Još jedan demokratski senator digao ruke

Američki predsjednik Barack Obama je nedavno u jednom TV-intervjuu rekao kako mu je “važnije napraviti što treba i biti predsjednik jedan mandat nego ne uraditi ono što treba i ostati u Bijeloj kući drugi mandat”. To su neki od američkih komentatora shvatili kao znak da je trenutni stanar Bijele kuće i “vođa slobodnog svijeta” ipak svjestan da danas njegove “akcije” na političkoj burzi imaju brojke više nalik na one Jimmy Cartera krajem 1970-ih nego one koje su uživali Reagan 1980-ih i Clinton 1990-ih.

Ono što, čini se, brine njegove stranačke drugove jest to da Obamu sve to – pa i donedavno nezamislivi izlazak iz Bijele kuće početkom 2013. godine – uopće nije važan, odnosno da Obama nastoji uporno gurati svoju politiku bez obzira na to što se protiv njega okrenuo narod. Obamu, čini se, još manje boli briga što će račun za nezadovoljstvo njegovom politikom biti ispostavljen demokratskim kongresnicima i senatorima, odnono da je Obama danas za njih isto ono što je Bush bio republikance 2006. i 2008. godine – politički otrov.

Jedan od demokrata koji je svjestan toga je i Evan Bayh, popularni senator iz Indiane koji je posljednjih nekoliko mjeseci kao predstavnik umjerene frakcije pokušavao progurati neke od Obaminih reformi, ali u tome nije imao uspjeha zbog dominacije Obaminih ljevičara u stranci. Bayh, koji uživa popularnost, izjavio je da će se povući iz Senata, odnosno neće natjecati na izborima 2010. godine, a kao glavni razlog je naveo “nedostatak dvostranačja”, odnosno nespremnost obje stranke na kompromis.

Iako se Indiana smatra “crvenom”, tj. republikancima sklonoj državom, Bayh je u anketama uživao 20 posto prednosti nad republikanskim kandidatima. Njegov potez će republikancima sada donijeti više nego izgledne šanse da preuzmu to mjesto u Senatu. Time se broj na sljedećim izborima ranjivih senatskih mjesta koji drže demokrati popeo na 10. Ukoliko republikanci osvoje svih deset i obrane svoje, na putu su da preuzmu većinu u Senatu, a što se samo prije nekoliko mjeseci činilo znanstvenom fantastikom.

Povijest se brzo ponavlja u državi New York

[picapp align=”left” wrap=”true” link=”term=David+Paterson&iid=7796345″ src=”3/d/1/e/Hublot_and_African_406f.jpg?adImageId=10057998&imageId=7796345″ width=”234″ height=”310″ /]

David Paterson je u povijest ušao kao prvi crnac na mjestu guvernera američke države New York. U povijest je ušao i kao prvi slijepac na mjestu njjujorškog guvernera. Kako stvari stoje, vrlo bi se moglo dogoditi da u povijest uđe po još jednoj stvari koja ga dijeli od svih njegovih prethodnika, iako za nju neće pokazati neki naročiti entuzijazam.

Naime, Davidu Patersonu prijeti ozbiljna mogućnost da Paterson prijevremeno napusti mjesto guvernera zbog seks-skandala, i to nakon što je njegov prethodnik Eliot Spitzer morao učiniti isto zbog seks-skandala. O tome već par dana bruje američki mediji i blogovi, navodeći kako New York Times priprema objaviti članak čija je “sočnost” tolika da Paterson jednostavno neće imati izbora nego da digne ruke i od mandata i od guvernerske kampanje za koju je dosad prikupio 3 milijuna dolara.

Zasad se ne govori o ničemu konkretnom, osim da su Patersonovi “nestašluci” daleko “sočniji” od posjeta prostitutkama koji su srušili Spitzera. Mnoge takve stvari neće previše iznenaditi jer je Paterson prilikom svog iznenadnog dolaska na dužnost nastojao preduhitriti kopače prljavštine rekavši kako je neko vrijeme bio nevjeran supruzi. Špekulacije i glasine na Internetu, pak, govore da je bračni par Paterson već duže vrijeme aktivan na svingerskoj sceni.

Naravno, iza svega bi mogla biti i prozaična politika, odnosno nastojanje Demokratske stranke – kojoj posljednjih mjeseci ne cvatu ruže – da spriječi republikansko preuzimanje mjesta guvernera na izborima u studenom. Tome bi dosta pripomoglo ako se izbjegnu iscrpljujući stranački predizbori, odnosno sukob Patersona s ambicioznim i popularnim vrhovnim državnim tužiteljem Andrewem Cuomom.

U svakom slučaju, Paterson je našao za shodno preko svojih glasnogovornika poručiti da nema namjeru podnijeti ostavku. Da li će se stvari promijeniti nakon što New York Times objavi svoj članak, tek treba vidjeti, ali se teško oteti dojmu da se u državi New York povijest, ponavlja se ili ne, odvija prilično brzo.

Prijeti li kolaps UBS banke?

U petak je američka javnost, a s njom i ostatak svijeta, bio ugodno iznenađen brojkama o rastu američke privrede, koji su oborili šestogodišnje rekorde. Time se SAD pridružuju nizu zemalja koje tvrde da su službeno izašle iz Recesije, odnosno da je za njih, barem što se gole ekonomske statistike tiče, najgore prošlo.

Međutim, pesimisti uvjereni na mogućnost W-depresije, odnosno povratka svih pokazatelja u silaznu putanju ukazuju da bi pozitivne trendove mogli sasjeći događaji u Švicarskoj, odnosno kolaps UBS-a, jedne od najjačih banaka na svijetu. Na to je jučer u intervjuu za Le Matin Dimanche upozorila Evelin Widmer-Schlumpf, švicarska ministrica ekonomije. Razlog za kolaps bi mogao biti krah pregovora švicarske i američke vlade, odnosno presuda švicarskog suda kojom je UBS-u zabranjeno američkim poreznim vlastima odati podatke o 4500 tajnih računa, a čime bi se u Švicarskoj prekinula višestoljetna tradicija bankarske tajne.

Schlumpf je zabrinuta da bi američke vlasti u znak odmazde mogli zabraniti UBS-u djelovanje u SAD, a što bi imalo “značajne posljedice za švicarsku ekonomiju i tržište rada”.

Obama na nuklearno oružje troši više od Busha

[picapp align=”left” wrap=”true” link=”term=nuclear+explosion&iid=3627132″ src=”5/a/8/4/Atomic_Explosion_fcbf.jpg?adImageId=9689425&imageId=3627132″ width=”234″ height=”320″ /]

Administracija američkog predsjednika Baracka Obame za ponedjeljak planira objaviti federalni budžet za 2011. godinu. Jedna od stavki bi mogla izazvati poprilično zanimanje, s obzirom na to da je trenutni stanar Bijele kuće istovremeno i dobitnik Nobelove nagrade za mir.

Obama je, naime, u govoru o stanju nacije objavio kako nuklearno oružje i njegovo održavanje namjerava potrošiti više novca nego što je potrošio njegov prethodnik George W. Bush. To je njegov potpredsjednik Joe Biden objasnio nužnošću da se “obnove američki nuklearni resursi”, odnosno poboljša rad laboratorija i zaposle novi, stručni i iskusni znanstvenici.

Kako stvari stoje, do 2012. godine će neki od najfanatičnijih sljedbenika Obame “navijati” za to da izgubi izbore, držeći da je bolje da ode za četiri godine, nego da riskiraju još četiri godine razočaranja.

I nesuđeni američki predsjednik napravio seks-snimku?

[picapp align=”left” wrap=”true” link=”term=john+edwards+senator&iid=1483688″ src=”6/1/9/2/Democratic_Presidential_Candidates_47b4.jpg?adImageId=9660496&imageId=1483688″ width=”234″ height=”162″ /]

Izgleda da nijedan seksualni skandal u posljednje vrijeme ne može doći bez spominjanja nekakvih audio ili video-snimki kojim su dokumentirane nečasne rabote. Tome nije uspjela izbjeći ni priča koja je ispočetka izgledala predobra da bi bila istinita – vanbračna afera Johna Edwardsa, bivšeg američkog senatora, potpredsjedničkog kandidata i jednog od najozbilljnijih aspiranata za fotelju u kojoj danas sjedi Barack Obama.

Edwards, koji je zahvaljujući svojom telegeničnom pojavom i populističkom brigom za siromašne bio jednom od najvećih zvijezda Demokratske stranke, danas uživa politički status ekvivalentan radioaktivnom otpadu. Razlog su, dakako, njegove “slobodne aktivnosti” s Rielle Hunter, snimateljicom video-filmova za njegovu kampanju, a koje su koincidirale ne samo s predsjedničkom kampanjom 2008. godine, nego i s teškom bolešću njegove popularne supruge, najbliže suradnice i financijerke Liz Edwards. Priča o vanbračnom djetetu, koju je u jesen 2007.  godine provalio tabloid National Enquirer, a koji nijedan “ozbiljan” medij mjesecima nije htio objaviti, pretvorila se u skandal par excellance kada je Edwards, koji je mjesecima odbijao bilo kakve insinuacije, uhvaćen kako izlazi iz Hunteričine sobe.

Edwardsu su trebali mjeseci da se suoči sa istinom, odnosno tek je nedavno priznao da je on uistinu otac Riellinog djeteta, a implicitno je potvrdio da su njegovi najbliži suradnici u nastojanju da zataškaju cijelu priču mjesecima obmanjivali američku javnost. Od Edwardsa se prije nekoliko dana rastavila supruga, a sada mu i najodaniji sljedbenici okreću leđa. Među njima je i Andrew Young, kome će u subotu izaći knjiga “Politician” u kojoj iznosi najprljavije detalje cijele priče. Jedan od njih, dakako, govori i o tome da je došao u posjed snimke koja sadrži seksualnu aktivnost Edwardsa i “nepoznate plavuše”.

Gdje ima dima ima i vatre, a to je potvrdila sama Rielle Hunter isposlovavši na sudu privremenu mjeru kojom od Younga traži da joj preda fotografije i video snimke koje su, po riječima njenih odvjetnika, “privatne i osobne naravi”.

Scott Brown – dečko koji obećava

Scott Brown, donedavno anonimni republikanski političar koji je iznenadnim izborom za Senat u demokratskom i liberalnom Massachusettsu poput U-boota torpedirao Obamin konvoj zdravstvene reforme, postao je instant politička zvijezda. Nije prošao nijedan dan od proglašenja pobjede, a već su pala prva pitanja i prve špekulacije o tome hoće li novi zlatni dečko američke politike “pucati” na najprestižniju od svih meta – Bijelu kuću.

O tome koliko takve špekulacije imaju veze sa stvarnim svijetom je, najblaže rečeno, nezahvalno prognozirati, o čemu najbolje svjedoči to koliko se politička situacija u SAD promijenila u posljednjih godinu dana. Međutim, za Browna je već sada jasno da predstavlja ogroman potencijal ne u sferi politike, nego u sferi koja se obično vezuje uz današnje medijsko “žutilo”. Novi senator je na tom planu još veći potencijal kada se uzme u obzir da predstavlja stranku koja se diči konzervativnim obiteljskim vrijednostima.

To je pokazao već u samom pobjedničkom govoru, kada je, ponesen euforijom, rekao kako su mu “obje kćeri slobodne”, a potom se ispravio i rekao kako se to odnosi samo na Aylu, inače polufinalisticu “Američkog idola”. Takvo “oglašavanje kćeri na mesnoj tržnici” je izazvalo vidnu nervozu kod ideološki “čišćih” simpatizera njihove stranke, već ranije uznemirenih otkrićem da se novi senator u mladosti slikao gol za “Cosmopolitan”. U tome je najdalje išao utjecajni radio-komentator i voditelj Fox Newsa Glenn Beck koji je u svojoj redovnoj radio-emisiji rekao kako “tom tipu treba staviti pojas nevinosti” i da bi “cijela stvar mogla završiti s mrtvom stažisticom”.

Goluždravi republikanac Obami oteo kvalificiranu većinu

[picapp align=”left” wrap=”true” link=”term=Scott+Brown&iid=7586721″ src=”6/f/0/0/Scott_Brown_Campaigns_e043.jpg?adImageId=9308681&imageId=7586721″ width=”234″ height=”156″ /]

UPDATE 3:29 – Boston Globe je upravo javio kako je Martha Coakley, vrhovna državna odvjetnica Massachusettsa i demokratska kandidatkinja za federalni Senat nazvala republikanskog državnog senatora Scotta Browna kako bi mu čestitala na pobjedi. Ta vijest dolazi nakon što su došli podaci s preko 70 % birališta u Massachusettsu koji pokazuju kako Brown održava prednost od 53 prema 47 posto, a koju očigledno Coakley nije mogla prestići čak ni uz pomoć glasova iz Bostona, glavnog uporišta demokrata.

Tako je senatsko mjesto koje je gotovo pola stoljeća pripadalo Tedu Kennedyju, odnosno lijevom krilu Demokratske stranke, otići će republikancima te Baracka Obamu i demokrate lišiti ključnog 60. glasa koji im treba za zaobilaženje parlamentarne opstrukcije s kojom su republikanci nastojali zaustaviti zdravstvenu reformu.

Američki mediji i komentatori će sljedećih tjedana i mjeseci potrošiti ogromne količine intelektualne energije kako se demokratima to dogodilo baš u državi gdje je Obama prije godinu dana šišao McCaina s 26 posto glasova razlike. Jedno od niza odgovora će bez svake sumnje biti vezano uz mladost Scotta Browna kada je kao student nastojao zaraditi kruh pozirajući gol za Cosmpolitan.

Gotti Junior nastavlja obiteljsku tradiciju

Odrastanje u obitelji zloglasnog mafijaškog bosa sa sobom povlači povlastice, ali i brojne probleme. U to se više puta imao prilike uvjeriti John Gotti Jr. sin istoimenog vođe njujorške mafijaške obitelji Gambino. Godinama nakon što mu je otac osuđen na doživotnu robiju zbog niza ubojstava, mladi Gotti je bio pod paskom FBI koji je uvjeren kako je upravo Gotti Junior naslijedio njegovu kriminalnu organizaciju.

Napori FBI su djelomično urodili plodom, tako da je Gotti Jr. proveo devet godina iza rešetaka zbog reketarenja. Međutim, u petak se ispostavilo da je mladi Gotti osim očevog imperija naslijedio i gene, odnosno sreću. Naime, federalna vlada je objavila kako zbog nedostatka dokaza obustavlja višegodišnji kazneni progon, odnosno odustaje od optužnice za ubojstva. U tome Gotti Junior podsjeća na Gottija Seniora koji je zahvaljujući uspješnom odbacivanju federalnih optužnica stekao nadimak “Teflonski don”.

Mladi je Gotti proslavio oslobođenje na Long Islandu te medijima priopćio kako razmišlja o tome da napusti New York te se posvetit jednom drugom poslu koji je proslavio članove njegove obitelji – pisanju. Pri tome se prvenstveno misli na sestru Victoriju Gotti, kolumnisticu tabloida, autoricu nekoliko knjiga i zvijezdu kontroverznog reality showa “Growing Up Gotti”. Gotti Junior će, pak, najavio da će nastojati pisati knjige o istinitim kriminalističkim slučajevima.

Što se to kuha u Massachusettsu?

Barack Obama je, suprotno očekivanjima, objavio kako će u nedjelju ipak naći vremena da ode do države Massachusetts gdje se održavaju dopunski izbori za Senat, odnosno za mjesto ispražnjeno prošlogodišnjom smrću Teda Kennedyja, a kako bi pomogao kampanji demokratske kandidatkinje Marthe Coakley. Razlog za tu intervenciju jest u anketama koji sugeriraju kolaps podrške demokratskoj kandidatkinji, odnosno pobjedu republikanskog kandidata Scotta Browna.

Obamin potez je sasvim očekivan, s obzirom da bi Brownova pobjeda predstavljala katastrofu od koje se njegovo predsjednički mandat ne bi mogao oporaviti.

Prvo, samo u godinu dana otkako je u Bijelu kuću ušao s gotovo plebiscitarnom podrškom, Obama bi se suočio s gubitkom za demokrate teško izborene kvalificirane većine od 60 mjesta u Senatu, a koja je bila nužna za radikalne reforme američkog društveno-ekonomskog sistema, na čemu inzistira lijevo krilo stranke koje mu je dalo podršku. S Brownom umjesto Coakley bi demokrati imali 59 senatora, a to znači da bi Obama za donošenje dalekosežnih zakona i reformi morao praviti kompromise s republikancima – previše bolne i nimalo prihvatljive za njegove najfanatičnije pristaše koji još uvijek vjeruju da u Bijeloj kući stoluje čudotvorni mesija koji će čarobnim štapićem riješiti sve probleme.

Drugi, a još važniji razlog, tiče se redovnih kongresnih izbora u studenom. Massachusetts uživa reputaciju jedne od najliberalnijih američkih država, nego i najpouzdanijeg uporišta Demokratske stranke. U državi broj registriranih glasača Demokratske stranke je trostruko veći od broja registriranih glasača Republikanske stranke, a takav se nesrazmjer gotovo uvijek očituje na izborima. U normalnim okolnostima bi tako izbor za zamjenu Teda Kennedyja, koji je uživao reputaciju ljevičarske ikone, trebao biti formalnost. Ali prva godina Obaminog mandata je predstavljala sve nego normalne okolnosti, odnosno u samo godinu dana je došlo do tako snažnog razočaranja novim predsjednikom da je ono zahvatilo čak i ona područja i države gdje bi on i njegova stranka trebali imati cementiranu podršku. Ako zbog Obame sada demokrati imaju problema u vlastitom dvorištu kao što je Massachusetts, kakva ih tek zla sudbina čeka na Jugu, Srednjem Zapadu, odnosno tzv. swing kongresnim izborima gdje njihova većina u oba doma Kongresa ovisi o nezavisnim biračima?

Obamin dolazak u Massachusetts je, stoga razumljiv, s obzirom da će jedino predsjednik moći na birališta dovesti crnce i inače apolitičnu mlađariju koji bi sada već vidno uspaničenim demokratima trebali pomoći da se spase od debakla. Ali, čak i ako Coakley uspije iščupati svoj senatski mandat, demokrati neće imati nekog pretjeranog razloga za trijumfalizam, s obzirom da drama u Massachusettsu pokazuje kakva ih kataklizma čeka na nacionalnoj razini za deset mjeseci.

Hrvatski ekvivalent ovoga što se kuha u Massachusettsu bi bilo da npr. SDP, samo godinu dana od plebiscitarne podrške Josipoviću na predsjedničkim izborima, mora teškom mukom braniti Rijeku od HDZ-ovog preuzimanja vlasti na izvanrednim lokalnim izborima.

Čeka li Ameriku izborna drama?

Utorak 19. siječnja bi Americi mogao prirediti izbornu dramu, daleko neizvjesniju i s mnogo dalekosežnijim posljedicama od onoga što se u Hrvatskoj rješava sutra. Birači Massachusettsa naime na taj dan odlučuju tko će odraditi ostatak mandata prošle godine preminulog Teda Kennedyja, odnosno zamijeniti Paula Kirka, koji je od strane demokratskog guvernera bio imenovan za v.d. senatora.

U normalnim okolnostima bi ta izborna trka bila formalnost, s obzirom da je liberalni Massachusetts jedno od tradicionalnih demokratskih uporišta. Međutim, čak je i ta liberalna utvrda osjetila efekte sve većeg nezadovoljstva Obaminim predsjedništvom kao i zdravstvenom reformom koja većini Amerikanaca – barem u onom obliku kroz koje ga pokušava progurati Obama – nije po volji. To nastoji koristiti Scott, državni tajnik Massachusettsa, koji se kao kandidat Republikanske stranke suprotstavio vrhovnoj državnoj odvjetnici Marthi Coakley, kandidatkinji Demokratske stranke.

U tome je zasad imao toliko uspjeha da je ispočetka ogromna prednost Marthe Coakley drastično srezana. Toga je svjesna i Demokratska stranka, pa je Kirk najavio kako će uprava države Massachusetts – kojom dominiraju demokrati – u slučaju Brownove pobjede njegov izbor za senator potvrditi tek 20 dana iza izbora. Razlog za to je čisto političke prirode. Obama je, naime, obećao da će novi zakon o zdravstvenoj reformi biti izglasan do njegove prve poslanice o stanju nacije krajem siječnja. Brown je, pak, najavio da će, ako bude izabran, glasati protiv zakona, a što bi demokrate i Obamu lišilo kvalificirane većine od 60 senatora.

Zanimljivo je da je Massachusetts bio daleko brži kada je u pitanju bio izbor Paula Tsongasa Jr. za kongresnika u jesen 2007. godine. On je potvrđen i zauzeo mjesto u Predstavničkom domu samo dva dana nakon izbora. Razlog je bio u nastojanju da se u tom domu nađe kvalificirana većina kojom bi demokrati zaobišli veto tadašnjeg predsjednika Busha na zakon o proširenju zdravstvenog osiguranja djece.

Bilo kako bilo, izbor republikanca za senatora u Massachusettsa bi predstavljao značajan udarac Obami i prilično jasan indikator onoga što demokrate čeka u studenom ove godine.