Autor: Dragan Antulov

Talibanske veze izazvale svađu u Amnesty Internationalu

Za nevladine organizacije važi isto što i za sve druge organizacije. Sastavljene su od nesavršenih ljudi, te se kod njih nesposobnost, zloba i korupcija mogu naći isto onako kao što se mogu naći u vladama i korporacijama. Ipak, situacije u kojima eskaliraju “međuljudski odnosi” unutar nevladinih organizacija, pogotovo onih koje se smatraju borcima za ljudska prava, su rijetkost.

Britanski tisak, uključujući i liberalni Guardian, javlja o jednom takvom mini-skandalu koji je pogodio Amnesty International, najugledniju nevladinu organizaciju na svijetu. Gita Sahgal, dugogodišnja aktivistica i predstojnica Jedinice Amnesty International za rodna pitanja, suspendirana je sa svoje dužnosti nakon što je javno kritizirala vodstvo AI zbog suradnje s “problematičnim” partnerima.

Sahgalovu je iznerviralo to što AI vodi zajedničku kampanju s Cageprisoners, nevladinom organizacijom koju vodi Moazzam Begg, čije je trogodišnje zatočeništvo u Guantanamu postalo cause celebre za sve one koji Bushov i Blairov rat protiv terorizma smatraju masovnim kršenjem ljudskih prava. Begg sa svojom organizacijom nastoji ishoditi zatvaranje Guantanama, odnosno puštanje svih tamošnjih uznika koje bi bilo ubrzano kada bi im Britanija i druge evropske države pružilo utočište.

Problem za Sahgalovu je taj što je Begg u više navrata izjavio da podržava afganistanske talibane, čije je shvaćanje ljudskih prava – pogotovo kada je slabiji spol u pitanju – prilično udaljeno od onog za koga se zalažu organizacije poput AI.

Cijela afera će, barem ako je suditi prema komentarima na Guardianov članak, izazvati zanimljiv sukob na britanskoj ljevici – između onih koji Sahgalovu slave kao dosljednu feministicu i onih koji je smatraju izdajnicom, pogotovo zato što je svoje neslaganje s Beggom obznanila na stranicama Sunday Timesa, koji se smatra desničarskim glasilom.

Seksualna anoreksija?

Prvo se na naslovnicama počelo govoriti o anoreksiji. Potom se neki domišljati novinar i urednik sjetio da koristi pojam “tanoreksija” za sve bijelce i bjelkinje opsjednute željom da budu suprotnost Michaela Jacksona te zbog toga provode život u solariju. Nedugo potom je došla “manoreksija” koja opisuje muškarce spremne da postanu živi kosturi zbog opsjednutosti linijom.

I, kao što to mora biti, i pojam “anoreksije” je dobio seksualnu konotaciju. Tj. našao se seksolog Patrick J. Carnes koji je počeo koristiti izraz “seksualna anoreksija” za “opsesivno stanje u kome fizički, mentalni i emocionalni zadatak izbjegavanja seksa počinje dominirati nečijim životom” , odnosno “seks postaje tajni neprijatelj koga se stalno mora držati na razdaljini, čak i po cijenu uništenja samog sebe”.

Nije teško predvidjeti što će se dogoditi kada se ovaj pojam počne pojavljivati u Googleovim tražilicama. Izraz “celibat” će imati isti tretman kao i “štrajk” u bivšoj Jugoslaviji, kada se za isti tretman preferirala “obustava rada”.

Povijest se brzo ponavlja u državi New York

[picapp align=”left” wrap=”true” link=”term=David+Paterson&iid=7796345″ src=”3/d/1/e/Hublot_and_African_406f.jpg?adImageId=10057998&imageId=7796345″ width=”234″ height=”310″ /]

David Paterson je u povijest ušao kao prvi crnac na mjestu guvernera američke države New York. U povijest je ušao i kao prvi slijepac na mjestu njjujorškog guvernera. Kako stvari stoje, vrlo bi se moglo dogoditi da u povijest uđe po još jednoj stvari koja ga dijeli od svih njegovih prethodnika, iako za nju neće pokazati neki naročiti entuzijazam.

Naime, Davidu Patersonu prijeti ozbiljna mogućnost da Paterson prijevremeno napusti mjesto guvernera zbog seks-skandala, i to nakon što je njegov prethodnik Eliot Spitzer morao učiniti isto zbog seks-skandala. O tome već par dana bruje američki mediji i blogovi, navodeći kako New York Times priprema objaviti članak čija je “sočnost” tolika da Paterson jednostavno neće imati izbora nego da digne ruke i od mandata i od guvernerske kampanje za koju je dosad prikupio 3 milijuna dolara.

Zasad se ne govori o ničemu konkretnom, osim da su Patersonovi “nestašluci” daleko “sočniji” od posjeta prostitutkama koji su srušili Spitzera. Mnoge takve stvari neće previše iznenaditi jer je Paterson prilikom svog iznenadnog dolaska na dužnost nastojao preduhitriti kopače prljavštine rekavši kako je neko vrijeme bio nevjeran supruzi. Špekulacije i glasine na Internetu, pak, govore da je bračni par Paterson već duže vrijeme aktivan na svingerskoj sceni.

Naravno, iza svega bi mogla biti i prozaična politika, odnosno nastojanje Demokratske stranke – kojoj posljednjih mjeseci ne cvatu ruže – da spriječi republikansko preuzimanje mjesta guvernera na izborima u studenom. Tome bi dosta pripomoglo ako se izbjegnu iscrpljujući stranački predizbori, odnosno sukob Patersona s ambicioznim i popularnim vrhovnim državnim tužiteljem Andrewem Cuomom.

U svakom slučaju, Paterson je našao za shodno preko svojih glasnogovornika poručiti da nema namjeru podnijeti ostavku. Da li će se stvari promijeniti nakon što New York Times objavi svoj članak, tek treba vidjeti, ali se teško oteti dojmu da se u državi New York povijest, ponavlja se ili ne, odvija prilično brzo.

Kako bi poznati filmaši režirali Superbowl

Među nizom video-radova kojima se obilježava ovogodišnji Superbowl jedan od simpatičnijih je ovaj, u kojem se špekulira kako bi ta sportska manifestacija izgledala da je kojim slučajem u obliku cjelovječernjeg filma režiraju poznati filmaši. Izbor je prilično zanimljiv i raznovrstan – pet sasvim različitih filmaša s različitim stilovima, iako odaje dojam da je namijenjen prvenstveno publici koja je upoznata s njihovim najnovijim radovima. Tarantinov segment tako više baca na Kill Bill nego na Reservoir Dogs, dok Herzogov segment više baca na njegov dokumentarac Grizzly Man nego na Tajnu Kaspara Hausera ili Nosferatu. Također sumnjam da će većina publike “kužiti” Goddardov segment.

Zima, zima, e pa šta je…

Živimo ili bismo trebali živjeti u razdoblju globalnog zatopljenja, ali je netko to, po svoj prilici, zaboravio reći instanci zaduženoj za određivanje vremenskih prilika. Među one koji se danas, suočeni s velikim hladnoćama, kiselo smiješe na spominjanje izraza “globalno zatopljenje” ovih dana su se našli i stanovnici Istočne obale gdje je hladni val s nezapamćenim snježnim oborinama nazvan “Snowpocalypse” ili “Snowmageddon”. Koliko je situacija ozbiljna, pokazuje i da je tamošnji TV-meteorolog izgubio svoju hladnokrvnost. Sva sreća da se našem Sijerkoviću to (barem zasad) neće dogoditi.

Veliki problem pakistanskog ambasadora

Kada su roditelji svom tek rođenom sinu dali ime Akbar Zeb, vjerojatno nisu ni sanjali kako će njihov mališan jednog dana postati pakistanski diplomat, ali i da će zbog imena imati poteškoća u karijeri. Akbaru Zebu je, kako piše Foreign Policy, odbijena akreditacija u Saudijskoj Arabiji a kao glavni razlog se među špekulacijama navodi Zebovo ime, odnosno da “Akbar Zeb” na arapskom jeziku znači “veliki k***c”.

Zebu, pak, ovo nije prvi put da mu “problematičnog” zbog imena propadaju misije po arapskom svijetu. Prije Saudijske Arabije su njegovu akreditaciju odbili Bahrein i Ujedinjeni Arapski Emirati.

Nakon što se priča o lingvističkim i kulturnim razlikama odlijepila iz geta bliskoistočnih medija, Zeb će postati najpoznatiji pakistanski diplomat, kao i potaknuti seriju Youtube filmića koji opisuju jednu sličnu situaciju u slavnom filmu “Brianov život”.

Indija okrenula leđa IPCC-u

Globalne temperature možda rastu, ali kredibilitet IPCC-a – UN-ovog tijela koje je trebalo nadgledati taj proces i biti glavni autoritet vladama što činiti po t0m pitanju – izvjesno pada. Najnoviji u nizu skandala vezanih uz, najblaže rečeno, ne baš najuredniju znanstvenu podlogu njegovih izvještaja, doveo je i do pucanja veza između tog tijela i jedne od najvažnijih i najmoćnijih svjetskih država.

Indija je tako preko svog ministra za okoliš Jairama Ramesha najavila da će osnovati vlastito tijelo za praćenje klimatskih promjena pod nazivom Nacionalni institut za himalajsku glaciologiju. Najava dolazi nedugo nakon otkrića da su navodi IPCC-ovog izvještaja o topljenju himalajskih ledenjaka do godine 2035. godine bili temeljeni na znanstvenom radu kojeg se autor u međuvremenu bio odrekao, odnosno kako većina ozbiljnih znanstvenika u svijetu tvrdi da će se himalajski ledenjaci u najgorem slučaju otopiti za nekoliko stoljeća, a ne desetljeća.

Iako indijska vlada tvrdi da Institut “neće biti suparnik” IPCC-u, ovaj potez nije teško protumačiti kao šamar UN-ovom tijelu, a još više njegovom čelniku Rajendri Pachauriju koji je, inače, rodom iz Indije.

Indijska vlada je kritizirala izvještaj upravo zbog navoda o topljenju ledenjaka na Himalaji koji su se, prema njenim podacima, posljednjih godina počeli povećavati umjesto smanjivati. Za Indiju je to pitanje od izuzetne važnosti, s obzirom da bi poremećaji ledenjaka na Himalaji doveli do poremećaja opskrbe vodom na sjeveru Indije, odnosno potencijalne katastrofe za najveći dio od milijardu njenih stanovnika.

Indijska vlada tvrdi da se himalajski ledenjaci ne smanjuju nego povećavaju, a što uključuje i Siachen, znameniti ledenjak oko koga se 1980-ih ratovalo s Pakistanom.

A gdje je perje?

Malo sam bacio na pogled na SciFi Channel gdje je jedan od filmova koji se vrti na programu i Planet Raptor. Kao što i samo ime sugerira, glavne  “zvijezde” tog filma su dinosauri koje je proslavio Steven Spielberg u Jurskom parku. Naravno, ovaj film nije ni do koljena Spielbergovom, a to se odmah vidi zahvaljujući lošoj kvaliteti CGI-ja zaslužnog za raptore.

Međutim, sam CGI i nije toliki problem, koliko činjenica da raptori ljeta Gospodnjeg 2010. nisu i ne mogu biti isti oni raptori koji su plašili malu djecu ljeta Gospodnjeg 1993. A razlog za to je da raptori modernog doba imaju perje, odnosno da je svatko tko je gledao Discovery Channel zna da su raptori, kao preci današnjih ptica imali perje, a o čemu postoji kakav-takav konsenzus među paleontolozima još od sredine 1990-ih.

Dakle, glavni problem Planeta raptor je u tome što raptori u tom filmu nemaju perje. Nedostatak perja kod raptora je stvorio isti problem inače sjajnoj BBC-jevoj seriji Šetnja s dinosaurima iz 1999. godine. Njeni tvorci su, za razliku od Spielberga, znali za perje, ali krajem 1990-ih CGI-tehnologija odnosno budžet za istu jednostavno nije bila na takvoj visini da omogući prikaz pernatih raptora. Zato su raptori u toj seriji završili bez perja.

Uzimajući u obzir da je Šetnja s dinosaurima stara samo jedno desetljeće, a već sada izgleda beznadno zastarjelo, postavlja se pitanje što će biti s mnogim sličnim filmovima gdje je jedina atrakcija CGI. Odgovor na to pitanje daje Titanic, koji je svojevremeno ljude ostavljao otvorenih usta, a danas izgleda kao banalna i nimalo produhovljena melodrama. Nešto slično bi se moglo dogoditi i Avataru, iako ne tako brzo da spriječi žetvu “Oscara”.

Kriminalom protiv kriminala – na njemački način

Odnosi između Njemačke i Švicarske su došli u krizu nakon što je Wolfgang Schauble, njemački ministar financija, objavio kako će njegova vlada nastojati otkupiti financijske i druge informacije o utajivačima poreza, čak i ako su oni dobiveni ilegalnim putem.

Riječ je o CD-u koji sadrži podatke o tajnim računima 1500 osoba u švicarskim bankama, a koji je ponuđen njemačkim vlastima za 1,5 milijun eura. Procjenjuje se da bi se na temelju njih moglo naplatiti 200 milijuna eura.

Zanimljivo je da je u Njemačkoj provedena anketa u kojoj čak 57 posto građana odobrava kupovinu ukradenih bankovnih podataka u svrhu naplate poreza.

Još je zanimljivije kada se to događa u državi koja se posljednjih desetljeća uporno navodi kao ideal “uređene” i “pravne države” kojoj svi u Evropi, uključujući Hrvatsku, trebaju težiti te gdje vlasti ama baš sve moraju provoditi po zakonu. Ne tako davno je u toj istoj Njemačkoj osuđen policijski detektiv koji je, nastojeći spasiti život otetog dječaka, osumnjičenom kriminalcu priprijetio premlaćivanjem, a pri čemu se protiv njega okrenuo cijeli establishment držeći da načelo zakonitosti predstavlja svetinju.

Međutim, sada je došla kriza, treba po svaku cijenu puniti budžet i ako se tu i tamo potiču nezakonite aktivnosti (slično kao što i SAD žmire na otmice traženih kriminalaca koje provode lovci na ucjene u Meksiku i drugdje), na to se treba zažmiriti oči i “ne držati se zakona kao pijan plota”. Isto kao što se u vrijeme jedne druge ekonomske krize ni nekakav Weimarski ustav nije gledalo kao na svetinju.

Al Qaeda prijeti – silikonskim grudima

[picapp align=”left” wrap=”true” link=”term=breast+implant&iid=762350″ src=”8/e/4/b/FDA_Lifts_Ban_accd.jpg?adImageId=9819363&imageId=762350″ width=”234″ height=”156″ /]

Jedan od glavnih razloga zašto ljudi ne vole terorizam jest taj da je bolesna mašta terorista, kada se urodi s domišjatošću i suvremenom tehnologijom, u stanju i od naizgled bezazlenih, pa i popularnih predmeta, učiniti smrtonosno oružje. Među njih bi se odnedavno trebale ubrojiti i silikonske grudi, barem ako je suditi prema upozorenju  britanske tajne službe MI5 koju prenosi Daily Mail. Nastojeći nekako zaobići sve oštrije mjere sigurnosti na aerodromima, al Qaeda i njima srodne organizacije planiraju koristiti bombaše-samoubojice koji eksploziv umjesto na sebi nose doslovno u sebi. Tzv. binarni eksploziv bi se nalazio u vrećicama kirurški ubačene ispod kože, a koje bi aktivirala injekcija kemijskog detonatora.

Upozorenje MI5 navodi da al Qaeda planira koristiti i muške i ženske bombaše-samoubojice. Potonjima bi u njihovom opakom naumu trebala pomoći sve popularnija praksa korištenja silikonskih umetaka za grudi.