Autor: Dragan Antulov

Hoće li Hebrang sa sobom u ponor povući Josipovića?

Rezultati najnovije ankete o potencijalnim predsjedničkim glasačima koju je objavio Jutarnji list predstavljao predstavljaju i dobru i lošu vijest za Ivu Josipovića.

Dobra je vijest u tome što je Josipović s oko 22 posto još uvijek na prvom mjestu, odnosno što ima najstabilniju podršku te se od svih predsjedničkih kandidata doima jedinim koji već sada može razmišljati o kampanji za drugi krug izbora.

Loša vijest za Josipovića je, pak, Hebrangov pad na 8,3 posto, odnosno na peto mjesto, čak iza Vesne Pusić. To znači da je kandidat koji je sebe proglasio vođom “nereformirane” HDZ-ove desnice doživio spektakularni kolaps javne podrške, odnosno da je posve izvjesno da se neće uspjeti izboriti za drugi krug. To znači da se Josipović u drugom krugu neće natjecati s kandidatom HDZ-a, a što bi mu ozbiljno umanjilo šanse za konačnu pobjedu.

Čak ni najvatreniji pristaše Josipovića, koji je javnosti prilično nepoznat u usporedbi s drugim kandidatima, će se morati složiti da podrška koju uživa u anketama ima daleko manje veze s njegovim osobnim kvalitetama nego s banalnom činjenicom stranačke pripadnosti. Josipović podršku uživa kao kandidat SDP-a, ali i kao kandidat koji se nastoji predstaviti kao “najprirodnija” alternativa sve omraženijem HDZ-u koga nikakav “spin”, pogotovo nakon dramatičnog Sanaderovog odlaska, ne može spasiti od toga da na izborima snosi posljedice ekonomske krize.

Ako se HDZ izbaci iz jednadžbe, onda Josipović gubi veliki, možda i ključni dio svoje privlačnosti kod birača, koji sebi sada mogu priuštiti “brak iz ljubavi” umjesto “braka iz interesa”. Uostalom, za tako nešto postoji presedan na izborima 2000. godine, kada je upravo kolaps Mate Granića označio početak kraja predsjedničkih ambicija Dražena Budiše. Nešto svježiji primjer istog fenomena daju SAD gdje je katastrofalan poraz Republikanske stranke na kongresnim izborima u jesen 2006. godine, kada je svima postalo jasno da republikanac neće ostati u Bijeloj kući, pa su birači Demokratske stranke sebi mogli priuštiti “luksuz” da umjesto pouzdanog establishmentskog kandidata kao Hillary Clinton ekspreimentiraju s nepoznatim, ali karizmatskim Barackom Obamom.

Nešto slično bi se moglo dogoditi i Josipoviću, kome će birači okrenuti leđa čim budu sigurni da više nema šanse da na Pantovčak dođe hadezeovac. Zato su rezultati današnje ankete loša vijest za SDP-ovog predsjedničkog kandidata.

Hebrangov kolaps u anketama je, s druge strane, loša vijest ne samo za Josipovića, nego i za Hrvatsku o cjelini, ali zbog razloga čije bi elaboriranje zaslužilo poseban članak.

Skandal – novo poglavlje: ACORN ostao bez federalne pomoći

Predstavnički dom američkog Kongresa je upravo s 375 glasa “za” i 75 “protiv” odlučio da ACORN, ljevičarska nevladina udruga specijalizirana za pomoć siromašnima u rješavanju stambenog pitanja, ali i registracije glasača, prestane primati financijsku pomoć federalne vlade. Ta odluka slijedi nakon što je Senat s 83 glasa “za” i 7 glasova “protiv” donio istu odluku, odnosno nakon što se nekoliko dana “kuhao” skandal izazvan emitiranjem video-snimaka koje su skrivenom kamerom u uredima te organizacije napravili aktivisti/novinari James O’Keefe i Hannah Giles, glumeći svodnika i prostitutku zainteresirane za primanje federalne pomoći kako bi otvorili bordel s maloljetnim prostitutkama iz Salvadora.

U međuvremenu je objavljena još jedna snimka, napravljena prije mjesec dana u San Diegu, u kojoj “dinamični dvojac” posjećuje ured ACORN-a te upoznaje djelatnika spremnog da “preko svojih veza u tužilaštvu” pomogne prijevozu cura iz Tijuane preko granice, a usput se zanima i za cjenik usluga mlade dame.

(drugi dio)

Ovakav je, rezultat, inače, bio za očekivati s obzirom da je Demokratska stranka ozbiljno zabrinuta zbog kolapsa podrške Obami u anketi, kao i očiglednog nezadovoljstva prijedlogom zdravstvene reforme, zbog čega su mnogi kongresnici i senatori koji sljedeće godine idu na izbore prisiljeni maksimalno se distancirati od svega što smrdi na ekstremnu ljevicu i korupcijski skandal.

Ispočetka je izgledalo malo nategnuto, ali mislim da smo dobili aferu Watergate, odnosno Boba Woodwarda i Carla Bernsteina našeg doba.

Tajni izvještaj IAEA: Iran može napraviti bombu

AtomskaBomba_CastleRomeo_WP_01Associated Press je prije sat vremena lansirala prijelomnu vijest o tajnom izvještaju koji je procurio iz sjedišta Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA). Prema njemu, Iran je ovladao tehnologijom proizvodnje nuklearnog oružja, odnosno posjeduje dovoljno sirovina da u svakom trenutku proizvede nuklearnu bombu.

Isti izvještaj također tvrdi da će Iran “najvjerojatnije” prevladati sve poteškoće vezane uz razvoj sustava koji nuklearne bojeve glave mogu dopremiti do udaljenih ciljeva.

To da je izvještaj “procurio” na isti dan kada je Obama odustao od proturaketnog štita, a nedugo nakon Sarkozyjeve izjave o tome da Iran razvija nuklearno oružje. će mnogim teoretičarima zavjere poslužiti kao prilično jasan indikator da se sprema, najvjerojatnije, izraelski zračni udar na Iran.

Daje li Obama zeleno svjetlo Izraelu za napad na Iran?

Odluka Baracka Obame da se odustane od projekta gradnje proturaketnog štita u Poljskoj i Češkoj predstavlja jedan od vidljivijih znakova diskontinuiteta s vanjskom politikom njegovog prethodnika. Taj će potez izazvati simpatije u najvećem dijelu svjetske javnosti, s obzirom da se sve što je Bush radio smatra lošim, pa, dakle, sve što radi Obama mora biti dobro.

Takav stav, najvjerojatnije neće dijeliti mnogi koji trenutno sjede u foteljama u Varšavi, Pragu i drugim prijestolnicama Istočne, odnosno po Rumsfeldove “Nove Evrope”. Države i vlade koje su se nastojale, bježeći od svog istočnog ruskog susjeda, što čvršće vezati uz Washington, čak i po cijenu krvi svojih vojnika prolivene po azijskim pustarama, sada vide kako su poslužile kao “moneta za potkusurivanje”, odnosno da ih, usprkos svih priča o savezništvu, Obama radi dnevne politike odbacuje poput stare krpe.

Odluka će, s druge strane, izazvati oduševljenje u Moskvi, gdje će biti protumačena kao – uz prošlogodišnji “sjajni mali rat” s Gruzijom – dosad najspektakularniji plod nove, agresivnije politike s ciljem da se postsovjetska Rusija konačno vrati na pozornicu kao velika svjetska sila. Odustajanje od štita će ukloniti ne samo još jedno postsovjetsko poniženje, nego i dosad najozbiljniju prijetnju po ruske nuklearne projektile – koji su dugo vremena Rusiji služili kao posljednji as u rukavu.

S druge strane, ako bi netko zbog nje uistinu trebao biti ljut i zabrinut, to su vlastodršci u Teheranu. Naime, “priča” kojom je Bush američkoj, ali i svjetskoj javnosti prodao proturaketni štit je bila sve ozbiljnija mogućnost da države “Osovine zla” ili drugi “problematični” režimi dođu u posjed nuklearnog oružja, kao i projektila s kojim bi mogli ucjenjivati svijet. Nakon što je eliminiran Sadamov Irak, kao jedina ozbiljna prijetnja je preostao Iran, čiji bi nuklearni program trebao u vrlo bliskoj budućnosti dovesti do stvaranja nuklearnog oružja.

Takav scenario je, pak, posve neprihtvatljiv Izraelu koji posljednjih mjeseci sve više zvecka oružjem, odnosno sugerira kako će iransku prijetnju riješiti na isti onaj način na koji je zaustavio Sadamov nuklearni program 1981. godine – udarom ratnog zrakoplovstva. Još prije nego što je Bush otišao iz Bijele kuće, izraelski vojni udar se, zbog američke zauzetosti u Iraku i Afganistanu, pretvorio u najizgledniju vojnu opciju za rješenje krize. Ona bi trebala biti po američke interese najjeftinija i najjednostavnija – Izrael bi obavio “prljavi posao”, a Obama bi zadržao svoju reputaciju velikog humanističkog mirotvorca koji neće ponavljati Bushove “kaubojske pogreške”.

Odustajanje od štita se tako može protumačiti kao Obamin potez kojim se priprema teren za izraelski napad. Prije svega, njime se sugerira da Iran i njegovi nuklearni projektili – povod za izgradnju štita – neće postojati u bliskoj budućnosti. A još je važnije to da će se uklanjanjem štita i ostavljanjem svojih istočnoevropskih saveznika nastojati kupiti dobra volja Moskve odnosno njeno okretanje leđa Teheranu po kojem bi, bez komplikacija koje mogu učiniti S-300 ili slični ruski protuzračni projektili, sada mogle komotno padati izraelske bombe.

Video-saga o ACORN-u: Priznala ubojstvo muža

Ono što je na prvi pogled izgledalo kao pokušaj da se “boratovskim” tehnikama parodira “The Wire” dobilo je prilično ozbiljne posljedice u stvarnom životu. Suočen sa skrivenom kamerom snimljenim materijalima koji upućuju na korupciju, poticanje kriminala i slične nečasne radnje u nevladinoj udruzi ACORN – poznate po dugogodišnjim bliskim vezama s Barackom Obamom – američki Senat je jučer s 83 glasa “za” i 7 “protiv” odlučio da ACORN više neće financijska sredstva od federalne vlade. Već ranije je Biro za popis stanovništva objavio kako odustaje od planova za angažiranje ACORN-ovih aktivista da za njega obavljaju terenski rad.

Te pobjede, međutim, neće spriječiti Jamesa O’Keefea i Hannah Giles da nastave objavljivati nove materijale koje su snimili po ACORN-ovim uredima glumeći svodnika i prostitutku kojima trebaju stručni savjeti oko nabavke stana, plaćanja poreza i sl. Nova snimka, napravljena u San Bernardinu u Kaliforniji prije mjesec dana, je još “pikatnija” od prethodnih, s obzirom da je “dinamični duo” naletio na lik daleko živopisniji od tipičnih aktivista/savjetnika na Istočnoj obali.

Tresa Kelke, uposlenica ACORN-a u San Bernardinu, je “dinamičnom dvojcu” dala niz praktičnih savjeta koji se tiču prostitucije i to potkrijepila vlastitim iskustvima bivše prostitutke, odnosno madam koja je vodila eskort-službu. Također je otvorila dušu i priznala ubojstvo bivšeg supruga, za koje je prethodno “pripremila teren” iznoseći svoje probleme organizacijama za zaštitu od obiteljskog nasilja. Nastojeći dodatno impresionirati svoje potencijalne klijente, hvalila se dobrim vezama s vodećim demokratskim političarima u Kaliforniji.

“Dinamični dvojac” je usput posjetio jednog (ili dvojicu) prijatelja Trese Kaelske koji su također dali nekoliko savjeta koji se tiču organizacije bordela u kome bi radile maloljetne ilegalne imigrantice iz Salvadora. Tada im je sugerirano da ga pokušaju organizirati pod krinkom škole. Kaelske je nedugo nakon tog razgovora rekla da ne brinu o diskreciji, jer njeni prijatelji “znaju da je ubila čovjeka”, odnosno da im je u interesu da šute.

Snimka se ovaj put čini nedovršenom, a “protagonistica” malo previše “trknutom” da bi je netko shvatio ozbiljno. Pa ipak, čini se da cijela saga još uvijek nije došla do onog trenutka koji se u američkoj televizijskoj terminologiji naziva “preskakanje morskog psa” (jumping the shark).

Većina američkih službenih medija je ignorirala priču. Ali, sada, kada je ACORN došao među 10 najvećih “trending topica” na Twitteru, to vjerojatno više neće biti slučaj.

Video-priča o ACORN-u postala trilogija

Kao i svi veliki audiovizualni hitovi, poput Matrixa i CSI, i priča o ACORN-u, vodećoj američkoj nevladinoj udruzi i ključnom Obaminom savezniku, čije su djelatnike video-kamere uhvatile kako dogovaraju financijsku pomoć organizatorima maloljetničke prostitucije, postala je trilogija.

To se ne bi dogodilo da ACORN, nakon objavljivanja video-snimaka o nečasnim radnjama u uredima u Baltimoreu i Washingtonu, nije nastavio sa službenom verzijom o “izoliranim incidentima” i ustvrdio kako su James O’Keefe i Hanna Giles, autori snimaka, izbačeni iz ureda u San Diegu, Los Angelesu, Miamiju, New Yorku i Philadelphiji. Da bi pokazao kako to nije točno, O’Keefe je odlučio objaviti rezultate svoje ekspedicije u Velikoj jabuci.

(drugi dio)

Od svih video-snimaka se ovaj čini najslabijim, možda najviše zato što bi ACORN-ove djelatnice na osnovu ležernog nastupa prema dinamičnom dvojcu mogli tvrditi da O’Keefea i “Kenyu” nisu shvatili previše ozbiljno. S druge strane je zanimljivo vidjeti malo raznorodniju ekipu u ACORN-u – jedna žena govori naglaskom koji odaje karipsko porijeklo, a u ekipi se našla i jedna bjelkinja.

Međutim, problem za O’Keefea i Giles je u tome što saga postaje previše repetitivna, odnosno svodi se na ponavljanje već viđenog. Ono što je prije par dana izgledalo šokantno, sada postaje dosadna svakodnevnica i gubi svaki učinak. U mnogo čemu Big Government, novi blog na kome su lansirali cijelu priču, počinje podsjećati na Republiku, dnevni list Ive Pukanića koji je nakon par brojeva propao zato što je uporno guranje priče o aferi Grupo i Ninoslavu Paviću iscrpilo sve njegove kreativne potencijale.

HRT i reklame: Razmisli, sjeti se

Jurica Pavičić u svom članku za Jutarnji list ne dijeli sveopće oduševljenje najavama reformi Hrvatske radiotelevizije, a kojima bi se program državne TV-kuće očistio od reklama. Pavičić se boji da taj potez ne bi učinio ništa osim da oglašivače i gledatelje s državnog dotjera na privatne TV-kanale te tako samo ubrzao kretenizaciju nacije koju odgajaju reality showovi, tarot-proročice i telefonski kvizovi. HRT bi, s druge strane, lišena financijskog temelja, odnosno mogućnosti da radi “nove Kviskoteke, nove Gruntovčane i nova Mala mista”, postala svojevrsni “bijeli patuljak”, irelevantno, slabo gledano državno-partijsko glasilo i svojevrsni televizijski ekvivalent Vjesnika.

Iako se ne može reći da za te tvrdnje nema argumenata, autoru ovih redaka se teško oteti dojmu da Pavičić baš i nije provodio previše vremena gledajući program HRT-a prije nekih desetak godina. Naime, “dobri stari” HRT je svojevremeno, čak i kada mu nije puhala nekakva komercijalna alternativa za vratom, pokazivao uznemirujuću sklonost da pohlepu svojih vodećih kadrova iskazuje na načine daleko iritantnije od bilo kakvog reality showa, kviza ili megalomanskih planova o 24-satnom sportskom kanalu.

Jedan od takvih primjera je, na primjer, bilo premijerno prikazivanje TV-serije “Dosjei X”. Svatko tko je nastojao njene epizode snimiti, morao je dežurati s prstom na crvenom dugmetu, oboružan maksimalnim strpljenjem. Naime, nije bila rijetkost da u dnevnim TV-programima i na teletekstu bude kristalno jasno navedeno da nova epizoda počinje u 21 sat, ali bi u stvarnosti epizoda počela u 21:30. Naravno, u tih pola sata bi trebalo izredati “poruke naših sponzora”.

Nešto kasnije je HRT za Novu godinu 2001. organizirali veliki “Milenijski maraton” antologijskih filmova. Međutim, ljubiteljima sedme umjetnosti koji su se ponadali da će moći uživati u najboljim djelima te iskoristiti ovu povijesnu priliku da upotpune svoju kolekciju užitak je pokvarila činjenica da su svi naslovi bili izmesareni s reklamama.

Spoznaja da ovakvih svinjarija više neće biti, ili da barem neće biti financirani novcem poreznih obveznika, je dovoljan razlog da se podrži velika televizijska reforma.

Zbog video-skandala ACORN neće raditi popis stanovništva u SAD

James O’Keefe i Hannah Giles, par koji je glumeći svodnika s političkim ambicijama i njegovu djevojku-prostituku, skrivenom kamerom “uhvatio” djelatnike američke nevladine udruge ACORN u nezakonitim radnjama, nanio je, po svemu sudeći, ne tako bezazlen udarac Obaminoj administraciji.

Nakon što je objava snimaka – koje na prvi pogled izgledaju kao parodija TV-serije “The Wire” – dovela do otpuštanja dviju kompromitiranih djelatnica, ACORN je izjavio kako je riječ o izoliranom incidentu, odnosno da su O’Keefe i Giles izbačeni iz nekoliko njegovih ureda nakon što su pokušali prodati istu “foru”.

Nastojeći odgovoriti na te kritike kako je riječ o “izoliranom incidentu”, O’Keefe je ekspresno ponudio nastavak svog hita. U njemu zajedno s Gilesovom samo dva dana kasnije nakon akcije u Baltimoreu pohodi ured ACORN-a u Washingtonu i ponovno pronalazi neobično razumijevanje kada ih zamoli za financijsku i pravnu pomoć prilikom organiziranja bordela s maloljetnim prostitutkama iz Salvadora.

(nastavak)

Iako se priča u biti svodi na isto što i na prethodnom sastanku, ovaj put se djelatnice doimaju nešto ozbiljnijima, manje ležernijima i profesionalnijem, inzistirajući na tome da se nečasne rabote obavljaju što diskretnije i upozoravajući na posljedice koje bi neopreznost mogla imati.

Bilo kako bilo, i nastavak je imao iste učinke. Dvije djelatnice uhvaćene kamerom su, prema priopćenju ACORN-a, su slično kao i kolegice u Baltimoreu, ekspresno otpuštene.

Međutim, priča ovdje nije stala. Naime, tokom prošle večeri je američki Biro za popis stanovništva obavijestio predsjednika Obamu  kako otkazuje suradnju s ACORN-om koji je, prema ranije utvrđenim planovima, trebao koristiti svoje aktiviste odnosno članstvo kako bi pomogao pri vođenju popisa stanovništva koji će se u SAD održati sljedeće godine. ACORN-ovo sudjelovanje u popisu je, inače, izazivalo bijes konzervativno i desno raspoloženog dijela američke javnosti s obzirom na ljevičarsku reputaciju te organizacije, odnosno strahove da bi demografski i drugi statistički podaci bili “frizirani” u svrhu protežiranja Demokratske stranke (broj mjesta za pojedine države u Kongresu i sl.).

Inače, teško je ne špekulirati o tome kakve će posljedice ovaj pothvat imati na karijeru Hanne Giles. S obzirom na njen izgled i glumačke sposobnosti, na prvi pogled se čini kako bi mogla očekivati sjajnu budućnost u Hollywood. Međutim, s obzirom da – što se političkog opredijeljenja tiče – definitivno nije “na liniji”, to se u ovom trenutku čini malo vjerojatnim.

Bivšem tajvanskom predsjedniku doživotni zatvor zbog korupcije

ChenShuiBian_WP_01Sud u Taipeiju je Chen Shui-biana, bivšeg predsjednika Tajvana, osudio na doživotni zatvor zbog pronevjere, uzimanja mita i pranja novca – u ukupnoj vrijednosti od 15 milijuna dolara – koje se zbilo između 2000. i 2008. godine kada je bio tajvanski predsjednik.

Uz Chena je na doživotni zatvor osuđena i njegova supruga Wu Shu-chen, koja je u ranijem procesu bila osuđena na godinu dana zatvora zbog krivokletstva. U istom postupku je na manje zatvorske kazne osuđeno još devet osoba, uključujući Chenovog sina i snahu koji su priznali krivicu.

To sve predstavlja rezultat istrage koja je razotkrila najveći korupcijski skandal u tajvanskoj povijesti, te dovela do rušenja Chenove Demokratske napredne stranke (DPP) koja se, inače, zalaže za nezavisnost Tajvana, odnosno kidanje svih državnopravnih veza i pretenzija na kopnenu Kinu odakle je pred Maovim komunistima 1949. godine pobjegao prvi predsjednik Chang Kai Shek.

Chen Shui-bian je, naravno, tvrdio da je nedužan odnosno da mu je to sve smjestila Kuomintang, nekadašnja Changova stranka koja inzistira na budućem ujedinjenju s komunističkom maticom i tome da se Tajvan zove “Republika Kina”, odnosno Peking koji je posljednjih godina izgradio mrežu poslovnih jataka na otoku i stvorio ne baš mali utjecaj na otok koji službeno smatra “odmetnutom kineskom provincijom”.

Nema sumnje da će tako drakonska kazna izazvati zgražanje u Hrvatskoj, gdje je teško zamisliti da jedan bezazleni starac može biti bačen u tamnicu do kraja života zbog tričavih 15 milijuna dolara. A lako je zamisliti kako Karamarko, Bajić i Šimonović s prezirnim osmjehom reagiraju na vijesti kako njihovi tajvanski kolege na takve besmislice troše novac poreznih obveznika.