[picapp src=”a/c/b/1/Governor_Parnell_3091.JPG?adImageId=7056404&imageId=5614399″ width=”234″ height=”159″ /]
Prvi utorak u studenom je dan kada se u SAD tradicionalno održavaju izbori – od predsjedničkih do lokalnih, odnosno razni ustavni i drugi referendumi u pojedinim federalnim državama. S obzirom da je 2009. neparna godina, u utorak neće doći do nikakvih spektakularnih promjena u Kongresu ili Bijeloj kući. Političkim analitičarima i medijima su, pak, svejedno pažnju izazvale tri izborne utrke koje se, svaka na svoj način, tumače kao svojevrsni prvi ozbiljni indikator biračkog raspoloženja u Obaminoj Americi, odnosno znak kako oni “dišu” pred redovne kongresne izbore 2010. godine.
U državi New Jersey – demokratskom uporištu koju je Obama glatko osvojio prošle jeseni – guverner Jon Corzine je dugo zaostajao za republikanskim izazivačem Chrisom Christiejem, ali mu posljednje ankete daju malu prednost, te većina promatrača vjeruje da će, s obzirom na čvrstu demokratsku glasačku mašineriju, bez problema odnijeti prevagu i osvojiti novi mandat.
U Virginiji – nekadašnjom čvrstom republikanskom uporištu gdje su demokrati, uključujući Obamu, od jeseni 2005. ostvarili velike pobjede – stvari se, po svemu sudeći, vraćaju na svoje mjesto. Republikanski kandidat Bob McDonnell uživa tako veliku prednost pred demokratom Creighom Deedsom da su i Obama i nacionalno vodstvo Demokratske stranke zaključili da nema smisla gubiti novac i vrijeme na neku bijesnu kampanju.
Zato su pak, pažnju javnosti daleko veću dramu izazvali izvanredni izbori u 23. kongresnom okrugu države New York. Riječ je o ruralnom području na granici s Kanadom koje pokriva Lake Placid, mjesto održavanja znamenite zimske Olimpijade 1980. godine. Smatra se jednim od najtvrđih republikanskih uporišta koje je demokrata u Kongres posljednji put poslalo još u 19. stoljeću. Međutim, prošle je godine Obama tamo tijesno porazio McCaina, iako su birači odlučili zadržati svog republikanskog kongresnika Johna McHugha.
McHugh je, pak, potom pristao na Obaminu ponudu da postane ministar za kopnenu vojsku u njegovoj admnistraciji. Zato su raspisani izbori za njegovo ispražnjeno mjesto. Drama je nastala zbog toga što u državi New York kod dopunskih izbora nema preliminarnih izbora, odnosno što je vodstvu stranaka ostavljeno da nominiraju kandidate bez da su se konzultirali sa svojom bazom.
Demokrati su tako za svog kandidata nominirali lokalnog odvjetnika Billa Owensa koji podržava većinu Obamine platforme. Republikanci su, pak, odabrali Deidre “Dede” Scozzafavu, koja područje okruga zastupa u državnoj skupštini New Yorka. I sve bi bilo normalno da Scozzafava, kao i mnogi republikanci na Sjeveroistoku SAD, ne pripada liberalnoj frakciji. Tokom kampanje se, pak, ispostavilo da je Scozzafava ne samo vatreni pobornik Obamine ekonomske politike, nego je u mnogim pitanjima ulijevo od Owensa – podržava istospolne brakove, dok Owens ne ide dalje od legalizacije istospolnih zajednica.
Stvari su postale još zanimljivije s obzirom na još jednu specifičnost države New York – male stranke, od kojih se neke ne natječu na izborima nego daju podršku kandidatima demokrata i republikanaca ovisno o tome koliko su oni u skladu s njihovom ideologijom. Jedna je od njih Konzervativna stranka New Yorka, koja tradicionalno podržava demokrate.
Njujorški konzervativci su, pak, ove godine odlučili natjecati se te su kao svog kandidata izabrali Douga Hoffmana, knjigovođu iz Lake Placida. Tada je utrka postala zanimljiva, s obzirom da je time podijeljeno tradicionalno republikansko glasačko tijelo – dio ih je, kao vojnici Partije, podržao Scozzafavu, dok su drugi, u skladu s ideologijom, podržali Hoffmana. Time je Owens dobio priliku da glatko osvoji okrug te stekao prednost u anketama.
Takvo je stanje stvari izazvalo pobunu među lokalnim, ali i nacionalnim aktivistima Republikanske stranke. Povod su im dala otkriće o tome koliko je, zapravo, Scozzafava bliska ljevici. Tako je Scotzzafava bila javno podržana ne samo od sindikata, nego i od ljevičarske Stranke radnih obitelji (WFP), koja predstavlja političko krilo ACORN-a, nevladine organizacije optužene za glasačke i druge manipulacije u korist demokrata i Obame.
Na desničarskim blogovima je zato započela kampanja podrške Hoffmanu protiv Scozzafave, koja je dobila poseban zamah kada je Hoffmana podržala bivša guvernerka Aljaske i potpredsjednička kandidatkinja Sarah Palin. Na to je republikanski establishment reagirao podrškom Scozzafavi od strane Michaela Steelea, predsjednika Republikanskog nacionalnog odbora, a njemu se pridružio i Newt Gingrich, koji je kao arhitekt “Republikanske revolucije” 1994. godine trebao smiriti konzervativno krilo stranke.
Međutim, ni njihov autoritet nije mogao ugušiti pobunu, a ključni trenutak je bio taj kada je Markos Moulitsas, osnivač bloga Daily Kos gdje se okupljaju pristaše lijevog krila Demokratske stranke, javno podržao Hoffman. Nakon toga je započela lavina podrške Hoffmanu od strane republikanskih političara, uključujući i neke koji su prije toga podržali Scozzafavu. Među Hoffmanovim pristašama se našao i Tim Pawlenty, guverner Minnesote koji pripada umjerenoj republikanskoj frakciji i koga mnogi vide kao potencijalnog predsjedničkog kandidata 2012. godine.
Sve se to odrazilo i na ankete gdje je Scozzafava počela padati, sve dok se nije našla oko 20 posto, pa je i njenim najvatrenijim pristašama postalo jasno da u utorak neće pobijediti. Već prije toga su počeli presušivati fondovi za kampanju, ali i pomoć washingtonskog establishmenta. Stoga je danas odlučila kako “suspendira kampanju”. Njeno ime će, doduše, ostati na glasačkim listićima (s obzirom da je dio već poslan preko pošte), ali je gotovo sigurno da će od toga profitirati Hoffman i konzervativci. To se može nazrijeti u dijelu komentatora koji hvale njen čin, a prije 24 sata su je razapinjali na križ.
Nije teško pretpostaviti da o ovoj priči u hrvatskim medijima neće biti ni slova. Ona se jednostavno ne uklapa u utopijski scenarij Obamine Amerike, ali ni manihejski stav o desnim “lošim” republikancima i lijevim “dobrim” demokratima koji je prihvaćen zahvaljujući Hollywoodu. Činjenica da u SAD postoji nešto što se zove liberalni ili čak lijevo orijentirani republikanac se jednostavno ne može pojmiti.
Drugi, možda još važniji razlog zbog koga o ovome neće biti ni riječi u Hrvatskoj jest u tome što bi birači, javnost i članstvo stranaka mogli dobiti neke opasne zamisli. Na primjer, da se pobune protiv toga da im se kao najbolji mogući kandidati u lokalnim sredinama iz toplih zagrebačkih ureda nameću kojekakvi Kureti i Picule.
