“Sve je lako kad si mlad” je nekoć pjevalo Prljavo kazalište, i s tom se tvrdnjom se lako složiti. Međutim, isto tako postoje vremena kada je biti mlad lakše i kada je biti mlad teže. Među potonja vremena spada i ovo naše, barem ako je suditi po analizi koju donosi Catherine Rampell u svom Economix blogu u online-izdanju New York Timesa.
Analizirajući podrobnije danas objavljene deprimirajuće podatke o tome da je nezaposlenost u SAD porasla na 9,7 posto – odnosno na najveću razinu od dalekog srpnja 1983. godine – Rampell dolazi do zaključka kako je nezaposlenost najteže pogodila upravo najmlađi dio radne snage, odnosno tinejdžere. Prema tim podacima, nezaposlenost među tinejdžerima iznosi čak 25,5 posto, odnosno da se nalazi na najvišoj razini od 1948. godine kada je američko Ministarstvo rada počelo praviti statistike za tu dobnu grupu.
Autorica teksta, s druge strane, priznaje da takvo stanje stvari možda i nije tako tragično kao što se čini na prvi pogled, s obzirom da tinejdžeri imaju “manje financijske obaveze od starijih generacija”. Lako je zaključiti kako biti nezaposlen ponekad može biti “funemployment” kada se ne morate brinuti o uzdržavanju i školovanju djece, plaćanju kredita ili skupljanju novaca za crne dane, odnosno kada vam se život svodi na skupljanje socijalne pomoći, ispijanje jeftinog piva i “višenje” po supermarketima. S druge strane, teško se oduprijeti dojmu da povijest i u ovom slučaju pokazuje smisao za ironiju. da su u vrlom novom Obaminom svijetu najgore prošli upravo mladi – ista ona ekipa koja je s najviše oduševljenja prigrlila njegov dolazak.
