do prve stvarne promjene vlasti u dva desetljeća, u Čileu – barem kada se usporede iskustva nekih drugih zemalja – nekakve velike drame nije bilo. Piñera će rutinski preuzeti vlast nakon što je obećao kako neće dirati u socijalne i druge programe koje je pokrenula njegova popularna prethodnica, socijalistkinja Michelle Bachelet.

Razlog je prije svega u tome što je u Čileu demokracija, usprkos traumatičnih iskustava na početku 1970-ih, daleko stabilnija nego drugdje u Latinskoj Americi. Smjena vlasti se tamo doživljava kao nešto sasvim normalno, a ne kao apokalipsa. Čak je i Pinochetov odlazak bio posljedica višegodišnjeg političkog pregovaranja, a ne nikakvih romantičnih idealista koji su jurišali na barikade. Mnoge bi države voljele da im povijest bude takva rutina kao što je slučaj s Čileom.

Ledenjaka na Himalaji će (ipak) biti

Zagovornici teze o globalnom zatopljenju – ili, da budemo precizniji, medijske histerije kojom se svakojake dalekosežne mjere nastoje progurati pod firmom borbe protiv globalnog zatopljenja – skepticima imaju običaj zatvarati usta tvrdnjom kako o njihovoj tezi nema spora, odnosno da postoji “jasan znastveni konsenzus”. Kao krunski dokaz se navode izvještaji UN-ove Međunarodne komisije za promjenu klime (IPCC), čije se svako slovo treba tretirati kao Sveto pismo.

Vjernicima globalnog zatopljenja će, pak, biti problem suočiti se s činjenicom da je i sam IPCC priznao kako je nešto od tog njegovog konsenzusa bilo temeljeno na klimavim nogama (nezavisno od “kuhanja” podataka i sličnih detalja afere Climategate). Posljednji primjer predstavlja upozorenje o tome da će se ledenjaci na Himalaji otopiti do 2035. godine, a koje se pojavilo u IPCC-ovom izvještaju iz 2007. godine.

IPCC-ovi stručnjaci, pak, sada tvrde da upozorenje nije bilo temeljeno na nikakvim čvrstim znanstvenim podacima, nego na jednom jedinom članku objavljenom u časopisu New Scientist iz 1999.  godine. Članak je, pak, sadržavao intervju sa Siyedom Hasnainom, indijskim znanstvenikom sa Sveučilišta Jawaharlal Nehru u New Delhiju. Dr. Hasnain, pak, danas tvrdi da je ono što je tada izjavio bila “špekulacija” i da danas ne misli da će do 2035. doći do otapanja ledenjaka.

Ta “špekulacija” će biti izbačena iz sljedećeg IPCC-ovog izvještaja, tvrdi profesor Murari Lan, koji je u IPCC-u zadužen za pitanja ledenjaka.

Gotti Junior nastavlja obiteljsku tradiciju

Odrastanje u obitelji zloglasnog mafijaškog bosa sa sobom povlači povlastice, ali i brojne probleme. U to se više puta imao prilike uvjeriti John Gotti Jr. sin istoimenog vođe njujorške mafijaške obitelji Gambino. Godinama nakon što mu je otac osuđen na doživotnu robiju zbog niza ubojstava, mladi Gotti je bio pod paskom FBI koji je uvjeren kako je upravo Gotti Junior naslijedio njegovu kriminalnu organizaciju.

Napori FBI su djelomično urodili plodom, tako da je Gotti Jr. proveo devet godina iza rešetaka zbog reketarenja. Međutim, u petak se ispostavilo da je mladi Gotti osim očevog imperija naslijedio i gene, odnosno sreću. Naime, federalna vlada je objavila kako zbog nedostatka dokaza obustavlja višegodišnji kazneni progon, odnosno odustaje od optužnice za ubojstva. U tome Gotti Junior podsjeća na Gottija Seniora koji je zahvaljujući uspješnom odbacivanju federalnih optužnica stekao nadimak “Teflonski don”.

Mladi je Gotti proslavio oslobođenje na Long Islandu te medijima priopćio kako razmišlja o tome da napusti New York te se posvetit jednom drugom poslu koji je proslavio članove njegove obitelji – pisanju. Pri tome se prvenstveno misli na sestru Victoriju Gotti, kolumnisticu tabloida, autoricu nekoliko knjiga i zvijezdu kontroverznog reality showa “Growing Up Gotti”. Gotti Junior će, pak, najavio da će nastojati pisati knjige o istinitim kriminalističkim slučajevima.