Objavljene prve fotografije argentinske femme fatale

U sjeni vijesti o smrti Farah Fawcett i Michaela Jacksona se odvijala još jedna drama, a Google bilježio milijune klikova korisnika nestrpljivih da dobiju odgovor na jedno pitanje – tko je fatalna Argentinka koja će, po svemu sudeći, guvernera Južne Karoline koštati političke karijere, odnosno, što je daleko važnije, kako izgleda?

Odgovor na prvo pitanje je bilo relativno lako pronaći, ali je on samo postavio niz novih pitanja vezanih uz Marka Sanforda i njegovo bizarno ponašanje. Žena radi koje je napustio svoje radno mjesto da bi krišom odletio u Buenos Aires je Maria Belen Chapur (prema nekim izvorima Maria Belen Shapur), 43-godišnja brokerica zaposlena u argentinskoj poljoprivrednoj korporaciji Bunge y Born. Izvori su otkrili kako ima dva sina (jednog odraslog), te da osim španjolskog, tečno govori engleski, portugalski i kineski. Opisivana je kao “strastvena i lijepa crnka”.

Nakon toga se postavilo pitanje da li izgled gospođe Chapur uistinu sugerira fatalnu ljepoticu radi koje bi netko ostavio suprugu-milijunašicu i na spektakularan način razbio svaki komadić svoje političke karijere? Odgovor je stigao u obliku ovih slika. Moram priznati da mi je prva asocijacija bila da me dotična dama podsjeća na Anu Karić.

Ono što cijeli slučaj čini tragičnim jest to što u pitanju nije tipično “šaranje” nalik na ono koje je prakticirao Kennedy nego je siroti Sanford – barem ako je suditi po inkriminirajućim E-mailovima – u fatalnu Mariju bio zaljubljen do ušiju, i to godinama. Da stvar bude tragičnija, nazvavši je “dobrom prijateljicom” na pres-konferenciji, Sanford je dao naslutiti da je još ludo voli i da je se ne želi odreći čak i kada bi njenim opisom kao “kobne zavodnice” dobio nekakvu šansu da spasi svoju karijeru i brak.

Sanford, koji je u svoje vrijeme razapinjao Clintona zbog afere Lewinsky, će teško preživjeti cijeli slučaj, iako je njegova iskrenost – tako iznenađujuća za američke političare – čak izazvala sažaljenje kod dugogodišnjih suparnika. Problem nije u preljubu nego u tome što je zbog njega dozvolio da pet dana jednostavno “nestane” s radnog mjesta, ostavivši praznu guvernersku stolicu i ne rekavši nikome gdje se nalazi. Ankete tako govore kako čak 50 posto građana Južne Karoline traži njegovu ostavku.

Clintona, pak, cijela ova priča najvjerojatnije zabavlja. Da ironija bude veća, samo nekoliko dana prije izbijanja afere, bivši predsjednik je došao u Argentinu promovirati svoju zakladu te je, nakon protokolarnih susreta zajedno sa svojom pratnjom uživao u noćnom životu Buenos Airesa koji uključuje i umjetnički nastup bivše natjecateljice argentinskog Big Brothera po imenu Andrea Rincon. Za umjetničku točku je bivši predsjednik navodno iskesao nekih 1000 dolara, a sve to u trenutku kada mu je supruga u Washingtonu ležala sa slomljenim laktom.

Honduras odlazi u Honduras?

Iranski demokratski pokret nije, po svemu sudeći, jedini kome je dragocjeni medijski publicitet danas oduzet zahvaljujući pomoru američkih celebrityja. Još jedna priča koja bi u nekim normalnim okolnostima došla na naslovnice svjetskih medija je skroz ignorirana. Riječ je o Hondurasu, srednjoameričkoj državi koja je svojevremeno poslužila kao inspiracija tvorcu izraza banana republika, a 1980-ih Đorđu Balaševiću kao eufemizam za mjesto prema kome putuje tadašnja Jugoslavija.

Honduras je, kao i ostatak regije, već desetljećima pogođen teškom ekonomskom krizom, siromaštvom, eksplozijom narkomanije, korupcijom i krvoprolićem koje izazivaju maloljetničke i druge bande poput zloglasne Male Salvatruche.  Sveopće nezadovoljstvo takvom situacijom je dovelo da 2006. godine za predsjednika bude izabran Manuel Zelaya. Iako kandidat nominalno centrističke Liberalne stranke Hondurasa (LPH), Zelaya je u nastojanju da što brže sprovede niz socijalnih reformi počeo oponašati politiku ljevičarskih latinoameričkih vođa, uključujući i venezuelanskog Chaveza, a od prošle godine je Honduras postao član ALBA-e, “bolivarističke” regionalne organizacije država koju je Chavez stvorio zajedno s komunističkom Kubom.

Zelayino skretanje ulijevo se, po svemu sudeći, dogodilo malo prebrzo za ukus honduraškog političkog, poslovnog i svakog drugog establishmenta. Predsjednikov pokušaj da na brzinu promijeni ustav i sebi osigura drugi mandat je tako poslužio kao povod da mu se pokaže tko je pravi gazda, odnosno da Honduras neće postati nova Venezuela ili Bolivija. Zelaya je ustav pokušao raspisavši referendum, ali je honduraški Kongres donio zakon kojim se zabranjuje održavanje referenduma prije održavanja sljedećih predsjedničkih izbora. Zelaya je na to svejedno gurao “neobvezujući” referendum, a njegovo održavanje je trebala osigurati vojska.

Međutim, general Romeo Vasquez, načelnik Združenog štaba honduraških oružanih snaga, je to odbio učiniti s obrazloženjem da bi time sudjelovao u “protuzakonitom činu”. Na to ga je Zelaya ekspresno smijenio. Vasquez je odmah požurio objasniti da nikakvog puča neće biti, odnosno da će kao “profesionalni vojnik” priznati pravo predsjedniku da smjenjuje koga želi. Usprkos toga je ostao na svom mjestu, i to zahvaljujući ekspresnoj intervenciji Vrhovnog suda, koji je smjenjivanje proglasio nezakonitim i naložio predsjedniku da Vasqueza zadrži na svom položaju.

Zelaya, pak, ne odustaje od održavanja referenduma te je najavio kako će cijeli slučaj dobiti međunarodnu dimenziju, odnosno da će se zbog “suspendiranja demokracije” žaliti Organizaciji američkih država.

Nije isključeno da bi ustavni spor mogao dobiti i oružanu komponentu, odnosno da ga pristaše i protivnici Zelaye pokušaju riješiti ne-političkim sredstvima. Takav razvoj događaja bi mogao dati perverznu zadovoljštinu Danielu Ortegi, sandinističkom predsjedniku Nikaragve koji je 1980-ih morao gledati kako Reagan i CIA upravo Honduras koriste kao glavnu bazu podrške “kontrašima” koji su pokušavali srušiti njegov tadašnji režim.

Za Oscare ubuduće deset umjesto pet nominacija

Losanđeleska Akademija je objavila odluku prema kojoj će od sljedeće godine za nagradu Oscar u uži izbor, odnosno nominaciju ulaziti 10 umjesto 5 filmova.

Kenneth Turan, kritičar Los Angeles Timesa u svom komentaru taj potez tumači nastojanjem Akademije da ceremonijama donese veću televizijsku gledanost, odnosno više novaca studijima koji će u reklamnim kampanjama tvrditi da su im naslovi “nominirani za Oscara”. Najvažnija je stvar, dakako, daleko veća mogućnost da se među nominiarne “prošvercaju” ljetni blockbusteri, a možda i koja komedija umjesto umjetničkih “arty farty” drametina, opskurnih biografija i književnih adaptacija, odnosno  “dajte mi Oscar” glumačkih prenemaganja koja dominiraju među kandidatima za Oscare.

Hollywood Reporter, pak, citira neke holivudske “igrače” koji smatraju da će ovaj potez stvoriti nove probleme – daleko više troškova za reklamne kampanje – a da neće biti koristi, odnosno da će glasači Akademije još uvijek zadržati svoje predrasude prema komercijalnim filmovima.

S druge strane, ovaj potez statistički ostavlja veću mogućnost da se neki hrvatski film ovjenča Oscarom u kategoriji za strani film. Samo je malo vjerojatno da će ta prilika biti iskorištena.

Republikanski guverner Južne Karoline radi ljubavnice letio u Argentinu

Američkoj Republikanskoj stranci u posljednje vrijeme zbilja ne cvjetaju ruže. Nakon dva uzastopna poraza na biralištima, njeni čelnici i političari – bilo bivši, bilo sadašnji – se od strane pro-Obaminih medija nemilosrdno kritiziraju za sva zla koja su snašla Ameriku i svijet. U ovom trenutku se, usprkos padajućeg trenda podrške Obami u anketama, čini izvjesnim da će sadašnji stanar Bijele kuće to ostati i nakon izbora 2012. godine. A to je još vjerojatnije nakon današnje dramatične pres-konferencije koju je sazvao Mark Sanford, republikanski guverner Južne Karoline koji se smatrao jednim od najperspektivnijih predsjedničkih kandidata.

Sanford, jedan od vodećih članova konzervativnog krila stranke,  je na svojoj “presici” sa suzama u očima priznao ne samo da je prevario ženu, nego da je upravo preljub bio razlogom bizarne afere koja je američke medije digla na noge i privremeno skinula iranske događaje s prvog mjesta na medijskim naslovnicama. Sanford je, naime, već nekoliko dana bio ne samo nedostupan javnosti, nego se proširila vijest da i njegovi najbliži suradnici nemaju pojma gdje se nalazi.

O Sanfordovom nestanku se počelo naširoko špekulirati kada je Jake Knotts, republikanski državni senator i jedan od njegovih najljućih stranačkih suparnika, optužio guvernerove suradnike da obmanjuju javnost. Oni su prvo javili kako je Sanford otišao na izlet po gorju Appalachian “kako bi se odmorio” te da su u “s njim u stalnom kontaktu”. Međutim, Associated Press je otkrio kako se guverner najvjerojatnije nalazi negdje drugdje.

Prvo se danas proširila vijest kako je Sanford u Argentini, odnosno guverner je preko svojih ljudi tvrdio da se otišao voziti oko Buenos Airesa kako bi odmor proveo na “egzotičnom mjestu”. Nakon što su sportski entuzijasti upućeni u stanje prometne infrastrukture oko argentinskog glavnog grada američkim medijima sugerirali kako okolica Buenos Airesa možda i nije najegzotičnije mjesto, guverner se vratio te na nakon nekoliko sati iznio šokantno priznanje.

Sanford je rekao kako je u Argentinu otišao kako bi se sastao sa “vrlo dobrom prijateljicom” s kojom neko vrijeme održava ljubavnu vezu. Također je rekao kako je supruga svjesna njegove vanbračne veze te da su se dva tjedna “probno rastavili”. Guverner Južne Karoline je u suzama rekao kako je sa svojim postupkom obmanuo i razočarao svoju obitelj, birače i državu. Također je najavio ostavku na mjesto predsjednika Udruženja republikanskih guvernera.

Gotovo da nema komentatora koji najnovije vijesti nije stavio u kontekst predsjedničkih izbora, odnosno ustvrdio da je nakon ovog skandala – u kome je preljub konzervativnog političara samo najmanji dio – Sanfordovu kandidaturu stavio van dnevnog reda.

Ovo je, inače, drugi seks-skandal u koji je u posljednje upetljan konzervativni republikanski političar s predsjedničkim ambicijama. John Ensign, republikanski senator iz Nevade, bio je prisiljen javno priznati vezu s članicom vlastitog izbornog stožera nakon što gaje počeo ucjenjivati njen suprug. Ensign je također to platio ostavkom na mjesto predsjednika Nacionalnog republikanskog senatskog odbora.

UPDATE: Kao što se i moglo očekivati, “procurili” su prvi detalji o vanbračnoj vezi. Ono što se nije moglo očekivati jest količina detalja, kao i da će oni uključivati intimnu prepisku preljubnika preko E-maila koja je trajala godinama, a koja je novinarima bila na raspolaganju još od kraja prošle godine. Iz onoga što je objavljeno se vidi kako je Sanford, zapravo, tragičan lik. U pitanju nije bio  “izlet” nego se siroti Mark zaljubio do ušiju.

Za Buffetta je američka ekonomija “izmrcvarena”

Warren Buffett, jedan od najuspješnijih američkih poduzetnika i najbogatijih ljudi na svijetu, također poznat po nadimku “Prorok iz Omahe” stečenom zahvaljujući daru za ispravne prognoze ekonomskih trendova, u najnovijem intervjuu za CNBC nije podijelio optimizam koji se posljednje vrijeme širi po pitanju globalne ekonomije odnosno skorog prestanka recesije.

Buffett, naime, tvrdi kako je američka ekonomija “izmrcvarena”, odnosno da još nisu pokrenuti procesi koji bi ju mogli izvući iz krize. Sadašnje stanje bi moglo potrajati, ali će na kraju doći do oporavka koji bi trebao potrajati nekoliko godina. Buffetta smatra kako će tada daleko veći problem trebala biti inflacija, a ne deflacija.

Perez Hilton u sukobu s Black Eyed Peas dobio šljivu na oku

Noćni klub Cobra u Toronto je u ponedjeljak rano ujutro (popodne po hrvatskom vremenu) postao poprištem nemilog događaja prilikom koga je ozlijeđen Mario Lavandeira, američki bloger kubanskog podrijetla široj javnosti poznat kao Perez Hilton, odnosno voditelj istoimenog celebrity bloga. Hilton je za vrijeme svečanosti dodjele nagrada MuchMusic za videospotove započeo raspravu s Fergie, članicom benda “Black Eye Peas”, a povodom Hiltonove kritike njihovog najboljeg albuma. Nešto kasnije se u raspravu uključio i Will.I.Am.

Što se potom dogodilo je predmet kontroverze. O incidentu je javnost saznala preko samog Hiltona, koji je preko Twittera javio da je ozlijeđen u sukobu s grupom Black Eyed Peas, odnosno da krvari i da nema policije.  Nešto kasnije se ispostavilo da je Hiltona u glavu udario Liborio “Polo” Molina, menadžer benda.

Molina je kasnije od policije optužen za fizički napad. Sam Hilton je priznao da je tokom rasprave Will.I.Ama “počastio” epitetom koji je doveo u pitanje njegovu seksualnu orijentaciju. Na kraju je Hilton završio sa šljivom na oku.

Sukob se, inače, nastavlja na Internetu. Svoju verziju priče je javnosti preko video-snimke podijelio Will.I.Am. Na tu snimku je odgovirio Hilton s 12-minutnim video-snimkom u kojima iznosi svoju verziju priče i tvrdi kako “nasilje nikada nije odgovor”.

Inače, Hilton, koji stalno naglašava svoju homoseksualnost, je bio daleko manje pacifistički raspoložen kada je u pitanju Carrie Prejean, (sada već bivša) Miss Kalifornije kojoj je kao član žirija za Miss SAD postavio kobno pitanje o istospolnim brakovima te dobio “politički nekorektan” odgovor. Tada ju je, revoltiran njenom “homofobijom” nazivao svakakvim imenima koja nisu za tisak.

UPDATE: GLAAD, jedna od vodećih američkih organizacija za prava homoseksualaca, pozvala je Hiltona da se ispriča zbog korištenja “uvredljive i dehumanizirajuće” riječi.

Hrvatski wannabe Obama ignorira svog uzora

U posljednje vrijeme, pogotovo nakon što je odlazak Busha iz Bijele kuće ponovno antiamerikanizam učinio demodiranim, sve je više hrvatskih žaba koje dižu nogu gledajući potkivanje američkih konja. Malo tko je tako temeljit u tome kao Zoran Milanović, SDP-ov vođa koji obožava da ga naziva hrvatskim Obamom, a još više kada stranku koju vodi uspoređuje s Demokratskom strankom. Priči o SDP-u kao najboljem mogućem ekvivalentu Obamine stranke trebali bi pripomoći i stranački predizbori za predsjedničkog kandidata, a za koju se Milanović i njegovi navijači nadaju da će biti isto tako uzbudljiva i propagandno efikasna za SDP kao što je za američke demokrate bila utrka Obame i Hillary Clinton.

Jedini je problem u tome što ono što će stajati na raspolaganju članovima SDP-a baš i nije neki izbor. S jedne strane se nalazi kompromitirani politički diletant Ljubo Jurčić, a s druge strane Ivo Josipović, koji nema ni “k” od karizme, a o populističkim instinktima nužnim za uspjeh na izborima da i ne govorimo. I što je još važnije – a što su spomenuli i predstavnici hrvatskih medija – nijedan od njih nikada nije od strane građana izabran na neku javnu funkciju.

Milanović je na to spremno odgovorio pozvavši u pomoć svoju ikonu i uzor. Podsjetio je sve da je Barack Obama postao najmoćniji čovjek svijeta, a da prije toga nije dobio nikakve izbore osim za Senat.

Milanović je, naravno, izvalio “biser”. Biti izabran za američki Senat, pogotovo kada je u pitanju jedna tako mnogoljudna država kao Illinois je sve nego jednostavna stvar. A i prije toga je tri puta izabran za senatora države Illinois, a 2000. godine je izgubio predizbore pri pokušaju da uđe u Predstavnički dom američkog Kongresa.

Ne treba uopće sporiti da je Obami osvajanje i čuvanje tih pozicija nije bilo nimalo lako ni jednostavno, pogotovo uzimajući u obzir da je to radio u gradu poznatom po Alu Caponeu i likovima poput Milorada “Roda” Blagojevića. Obamina postignuća se nikako ne mogu uspoređivati s onime što su Milanovićev mentor Josipović i Račanov medijski projekt Jurčić dobili  na srebrnom tanjuru.

A priča o SDP-ovim izborima će izgledati još tužnije kada za samo nekoliko mjeseci postane jasno da je Ivo Sanader daleko opakiji, efikasniji i spretniji “igrač” nego što je to bio John McCain.

Duboko Grlo protiv “Dubokog grla”

FBI je nedavno Associated Pressu predao niz vlastitih dokumenata iz 1970-ih s kojih je skinut veo tajnosti, a koji svjedoče o tome kako je jedna od najmoćnijih i najpoznatijih svjetskih tajnih policija uložila nevjerojatne količine papira, ljudstva, novca i energije u svrhu zaustavljanja prikazivanja i distribucije igranog filma “Duboko grlo”. Dotično, ostvarenje, snimljeno 1972. godine s budžetom od 25.000 dolara je postalo jedan od najvećih kulturnih fenomena svog doba, s obzirom da je predstavljao prvi javno distribuirani film pornografske tematike, zahvaljujući kome je pornografija na mala vrata postala dio popularne kulture u SAD, a kasnije i u ostatku svijeta. Taj događaj, koji mnogi smatraju velikim trijumfom seksualne revolucije i simbolom epohalnih kulturnih promjena započetih burnih 1960-ih, po svemu sudeći je prilično išao na živce konzervativnom establishmentu oličenom u tadašnjem predsjedniku Nixonu, ali i FBI-ju.

Associated Press tako navodi da se dosije o filmu sastoji od 4800 gusto kucanih stranica, a još oko 1000 stranica je pod oznakom tajnosti. Iz onoga što je dostupno se može zaključiti kako je istraga bila nevjerojatno temeljita, te je autor filma Gerard Damiano bio ispitivan, te se čak razmišljalo o tome da mu se da status svjedoka-pokajnika. Među nedostupnim dokumentima je, pak, intervju s glumicom Lindom Lovelace.

Ono što cijeli slučaj čini još bizarnijim jest da je istragu između ostalih, detalnno nadgledao i pomoćnik direktora Mark W. Felt. Gotovo tri desetljeća kasnije je isti taj Felt razotkriven kao ključni doušnik vašingtonskih novinara Boba Woodwarda i Carla Bernsteina – dvojca čiji su zapisi razotkrili aferu Watergate i doveli do ostavke predsjednika Nixona 1974. godine. Bernstein i Woodward su, nastojeći zaštiti Feltov identitet, svog doušnika opisali kao “Duboko grlo” i pod tim je imenom ostao poznat desetljećima. Ironijom sudbine, kada su manje-više svi akteri drame oko “Dubokog grla” (Felt, Damiano, Lovelace) mrtvi, otkrilo se kako Felta s “Dubokim grlom” povezuje ipak nešto više oko zločeste mašte vašingtonskih novinara.

Inače, recenzija dokumentarca posvećenog “Dubokom grlu” je dostupna ovdje.