Čemu služi Facebook: Pronašla otetu djecu

U posljednje vrijeme se uz Facebook vezuju razne horor-priče – bilo da je u pitanju PR fijasko vezan uz probleme privatnosti korisnika, bilo da su u pitanju kriminalci i psihopati koji ga koriste da bi nedužnim ljudima uništili živote. Kada se tome pridodaju hrvatska iskustva vezana uz uglavnom bijedan efekt Facebook grupa na stvarni život (pogotovo u pitanju nekakvih političkih promjena), postavlja se pitanje čemu, zapravo, služi Facebook.

Jedan od mogućih odgovora – koji će rastućoj armiji skeptika biti tek jedan izuzetak koji potvrđuje pravilo – bit će i ova tragična obiteljska priča iz SAD. Žena iz grada San Bernardino u Kaliforniji je zahvaljujući Facebooku nakon 15 godina uspjela pronaći svoje dvoje djece, otete od strane bivšeg supruga Faustina Utrere. Riječ je o sinu i kćeri, koji sada imaju 16 i 17 godina, a čije je profile pronašla na Facebooku. Ono što je u cijeloj priči žalosno jest to da je ona stupila u kontakt sa svojom djecom, ali ona, nakon što su cijeli život provela s ocem, ne žele da joj se vrate.O svemu je izvješteno državno odvjetništvo San Bernardina koje je protiv Urtere najavila kazneni progon zbog otmice, a čiji predstavnik Kurt Rowley tvrdi kako ovakva otkrića prije 15 godina, kada nije bilo društvenih mreža, nisu bila moguća.

Twittere pripremi se, Hugo dolazi

[picapp align=”left” wrap=”true” link=”term=Hugo+Chavez&iid=8629068″ src=”9/f/9/5/Venezuelan_President_Chavez_0011.jpg?adImageId=12668609&imageId=8629068″ width=”234″ height=”164″ /]

Prošlogodišnji događaji u Iranu su pokazali da u svijetu ipak vladaju stara pravila, odnosno da će netko dalje stići s Twitterom i “tetejcem”, nego samo s Twitterom. To, dakako, ne znači da se iz tih događaja nije izvukla određena pouka. Barem se takav dojam može steći nakon vijesti da je venezuelanski predsjednik Hugo Chavez, živopisni vlastodržac koji iza sebe ima neuspjeli državni udar koji je sam pokušao i jedan neuspjeli državni udar čija je bio meta, najavio kako će otvoriti račun na Twitteru.

Diosdado Cabello, direktor venezuelanske novinske agencije, je izjavio da će “zapovjednik Chavez na taj način borbu prenijeti online”, te da se nada da će steći rekordni broj sljedbenika. Ono što je, pak, zanimljivo jest da je Chavez još samo prije nekoliko mjeseci – vjerojatno preplašen mogućnošću da mu liberalna prozapadna studentarija pomoću Twittera priušti neugodnosti – korištenje tog web-servisa izjednačio s terorizmom. S druge strane je vjerojatno da je shvatio da se u pravilu dalje može stići s Twitterom i “tetejcem” nego samo s “tetejcem”.

Laburistički kandidat odstupio zbog psovki na Twitteru

Ako britanska Laburistička stranka kojim slučajem ostane na vlasti, izvjesno je da njenu većinu u Parlamentu neće tvoriti 24-godišnji odvjetnik Stuart MacLennan, koji se do danas kao laburistički kandidat natjecao za zastupnika izbornog okruga Moray u Škotskoj. MacLennan je, naime, morao odstupiti nakon što je sebi dozvolio malo previše ležernosti na Twitteru, odnosno u svojim postovima svoje protukandidate ali i stranačke drugove nazivao imenima koja se možda čine primjerenima nakon nekoliko rundi piva u obližnjem pubu, ali definitivno nisu za tisak. MacLennan je, shvativši posljedice svog čina, pokušao izbrisati račun na Twitteru, ali je šteta bila učinjena. Laburistička stranka je objavila kako MacLennana skida s kandidatske liste te da će ga zamijeniti s drugim kandidatom, a sam MacLennan se prije toga ispričao.

MacLennanovo izbacivanje iz utrke neće bitno promijeniti odnos snaga u samom izbornom okrugu, koji se prema rejtingu web-stranice http://www.voterpower.org.uk smatra “prilično sigurnim” za Škotsku nacionalnu stranku (SNP). Međutim, ako se po jutru dan poznaje, ostatak kampanje neće proteći s nekim naročito povoljnim publicitetom za vladajuću stranku.

Što će dalje biti s MacLennanovom karijerom nije poznato, ali joj neće pomoći ni otkriće blogera Guida Fawkesa da je kao fanatični navijač Glasgow Rangersa pjevao anti-katoličke pjesme.

Na jesen izlazi Battlestar Galactica Online

Bigpoint, tvrtka koja se specijalizirala za MMO igre za web-preglednike, najavila je kako će tokom ovog mjeseca na Konferenciji razvijača igara predstaviti svoj novi projekt – Battlestar Galactica Online, taktičko-pustolovnu MMO igru temeljenu na popularnoj TV-seriji. Samu igru izrađuje norveški studio Artplant, a Universal će pomoći pri televizijskoj produkciji koja bi trebala malo ukrasiti grafiku. Najavljuje se kako će igra – u kojoj igrači mogu birati hoće li biti ljudi ili Cylonci – predstavljati “novi standard” za MMO igre zahvaljujući 3D grafici, kao i da igračima neće trebati klijent. Najavljen je njen izlazak na jesen, kada će ispočetka biti eksluzivno dostupna na stranici TV-kanala SyFy (bivši SciFi Channel).

Moram priznati da sam malo skeptičan, ali je, s druge strane, Star Trek Online pokazao da se takve igre uz malo truda i strpljenja mogu pokazati dostojnim svog hypea.

Kina uz Velikog brata dobila i “sestru”

Ono što mnogi nazivaju prvim velikim sukobom novog desetljeća, a pesimisti i najavom novog hladnog rata, jest spor između američke kompanije Google i vlasti Narodne Republike Kine vezan uz različito viđenje načina na koji korisnici Interneta u najmnogoljudnijoj (i najvećoj komunističkoj) zemlji svijeta mogu pristupati Internetu. Sukob je eskalirao nakon što je 12. siječnja otkriven “sofisticiran pokušaj” hakera da se razbije Googleov kod, odnosno da se dobave E-mail adrese i korespondencija kineskih aktivista za ljudska prava. Google je objavio kako će napustiti svoje operacije u Kini, ukoliko tadašnje vlasti ne ukinu svoja ograničenja Interneta, poznata kao “Veliki kineski vatrozid”.

Ako se to dogodi, barem nekim Kinezima Google baš i neće previše nedostajati, s obzirom da je već sada “izronila” domišljata alternativa. Riječ je o novoj tražilici i društvenoj mreži po imenu Goojje, koja je nastala kao izvedenica prvog sloga u riječi “Google” i “jje”, što je BBC protumačio kao mandarinsku riječ “jiejie”, odnosno “velika sestra”. BBC također citira Reuters koji tvrdi kako je na početnoj stranici novog servisa pisalo “Sestra je sretna što je brat odustao od odlaska i odlučio ostati sa sestrom”.

Google je, kako navodi BBC, odbio komentirati ovakve izraze bratsko-sestrinske ljubavi.

Ne vjerujte baš svemu što čitate na Wikipediji

Wikipedija je jedna krasna stvar, koja u pravilu služi kao prilično brz i kvalitetan izvor informacija. Međutim, ponekad se dogode situacije u kojoj njena pouzdanost baš i nije na nekoj visini. One se obično tiču živih ljudi koje se iz raznih razloga – ponekad i iz wishful thinkinga – na njenim stranicama pretvara u mrtvace.

Wikipedia se tome nastojala oduprijeti uvevši pravilo – koje se, zasada, koristi samo na njenom engleskom izdanju – da anonimni korisnici ne smiju uređivati biografske članke o nekoj osobi na način da navode da je ona umrla. Zahvaljujući tome je prije par dana dogodilo da na engleskom izdanju Wikipedije članak o Brittany Murphy glumicu n tretira kao živu i zdravu bez obzira na to što su prije par sati sve svjetske agencije donosile vijest o njenoj smrti.

Međutim, pravila se očito nisu poštovala kada je u pitanju bio američki konzervativni radio-voditelj i utjecajni komentator Rush Limbaugh. Nakon što je Limbaugh za vrijeme odmora na Havajima osjetio bolove u grudima i bio odvezen u bolnicu u “teškom stanju”, Wikipedijin članak je nakon par sati objavio datum njegove navodne smrti (link na verziju članka s datumom smrti ovdje). Urednici se, doduše, mogu braniti s time da je za tu vijest postojala referenca, ali se ona odnosila na jedan pro-demokratski stranački “nabrijani” blog čija je autorica očito dozvolila da joj zla sudbina liberalima omraženog radio-voditelja pomuti granicu između onog što jest i što bi trebalo biti.

Wikipedija je, doduše, za manje od sat vremena ispravila svoju pogrešku. Ipak, ostaje pouka svim njenim čitateljima da njenim podacima pristupaju s oprezom, pogotovo kada su u pitanju materijali koji se tiču kontroverznih tema i pojedinaca.

To, dakako, važi i za ovaj blog. Uz savjet, s kojim ću zaključiti aktivnosti na Draxblogu VI za 2009. godinu, vjernim čitateljima želim sve najbolje u Novoj 2010.

Wikipedia gubi urednike

Svi korisnici i fanovi Wikipedije su posljednjih dana čuli jednu dobru i jednu lošu vijest.

Dobra vijest je u tome što se popularna on-line enciklopedija nalazi na izvrsnom 5. mjestu najposjećenijih web-stranica na svijetu, odnosno da ju je u proteklom godišnjem razdoblju posjetilo 20 posto više ljudi nego u prethodnom.

Loša je vijest u tome da je urednika – tj. dobrovoljaca bez kojih Wikipedia ne bi imala nikakv sadržaj – sve manje i manje. Statistike na Wikipediji na engleskom jeziku, koja je najveća i najposjećenija od preko 200 različitih jezičnih izdanja, tako govore da je u proteklom godišnjem razdoblju zabilježen gubitak od 49.000 redovnih, odnosno registriranih urednika. To nije prvi takav slučaj – godine 2008. je u istom razdoblju je nestalo 4900 urednika.

Desetorostruki porast urednika Wikipedije koji su odustali od projekta je, naravno, morao doći na naslovnice i postaviti pitanje “što se to događa s Wikipedijom”.

Odmah su ponuđeni određeni odgovori. Najjednostavniji je taj da Wikipedia postoji već osam godina, te da je u tom razdoblju broj i sadržaj članaka narastao do te mjere – englesko izdanje ih trenutno broji oko 3,3 milijuna – da se više jednostavno nema više o čemu pisati.

Drugo objašnjenje, koje se čini uvjerljivijim, temelji se na činjenici da je rast Wikipedije s vremenom sa sobom doveo brojne negativne posljedice, isto kao i pokušaji same Wikipedije da ih otkloni. To se prvenstveno odnosi na to da je Wikipedia istovremeno i megapopularna stranica a istovremeno (s manjim izuzecima) dozvoljava svakome da je uređuje. Naravno, to znači da će na sebe navući gomilu vandala i sličnih destruktivnih net-ličnosti, pa tako veliki dio posla za održavatalje Wikipedije otpada na “čišćenje” članaka od smeća, bilo da je riječ o grafitima, bilo nastojanjima da se legitimni enciklopedijski članci koriste kao besplatne reklame ili politikantski pamfleti. Proteklih godina je, nastojeći da zaustavi ili barem uspori te napade, Wikipedia razvila cijeli niz mehanizama i novih pravila uređivanja. Jedno od njih je, na primjer, zabrana anonimnim korisnicima u članke na engleskoj Wikipediji unose nove podatke o nečijoj smrti, a sa svrhom da se spriječi da Wikipedia objavljuje lažne podatke ili služi kao sredstvo za jeftine internteske psine vezane uz celebrityje. Sva ta pravila, dakako, rad na Wikipediji čine kompliciranijim i napornijim, te postupno isisivaju entuzijazam iz dotada oduševljenih sudionika projekta.

Priča o Wikipediji, prema tome, nije u ničemu bitno različita od onih u kojima neka “cool” ideja prestane biti “cool” čim postane institucija.

Seks-snimkom do – Kongresa?

Saga o Carrie Prejean, bivšoj Miss Kalifornije, dobila je novo poglavlje i nakon otkrića koje ju je – prema mišljenju liberalne javnosti – trebalo strpati u ropotarnicu povijesti.

Prejean je na naslovnice došla zahvaljujući tome što je na izboru za Miss SAD, na pitanje o tome što misli o istospolnom braku dala isti odgovor koji su u studenom 2008. bili dali birači Kalifornije na ustavnom referendumu. S obzirom na to da homoseksualci dominiraju svijetom mode i, posredno, industrijom izbora ljepote, nije bilo teško pretpostaviti kako će se Prejean zbog tih “neizrecivih” stavova provesti kao reggae bend na proslavi Ku Klux Klana. Prvi je u tome prednjačio Perez Hilton, celebrity bloger, samodeklarirani homoseksualac i član žirija koji je postavio inkriminirano pitanje – nakon što je misicu nazvao imenima koja nisu za tisak, utvrdio je da je upravo zbog svog “verbalnog delikta” ostala bez nacionalne titule. Nakon toga je započela kampanja da joj se oduzme i ona državna.

Argumente za to nije trebalo dugo tražiti. Nakon otkrića da joj je direkcija izbora za Miss Universe platila ugradnju silikona u grudi, došlo je otkriće fotografija u toplesu. Vlasnik licence Donald Trump ju je neko vrijeme branio od nasrtaja, ali je odustao te joj na kraju oduzeo titulu pri čemu se navodio spor oko nastupa u reality emisijama. Prejean, koja je postala miljenica konzervativnog dijela javnosti i glasnogovornicom Nacionalne organizacije za brak (NOM), nije se s time pomirila te je pokrenula tužbu, tražeći povratak titule ili  milijun dolara odštete.

Onda je došao trenutak koji je trebao staviti točku na cijelu priču. Prilikom preliminarnog izvođenja dokaza Prejeanovoj, njenoj majci i odvjetnicima je predočeno ono što su mediji nazvali “seks snimkom”, te je Prejean istog trenutka odustala od tužbe, odnosno prihvatila nagodbu koja je, po riječima oduševljenih reportera, “iznosila manje od cijene za parking”. To je predstavljao trijumf za liberale, s obzirom da je konzervativna mezimica Prejean raskrinkana kao još jedan konzervativni licemjer koji javno promiče tradicionalne vrijednosti, a u stvarnom životu prakticira razvrat.

Prije deset ili čak prije pet godina to bi uistinu bio kraj priče o Carrie Prejean. Dio konzervativaca je odustao od Prejean, a NOM joj pokazao vrata. Međutim, izgleda da više ni seks-snimka nije ono što je nekada bila. Umjesto da nestane, Prejean je nastavila s medijskim nastupima nastojeći dati svoju stranu priče. Prema njoj, u pitanju nije seks-snimka nego “snimke koje je napravila sama” za svog tadašnjeg momka te mu poslala mobitelom. Bivši – koji je uživao u čak u šest takvih poklona – je po svemu sudeći “namirisao” priliku da spoji ugodno s korisnim, te problematične snimke ponudio zainteresiranim stranama, uključujući porno-izdavača Vivid Entertainment, koji tvrdi da ih je nabavio “legalno”. Vivid također tvrdi da ih neće objaviti bez suglasnosti Prejeanove, a kontroverza je vezana i uz navode Prejeanove da su napravljene u vrijeme kada je imala 17 godina, što bi izdavača, ali i samu Prejeanovu, moglo dovesti pod udar američkih zakona o maloljetničkog pornografiji.

Web-stranica TMZ.com, koja je također došla u posjed snimke, tvrdi kako je snimka “legalna”, odnosno da Prejean laže, jer su njene “igre” datirale iz vremena kada je imala 20 godina. U međuvremenu se na istoj stranici pojavio i intervju koji cijeloj priči daje novu, zanimljiviju dimenziju.

Jason Chaffetz, republikanski kongresnik iz Utaha, je TMZ-u na pitanje o Prejeanovoj rekao da bivša misica “posjeduje mogućnost okupljanja mase i prenošenja snažne poruka” te “zvjezdanu moć koja otvara vrata”. Također je rekao “Svi smo radili pogreške u dobi od 17 godina.  (Seks snimka) može biti prepreka, ali su ljudi uzbuđeni zbog njenih uvjerenja”. TMZ je intervjuu dao naslov “Kongresnik: Prejean bi trebala postati političarka”.

Chaffetz je odmah nakon toga izjavio da je TMZ previše “kreativno” obradio njegov intervju, odnosno zaboravio unijeti odgovor na pitanje “Da li je Prejean nova Sarah Palin”. Chaffetz tvrdi da je rekao da je “biti natjecateljica na izboru ljepote daleko od biti kandidatkinja za potpredsjednika SAD”.

Forenzičarka, prostitutka i slavna blogerica

Sunday Times je jučer objavio članak kojim je razriješen jedan od najvećih misterija u povijesti književnosti od vremena B. Travena. 34-godišnja znanstvenica dr. Brooke Magnanti je novinarima objavila da je upravo ona autorica znamenitog bloga Belle de Jour u kome je opisivala život elitne londonske prostitutke koja svoje usluge naplaćuje 300 funti po satu.

Dotični se blog na Internetu pojavio 2003. godine, a odmah je stekao popularnost te ga je Guardian proglasio britanskim blogom godine. Autorici je potom stigla ponuda da svoje djelo pretoči u knjigu, koja je, dakako, postala bestseler, a stvar je nakon još dva bibliografska naslova potom dobila i svoj logični nastavak u obliku “Secret Diary of a Call Girl”, TV-seriji kuće ITV u kojoj je alter ego autorice tumačila Billie Piper.

Blog, a potom i knjiga, su izazvali svakojake kontroverze, dijelom zbog toga što se smatralo da se njime najstarijem zanatu na svijetu daje neopravdani glamur, a dijelom time što se promiče seksizam i ponižavaju žene. Pojavile su se i tvrdnje da prikaz prostitucije u blogu nije autentičan, odnosno da je riječ o dobroj “fori” koji je preko Interneta prodala profesionalna novinarka, književnica, a možda i muškarac.

Magnanti je, pak, opisala kako se prostitucijom bavila četrnaest mjeseci u vrijeme dok je dovršavala studij forenzičke patologije, te da joj je glavni motiv bilo plaćanje najamnine za stan. Odluku o tome da objavi svoj identitet je objasnila na svom blogu nastojanjem da razuvjeri skeptike da je njen alter ego “Belle” stvaran, a novinarima Sunday Timesa tvrdnjom da anonimnost više nije bila “zabavna”.

Magnanti trenutno živi u Bristolu gdje je zaposlena kao istraživač u Bristolskom inicijativi za istraživanja zdravlja djece. Njeni su poslodavci rekli kako će je, usprkos njene “problematične” prošlosti i neočekivanog publiciteta, zadržati na poslu.

“Guardian” postao predmetom cenzure

[picapp src=”e/9/8/d/Opened_By_Censor_3304.jpg?adImageId=5391986&imageId=5624658″ width=”234″ height=”181″ /]

Ugledni britanski list “Guardian” je izvijestio kako mu je zabranjeno prenijeti informacije navedene u službenom listu britanskog Parlamenta koje se tiču odgovora koje je vlada dala na pitanje jednog zastupnika. List navodi kako ne može navesti koji je parlamentarni zastupnik uputio pitanje, koji je ministar dao odgovor, odnosno koja je bila tema pitanja. Jedina informacija koju je dao jest da se cijeli slučaj tiče pravnog postupka u koji je uključen Carter-Tuck, londonska odvjetnička tvrtka specijalizirana za tužbe protiv medija, a čiji su klijenti kako pojedinci, tako i multinacionalne korporacije.

Guardian u svom članku navodi kako je u pitanju slučaj bez presedana u bliskoj prošlosti Velike Britanije, odnosno kako su u pitanje dovedena slobode govora i tiska koja čine temelj britanskog ustavnog prava još od vremena Zakona o pravima (Bill of Rights) iz 1688. godine.

Pretpostavlja se da je Guardiana ušutkala privremena mjera koju je sud izrekao u postupku u koji je uključen jedan od Carter-Ruckovih klijenata. Taj klijent bi, pak, trebao biti predmetom pitanja i odgovora o kome Guardian ne smije izvještavati.

Cenzori su uspjeli ušutkati Guardian, ali ne i Twitter, pa je tako “procurilo” da bi klijenti koje se štiti mogli biti banka Barclays, odnosno švicarska tvrtka Trafigura, koju se optužuje da je 2006. godine bacala otrovni otpad ispred Obale Bjelokosti. Nakon što je vijest procurila na blogu koji vodi irski bloger Paul Staines, ubrzo nakon toga su Trafigura i Carter-Ruck postali “zvijezde” Twittera.