Kategorija: Kultura

Vesela astronomija

[picapp align=”left” wrap=”true” link=”term=stonehenge&iid=7421357″ src=”4/a/c/1/Druids_Celebrate_The_a66a.jpg?adImageId=8650913&imageId=7421357″ width=”234″ height=”165″ /]

Britanski tisak, čiji standardi crnog humora i smisao za ironiju predstavljaju jedan od najpotcjenjenijih doprinosa anglosaksonske kulture suvremenoj civilizaciji, božićne je blagdane svojim čitateljima uveselio s pričom o 300-njak pagana koji su došli na Stonehenge slaviti zimski solsticij. S obzirom da se te New Age svečanosti održavaju svake godine, to i ne bi bila vijest, da nije jednog sitnog detalja. Pagani koji su 21. prosinca došli slaviti su, naime, zaboravili na to da zimski solsticij ne pada svake godine u isto vrijeme, a nekada se astronomske okolnosti znaju urotiti na način da solsticij padne u neki drugi dan. Tako je 2009. godine zimski solsticij u Stonehengu pao 22. prosinca – dan ranije prije dolaska slavljenika. English Heritage, organizacija koja upravlja Stonehengeom, im se ipak, kako kaže njihov glasnogovornik, “smilovala” i dozvolila im da održe ceremonije i “dobar provod”.

Sitni astronomski detalji nekada mogu imati daleko spektakularnije posljedice od 300-ak vjernika kojima se smije nacija. Najbolji primjer jest razlika između kalendarske i astronomske godine, a koja je nakon nekoliko stoljeća nagnala papu Grgura XIII da 1582. godine ustanovi novi kalendar i tako nadomjesti dotadašnji julijanski. Koliko je stvar ozbiljna, svjedoči da pravoslavne crkve, koje se još drže julijanskog kalendara, za gregorijanskim kalendarom kasne 13 dana, a od 2100. godine će ta razlika iznositi puna dva tjedna.

Fleksibilnost u slavljenju datuma, pak, ponekad može biti uzrokovana ne astronomskim, nego određenim političkim detaljima. 22. prosinac – dan koji su pagani na Stonehenegeu trebali slaviti ove godine, u bivšoj Jugoslaviji se obilježavao kao Dan Jugoslavenske narodne armije. Službeno objašnjenje zašto je odabran taj datum se ticalo Prve proleterske brigade koja je krajem 1941. godine osnovana u mjestu Rudo u današnjoj BiH, a koja je predstavljala prvu, uvjetno rečeno, “redovnu” jedinicu Titovih partizanskih snaga, koja je, za razliku od tadašnjih lokalno organiziranih partizanskih odreda, trebala operirati po cijelom teritoriju bivše Jugoslavije. Prva proleterska brigada je na isti datum – 22. prosinca 1941. godine – imala svoju prvu akciju protiv talijanskih snaga kod sela Gaočića i Mioča.

Međutim, taj datum nije datum kada je brigada osnovana. To se dogodilo dan ranije u mjestu Rudo. Pitanje – jedno od onih “nezgodnih” za tadašnji režim – je bilo zašto se slavi 22. umjesto 21. prosinca kao Dan JNA. Odgovor je, pak, bio vrlo prozaičan. Da se to dogodilo, rođendan bi dijelila s jednim bivšim gruzijskim sjemeništarcem po imenu Josif Visarinonovič Džugašvili, široj javnosti poznat kao Staljin. To u prvim godinama komunističke Jugoslavije nije bio problem, kao što nije bio problem istaknuti da je brigada osnovana 21. prosinca, a ne na neki drugi dan, upravo zato da se oda počast velikom vođi proleterske revolucije i neupitnom uzoru tadašnjih jugoslavenskih komunista. Čak štoviše, JNA, odnosno JA, kako se tada službeno zvala, je svoj rođendan obilježavala 21. prosinca. Međutim, 1948. godine je došla Rezolucija Informbiroa i Staljin je odjednom prestao biti good guy, a sve vezano uz njega se moralo “prilagoditi” novim okolnostima, uključujući i službenu povijest oružanih snaga Titove Jugoslavije.

Slične “prilagodbe”, dakako, nisu specijalnost modernih vremena ili totalitarnih sistema 20. stoljeća. Kao najbolji primjer se navodi i praznik obično vezan uz zimski solsticij – Božić. Tako u specijalnoj božićnoj epizodi TV-serije Kosti glavna junakinja, dr. Temperance “Bones” Brennan svom suradniku i prijatelju, FBI-jevom agentu Boothu, koji ne krije svoja katolička vjerovanja, na nos nabija tvrdnju kako je Božić sve nego kršćanski praznik, obrazlažući to tvrdnjom da se Krist zapravo rodio na proljeće, a da su rani kršćani bili prisiljeni preuzeti pagansko slavljenje zimskog solsticija kako bi izbjegli progone carskih vlasti. Neke od protestantskih denominacija (npr. prezbiterijanci) su toga svjesni, pa uopće ne slave Božić. U svakom slučaju, to Brennanino objašnjenje bi dobro došlo svima onima koji ne organski ne podnose Božić, ali ga moraju slaviti iz straha da ih se ne proglasi “bezbožnicima”, “sotonama” i “antikristima”.

RIP Dan O’Bannon (1946 – 2009)

Scenaristi su bili i još uvijek jesu zadnja rupa na holivudskoj svirali. To nije teško objasniti – većinu publike zanimaju lijepa lica s plakata, a one malo snobovskije gledatelje režiser ili auteur koji potpisuje film. Međutim, bez scenarista nikakvih filmova ne bi bilo.

A malo koji je scenarist tako zadužio filmsku umjetnost i žanr znanstvene fantastike kao Dan O’Bannon. Uz njegovo ime se vezuju neka od najboljih i najupečatljivijih filmskih ostvarenja prošlog stoljeća. Kao kolega i prijatelj Johna Carpentera iz studentskih dana, napisao je, koproducirao i glumio u njegovom niskobudžetnom trijumfu Tamna zvijezda. Potom je radio specijalne efekte za Rat zvijezda, a da bi konačno generacije filmofila zadužio sa remek-djelom zvanim Alien (ili Osmi putnik). Među njegove scenarističke bisere se ubraja i Totalni opoziv.

Nakon 1990. godine je njegova karijera zamrla, ali je O’Bannon to sebi mogao priuštiti. Možda je, za razliku od mnogih drugih filmskih veličina, znao kada treba okačiti svoje pero o klin. Usprkos svemu, svima oni koji su posljednjih nekoliko desetljeća zavoljeli SF, imat će razloga osjetiti novostvorenu prazninu u svojim srcima.

Climategate ugušiti dobrom starom rusofobijom

Izbijanje skandala Climategate – odnosno razotkrivanje “kuhanja” podataka i drugih problematičnih radnji od strane znanstvenih institucija – je zagovornike borbe protiv globalnog zatopljenja uhvatilo u nezgodnom trenutku, tek pred veliki samit u Kopenhagenu. Tako je javnost, koju već godinama zapadni mediji bombardiraju nužnošću da se svim, pa i najneugodnijim i najekstremnijim mjerama bori protiv klimatskih promjena, doznala da je znanstveni konsenzus o globalnom zatopljenju koje izaziva potrošnja fosilnih goriva u najmanju ruku na ne baš najčvršćim nogama. Njegovo je izbijanje je također dalo savršen izgovor Kini i mnogim zemljama u razvoju da ne prihvate prijedloge o drastičnim rezovima industrijske proizvodnje na kojima inzistiraju vodeće zapadne države.

Međutim, neugodno iznenađenim klimatskim alarmistima je kao način da se izvuku iz nevolje poslužila činjenica da je skandal izbio upravo pred sam samit. Ako skeptici mogu lansirati svoje teorije zavjera, onda to mogu i alarmisti. Naime, hakirani E-mailovi s kompromitirajućim podacima o “kuhanju” su prvi put “izronili” nigdje drugdje nego na serveru koji je smješten u Tomsku, gradu usred Ruske Federacije.

Nije trebalo dugo da se pojave špekulacije kako iza svega stoje ne samo ruski hakeri, nego i ruske obavještajne službe i vlada, odnosno da je Putinu & Co. izuzetno stalo da torpedira kopenhanški samit. Ta hipoteza ima smisla – Rusija se iz jeljcinovske crne rupe izvukla i postala novi “opaki” igrač na svjetskoj politici prije svega zahvaljujući porastu cijena nafte i plina. Ako bi kopenhangenski samit zabranio upotrebu fosilnih goriva, Rusija bi se, drže oni, vratila ne samo u jeljcinovsko, nego u kameno doba. Zato je i Putinu i njegovim “silovikima”, ali i oligarsima, izuzetno stalo da se priči o klimatskim promjenama i nužnosti spašavanja svijeta stane na kraj.

Ono što tu bi omogućilo laku prodaju tog anti-ruskog “spina” zapadnoj javnosti jest višedesetljetno nasljeđe hladnog rata, koje se vezuje uz pojmove kao što je Černobil, ali i tada uspostavljena rusofobija koja nije pala s berlinskim zidom, odnosno koju se i u ova naoko “prosvijećena” vremena uvijek može podgrijati u politikantske svrhe. Iskazivanje animoziteta prema Rusiji -koju se uvijek može opisivati kao ugnjetačku, autoritarnu, korumpiranu tvorevinu koja raspolaže s daleko više teritorija  i prirodnih resursa nego što to zaslužuje – je ne samo dobro u ovom slučaju, nego i “politički korektno”. Rusi su, naime, bijelci, i to bijelci plave kose i plavih očiju. Dakle, barem kada su u pitanju SAD i Zapadna Evropa, iskazivanje animoziteta prema Rusiji “i svemu što je rusko” nikada neće izazivati reakcije u oblilku optužbi za rasizam ili islamofobiju kakvu bi izazivalo razapinjanje Kine, Indije, Brazila ili Saudijske Arabije iz istih razloga. Hollywood je, uostalom, to vidio davno prije političara, o čemu svjedoči da su Rusi već desetljećima dežurni negativci u njihovim filmovima bez obzira na sve hektolitre votke koje su zajedno ispijali Jeljcin i Clinton. Teško je vjerovati da će ta pragmatična računica izbjeći scenaristima i ove medijsko-političke drame.

Preljubom otvorio rasističku Pandorinu kutiju

[picapp align=”left” wrap=”true” link=”term=Elin+Nordegren&iid=7211157″ src=”9/7/d/e/Archival_Images_of_8647.jpg?adImageId=8152128&imageId=7211157″ width=”234″ height=”234″ /]

Tigeru Woodsu definitivno ne ide dobro ovih dana. Ranije vijesti o tome da ga napušta supruga možda predstavljaju uobičajeno tabloidsko trčanje pred rudo, ali da mu je obitelj daleko od oličenja nekakve idile. O tome možda najbolje svjedoči jutrošnji posjet kola hitne pomoći u Woodsovu kuću kako bi odatle odvezli njegovu punicu, bivšu švedsku ministricu Barbro Holmberg, koja se žalila “na želučane tegobe”.

Mnogo ozbiljniji problemi Woodsa čekaju na financijskom planu, čak i ako ne bude došao u situaciju da milijardu dolara zarađenih na golf-terenima mora dijeliti po sudnici. Gatorade, jedan od vodećih proizvođača bezalkoholnih pića, je objavio kako od 2010. godine prekida proizvodnju pića pod nazivom Tiger Focus, te kako se reklame s tim brendom više neće pojaviti na TV-ekranima. Gatorade je to odluku obrazložio “preorijentacijom na nove proizvode” i porekao kako to ima ikakve veze s Woodsovim sada ne tako uzornim obiteljskim životom, iako je malo vjerojatno da će netko u to povjerovati. Pogotovo nakon što Gatorade, za razliku od ranijih izjava, ne spominje “nastavak partnerstva” sa sada očito problematičnim sportašem.

To otkazivanje suradnje, iza kojih će vjerojatno slijediti niz sličnih, se može objasniti time da američki establishment – koji, pogotovo kada je u pitanju Hollywood – inače ima razumijevanja za “nestašluke” svojih pripadnika, ne voli kada netko njegovih pripadnika svojim postupcima razotkrije naličje američkog sna. U Woodsovom slučaju je, pak, izbijanje afere počelo u paramparčad razbijati utopijsku viziju Obamine Amerike kao mjesta koje je konačno prevladalo sve svoje rasne probleme.

Priču o rasnoj harmoniji je, naime, teško opravdavati u trenutku kada Woods – koji je donedavno slavljen kao prvi crnac (ili, ispravnije ne-bijelac) koji je stekao slavu na golf-terenima – prolazi kroz “topli zec” kolumnista koji ga razapinju ne zato što je godinama bezočno varao suprugu, nego zato što u tim svojim vanbračnim izletima nije pokazao ono što bi se, po uzoru na nekadašnja vremena, moglo nazvati “rasna svijest”.

U tome je najkarakterističnija kolumna Washington Posta u kojoj crni novinar Eugene Robinson izražava zgražanje zbog toga što se Woods u desetak ili više slučajeva u kojima je prekršio zavjete o bračnoj vrijednosti ograničio na žene koje su po svojem fizičkom izgledu “barbike”, odnosno da ne odstupaju od plejbojevskog “zlatnog standarda” koga je Hugh Heffner prije nekoliko generacija nametnuo američkim muškarcima. Robinson ne može ne primijetiti kako su sve te žene – zamislite, bjelkinje – i pita se zašto je Woods nije, iako je mogao, ulazio u vanbračne odnose sa ženama tamnije boje kože. Kolumnist zaključuje kako je to posljedica Woodsove “nesigurnosti”, odnosno robovanja “nametnutim” estetskim standardima temeljenim na rasizmu.

Time je Robinson implicitno sugeriraoda je Woods svojim izborom seksualnih partnera – među koje, dakako, ulazi i njegova supruga, švedska manekenka Elin Nordegren s kojom ima dvoje djece – postao “izdajnik vlastite rase”. Ta fraza, koju nitko iz “politički korektnih” razloga ne želi izgovoriti, bi savršeno odgovarala kao opis raspoloženja koje već duže vremena kuha u nekim crnačkim krugovima, a gdje se pokazuje sve manje razumijevanja za Woodsovo odbijanje da se, usprkos svoje tamne boje kože, a koristeći orijentalce, Indijance i bijelce među svojim precima, eksplicitno izjasni kao crnac. Takve reakcije, kao i statistike o manjoj sklonosti za međurasne brakove kod Afroamerikanaca u odnosu na druge etnoreligijske skupine, pokazuju da je upravo ta zajednica boluje od zadrtosti i robovanja predrasudama – istim onakvima kakve Hollywood danas voli pripisivati isključivo bjelačkom white trashu.

Cijeli bi slučaj, međutim, mogao dobiti novu, još mračniju dimenziju, pod pretpostavkom da stavovi iz Robinsonove kolumne, umjesto zasluženog ismijavanja, zahvaljujući “političkoj korektnosti” postanu novi mainstream, odnosno opišu cilj kome sva “prosvijećena” društva trebaju težiti. Time bi ono što predstavlja jednu od naintimnijih stvari nekog pojedinca – izbor seksualnih partnera – postala ne samo javna stvar, nego i predmet zanimanja politike. Nije teško pretpostaviti da bi nastojanje da se u toj sferi promiče “raznolikost” i “multikulturalnost”, odnosno preko nje suzbija rasizam, dovelo do toga da se isti kriteriji prošire na homofobiju. Tako bi se od svakog celebrityja, a na kraju i od svakog pojedinca, traži da u ime nekakve apstraktne građanske dužnosti i stvaranja vrlog novog “multi kulti” svijeta, stupa u seksualne odnose s osobama bez obzira koliko mu one bile privlačne ili odgovarale njegovoj seksualnoj orijentaciji. Stoga bi bilo dobro da ova afera što prije nestane sa naslovnica, odnosno da se njene posljedice na kraju svedu tek na nekoliko povučenih reklama.

Prostitutka kao moralna vertikala

[picapp align=”left” wrap=”true” link=”term=Tiger+Woods+Elin+Nordegren&iid=2453865″ src=”0/d/7/1/2006_Ryder_Cup_af03.jpg?adImageId=8109559&imageId=2453865″ width=”234″ height=”312″ /]

Radar Online javlja kako je Tigera Woodsa, najpoznatijeg golfera na svijetu i jednu od najvećih sportskih zvijezda današnjice, napustila supruga Elin Nordregen. Teško da će ta vijest ikome biti iznenađenje, nakon drame koja je započela 27. studenog kada se Woods sa svojim terencem doživio bizarnu prometnu nesreću u blizini svog doma koga je pokušao napustiti u, kako svjedoci tvrde, ne baš najboljem stanju. Drama je dobila novu dimenziju kada su tabloidi ozljede koje je Woods zadobio te večeri pripisane Elin, s kojom je u braku od 2003. godine i s kojom ima sina i kći. Woods je te navode implicitno potvrdio nejasnim priopćenjem za javnost koje je sugeriralo bračnu nevjeru. Nakon toga su vrijedni američki tabloidi iščeprkali čak sedam Woodsovih ljubavnica, od kojih je svaka marljivo čuvala fotografije, E-mailove i SMS-poruke s kompromitirajućim sadržajem kako bi ih kasnije prodala medijima koji su gladni za prljavštinom.

I tako ono što je donedavno bila prekrasna bajka o budistu crnačko-orijentalno-indijanskog porijekla koji razbija posljedne rasne barijere postavši najveća zvijezda bjelačkog sporta sada postaje tragedija, pogotovo za one koji su još gajili nekakve iluzije da u današnjoj ciničnoj celebrity kulturi postoje ličnosti koje nekome mogu biti moralni uzori.

A možda takvih moralnih uzora ima, iako ne tamo gdje ih obično ne možemo očekivati.  Jedno od njih bi mogao biti nitko durgi do Ashley Dupre, 22-godišnja nadobudna pjevačica koja je za život zarađivala kao eskort-dama, a slavu steklu otkrićem da je njen klijent bio nitko drugi do Eliot Spitzer, tadašnji demokratski guverner države New York, koji je nakon afere morao podnijeti ostavku.

Dupre je našla za shodno  komentirati slučaj Woods, te je napisala SMS redakciji New York Posta u kome tvrdi:

“Imate sve te cure koje primaju darove, novac, putovanja od Woodsa u zamjenu za seks, iako znaju da je oženjen. A sada jedva čekaju da sve ispričaju tabloidima kako bi zaradili još novaca. A ja sam bila kurva? Ja sam barem držala usta zatvorena.”

Iako se Dupre često navodi kao “žena koja je srušila guvernera”, tvrdnja kako je, za razliku od Woodsovog harema, bila diskretna odgovaraju istini. Spitzer je razotkriven isključivo zahvaljujući antikorupcijskoj istrazi FBI, čiji su se agenti zanimali zašto guverner podiže tolike količine gotovog novca sa svog računa prilikom službenih putovanja. Dupre alias “Kristen” nije imala pojma da je njen tadašnji “klijent br. 9” bio jedan od najvažnijih političara u SAD.

Dupre, koja je “Postu” izjavila da se iskreno nada kako će se Woods pomiritiu sa suprugom, u cijelom ovoj priči ima pravo. Njoj se može zamjeriti ne baš najpromišljeniji izbor karijere, ali ne i profesionalnost u obavljanju tog posla. Banalna činjenica da se netko drži određenih etičkih vrijednosti u svojoj karijeri je današnjem svijetu dovoljna da ta osoba postane moralnom vertikalom.

Sindikat prostitutki prkosi gradonačelnici Kopenhagena

[picapp align=”left” wrap=”true” link=”term=prostitute+escort&iid=762568″ src=”5/5/f/3/Germanys_Escort_Girls_47e4.jpg?adImageId=8033593&imageId=762568″ width=”234″ height=”350″ /]

S obzirom na Climategate, kao i najave niza zemalja da će dati palac dolje prijedlozima vodećih zapadnih sila o drastičnim smanjenjima emisije ugljik-dioksida u atmosferu, sve je više medijskih napisa koji spominju riječi “klimatski samit u Kopenhagenu” i “fijasko” u istoj rečenici. U nizu svih tih medijskih izvještaja se, međutim, našao i jedan koji odgovara tom opisu, a nema – barem direktne – veze s kontroverzama po pitanju na koji način i treba li uopće spašavati svijet od globalnog zatopljenja.

Cijelu je stvar zakuhala kopenhagenska socijaldemokratska gradonačelnica Ritt Bjerregaard koja je u 160 gradskih hotela poslao niz razglednica u kojima osoblje upozorava da ni slučajno ne pokušaju svoju ugostiteljsku ponudu obogatiti uz pomoć pripadnica najstarijeg zanata na svijetu.

Može se samo špekulirati kakvi su Bjerregaardini motivi za tu akciju. Možda je u pitanju briga za dobrobit djelatnica u tom dijelu uslužnog sektora, možda nastojanje da se očuva protestantski imidž Danske, a možda se gradonačelnica uplašila da bi neki od sudionika tog važnog skupa bili previše iscrpljeni ili dekoncentrirani svojim “slobodnim aktivnostima” da spase svijet.

Ono na što Bjerregaard nije računala je bila reakcija davateljica seksualnih usluga kojima očito baš nije najbolje “sjelo” da im gradonačelnik nastoji oduzeti kruh iz usta upravo za vrijeme međunarodnog skupa koji predstavlja idealnu priliku za procvat takvih aktivnosti.

Nedugo nakon slanja razglednica, posebnim priopćenjem se oglasio sindikat pod nazivom Interesna grupa seksualnih djelatnica (SIO) te najavila kako će njene članice svakom sudioniku samita koji im donese razglednicu besplatno pružiti usluge.

Susanne Møller, glasnogovornica sindikata, izjavila je kako su seksualne djelatnice shvatile da kopnehagenski političari nastoje iskoristiti samit kako bi skupili bodove na njihov račun, pa su prisiljene koristiti tako drastične mjere “kako bi se obranile”.

Wikipedia gubi urednike

Svi korisnici i fanovi Wikipedije su posljednjih dana čuli jednu dobru i jednu lošu vijest.

Dobra vijest je u tome što se popularna on-line enciklopedija nalazi na izvrsnom 5. mjestu najposjećenijih web-stranica na svijetu, odnosno da ju je u proteklom godišnjem razdoblju posjetilo 20 posto više ljudi nego u prethodnom.

Loša je vijest u tome da je urednika – tj. dobrovoljaca bez kojih Wikipedia ne bi imala nikakv sadržaj – sve manje i manje. Statistike na Wikipediji na engleskom jeziku, koja je najveća i najposjećenija od preko 200 različitih jezičnih izdanja, tako govore da je u proteklom godišnjem razdoblju zabilježen gubitak od 49.000 redovnih, odnosno registriranih urednika. To nije prvi takav slučaj – godine 2008. je u istom razdoblju je nestalo 4900 urednika.

Desetorostruki porast urednika Wikipedije koji su odustali od projekta je, naravno, morao doći na naslovnice i postaviti pitanje “što se to događa s Wikipedijom”.

Odmah su ponuđeni određeni odgovori. Najjednostavniji je taj da Wikipedia postoji već osam godina, te da je u tom razdoblju broj i sadržaj članaka narastao do te mjere – englesko izdanje ih trenutno broji oko 3,3 milijuna – da se više jednostavno nema više o čemu pisati.

Drugo objašnjenje, koje se čini uvjerljivijim, temelji se na činjenici da je rast Wikipedije s vremenom sa sobom doveo brojne negativne posljedice, isto kao i pokušaji same Wikipedije da ih otkloni. To se prvenstveno odnosi na to da je Wikipedia istovremeno i megapopularna stranica a istovremeno (s manjim izuzecima) dozvoljava svakome da je uređuje. Naravno, to znači da će na sebe navući gomilu vandala i sličnih destruktivnih net-ličnosti, pa tako veliki dio posla za održavatalje Wikipedije otpada na “čišćenje” članaka od smeća, bilo da je riječ o grafitima, bilo nastojanjima da se legitimni enciklopedijski članci koriste kao besplatne reklame ili politikantski pamfleti. Proteklih godina je, nastojeći da zaustavi ili barem uspori te napade, Wikipedia razvila cijeli niz mehanizama i novih pravila uređivanja. Jedno od njih je, na primjer, zabrana anonimnim korisnicima u članke na engleskoj Wikipediji unose nove podatke o nečijoj smrti, a sa svrhom da se spriječi da Wikipedia objavljuje lažne podatke ili služi kao sredstvo za jeftine internteske psine vezane uz celebrityje. Sva ta pravila, dakako, rad na Wikipediji čine kompliciranijim i napornijim, te postupno isisivaju entuzijazam iz dotada oduševljenih sudionika projekta.

Priča o Wikipediji, prema tome, nije u ničemu bitno različita od onih u kojima neka “cool” ideja prestane biti “cool” čim postane institucija.

Forbes objavio popis 10 najpreplaćenijih holivudskih glumaca

[picapp align=”left” wrap=”false” link=”term=Will+Ferrell&iid=6226909″ src=”a/a/2/1/US_Open_Tennis_d68c.jpg?adImageId=7744899&imageId=6226909″ width=”234″ height=”156″ /]

William Goldman, današnji holivudski “script doctor” i bivši disident je 1982. godine u svojoj znamenitoj knjizi Adventures in the Screen Trade – istoj onoj zbog koje je godinama bio ne-osoba u američkoj tvornici snova – napisao kako u Hollywoodu “nitko ne zna ništa”. Te riječi daje odgovor na mnoga pitanja koja kritičnija publika postavi čim se suoči s celuloidnim stajskim gnojivom. Odnedavno se na tragu Goldmanovih riječi postavljaju nova pitanja vezana uz spoznaju da star-sistem, odnosno običaj davanja basnoslovnih honorara glavnim glumcima, zapravo i nema nikakvo financijsko opravdanje. Rezultati na kino-blagajnama 2009. godinama tako pokazuju da su najbolje prolazili filmovi gdje igraju totalni anonimusi, dok su projekti s čijih postera se smiješe veterani crvenog tepiha završavali kao flopovi.

Taj fenomen, inače, nije nov, pa je tako, kada su se pravile analize o tome tko je bio najisplativija filmska zvijezda u razdoblju od kraja 1970-ih do sredine 1980-ih, kao pobjednik proglašen Dan Aykroyd, vrsni komičar, ali teško osoba koja bi se mjerila, na primjer, sa svojim kolegom Eddiejem Murphyjem.

Časopis Forbes se, pak, u svojoj analizi odlučio pozabaviti tim fenomenom danas, te je tako objavljena lista 10 glumaca koji daju najgori odnos između isplaćenog honorara i prihoda na kino-blagajnama:

1. Will Ferrell (na svaki uloženi dolar u honorar, iz kino-blagajnama je došlo njih 3,29; budžet najnovijeg filma Land of the Lost je, pak, bio 100 milijuna, a prihod na blagajnama 65 milijuna);

2. Ewan MacGregor (1:3,75)

3. Billy Bob Thornton (1: 4)

4. Eddie Murphy (1: 4,44)

5. Ice Cube (1: 4,77)

6. Tom Cruise (1: 7,18)

7. Drew Barrymore (1: 7,43)

8. Leonardo Di Caprio (1: 7,52)

9. Samuel L. Jackson (1: 8,59)

10. Jim Carrey (1: 8,62)

“Twilight” promiče seksualnu apstinenciju kod tinejdžera?

[picapp src=”6/f/9/4/4f.JPG?adImageId=7621973&imageId=2633260″ width=”500″ height=”333″ /]

“Twilight” ne bi bio fenomen popularne kulture kakav jest da ne izaziva špekulacije o eventualnim dugoročnim posljedicama na ekonomiju, kulturu ili način života u suvremenom svijetu. Tako se opus Stephenie Meyer i filmovi napravljeni po njemu mogu tumačiti kao svojevrsna duhovna hrana za sponzoruše, odnosno priča o ljubavi mlade Belle i starijeg Edwarda kao alegorija za veze mladih, neiskusnih i siromašnih žena s bogatim, starim, iskusnim muškarcima.

Sada se, pak, pojavilo novo tumačenje “Twilighta”, prema kojemu je djelo Sthepenie Meyer već imalo određene posljedice na način života omladine u suvremenom svijetu ili barem nekom njegovom dijelu. Fanovi vampirske sage, odnosno njena najvatrenija publika – tinejdžerke – su sada daleko sklonije odgovarati s  “ne” na sugestije koje postavljaju njeni vršnjaci. Ljubav Belle i Edwarda, koja iz praktičnih razloga nema eksplicitnu seksualnu komponentu, jest ideal nespojiv s uspaljenim tinejdžerima koji jedva čekaju izgubiti nevinost.

A da to nije najobičniji wishful thinking mormonke Meyer svjedoči i istraživanje koje su proveli stručnjaci sa Sveučilišta u Missouriju, a koje će sljedeće godine biti pretočeno u knjigu. Prema rezultatima anketa provedenih među fanovima “Twilighta”, seksualna apstinencija jest najbolje shvaćena i prihvaćena od svih poruka serije romana.

Seks-snimkom do – Kongresa?

Saga o Carrie Prejean, bivšoj Miss Kalifornije, dobila je novo poglavlje i nakon otkrića koje ju je – prema mišljenju liberalne javnosti – trebalo strpati u ropotarnicu povijesti.

Prejean je na naslovnice došla zahvaljujući tome što je na izboru za Miss SAD, na pitanje o tome što misli o istospolnom braku dala isti odgovor koji su u studenom 2008. bili dali birači Kalifornije na ustavnom referendumu. S obzirom na to da homoseksualci dominiraju svijetom mode i, posredno, industrijom izbora ljepote, nije bilo teško pretpostaviti kako će se Prejean zbog tih “neizrecivih” stavova provesti kao reggae bend na proslavi Ku Klux Klana. Prvi je u tome prednjačio Perez Hilton, celebrity bloger, samodeklarirani homoseksualac i član žirija koji je postavio inkriminirano pitanje – nakon što je misicu nazvao imenima koja nisu za tisak, utvrdio je da je upravo zbog svog “verbalnog delikta” ostala bez nacionalne titule. Nakon toga je započela kampanja da joj se oduzme i ona državna.

Argumente za to nije trebalo dugo tražiti. Nakon otkrića da joj je direkcija izbora za Miss Universe platila ugradnju silikona u grudi, došlo je otkriće fotografija u toplesu. Vlasnik licence Donald Trump ju je neko vrijeme branio od nasrtaja, ali je odustao te joj na kraju oduzeo titulu pri čemu se navodio spor oko nastupa u reality emisijama. Prejean, koja je postala miljenica konzervativnog dijela javnosti i glasnogovornicom Nacionalne organizacije za brak (NOM), nije se s time pomirila te je pokrenula tužbu, tražeći povratak titule ili  milijun dolara odštete.

Onda je došao trenutak koji je trebao staviti točku na cijelu priču. Prilikom preliminarnog izvođenja dokaza Prejeanovoj, njenoj majci i odvjetnicima je predočeno ono što su mediji nazvali “seks snimkom”, te je Prejean istog trenutka odustala od tužbe, odnosno prihvatila nagodbu koja je, po riječima oduševljenih reportera, “iznosila manje od cijene za parking”. To je predstavljao trijumf za liberale, s obzirom da je konzervativna mezimica Prejean raskrinkana kao još jedan konzervativni licemjer koji javno promiče tradicionalne vrijednosti, a u stvarnom životu prakticira razvrat.

Prije deset ili čak prije pet godina to bi uistinu bio kraj priče o Carrie Prejean. Dio konzervativaca je odustao od Prejean, a NOM joj pokazao vrata. Međutim, izgleda da više ni seks-snimka nije ono što je nekada bila. Umjesto da nestane, Prejean je nastavila s medijskim nastupima nastojeći dati svoju stranu priče. Prema njoj, u pitanju nije seks-snimka nego “snimke koje je napravila sama” za svog tadašnjeg momka te mu poslala mobitelom. Bivši – koji je uživao u čak u šest takvih poklona – je po svemu sudeći “namirisao” priliku da spoji ugodno s korisnim, te problematične snimke ponudio zainteresiranim stranama, uključujući porno-izdavača Vivid Entertainment, koji tvrdi da ih je nabavio “legalno”. Vivid također tvrdi da ih neće objaviti bez suglasnosti Prejeanove, a kontroverza je vezana i uz navode Prejeanove da su napravljene u vrijeme kada je imala 17 godina, što bi izdavača, ali i samu Prejeanovu, moglo dovesti pod udar američkih zakona o maloljetničkog pornografiji.

Web-stranica TMZ.com, koja je također došla u posjed snimke, tvrdi kako je snimka “legalna”, odnosno da Prejean laže, jer su njene “igre” datirale iz vremena kada je imala 20 godina. U međuvremenu se na istoj stranici pojavio i intervju koji cijeloj priči daje novu, zanimljiviju dimenziju.

Jason Chaffetz, republikanski kongresnik iz Utaha, je TMZ-u na pitanje o Prejeanovoj rekao da bivša misica “posjeduje mogućnost okupljanja mase i prenošenja snažne poruka” te “zvjezdanu moć koja otvara vrata”. Također je rekao “Svi smo radili pogreške u dobi od 17 godina.  (Seks snimka) može biti prepreka, ali su ljudi uzbuđeni zbog njenih uvjerenja”. TMZ je intervjuu dao naslov “Kongresnik: Prejean bi trebala postati političarka”.

Chaffetz je odmah nakon toga izjavio da je TMZ previše “kreativno” obradio njegov intervju, odnosno zaboravio unijeti odgovor na pitanje “Da li je Prejean nova Sarah Palin”. Chaffetz tvrdi da je rekao da je “biti natjecateljica na izboru ljepote daleko od biti kandidatkinja za potpredsjednika SAD”.