Malo je fenomena u suvremenoj industriji zabave tužnije za gledati od toga kako omiljene franšize iz žanrova fantasyja i SF sustavno uništavaju filmske i TV adaptacije čiji tvorci koje pokazuju više poštovanja prema fokus grupama i modernoj ideologiji nego prema izvornom materijalu. No čak i u ovoj hrpi kreativnih katastrofa, Netflixov tretman Vješca se ističe kao nešto posebno. Ono što je bilo započelo kao popularni ciklus fantasy romana poljskog autora Andrzeja Sapkowskog – već jednom adaptiran 2001. godine u kratkotrajnoj poljskoj televizijskoj seriji Wiedźmin – postiglo je istinsku globalnu prepoznatljivost kroz hvaljenu trilogiju videoigara u produkciji studija CD Projekt Red. Taj bogat temelj, koji kombinira slavensku mitologiju s moralno kompleksnim likovima i neumilosnim nasiljem, pružio bi plodno tlo za prestižnu televizijsku seriju. Umjesto toga, Netflix je isporučio ono što može poslužiti kao upozorenje što se dogodi kada korporativna pohlepa ide ruku pod ruku s modernim hollywoodskim “wokerajem”. Rezultat je postao sinonim za pad ugleda i kvalitete nekadašnje streaming instritcije, posebno nakon što je Henry Cavill – glavna zvijezda serije i fan videoigara – navodno napustio unosni višegodišnji ugovor iz čistog gađenja prema onome što su producenti činili svijetu koji je volio.
S druge strane, nisu sve Netflixove odluke u vezi s ovom franšizom bile katastrofalne. Prije kreativnog kolapsa igrane serije se mogao naći zanimljiv, ako i pomalo neprimijećen izuzetak: The Witcher: Nightmare of the Wolf (2021), animirani igrani film koji služi kao prednastavak glavnoj seriji. Objavljen sa znatno manje pompe nego regularna serija, ova južnokorejska produkcija studija Mir predstavlja ono što bi franšiza mogla biti da je njen kreativni integritet ostao pošteđen od jeftinog politiziranja.
U produkciji iste producentske kuće odgovorne za The Legend of Korra, radnja filma je fokusirana na Vesemira, mentora protagonista serijala Geralta i vođe Vještaca u njihovoj utvrdi Kaer Morhen. Glasom ga je prikladno oživio Theo James, a lik je prikazan kroz dvostruku vremensku liniju – i kao starijeg, svijetom umoranog mentora poznatog obožavateljima, i kao mladića čije putovanje od siromašnog sluge do elitnog lovca na čudovišta čini emocionalni okosnicu filma. Scenarij Beaua DeMayoa prati Vesemirovu regrutaciju u red Vještaca, njegovo preživljavanje brutalnih alkemijskih mutacija koje njegovoj vrsti daruju nadnaravne sposobnosti, te katastrofalne događaje koji će na kraju uništiti mogućnost proizvodnje novih Vještaca, ostavljajući Geralta i njegovu generaciju posljednjima svoje vrste. Radnja također elegantno postavlja kako je Vesemir došao poduzeti mladog Geralta pod svoju zaštitu, pružajući smisleni kontekst koji je igrana serija dosljedno nije uspjela isporučiti.
Gdje se Nightmare of the Wolf istinski razlikuje jest u izvedbi. Za razliku od igrane serije koja je sve više patila od “woke” kreativnih odluka koje su davala prioritet „potlačenim” demografskim grupama nad koherentnom pričom – kulminirajući u samoparodijskom sadržaju katastrofalnog spin-offa Blood Origin – ovaj animirani film fokusira se na ono što valja. Film je dobro napisan, izbjegavajući ne-linarniv narativ koje je zbunjivalo gledatelje u prvoj sezoni igrane serije, u korist propulzivne, emocionalno utemeljene priče. Režiser Kwang Il Han postavlja brutalne akcijske sekvence s visceralnim efektrom, u potpunosti koristeći prednosti animacije za brutalno eksplicitno nasilje koje bi bilo preskupo u igranoj verziji. Rezultat je djelo koje poštuje inteligenciju svoje publike istovremeno pružajući spektakl lovljenja čudovišta koje ime franšize obećava.
Tehničke prednosti protežu se i na audio dizajn filma, gdje glazbena podloga Briana D’Oliveie pridonosi atmosferi, kreirajući kako stravu tako i patos Vesemirovog putovanja. Kompozitor razumije da je film u osnovi tragedija o umirućem bratstvu, a ne priča o osnaživanju ili vozilo za suvremeno političko porukovanje.
Možda je najveće postignuće filma, međutim, to kako razotkriva nedostatke igrane verzije. Igrane adaptacije u prve dvije sezone su se borile s osnovnom izgradnjom svijeta, često reducirajući Sapkowskijev kompleksni Kontinent na tamne interijere i generičke šume, naseljavajući ih hodajućim klišejima umjesto potpuno ostvarenih likova. Nightmare of the Wolf, nasuprot tome, demonstrira superiornu konstrukciju zapleta, karakterizaciju i izgradnju svijeta u svojem skromnom trajanju od 83 minute nego što je igrana serija uspjela u više sezona. Animirani format dopušta vizualnu maštu koja ograničeni budžet i kreativna vizija igrane serije nikada nisu mogli ostvariti – prikazujući utvrdu Vještaca u njezinu zenitu, alkemijske horore procesa mutacije, i čudovišta koja zapravo izgledaju prijeteće umjesto kao kompjuterski generirane naknadne misli.
Da južnokorejsko animatorski studio može proizvesti djelo toliko vjernije duhu autora nego Netflixova skupa produkcija, govori mnogo o tome gdje je franšiza skrenula s puta. Nightmare of the Wolf funkcionira i kao zadovoljavajuća samostalna avantura i kao melankoličan podsjetnik onoga što je moglo biti – rijedak slučaj gdje je Netflixov Witcher sadržaj zapravo obogatio franšizu umjesto da ju je kompromitirao. Za gledatelje koji su, poput Cavilla, postajali sve više otuđeni kreativnim odlukama igrane serije, ovaj animirani prednastavak nudi kratki povratak u svijet u koji su se zaljubili – onaj gdje pripovjedački zanat ima prednost nad ideološkim imperativima, i gdje su čudovišta, barem jednom, na ekranu umjesto u scenarističkoj sobi.
VJEŠTAC: VUKOVA MORA
(THE WITCHER: NIGHTMARE OF THE WOLF)
uloge: Theo James, Lara Pulver, Mary McDonnell, Graham McTavish
scenarij: Beau DeMayo
režija: Kwang Il Han
proizvodnja: Netflix, Južna Koreja/SAD/Poljska, 2021.
trajanje: 83 ‘
OCJENA: 7/10
Draxblog VI 