Autor: Dragan Antulov

Ljevica u američkom Kongresu traži glave Obaminog financijskog tima

I dok se u ostatku svijeta Obama još uvijek tretira kao mesijanski spasitelj svijeta, među Amerikancima se njegova popularnost sve više bliži onoj kakvu danas uživa Mihail Gorbačov u Rusiji. Gallup je tako nedavno objavio kako je podrška Obami prvi put pala ispod psihološke granice od 50 posto – iako uz to ide obavezni “spin” kako su se u prvoj godini mandata s time bili suočili i kasnije uspješni predsjednici kao Reagan i Clinton. Kako stvari stoje, Obama se, usprkos Nobelovoj nagradi za mir – koju čak i neki njegovi najvatreniji pristaše smatraju još uvijek nezasluženom – sve manje čini velikanom koji je 2008. napisao povijest, a sve više “one hit wonderom”.

Jedan od razloga je sve očigledniji neuspjeh da bude isto onako dobar predsjednik kao što je bio predsjednički kandidat, odnosno da čvrstu koaliciju između stranačke ljevice i “pravovjernika” na jednoj te umjerenih i nezavisnih birača na drugoj strani, održi jednom kada je došao u Bijelu kuću. Potonji su se nakon nekoliko mjeseci brzo “ohladili” vidjevši da sa svojim ambicioznim socijalnim, ekološkim i drugim programima nastoji SAD skrenuti previše ulijevo za njihov ukus. To se odnosi i na zdravstvenu reformu, za koju su zaključili da će ih udariti po džepu.

Obama je, pak, sada prisiljen voditi borbu i na drugoj fronti, jer se protiv njegove politike počela buniti ljevica u Kongresu – odnosno isti oni krugovi čijoj fanatičnoj podršci duguje svoju mukotrpno izvojevanu pobjedu nad Hillary Clinton u stranačkim predizborima. Ljevičarima se čini da je Obama previše spor i neodlučan u reformama, a pronađen je krivac u obliku dvojca koji vodi njegovu ekonomsku politiku – ministra financija Timothyja Geithnera i glavnog ekonomskog savjetnika Larryja Summersa. Taj dvojac, koji je svoju reputaciju izgradio radeći u vodećim bankama Wall Streeta, odnosno u Clintonovoj administraciji koja je vodila pro-kapitalističku ekonomsku politiku, prema mišljenju ljevičara više vodi računa o interesima vodećih banaka nego američke sirotinje. Ključni argument je u tome da su se zahvaljujući Obaminoj politici vodeće banke oporavile od recesije, ali da istovremeno raste nezaposlenost i drastično pada standard kod najširih dijelova stanovništva. Stoga je demokratski kongresnik Peter DeFazio, vođa Kongresnog progresivnog kluba (CPC) koji okuplja ljevicu, javno pozvao Obamu da smijeni Geithnera i Summersa, rekavši “da će spasiti radna mjesta milijuna ljudi ako dvojica izgube posao”.

Trenutno izgleda malo vjerojatno da će Obama te sugestije poslušati, jer je njegova administracija previše zaokupljena borbom oko zdravstvene reforme, čiji ishod ovisi o glasovima nekoliko umjerenih demokratskih i republikanskih senatora. Ekonomija – zbog koje i reforma toliko stoji – će međutim naći put da postane glavno pitanje pred kongresne izbore 2010. godine, koji se u ovom trenutku ne izgledaju tako dobri za demokrate nego kao što je to bio slučaj prije godinu dana.

Forbes objavio popis 10 najpreplaćenijih holivudskih glumaca

[picapp align=”left” wrap=”false” link=”term=Will+Ferrell&iid=6226909″ src=”a/a/2/1/US_Open_Tennis_d68c.jpg?adImageId=7744899&imageId=6226909″ width=”234″ height=”156″ /]

William Goldman, današnji holivudski “script doctor” i bivši disident je 1982. godine u svojoj znamenitoj knjizi Adventures in the Screen Trade – istoj onoj zbog koje je godinama bio ne-osoba u američkoj tvornici snova – napisao kako u Hollywoodu “nitko ne zna ništa”. Te riječi daje odgovor na mnoga pitanja koja kritičnija publika postavi čim se suoči s celuloidnim stajskim gnojivom. Odnedavno se na tragu Goldmanovih riječi postavljaju nova pitanja vezana uz spoznaju da star-sistem, odnosno običaj davanja basnoslovnih honorara glavnim glumcima, zapravo i nema nikakvo financijsko opravdanje. Rezultati na kino-blagajnama 2009. godinama tako pokazuju da su najbolje prolazili filmovi gdje igraju totalni anonimusi, dok su projekti s čijih postera se smiješe veterani crvenog tepiha završavali kao flopovi.

Taj fenomen, inače, nije nov, pa je tako, kada su se pravile analize o tome tko je bio najisplativija filmska zvijezda u razdoblju od kraja 1970-ih do sredine 1980-ih, kao pobjednik proglašen Dan Aykroyd, vrsni komičar, ali teško osoba koja bi se mjerila, na primjer, sa svojim kolegom Eddiejem Murphyjem.

Časopis Forbes se, pak, u svojoj analizi odlučio pozabaviti tim fenomenom danas, te je tako objavljena lista 10 glumaca koji daju najgori odnos između isplaćenog honorara i prihoda na kino-blagajnama:

1. Will Ferrell (na svaki uloženi dolar u honorar, iz kino-blagajnama je došlo njih 3,29; budžet najnovijeg filma Land of the Lost je, pak, bio 100 milijuna, a prihod na blagajnama 65 milijuna);

2. Ewan MacGregor (1:3,75)

3. Billy Bob Thornton (1: 4)

4. Eddie Murphy (1: 4,44)

5. Ice Cube (1: 4,77)

6. Tom Cruise (1: 7,18)

7. Drew Barrymore (1: 7,43)

8. Leonardo Di Caprio (1: 7,52)

9. Samuel L. Jackson (1: 8,59)

10. Jim Carrey (1: 8,62)

Societe Generale se sprema za “globalni ekonomski kolaps”

Sa svih relevantnih strana dolaze uvjerenja da je najgore završilo, da sve vodeće svjetske ekonomije izlaze iz ekonomije te da će se stvari, uz pojedine izuzetke kao što je koja lijepa riječ više za Karla Marxa, stvari vratiti na isto ono liberalno-kapitalističko mjesto na kome su bile prije histerije o globalnom financijskom Armagedonu.

Izuzecima, kao što je dežurna Kasandra po imenu Nouriel Roubini, prikljkučila se, pak, jedna prilično ugledna financijska institucija. Francuska banka Societe Generale je tako izdala brošuru od 68 stranica pod naslovom “Najgori mogući scenarij”. Autor Daniel Fermon u njoj tvrdi da spasiteljske državne intervencije kojima je prošle i početkom ove godine spriječen financijski kolaps nisu dugoročno učinile ništa osim toga da je problem dugova s privatnih banaka prebačen na leđa poreznih obveznika, te da je takvo stanje stvari dugoročno neodrživo.

Izvještaj sadrži tri moguća scenarija, a najgori od njih predviđa da globalna kriza ponovno udari već na proljeće. Fermon predviđa da će situacija biti slična onoj u kojoj se našao Japan u svom “izgubljenom desetljeću” 1990-ih, ali da za razliku od azijske ekonomske supersile koja se održavala snažnim izvozom i niskim jenom, takve recepte ne može koristiti “polovica svijeta”.

Ruski hakeri razotkrili “istinu” o globalnom zatopljenju?

[picapp align=”left” wrap=”false” link=”term=global+cooling&iid=1575655″ src=”5/a/c/0/Middle_East_Instability_1fb7.jpg?adImageId=7694707&imageId=1575655″ width=”234″ height=”157″ /]

Znanstveni svijet – koji usprkos svem tehnološkom napretku nema običaj dolaziti na naslovnice novina – ovih je dana potresla vijest o “pothvatu” grupe. navodno ruskih, hakera koji su “provalili” E-mailove vodećih britanskih i američkih klimatologa, a čiji sadržaj u pitanje dovodi općeuvriježene “istine” o globalnom zatopljenju.

E-mailovi su ukradeni sa Sveučilišta Istočne Anglije, sadrže niz povjerljivih znanstvenih podataka, ali i međusobnih diskusija u kojima znanstvenici izražavaju čuđenje zbog toga što se nisu ostvarile prognoze o kontuiniranom porastu globalnih temperatura, ali i sve veću frustraciju zbog skeptika koji drže da je globalno zatopljenje izazvano ljudskom aktivnošću ništa drugo do jedan lijepi mit.

Neki od inkriminiranih mailova, kao što je onaj koga je napisao dr. Mann s Državnog sveučilišta Pennsylvanije, svjedoče kako neki znanstvenici koriste “trikove” kako bi podatke o temperaturi uskladili s modelima koji sugeriraju globalno zatopljenje. Takva otkrića se bez svake sumnje osnažiti argumente skeptika koji drže da je teza o globalnom zatopljenju proizvod ekonomskog i političkog pritiska kome su izloženi vodeći znanstvenici.

Hakiranje se, pak, inače zbilo neposredno pred sastanak u Kopenhagenu na kome su svjetski čelnici trebali odrediti novu strategiju borbe protiv globalnog zatopljenja. Međutim, već prije je, čak i iz usta Baracka Obame, rečeno da nekih spektakularnih rezultata na tom skupu neće biti. Razlog je možda u još uvijek nedovoljno objašnjenoj i po zagovornike globalnog zatopljenja nepovoljnoj činjenici da se prosječna globalna temperatura proteklih deset godina nije makla s mjesta.

Predsjednik je izabran!

[picapp align=”none” wrap=”false” link=”term=Herman+van+Rompuy&iid=3746316″ src=”f/1/2/9/4c.jpg?adImageId=7645112&imageId=3746316″ width=”500″ height=”374″ /]

Danas su šefovi država i vlada EU odlučili da će prvi predsjednik Unije, koji na dužnost stupa 1. prosinca, biti Herman van Rompuy, trenutni belgijski premijer, inače član Kršćansko-demokratske i Flamanske stranke.

Van Rompuy je posljednjih dana bio favorit nakon što je postalo jasno da – zbog protivljenja Njemačke i Francuske – prvi evropski poglavar u povijesti neće biti Tony Blair.

Britancima, odnosno Laburističkoj stranci premijera Gordona Browna koja je inzistirala na Blairu, kao utjeha je došlo imenovanje Lady Catherine Ashton, trenutne povjerenice za trgovinu EU, na mjesto prvog evropskog ministra vanjskih poslova. Ashton će tako doći na čelo prve evropske diplomatske službe, odnosno kao socijalistički kadar poslužiti kaso svojevrsna ravnoteža demokršćanskom predsjedniku.

Ironijom sudbine, ova vijest dolazi u trenutku kada se u Hrvatskoj zahutkatava kampanja za predsjedničke izbore koji se, u svjetlu onoga što se trenutno “kuha” u Bruxellesu, čine sve manje relevantnim, odnosno sve većim gubljenjem vremena.

Cinici bi rekli kako je fino vidjeti kako Evropa – kojoj svi toliko teže i svi toliko veličaju kao ideal za Hrvatsku – kadrovska pitanja rješava tako elegantno, brzo, jeftino i bez ikakvih gnjavljenja stanovništva s nekakvim demokratskim izborima.

“Twilight” promiče seksualnu apstinenciju kod tinejdžera?

[picapp src=”6/f/9/4/4f.JPG?adImageId=7621973&imageId=2633260″ width=”500″ height=”333″ /]

“Twilight” ne bi bio fenomen popularne kulture kakav jest da ne izaziva špekulacije o eventualnim dugoročnim posljedicama na ekonomiju, kulturu ili način života u suvremenom svijetu. Tako se opus Stephenie Meyer i filmovi napravljeni po njemu mogu tumačiti kao svojevrsna duhovna hrana za sponzoruše, odnosno priča o ljubavi mlade Belle i starijeg Edwarda kao alegorija za veze mladih, neiskusnih i siromašnih žena s bogatim, starim, iskusnim muškarcima.

Sada se, pak, pojavilo novo tumačenje “Twilighta”, prema kojemu je djelo Sthepenie Meyer već imalo određene posljedice na način života omladine u suvremenom svijetu ili barem nekom njegovom dijelu. Fanovi vampirske sage, odnosno njena najvatrenija publika – tinejdžerke – su sada daleko sklonije odgovarati s  “ne” na sugestije koje postavljaju njeni vršnjaci. Ljubav Belle i Edwarda, koja iz praktičnih razloga nema eksplicitnu seksualnu komponentu, jest ideal nespojiv s uspaljenim tinejdžerima koji jedva čekaju izgubiti nevinost.

A da to nije najobičniji wishful thinking mormonke Meyer svjedoči i istraživanje koje su proveli stručnjaci sa Sveučilišta u Missouriju, a koje će sljedeće godine biti pretočeno u knjigu. Prema rezultatima anketa provedenih među fanovima “Twilighta”, seksualna apstinencija jest najbolje shvaćena i prihvaćena od svih poruka serije romana.

Seks-snimkom do – Kongresa?

Saga o Carrie Prejean, bivšoj Miss Kalifornije, dobila je novo poglavlje i nakon otkrića koje ju je – prema mišljenju liberalne javnosti – trebalo strpati u ropotarnicu povijesti.

Prejean je na naslovnice došla zahvaljujući tome što je na izboru za Miss SAD, na pitanje o tome što misli o istospolnom braku dala isti odgovor koji su u studenom 2008. bili dali birači Kalifornije na ustavnom referendumu. S obzirom na to da homoseksualci dominiraju svijetom mode i, posredno, industrijom izbora ljepote, nije bilo teško pretpostaviti kako će se Prejean zbog tih “neizrecivih” stavova provesti kao reggae bend na proslavi Ku Klux Klana. Prvi je u tome prednjačio Perez Hilton, celebrity bloger, samodeklarirani homoseksualac i član žirija koji je postavio inkriminirano pitanje – nakon što je misicu nazvao imenima koja nisu za tisak, utvrdio je da je upravo zbog svog “verbalnog delikta” ostala bez nacionalne titule. Nakon toga je započela kampanja da joj se oduzme i ona državna.

Argumente za to nije trebalo dugo tražiti. Nakon otkrića da joj je direkcija izbora za Miss Universe platila ugradnju silikona u grudi, došlo je otkriće fotografija u toplesu. Vlasnik licence Donald Trump ju je neko vrijeme branio od nasrtaja, ali je odustao te joj na kraju oduzeo titulu pri čemu se navodio spor oko nastupa u reality emisijama. Prejean, koja je postala miljenica konzervativnog dijela javnosti i glasnogovornicom Nacionalne organizacije za brak (NOM), nije se s time pomirila te je pokrenula tužbu, tražeći povratak titule ili  milijun dolara odštete.

Onda je došao trenutak koji je trebao staviti točku na cijelu priču. Prilikom preliminarnog izvođenja dokaza Prejeanovoj, njenoj majci i odvjetnicima je predočeno ono što su mediji nazvali “seks snimkom”, te je Prejean istog trenutka odustala od tužbe, odnosno prihvatila nagodbu koja je, po riječima oduševljenih reportera, “iznosila manje od cijene za parking”. To je predstavljao trijumf za liberale, s obzirom da je konzervativna mezimica Prejean raskrinkana kao još jedan konzervativni licemjer koji javno promiče tradicionalne vrijednosti, a u stvarnom životu prakticira razvrat.

Prije deset ili čak prije pet godina to bi uistinu bio kraj priče o Carrie Prejean. Dio konzervativaca je odustao od Prejean, a NOM joj pokazao vrata. Međutim, izgleda da više ni seks-snimka nije ono što je nekada bila. Umjesto da nestane, Prejean je nastavila s medijskim nastupima nastojeći dati svoju stranu priče. Prema njoj, u pitanju nije seks-snimka nego “snimke koje je napravila sama” za svog tadašnjeg momka te mu poslala mobitelom. Bivši – koji je uživao u čak u šest takvih poklona – je po svemu sudeći “namirisao” priliku da spoji ugodno s korisnim, te problematične snimke ponudio zainteresiranim stranama, uključujući porno-izdavača Vivid Entertainment, koji tvrdi da ih je nabavio “legalno”. Vivid također tvrdi da ih neće objaviti bez suglasnosti Prejeanove, a kontroverza je vezana i uz navode Prejeanove da su napravljene u vrijeme kada je imala 17 godina, što bi izdavača, ali i samu Prejeanovu, moglo dovesti pod udar američkih zakona o maloljetničkog pornografiji.

Web-stranica TMZ.com, koja je također došla u posjed snimke, tvrdi kako je snimka “legalna”, odnosno da Prejean laže, jer su njene “igre” datirale iz vremena kada je imala 20 godina. U međuvremenu se na istoj stranici pojavio i intervju koji cijeloj priči daje novu, zanimljiviju dimenziju.

Jason Chaffetz, republikanski kongresnik iz Utaha, je TMZ-u na pitanje o Prejeanovoj rekao da bivša misica “posjeduje mogućnost okupljanja mase i prenošenja snažne poruka” te “zvjezdanu moć koja otvara vrata”. Također je rekao “Svi smo radili pogreške u dobi od 17 godina.  (Seks snimka) može biti prepreka, ali su ljudi uzbuđeni zbog njenih uvjerenja”. TMZ je intervjuu dao naslov “Kongresnik: Prejean bi trebala postati političarka”.

Chaffetz je odmah nakon toga izjavio da je TMZ previše “kreativno” obradio njegov intervju, odnosno zaboravio unijeti odgovor na pitanje “Da li je Prejean nova Sarah Palin”. Chaffetz tvrdi da je rekao da je “biti natjecateljica na izboru ljepote daleko od biti kandidatkinja za potpredsjednika SAD”.

Alka u ništa

Sljedeći predsjednički izbori će biti nešto manji zanimljivi, ali zato i biračima manje teški za odlučivanje. To je jedna od utjeha za fanove i sljedbenike Alke Vuice koja nije uspjela skupiti nužnih 10.000 potpisa za predsjedničku kandidaturu.

Mora se priznati da ovo za Alku Vuicu predstavlja težak udarac, jer je neuspjeh u pokušaju samog ulaska u predsjedničku utrku više nego jasan pokazatelj njenog stvarnog položaja u hijerarhiji hrvatskih celebrityja. Točnije, Vuičina neuspjela kampanja za Pantovčak, koja je zapela na prvom proceduralnoj etapi, je čini manje relevantnom za hrvatsku politiku – a samim time i za sve što je važno za život u Hrvatskoj – od raznoraznih anonimusa. Od Vuice se tako inteligentnijim pokazao i Siniša Vuco, koji je na vrijeme znao od svoje predsjedničke kampanje napraviti “promotivni spin” i tako izbjeći blamažu.

Ako se, pak, Vuica odluči za nastavak političke karijere, morat će naučiti sportski podnositi poraze. Njena reakcija na prvu izbornu pljusku pokazuje veliku količinu neiskustva, odnosno svoj fijasko nastoji opravdati nekim mutnim radnjama iz tabora drugih kandidata. A uz to ide i duboko razočaranje u cijeli sistem, koji je Vuica izrazila u pismu Večernjem listu:

Moje iskustvo u ovoj kampanji je veliko i sa žaljenjem zaključujem da sam došla do zaključka da narod kao većina ne bira ni svoje predstavnike ni svoje predsjednike, jer oni koji imaju moć, novac, organizaciju i logistiku istog, suvereno vladaju nad onima koji to nemaju. Demokracija je privid vladavine naroda jer organizirane grupacije moći manipuliraju većinom svojim utjecajem i novcem.

Najžalosnija stvar u ovoj priči jest što je prilično lako složiti s takvom depresivnom procjenom situacije. Međutim, opet se postavlja pitanje na kojem je to pustom otoku Alka Vuica provela posljednjih dvadesetak godina?

A ako jedna darovita umjetnica i društvena komentatorica nije sve to vrijeme mogla vidjeti koliko je car, postavlja se pitanje koliko su to u stanju oni obični ljudi. Isti oni koji će 27. prosinca otići na birališta poput ovaca za klanje, i tako zapečatiti svoju i sudbinu svojih potomaka.

Forenzičarka, prostitutka i slavna blogerica

Sunday Times je jučer objavio članak kojim je razriješen jedan od najvećih misterija u povijesti književnosti od vremena B. Travena. 34-godišnja znanstvenica dr. Brooke Magnanti je novinarima objavila da je upravo ona autorica znamenitog bloga Belle de Jour u kome je opisivala život elitne londonske prostitutke koja svoje usluge naplaćuje 300 funti po satu.

Dotični se blog na Internetu pojavio 2003. godine, a odmah je stekao popularnost te ga je Guardian proglasio britanskim blogom godine. Autorici je potom stigla ponuda da svoje djelo pretoči u knjigu, koja je, dakako, postala bestseler, a stvar je nakon još dva bibliografska naslova potom dobila i svoj logični nastavak u obliku “Secret Diary of a Call Girl”, TV-seriji kuće ITV u kojoj je alter ego autorice tumačila Billie Piper.

Blog, a potom i knjiga, su izazvali svakojake kontroverze, dijelom zbog toga što se smatralo da se njime najstarijem zanatu na svijetu daje neopravdani glamur, a dijelom time što se promiče seksizam i ponižavaju žene. Pojavile su se i tvrdnje da prikaz prostitucije u blogu nije autentičan, odnosno da je riječ o dobroj “fori” koji je preko Interneta prodala profesionalna novinarka, književnica, a možda i muškarac.

Magnanti je, pak, opisala kako se prostitucijom bavila četrnaest mjeseci u vrijeme dok je dovršavala studij forenzičke patologije, te da joj je glavni motiv bilo plaćanje najamnine za stan. Odluku o tome da objavi svoj identitet je objasnila na svom blogu nastojanjem da razuvjeri skeptike da je njen alter ego “Belle” stvaran, a novinarima Sunday Timesa tvrdnjom da anonimnost više nije bila “zabavna”.

Magnanti trenutno živi u Bristolu gdje je zaposlena kao istraživač u Bristolskom inicijativi za istraživanja zdravlja djece. Njeni su poslodavci rekli kako će je, usprkos njene “problematične” prošlosti i neočekivanog publiciteta, zadržati na poslu.

Hannan traži da Britanija napusti EU

I dok su neke države radi ulaska u bratsku EU zajednicu spremne žrtvovati istu onu teritorijalnu cjelovitost radi koje se ratovale, neke države koje su u njoj razmišljaju o tome da iz nje izađu. Ili barem takva razmišljanja dijele neki od njenih najznamenitijih političara, kao što je Daniel Hannan, britanski konzervativni zastupnik Evropskog parlamenta.

Hannan, koji tvrdi da bi se za deset godina Ujedinjeno Kraljevstvo moglo “sporazumno razvesti” od EU, te umjesto članstva u Uniji odnose sa ostatkom kontinenta, odnosno onime što ostane od EU regulirati “prijateljskim bilateralnim sporazumima”.