Oznaka: SAD

Skandal – novo poglavlje: ACORN ostao bez federalne pomoći

Predstavnički dom američkog Kongresa je upravo s 375 glasa “za” i 75 “protiv” odlučio da ACORN, ljevičarska nevladina udruga specijalizirana za pomoć siromašnima u rješavanju stambenog pitanja, ali i registracije glasača, prestane primati financijsku pomoć federalne vlade. Ta odluka slijedi nakon što je Senat s 83 glasa “za” i 7 glasova “protiv” donio istu odluku, odnosno nakon što se nekoliko dana “kuhao” skandal izazvan emitiranjem video-snimaka koje su skrivenom kamerom u uredima te organizacije napravili aktivisti/novinari James O’Keefe i Hannah Giles, glumeći svodnika i prostitutku zainteresirane za primanje federalne pomoći kako bi otvorili bordel s maloljetnim prostitutkama iz Salvadora.

U međuvremenu je objavljena još jedna snimka, napravljena prije mjesec dana u San Diegu, u kojoj “dinamični dvojac” posjećuje ured ACORN-a te upoznaje djelatnika spremnog da “preko svojih veza u tužilaštvu” pomogne prijevozu cura iz Tijuane preko granice, a usput se zanima i za cjenik usluga mlade dame.

(drugi dio)

Ovakav je, rezultat, inače, bio za očekivati s obzirom da je Demokratska stranka ozbiljno zabrinuta zbog kolapsa podrške Obami u anketi, kao i očiglednog nezadovoljstva prijedlogom zdravstvene reforme, zbog čega su mnogi kongresnici i senatori koji sljedeće godine idu na izbore prisiljeni maksimalno se distancirati od svega što smrdi na ekstremnu ljevicu i korupcijski skandal.

Ispočetka je izgledalo malo nategnuto, ali mislim da smo dobili aferu Watergate, odnosno Boba Woodwarda i Carla Bernsteina našeg doba.

Daje li Obama zeleno svjetlo Izraelu za napad na Iran?

Odluka Baracka Obame da se odustane od projekta gradnje proturaketnog štita u Poljskoj i Češkoj predstavlja jedan od vidljivijih znakova diskontinuiteta s vanjskom politikom njegovog prethodnika. Taj će potez izazvati simpatije u najvećem dijelu svjetske javnosti, s obzirom da se sve što je Bush radio smatra lošim, pa, dakle, sve što radi Obama mora biti dobro.

Takav stav, najvjerojatnije neće dijeliti mnogi koji trenutno sjede u foteljama u Varšavi, Pragu i drugim prijestolnicama Istočne, odnosno po Rumsfeldove “Nove Evrope”. Države i vlade koje su se nastojale, bježeći od svog istočnog ruskog susjeda, što čvršće vezati uz Washington, čak i po cijenu krvi svojih vojnika prolivene po azijskim pustarama, sada vide kako su poslužile kao “moneta za potkusurivanje”, odnosno da ih, usprkos svih priča o savezništvu, Obama radi dnevne politike odbacuje poput stare krpe.

Odluka će, s druge strane, izazvati oduševljenje u Moskvi, gdje će biti protumačena kao – uz prošlogodišnji “sjajni mali rat” s Gruzijom – dosad najspektakularniji plod nove, agresivnije politike s ciljem da se postsovjetska Rusija konačno vrati na pozornicu kao velika svjetska sila. Odustajanje od štita će ukloniti ne samo još jedno postsovjetsko poniženje, nego i dosad najozbiljniju prijetnju po ruske nuklearne projektile – koji su dugo vremena Rusiji služili kao posljednji as u rukavu.

S druge strane, ako bi netko zbog nje uistinu trebao biti ljut i zabrinut, to su vlastodršci u Teheranu. Naime, “priča” kojom je Bush američkoj, ali i svjetskoj javnosti prodao proturaketni štit je bila sve ozbiljnija mogućnost da države “Osovine zla” ili drugi “problematični” režimi dođu u posjed nuklearnog oružja, kao i projektila s kojim bi mogli ucjenjivati svijet. Nakon što je eliminiran Sadamov Irak, kao jedina ozbiljna prijetnja je preostao Iran, čiji bi nuklearni program trebao u vrlo bliskoj budućnosti dovesti do stvaranja nuklearnog oružja.

Takav scenario je, pak, posve neprihtvatljiv Izraelu koji posljednjih mjeseci sve više zvecka oružjem, odnosno sugerira kako će iransku prijetnju riješiti na isti onaj način na koji je zaustavio Sadamov nuklearni program 1981. godine – udarom ratnog zrakoplovstva. Još prije nego što je Bush otišao iz Bijele kuće, izraelski vojni udar se, zbog američke zauzetosti u Iraku i Afganistanu, pretvorio u najizgledniju vojnu opciju za rješenje krize. Ona bi trebala biti po američke interese najjeftinija i najjednostavnija – Izrael bi obavio “prljavi posao”, a Obama bi zadržao svoju reputaciju velikog humanističkog mirotvorca koji neće ponavljati Bushove “kaubojske pogreške”.

Odustajanje od štita se tako može protumačiti kao Obamin potez kojim se priprema teren za izraelski napad. Prije svega, njime se sugerira da Iran i njegovi nuklearni projektili – povod za izgradnju štita – neće postojati u bliskoj budućnosti. A još je važnije to da će se uklanjanjem štita i ostavljanjem svojih istočnoevropskih saveznika nastojati kupiti dobra volja Moskve odnosno njeno okretanje leđa Teheranu po kojem bi, bez komplikacija koje mogu učiniti S-300 ili slični ruski protuzračni projektili, sada mogle komotno padati izraelske bombe.

Video-saga o ACORN-u: Priznala ubojstvo muža

Ono što je na prvi pogled izgledalo kao pokušaj da se “boratovskim” tehnikama parodira “The Wire” dobilo je prilično ozbiljne posljedice u stvarnom životu. Suočen sa skrivenom kamerom snimljenim materijalima koji upućuju na korupciju, poticanje kriminala i slične nečasne radnje u nevladinoj udruzi ACORN – poznate po dugogodišnjim bliskim vezama s Barackom Obamom – američki Senat je jučer s 83 glasa “za” i 7 “protiv” odlučio da ACORN više neće financijska sredstva od federalne vlade. Već ranije je Biro za popis stanovništva objavio kako odustaje od planova za angažiranje ACORN-ovih aktivista da za njega obavljaju terenski rad.

Te pobjede, međutim, neće spriječiti Jamesa O’Keefea i Hannah Giles da nastave objavljivati nove materijale koje su snimili po ACORN-ovim uredima glumeći svodnika i prostitutku kojima trebaju stručni savjeti oko nabavke stana, plaćanja poreza i sl. Nova snimka, napravljena u San Bernardinu u Kaliforniji prije mjesec dana, je još “pikatnija” od prethodnih, s obzirom da je “dinamični duo” naletio na lik daleko živopisniji od tipičnih aktivista/savjetnika na Istočnoj obali.

Tresa Kelke, uposlenica ACORN-a u San Bernardinu, je “dinamičnom dvojcu” dala niz praktičnih savjeta koji se tiču prostitucije i to potkrijepila vlastitim iskustvima bivše prostitutke, odnosno madam koja je vodila eskort-službu. Također je otvorila dušu i priznala ubojstvo bivšeg supruga, za koje je prethodno “pripremila teren” iznoseći svoje probleme organizacijama za zaštitu od obiteljskog nasilja. Nastojeći dodatno impresionirati svoje potencijalne klijente, hvalila se dobrim vezama s vodećim demokratskim političarima u Kaliforniji.

“Dinamični dvojac” je usput posjetio jednog (ili dvojicu) prijatelja Trese Kaelske koji su također dali nekoliko savjeta koji se tiču organizacije bordela u kome bi radile maloljetne ilegalne imigrantice iz Salvadora. Tada im je sugerirano da ga pokušaju organizirati pod krinkom škole. Kaelske je nedugo nakon tog razgovora rekla da ne brinu o diskreciji, jer njeni prijatelji “znaju da je ubila čovjeka”, odnosno da im je u interesu da šute.

Snimka se ovaj put čini nedovršenom, a “protagonistica” malo previše “trknutom” da bi je netko shvatio ozbiljno. Pa ipak, čini se da cijela saga još uvijek nije došla do onog trenutka koji se u američkoj televizijskoj terminologiji naziva “preskakanje morskog psa” (jumping the shark).

Većina američkih službenih medija je ignorirala priču. Ali, sada, kada je ACORN došao među 10 najvećih “trending topica” na Twitteru, to vjerojatno više neće biti slučaj.

Video-priča o ACORN-u postala trilogija

Kao i svi veliki audiovizualni hitovi, poput Matrixa i CSI, i priča o ACORN-u, vodećoj američkoj nevladinoj udruzi i ključnom Obaminom savezniku, čije su djelatnike video-kamere uhvatile kako dogovaraju financijsku pomoć organizatorima maloljetničke prostitucije, postala je trilogija.

To se ne bi dogodilo da ACORN, nakon objavljivanja video-snimaka o nečasnim radnjama u uredima u Baltimoreu i Washingtonu, nije nastavio sa službenom verzijom o “izoliranim incidentima” i ustvrdio kako su James O’Keefe i Hanna Giles, autori snimaka, izbačeni iz ureda u San Diegu, Los Angelesu, Miamiju, New Yorku i Philadelphiji. Da bi pokazao kako to nije točno, O’Keefe je odlučio objaviti rezultate svoje ekspedicije u Velikoj jabuci.

(drugi dio)

Od svih video-snimaka se ovaj čini najslabijim, možda najviše zato što bi ACORN-ove djelatnice na osnovu ležernog nastupa prema dinamičnom dvojcu mogli tvrditi da O’Keefea i “Kenyu” nisu shvatili previše ozbiljno. S druge strane je zanimljivo vidjeti malo raznorodniju ekipu u ACORN-u – jedna žena govori naglaskom koji odaje karipsko porijeklo, a u ekipi se našla i jedna bjelkinja.

Međutim, problem za O’Keefea i Giles je u tome što saga postaje previše repetitivna, odnosno svodi se na ponavljanje već viđenog. Ono što je prije par dana izgledalo šokantno, sada postaje dosadna svakodnevnica i gubi svaki učinak. U mnogo čemu Big Government, novi blog na kome su lansirali cijelu priču, počinje podsjećati na Republiku, dnevni list Ive Pukanića koji je nakon par brojeva propao zato što je uporno guranje priče o aferi Grupo i Ninoslavu Paviću iscrpilo sve njegove kreativne potencijale.

Zbog video-skandala ACORN neće raditi popis stanovništva u SAD

James O’Keefe i Hannah Giles, par koji je glumeći svodnika s političkim ambicijama i njegovu djevojku-prostituku, skrivenom kamerom “uhvatio” djelatnike američke nevladine udruge ACORN u nezakonitim radnjama, nanio je, po svemu sudeći, ne tako bezazlen udarac Obaminoj administraciji.

Nakon što je objava snimaka – koje na prvi pogled izgledaju kao parodija TV-serije “The Wire” – dovela do otpuštanja dviju kompromitiranih djelatnica, ACORN je izjavio kako je riječ o izoliranom incidentu, odnosno da su O’Keefe i Giles izbačeni iz nekoliko njegovih ureda nakon što su pokušali prodati istu “foru”.

Nastojeći odgovoriti na te kritike kako je riječ o “izoliranom incidentu”, O’Keefe je ekspresno ponudio nastavak svog hita. U njemu zajedno s Gilesovom samo dva dana kasnije nakon akcije u Baltimoreu pohodi ured ACORN-a u Washingtonu i ponovno pronalazi neobično razumijevanje kada ih zamoli za financijsku i pravnu pomoć prilikom organiziranja bordela s maloljetnim prostitutkama iz Salvadora.

(nastavak)

Iako se priča u biti svodi na isto što i na prethodnom sastanku, ovaj put se djelatnice doimaju nešto ozbiljnijima, manje ležernijima i profesionalnijem, inzistirajući na tome da se nečasne rabote obavljaju što diskretnije i upozoravajući na posljedice koje bi neopreznost mogla imati.

Bilo kako bilo, i nastavak je imao iste učinke. Dvije djelatnice uhvaćene kamerom su, prema priopćenju ACORN-a, su slično kao i kolegice u Baltimoreu, ekspresno otpuštene.

Međutim, priča ovdje nije stala. Naime, tokom prošle večeri je američki Biro za popis stanovništva obavijestio predsjednika Obamu  kako otkazuje suradnju s ACORN-om koji je, prema ranije utvrđenim planovima, trebao koristiti svoje aktiviste odnosno članstvo kako bi pomogao pri vođenju popisa stanovništva koji će se u SAD održati sljedeće godine. ACORN-ovo sudjelovanje u popisu je, inače, izazivalo bijes konzervativno i desno raspoloženog dijela američke javnosti s obzirom na ljevičarsku reputaciju te organizacije, odnosno strahove da bi demografski i drugi statistički podaci bili “frizirani” u svrhu protežiranja Demokratske stranke (broj mjesta za pojedine države u Kongresu i sl.).

Inače, teško je ne špekulirati o tome kakve će posljedice ovaj pothvat imati na karijeru Hanne Giles. S obzirom na njen izgled i glumačke sposobnosti, na prvi pogled se čini kako bi mogla očekivati sjajnu budućnost u Hollywood. Međutim, s obzirom da – što se političkog opredijeljenja tiče – definitivno nije “na liniji”, to se u ovom trenutku čini malo vjerojatnim.

I to je Amerika: U nevladinoj udruzi potiču maloljetničku prostituciju

Ako mislite da ste vidjeli i čuli sve što se može vidjeti i čuti, odnosno da vas ništa više ne može iznenaditi, ponekad ćete naletjeti na nešto što će vas uvjeriti u suprotno. Nekad se može dogoditi da uz takvo iznenađenje ide i skepsa, odnosno da niste sigurni da li je ono što vidite autentično odnosno nečiji dobar štos. Jedan takav primjer predstavlja dolje navedeni video-snimak, koji se u posljednjih dan-dva počeo vrtiti po dijelu američkih medija.

Da bi netko neupućen shvatio o čemu se zapravo radi, potrebno je reći riječ-dvije o ACORN-u, odnosno organizaciji čiji ured u Baltimoreu predstavlja mjesto radnje. Udruženje lokalnih organizacija za reformu sada (ACORN) je neprofitna organizacija osnovana 1970. godine u svrhu pružanja socijalne i pravne pomoći najsiromašnijim Amerikancima, prvenstveno u oblasti stanovanja. S vremenom je nerasla u jednu od najvećih nevladinih organizacija u SAD, s preko 400. 000 članova i podružnicama u preko 100 američkih gradova te u još nekoliko država Latinske Amerike. Osim socijalnog rada, ACORN se bavi i političkim aktivizmom, odnosno vodi kampanje registracije najsiromašnijih Amerikanaca za izbore.

Godine 2008. su upravo te registracije postale predmetom kontroverze, s obzirom da je ACORN na izborima podržao Baracka Obamu i svoju lokalnu mrežu stavio na raspolaganje kako bi stvorio armije glasača, pretežno među crncima. Američki konzervativci i desničari ACORN optužuju da se pri tome često koristio i protuzakonitim sredstvima, odnosno da je, nastojeći stvoriti što više birača, registrirao mrtvace i ilegalne imigrante.

Zbog toga što mu se pripisuje veliki dio zasluga za Obaminu pobjedu, ACORN u dijelu američke javnosti nije naročito popularan, te se sve optužbe na njegov račun koje dolaze iz tih krugova moraju uzeti s priličnim zrnom soli. Zato je ova snimka koju je 24. srpnja načinio 25-godišnji nezavisni filmaš James O’Keefe na prvi pogled izgledala kao kombinacija propagande i lažnog dokumentarca.

(Ovdje je drugi dio)

Za one koji ne znaju engleski i ne mogu pratiti što se događa, ovdje je kratki siže. O’Keefe dolazi u ured ACORN-a predstavljajući se kao mladi nadobudni političar koji svoju kampanju nastoji financirati… pogodite čime? 20-godišnjom djevojkom po imenu “Kenya” (O’Keefe navodi kako je njeno pravo ime Hanna Giles) koja bi mu trebala donijeti novac baveći se prostitucijom. Par je došao u ACORN-ov ured tvrdeći da je “Kenya” stupila u kontakt s krijumčarima ljudi koji iz Salvadora dovode 13 maloljetnica, a koje bi angažirali kao prostitutke. Dvjema djelatnicama ACORN-a objašnjavaju kako ih zanima kako curicama omogućiti ne samo što jeftiniji smještaj, nego i kako za svoj posao dobiti financijska sredstva i porezne olakšice od lokalnih, državnih i federalnih vlasti. Djelatnice se ne doimaju nimalo ogorčenima i šokiranim takvim pitanjima, nego sasvim hladno daju niz praktičnih savjeta o tome kako organizirati cijeli posao, odnosno preko ACORN-a dobiti tražena sredstva, nudeći lažnom svodniku/budućem političaru da se za 120 dolara godišnje članarine priključi njegovoj organizaciji i odlazi na seminare gdje se pružaju još detaljniji savjeti koji bi mu pomogli u vođenju njegovog posla.

Sve je ovo, na prvi pogled, izgledao O’Keefeov pokušaj da lažnim dokumentarcem parodira odnosno nadmaši šokantni sadržaj hvaljene TV-serije “The Wire” koja prikazuje mračnu stranu života u Baltimoreu, uključujući i institucionalnu korupciju. Međutim, u pitanju je stvarni događaj sa najmanje dva stvarna lika. Kako javljaju američki mediji, ACORN je objavio kako su dvije djelatnice sa snimke otpuštene, obrazloživši to tvrdnjom “kako nisu bile pravilno obučene za svoj posao”.

Obamin savjetnik podnio ostavku zbog radikalne prošlosti

Van Jones 01Van Jones, 40-godišnji specijalni savjetnik za “zelene” poslove, poduzetništvo i inovacije pri Savjetu Bijele kuće za kvaliitetu okoliša (QEC), je jutros podnio ostavku. Ona je uslijedila nakon nekoliko tjedana žestokih napada od strane republikanaca i konzervativnih medija koji su Jonesu iskopali radikalnu prošlost, odnosno izjave iz kojih proizlazi da je ne baš tako davno imao ekstremno lijeve i radikalne stavove, koji uključuju crnački nacionalizam i zalaganje za komunističku revoluciju u SAD.

Jones je držao položaj koji se neslužbeno zvao “carem za zelene poslove”, odnosno zadatak mu je bio koordinirati rad Obaminih ministarstava kako bi se smanjila nezaposlenost a istovremeno američka industrija preorijentirala na “zelene” tehnologije. Jones je bio jedan od tridesetak takvih “careva” u Obaminoj administraciji, a s obzirom na svoj koordinatorski položaj nije morao prolaziti kroz formalnu senatsku potvrdu. To je, također, značilo da nije bilo prilike za “rešetanjem” od strane senatskog odbora čiji bi republikanski članovi mogli postavljati nezgodna pitanja.

A da je tog “rešetanja” bilo, vjerojatno je da Obama nikada ne bi postavio Jonesa na to mjesto, s obzirom da njegovo političko djelovanje u posljednja dva desetljeća odgovaraju svim najizlizanijim stereotipovima o ekstremnom ljevičarstvu među crnačkim intelektualcima u SAD. A ti stereotipovi su bili ono od čega se Obama nastojao “oprati” za vrijeme predsjedničke kampanje, nastojeći se predstaviti kao “ispeglani”, pristojni, blagi i umjereni političar za koga bi trebao glasati prosječni glasač iz srednje klase.

Jones, koji je, inače, diplomirao na Yaleu, se od početka 1990-ih predstavljao kao radikalni komunistički revolucionar, da bi se tek negdje prije par godina prešaltao na “zelenu” politiku, objasnivši kako je zalaganje za zaštitu okoliša i zelene teme dobar početak za revolucionarne promjene u SAD. Kao što se i moglo očekivati, Jonesu Bush i republikanci i nisu bili baš po volji, pa ih je javno častio epitetima koji nisu za tisak, a 2003. godine je sudjelovao u izradi rap albuma Mumie Abu-Jamala, pripadnika Crnih pantera koji desetljećima sjedi u ćeliji smrti zbog ubojstva policajca.

Međutim, Jonesu je glave došao 11. rujan, odnosno njegov potpis na peticiji kojom se 2004. godine traži “istina o napadima 11. rujna”, odnosno pokretanje istrage o tome da je Busheva administracija pokretač tih događaja. Ta teorija zavjere, koja je posljednjih godina stekla ogromnu popularnost u svijetu, za SAD je još uvijek previše marginalna, a njeni zagovornici – “trutheri” – se smatraju ekstremistima koje je najbolje previše ne shvaćati ozbiljno.

“Trutheri” i drugi radikali poput Vana Jonesa su Obami dobro došli za stranačkih izbora, kada je trebalo mobilizirati aktivističku vojsku. Međutim, kada je trebalo dobiti predsjedničke izbore, odnosno kada je trebalo upravljati sa SAD, ispostavilo se da oni, usprkos svih tvrdnji o tome da SAD prolaze kroz povijesni zaokret ulijevo, predstavljaju ozbiljnu smetnju. “Trutherstvo” je tako u potpunom raskoraku s “pravednim” ratom u Afganistanu koga je sada službeno proglasio Obama kao jedan od ključnih elemenata svoje vanjske politike.

To, dakako, nije značilo da se za radikalne ljevičare ne može pronaći neko relativno mirno i neupadljivo mjesto u Obaminoj administraciji, odnosno na taj način im se odužiti za zasluge iz kampanje.  U slučaju Jonesa je to Obami taj postupak donio nešto što predstavlja najgori kadrovski fijasko njegove administracije. Pokušaji Jonesa i lijevih medija da ga “operu” nisu uspjeli, a relativno mlaka podrška Obaminog glasnogovornika Charlieja Gibbsa koja se dala iščitati na pres-konferenciji je sugerirala kako će ta figura na kraju biti žrtvovana.

Obama, dakako, od ove žrtve može sebi “spinom” napraviti politički dobitak. Rasprave o Jonesu su barem djelomično pažnju javnosti skrenule s raspravi o zdravstvenom osiguranju, odnosno projektu koji je izazvao nezadovoljstvo brojnih Amerikanaca i izazvao kolaps Obamine podrške u anketama. Ograđujući se od radikalne ljevice, Obama bi mogao sebe ponovno predstaviti kao centrista i umjerenjaka, a svoj projekt općeg zdravstvenog osiguranja kao postupnu i bezbolnu reformu umjesto radikalne revolucije.

Ni mladost više nije što je nekad bila

“Sve je lako kad si mlad” je nekoć pjevalo Prljavo kazalište, i s tom se tvrdnjom se lako složiti. Međutim, isto tako postoje vremena kada je biti mlad lakše i kada je biti mlad teže. Među potonja vremena spada i ovo naše, barem ako je suditi po analizi koju donosi Catherine Rampell u svom Economix blogu u online-izdanju New York Timesa.

Analizirajući podrobnije danas objavljene deprimirajuće podatke o tome da je nezaposlenost u SAD porasla na 9,7 posto – odnosno na najveću razinu od dalekog srpnja 1983. godine – Rampell dolazi do zaključka kako je nezaposlenost najteže pogodila upravo najmlađi dio radne snage, odnosno tinejdžere. Prema tim podacima, nezaposlenost među tinejdžerima iznosi čak 25,5 posto, odnosno da se nalazi na najvišoj razini od 1948. godine kada je američko Ministarstvo rada počelo praviti statistike za tu dobnu grupu.

Autorica teksta, s druge strane, priznaje da takvo stanje stvari možda i nije tako tragično kao što se čini na prvi pogled, s obzirom da tinejdžeri imaju “manje financijske obaveze od starijih generacija”. Lako je zaključiti kako biti nezaposlen ponekad može biti “funemployment”   kada se ne morate brinuti o uzdržavanju i školovanju djece, plaćanju kredita ili skupljanju novaca za crne dane, odnosno kada vam se život svodi na  skupljanje socijalne pomoći, ispijanje jeftinog piva i “višenje” po supermarketima. S druge strane, teško se oduprijeti dojmu da povijest i u ovom slučaju pokazuje smisao za ironiju. da su u vrlom novom Obaminom svijetu najgore prošli upravo mladi – ista ona ekipa koja je s najviše oduševljenja prigrlila njegov dolazak.

RIP Ted Kennedy (1932 – 2009)

Američki mediji su upravo javili kako je Edward Moore Kennedy, 77-godišnji demokratski senator iz američke države Massachusetts, neslužbeni vođa liberalne ljevice u Demokratskoj stranci, prije nepunih sat-dva preminuo u svom domu Hyannis Portu nakon dugotrajne borbe s tumorom mozga.

Kennedy je široj javnosti poznat kao mlađi brat ubijenog predsjednika Johna F. Kennedyja, odnosno kao neslužbeni patrijarh jedne od najmoćnijih i najpopularnijih političkih dinastija u SAD. Mjesto njenog poglavara je naslijedio nakon što je njegov karizmatski stariji brat Robert godine 1968. ubijen u atentatu za vrijeme predsjedničke kampanje. Prije toga je 1962. godine bio izabran na Johnovo mjesto u Senatu koje će držati do smrti.

Kao patrijarh Kennedyjevih, Edward, poznatiji po nadimku “Ted”, se smatrao najizglednijim kandidatom za povratak dinastije u Bijelu kuću. Međutim, taj je san godine 1969. prekinut kada se nakon jedne uredske zabave u mjestu Chappaquidick njegov automobil s puta skrenuo i završio u rijeci. Kennedy je uspio isplivati, ali njegova mlada suputnica po imenu Mary Jane Kopechne nije, a za što su vlasti saznale tek nekoliko sati kasnije. Incident se pretvorio u skandal, jedan od prvih koji će Teda pratiti sljedećih nekoliko godina i koji je upropastio njegove šanse za Bijelu kuću – na vidjelo su došla sklonost piću i obiteljski problemi, koji su doveli i do razvoda s prvom suprugom, nešto dotada nezamislivo za ambicioznog katoličkog političara. Kennedyjevu reputaciju po tom pitanju nije poboljšao njegov sin Patrick, kongresnik koji je nekoliko puta završio u klinici za odvikavanje od alkohola.

Međutim, nakon što se 1992. godine ponovno oženio, Kennedyjeva politička karijera je doživjela novi uzlet. Svjestan da neće postati predsjednik, zadovoljio se mjestom jednog od najutjecajnijih senatora i “lava liberalne ljevice”. Upravo zahvaljujući njegovoj podršci je Obama godine 2008. uspio među stranačkim pravovjernicima potući Hillary Clinton i postati predsjednik. Obama je također, makar nakratko, uspio ostvariti Kennedyjeve snove izborom predsjednika, te kongresne i senatske većine kojom dominira lijevo i liberalno krilo Demokratske stranke.

Kennedyjeva smrt će, pak, malo zakomplicirati političku situaciju u SAD, gdje se Obama nakon početne euforije suočio s padom popularnosti, odnosno zaustavljanjem ili propašću nekih od svojih najvažnijih zakonodavnih inicijativa. To je uključivalo i uvođenje općeg i javnog zdravstvenog osiguranja čiji je Kennedy bio glavni zagovornik, a koje, sudeći po anketama, Amerikancima previše “ne leži”. U samoj državi Massachusetts će se morati održati izvanredni izbori koji će Demokratskoj stranci, usprkos izgledne pobjede u toj tradicionalno liberalnoj državi, mogu donijeti nepredviđeni trošak i komplikacije. Sam Kennedy je nastojao izbjeći pozvavši zakonodavce Massachusettsa da izmijene državni zakon, odnosno umjesto izvanrednih izbora dozvole guverneru da imenuje privremenu zamjenu. Zakon o izvanrednim je, inače, demokratska većina u Massachusettsu donijela 2004. godine kako bi spriječila da u slučaju pobjede senatora Kerryja na predsjedničkim izborima tadašnji republikanski guverner Mitt Romney imenuje republikansku zamjenu. Kennedy, kome je pozlilo na Obaminoj inauguraciji, je zbog vlastitog narušenog zdravlja nastojao tu inicijativu progurati što brže, ali ga je preduhitrila smrt.

Obama pred kapitulacijom – ništa od javnog zdravstvenog osiguranja u SAD?

Associated Press javlja kako će američki predsjednik Barack Obama najvjerojatnije odustati od svog plana da u prijedlog velike reforme zdravstvenog sustava u SAD unese elemente javnog zdravstvenog osiguranja. U prilog takvim špekulacijama ide i izjava Kathleen Sebelius, Obamine ministrice zdravstva kako “javna opcija”, tj. javno zdravstveno osiguranje koje bi plaćali porezni obveznici, “nije važan dio novog reformskog paketa”.

Obama je od svog plana da novcem poreznih obveznika omogući zdravstvene usluge za 40-50 milijuna zdravstveno neosiguranih Amerikanaca odustao kada se ispostavilo da za njega nema podršku javnosti, a nakon čega su mu leđa počeli okretati kongresnici i senatori od kojih će mnogi 2010. godine morati braniti svoje mandate. Propast zdravstvene reforme – koja je predstavljala jednu od ključnih stavki Obamine platforme za veliki američki zaokret ulijevo – mnogi sada uspoređuju sa sličnim fijaskom kojeg je 1994. godine svom mužu Billu priredila njegova supruga Hillary Clinton, a koji je doveo do tzv. republikanske revolucije i preuzimanja Kongresa od strane republikanaca.

Obamin neuspjeh izgleda još gori, s obzirom da je novi američki predsjednik imao daleko bolju situaciju od Clintona. Nakon dolaska na vlast je uživao enormnu popularnost, svi mediji i komentatori su bili listom uz njega, njegova Demokratska stranka je uz većinu u Kongresu osvojila i kvalificiranu većinu u Senatu, a republikanci su bili i još uvijek jesu u totalnom rasulu. Ako je i jedan predsjednik imao ne samo mandat nego i mogućnosti da radi opsežne reforme, onda je to bio Barack Obama. Pa što je onda krenulo krivo?

Razlog je možda u prozaičnoj činjenici da je Obama vjerojatno jedan od najboljih izbornih kandidata u povijesti, odnosno velemajstor kada je u pitanju vođenje kampanja, ali njegove sposobnosti vladanja izgledaju daleko manje impresivne. Možda je u pitanju bila opijenost pobjedom, možda bahatost, a možda na prvi pogled suvisla, ali pogrešna procjena da se upravo u ovom trenutku mora ići maksimalno u reforme jer bi izbori 2010. godine sve mogli promijeniti.

A možda je stvar još prozaičnija, odnosno razlog Obaminog neuspjeha je isti onaj koji ga je i doveo u Bijelu kuću – ekonomska kriza. Biračima se općenito sviđa ideja o javnom zdravstvenom osiguranju, ali su, svjesno ili podsvjesno, zaključili da ona mnogo košta te da ionako sve manje podnošljiv budžetski deficit mogla napumpati do kataklizmičkih razmjera. Obama je, naime, već potrošio stotine milijardi dolara na poticaje ekonomiji i spašavanje banaka, učinivši patuljastim troškove koje je Bush bio napravio u Iraku i Afganistanu. Deficit se pretvara u veliku rupu koja će jednom početi gutati Ameriku, a mnogi se boje da će upravo oni najsiromašniji i najranjiviji biti ti koji će – kao i u Hrvatskoj – platiti ceh.

Te su strahove najviše osjetili upravo najstariji Amerikanci, odnosno generacija “Baby boomera” koja upravo ovih godina odlazi u mirovinu, te koja će dodatno opteretiti američki federalni budžet zahvaljujući mirovinskom sustavu koji datira još iz 1930-ih, kada je malo tko pretpostavljao da će prosječni životni vijek iznositi preko 75 godina. Svjesno ili nesvjesno, Obamin prijedlog zakona je sadržavao odredbe koje su se mogle shvatiti kao efikasno, ali ne baš previše humano rješenje tog problema – tzv. racioniranje zdravstvenih usluga, odnosno posebne komisije koje bi određivale da li je građanin previše star ili bolestan da bi mogao očekivati da se poreznim novcem beznadno pokušava poboljšati njegovo zdravstveno stanje.

Taj sićušni detalj u kompliciranom zakonskom tekstu je Sarah Palin, koja se nakon ostavke na mjesto guvernera Aljaske pretvara u najžešćeg borca svoje ranjene stranke,  na svom postu u Facebooku prozvala “odborima za smrt”, odnosno stvorila bezbrojne aluzije na “Loganov bijeg”, SF-film o distopijskom svijetu budućnosti gdje se hladnokrvno likvidiraju svi građani stariji od 30 godina. Taj detalj je također izazvao i sveopći bijes u javnosti, koji je doveo i do fizičkih sukoba na javnim tribinama gdje su, uglavnom demokratski, kongresnici i senatori morali objašnjavati zašto podržavaju ovaj zakon.

Nakon tih nemilih scena mnogi od njih su promijenili mišljenje, pogotovo pripadnici konzervativne Blue Dog frakcije, izabranih u strateški važnim okruzima i državama u središtu SAD gdje je daleko manje razumijevanja za prosvijećene liberalne ideje nego na Zapadnoj i Istočnoj obali. Obama je tome pokušao stati na kraj nastojeći mobilizirati svoju izbornu vojsku kako bi na Internetu i drugdje suzbijala “republikanske laži”; ali to je bilo uzalud – izabrati prvog crnog predsjednika je mnogima bilo “cool”, boriti se za nekakvu reformu zdravstva daleko manje. Zbog toga je reforma počela padati u anketama, a na kraju i popularnost samog Obame koji se prvi put nakon dolaska u Bijelu kuću našao ispod 50 posto podrške.

Obamino povlačenje je, stoga, sasvim razumljivo. Inzistiranje na maksimalističkoj zdravstvenoj reformi u ovakvoj situaciji bi samo oživilo upokojene republikance koji se već sada mogu nadati svrgavanju demokratskih guvernera Virginije i New Jerseya u studenom ove godine. Obama će se na kraju morati zadovoljiti s reformom u kojoj općeg zdravstvenog osiguranja neće biti. Time će stranačka ljevica, kojoj duguje nominaciju i izbor u Bijelu kuću, biti razočarana. Sada je glavno pitanje, dakako, hoće li Obama išta naučiti od Clintona, odnosno hoće li ovaj neuspjeh shvatiti kao priliku da “prešalta” politiku na način koji bi mu osigurao novi mandat 2012. godine.

Ako ne odgovori na to pitanje kako treba, usporedbe između Obame i njegovog glavnog štovatelja i imitatora u Hrvatskoj – Zorana Milanovića – postat će aktualne, ali ne na način koji bi obojici bio po volji.