Bruckheimer ekranizira video-igru Shattered Union

Jerryja Bruckheimera se povezuje s mnogim stvarima – gomilom eksplozija, videospotovskom montažom, bijesnim automobilima, spektakularnom vojnom tehnologijom i uz to pripadajućim macho likovima – ali to dosada nije bio slučaj s video-igrama. Bruckheimerovo oklijevanje da se upusti u pustolovinu zvanu ekranizacija video-igre je razumljiv, s obzirom da su, uz poneki časni izuzetak (Resident Evil), najpopularnije video-igre na velikom ekranu obično završavale kao holivudski ekvivalent stajskog gnojiva. Međutim, Variety piše kako je Bruckheimer prijeći i taj Rubikon, odnosno dokazati kako će uspjeti u onome što je Uweu Bollu donijelo zao glas.

Shattered Union, koji će biti predmet Bruckheimerovog filma, pripada žanru koji baš i nije tako privlačan filmašima – taktička igra na poteze. Ono što je Bruckheimera privuklo projektu je, pak, glavna ideja, odnosno svijet u kome se odigrava igra – ustavna kriza u SAD, koja dovodi do raspada na šest zakrvljenih država od kojih će svaka, naravno oružjem, pokušati ponovno u jedan komad sastaviti najmoćniju državu na svijetu. Igra bi stoga trebala sadržavati upravo sve ono što Bruckheimer voli servirati u svojim filmovima, plus mahanje američkom zastavom, koje u doba Obame – barem tako rezoniraju u Hollywoodu – nije toliko iritantno za strane gledatelje nego u slučaju njegovog prethodnika. Scenarij bi, pak, trebao pisati J. M. Straczynski, poznat kao autor popularne TV-serije “Babylon 5”.

Ono što bi Bruckheimeru moglo pomioći jest to da Shattered Union baš i nije bio pretjerano uspješna igra, odnosno da nije dobio previše dobre recenzije. Nije stvoren ni neki preveliko snažni fandom koji bi dizao dreku koja se redovno diže čim se Uwe Boll dohvati posla. A tu je i dobro staro holivudsko pravilo prema kome Hollywood redovno od dobrih knjiga radi loše filmove, odnosno da je vjerojatnije da će dobar film biti temeljen na lošem književnom ili nekom drugom predlošku. Zašto bi s video-igrama bilo drukčije?

Paul Haggis napušta scijentologe zbog navodne homofobije

[picapp src=”9/a/a/3/DVF__Vanity_e0ee.jpg?adImageId=6780175&imageId=6445536″ width=”234″ height=”156″ /]

Hollywood je jučer pogodila vijest koja bi se mogla okarakterizirati kao za tu sredinu neuobičajen ideološko-politički potres. Ziggy Kozlowski, glasnogovornik “Oscarom” nagrađenog scenarista i režisera Paula Haggisa, poznatog po filmu “Crash” i jednog od najutjecajnijih ličnosti, potvrdio je autentičnost pisma u kojemu Haggis prekida sve veze sa Scijentološkom crkvom čiji je dugogodišnji član bio. Kao povod za napuštanje Crkve Haggis navodi njeno odbijanje da se sudjeluje u naporima da se porazi ustavni referendum kojim je prošle godine zabranjen istospolni brak u Kaliforniji. Pismo, čiji se tekst prije nekoliko mjeseci pojavio na blogu koji se bavi scijentologijom, također kritizira Crkvu zbog toga što javno negira kontroverznu politiku “diskonekcije” – odnosno traženja od svojih članova da prekinu sve veze s anti-scijentološki nastrojenim prijateljima i rodbinom.

Scijentološka crkva, koju je osnovao SF-pisac L. Ron Hubbard, ima oko 10 milijuna članova širom svijeta, ali su među njima najpoznatiji upravo holivudski glumci, scenaristi i režiseri, a Hollywood predstavlja jedno od njenih najčvršćih uporišta. Haggis, koji je, prema vlastitim riječima član Crkve 35 godina, je šutnju prilikom prošlogodišnjeg referenduma protumačio kao prešutnu podršku referendumu čiji su glavni zagovornici bile konzervativne organizacije i Mormonska crkva.

Referendum, je, inače, izazvao provalu bijesa u tradicionalno liberalnom i ljevičarski nastrojenom Hollywoodu, gdje je Prijedlog br. 8 – kako se ta inicijativa službeno zove – poslije odlaska George W. Busha iz Bijele kuće postala novo oličenje zla koje se mora ukloniti po svaku cijenu.

Tommy Davis, direktor Centra za slavne osobe Scijentološke crkve, kome je pismo bilo upućeno, javno je negirao Haggisove navode, rekavši kako je “u pitanju nesporazum”, odnosno da se scijentolozi “zalažu za građanska i prava manjina, s obzirom da su i sami manjina”.

Haggisov izlazak se može shvatiti kao politički potres zbog toga što on predstavlja promjenu ravnoteže sila u suvremenom Hollywoodu. Naime, 2006. godine je za mnoge iznenađujući uspjeh Haggisovog “Sudara” u utrci za “Oscare”, odnosno neočekivani poraz “Planine Brokeback” protumačen kao demonstracija moći Scijentološke crkve u odnosu na holivudski gay lobi. Haggis svojim izlaskom iz Scijentološke crkve koga tumači navodnom homofobijom bi trebao jasno demonstrirati čija će riječ u Hollywoodu odsada biti posljednja.

“Sumrak” – duhovna hrana budućih sponzoruša?

[picapp src=”d/8/7/f/cc.JPG?adImageId=6651483&imageId=2633259″ width=”234″ height=”157″ /]

Anne Rice, autorica “Vampirskih kronika”, nedavno je dala intervju Wall Street Journalu u kome daje vlastito mišljenje o trenutnoj popularnosti žanra vampirske književnosti čija je svojevremeno bila kraljica. Rice, koja je izjavila da, otkako sama više ne piše “Vampirske kronike”, “ima prilike uživati u žanru” očigledno ima bolje mišljenje o svojoj kolegici Charlaine Harris nego o Stephanie Meyer. Naime, izjavila je kako voli gledati “True Blood”, HBO-vu seriju temeljenu na Harrisinim romanima, dok “Sumrak” i druge knjige Stephenie Meyer nije gledala. Umjesto toga je svoje mišljenje temeljila na filmu, čiju popularnost objašnjava željom tinejdžerica “koje ranije sazrijevaju od svojih vršnjaka” da imaju “misteriju, zaštitu i mudrost starijih muškaraca”.

Netko bi na temelju ovoga mogao zaključiti da je svaka šiparica koja ludi za Robertom Pattinsonom i “Sumrakom” u stvari potencijalna Dolores Lambaša ili Fani Horvat.

Banda gluplja od holivudskih celebrityja

[picapp src=”9/3/e/5/Paris_Hilton_looking_580f.jpg?adImageId=6538175&imageId=6826381″ width=”234″ height=”351″ /]

Postoji li išta gluplje od holivudskih celebrityja je pitanje koje često sebi ponavljaju konzumenti suvremenih medija, pogotovo oni koje već godinama uveseljavaju biseri Britney Spears, Paris Hilton i Lindsay Lohan. Odgovor na to pitanje je svim objektivnim poznavateljima prirode i društva, uključujući i one upoznate sa znamenitom Einsteinovom izjavom o beskonačnosti svemira, pozitivan.

Na njegovu potvrdu, pak, nije trebalo putovati svjetlosnim godinama od Hollywooda. Naime, policija je danas objavila kako se protiv 19-godišnje Rachel Lee vodi postupak zbog toga što je navodno vodila grupu mladih kriminalaca specijaliziranih za provale u domove holivudskih glumaca, reality zvijezda i drugih celebrityja. Među žrtvama su se tako našli Paris Hilton, Lindsay Lohan, Audrina Patridge, Orlando Bloom i drugi. Kao vjerojatne žrtve se spominju i Rachel Bilson i Hayden Panetierre.

Osim Lee su uhapšeni njeni navodni suučesnici kao 19-godišnja Diane Tamayo, 18-godišnji Courtney Amis, 18-godišnja Alexis Neirs, 27-godišnji Roy Lopez Jr. te 18-godišnji Nick Prugo. Kod potonjeg je prilikom premetačine pronađeno računalo na kojem su bili zabilježeni detalji o provaljenim domovima, kao i podaci o kretanju njihovih vlasnika.

Hilton je, pak, večeras, bila prva od žrtava koja je u policijskoj stanici preuzela ukradene predmete – nakit i skupu odjeću.

Vlasti navode kako je banda na čelu s Rachel Lee za svoju provalničku kampanju koristila Internet. Web-stranice sa “zvjezdanim kartama” su korištene za identifikaciju kuća u kojima žive zvijezde, a potom su se u tabloidima i sličnim medijima detaljno proučavali filmovi i TV-emisije u kojima nastupaju, kako bi navodni počinitelji nesmetano mogle vršiti provale.

Lee i njeni drugovi – koji su zajedno pohađali srednju školu Indian u bogataškom predgrađu Calabasas – su navodno napravili inkriminirajuće fotografije na kojima poziraju s nakitom i odjećom svojih žrtava, te tako policiji omogućili da lako i brzo pronađe dokaze o njihovim zločinima.

Daleko od pumpe, toplo oko srca

[picapp src=”0/8/c/4/50.jpg?adImageId=6475541&imageId=2313488″ width=”234″ height=”156″ /]

Najnovija anketa Pew Research Centera je pokazala kako 35 posto Amerikanaca vjeruje da globalno zatopljenje ozbiljan problem, što predstavlja pad u odnosu na travanj 2008. godine, kada je u sličnom istraživanju takvo mišljenje imalo njih 44 posto. Otprilike sličan pad se bilježi i kod pozitivnih odgovora na pitanje da li je globalno zatopljenje izazvano ljudskom aktivnošću.

S druge strane, 50 posto Amerikanaca još uvijek podržava planove da se uvedu ograničenja potrošnje fosilnih goriva kako bi se zaustavilo globalno zatopljenje, dok im se 39 posto protivi. Anketa je, pak, ustanovila da se ograničenjima protivi uvjerljiva većina među onim Amerikancima koji za sebe tvrde da su “detaljno upućeni u materiju”.

Ovakvi rezultati će mnogima predstavljati iznenađenje, s obzirom na medijsku histeriju o ledenjacima koji se tope, kao i tvrdnje da je upravo obećanje o odlučnoj borbi protiv globalnog zatopljenja jedna od stvari koja je Obami donijela Bijelu kuću.

No, s druge strane, hlađenje javnosti prema globalnom zatopljenju se može daleko uvjerljivije objasniti hladnom financijskom računicom prema kojoj bi ograničenje korištenja fosilnih goriva značila skuplji benzin, skuplje grijanje i mnoge razne neugodnosti koje recesiju čine još neugodnijom. Tome treba dodati i fluktuacije na tržištu nafte; niska cijena benzina obično sa sobom dovodi daleko manje brige za dobrobit polarnih medvjeda.

Antifašistički demonstranti napali sjedište BBC-a

[picapp src=”0/c/c/0/Protests_Are_Held_173c.jpg?adImageId=6400729&imageId=6880520″ width=”234″ height=”162″ /]

Nekoliko stotina antifašističkih demonstranata je danas napalo televizijski studio BBC-a u Zapadnom Londonu, nastojeći spriječiti dolazak Nicka Griffina, vođa ekstremno desne Britanske nacionalne stranke (BNP). Griffin, čija je stranka ove godine po prvi put osvojila zastupnike u Evropskom parlamentu, bi večeras po prvi put trebao gostovati u TV-emisiji Question Time. U njoj se tradicionalno pozivaju pozivaju predstavnici tri najjače stranke (Laburistička, Konzervativna, Liberalni demokrati) i po jedna osoba iz javnog života kako bi raspravljali o raznim političkim pitanjima.

Odluka o pozivanju Griffina je izazvala proteste kod strane velikog dijela lijeve i liberalne javnosti  s obzirom da se mnogi boje kako će se stranka – koja je nedavno tek sudskim nalogom prisiljena da iz statuta izbaci zabranu članstva za ne-bijele osobe – nastupom uz etablirane stranke legitimizirati.

Griffin se večeras uspio probiti u studio, a nekoliko desetaka osoba je izbačeno iz prostorija BBC-a nakon policijske intervencije. Demonstracije protiv Griffina su održane i u regionalnim centrima u još nekoliko britanskih gradova.

Nekoliko ministara u vladi Gordona Browna se javno založilo da se Griffinu zapriječi pristup BBC-ju, ali je premijer izjavio kako se neće miješati u uređivačku politiku najuglednije javne televizije na svijetu.

Zamjenik direktora BBC-a Marky Byford je, pak, branio odluku svoje kuće izjavivši kako BNP ima “pravo biti saslušan, njegovi stavovi preispitivani u raspravi a javnost na osnovu toga o njima donijeti zaključak”, te “da nije na BBC-u da provodi cenzuru”.

Ovakvih situacija u Hrvatskoj doglednoj budućnosti, pak, neće biti. Razlozi za to, na žalost, nisu oni zbog kojih bi se Hrvatska trebala pretjerano ponositi. Prvo, ekstremna desnica je daleko jača, pa njen eventualni dolazak na Prisavlje ne bi predstavljao problem. Drugo, manja je vjerojatnost da se prikupi toliko antifašističkih demonstranata da prave ovakve cirkuse. Treće, a što je najvažnije, javna televizija definitivno nema “cojones” za poteze koji su toliko kontroverzni, a opet neugodno u skladu s proklamiranim načelima o slobodi govora.

Kerum – sudar “svjetonazora” sa stvarnim svijetom

U preksinoćnjoj emisiji Otvoreno posvećenoj Kerumovoj dramatičnoj objavi preljuba i napuštanja obitelji možda najkarakterističniji detalj rasprave je bila tvrdnja etnoantropologa Sandija Blagonića, koji je uvjeren da je njome splitski gradonačelnik priznao prevaru vlastitih birača. Blagonić objašnjava kako je Kerum izvanbračnom aferom te prekidom braka okrenuo leđa istom onom svjetonazoru – tradicionalnom i konzervativnom – na temelju koga je prije nekoliko mjeseci izabran za gradonačelnika Splita.

Na to je u raspravi odmah reagirao Krešimir Macan, rekavši kako to nije točno, odnosno kako Blagonić “ne razumije Split”, sugerirajući kako je tradicionalni svjetonazor imao gotovo nikakvu ulogu na prošlim izborima. Macan tvrdi kako je Split mali grad, te da je aferu ionako bilo nemoguće skrivati od javnosti, odnosno da je ona i u vrijeme samih izbora bila “javna tajna”.

O tome, uostalom, postoje i određeni dokazi iz vremena izborne kampanje. U užarenim forumima čitatelja na web-stranicama Slobodne Dalmacije i drugih lokalnih medija su tada kerumofobi iznosili gotovo sve detalje o aferi koje danas prenose vodeći hrvatski mediji. Više je nego jasno da se takve informacije tamo ne bi probile da nisu bile svojevrsna “javna tajna”.

A i pitanje je da li bi s time bili šokirani i oni Kerumovi glasači koji nisu imali pristupa Internetu niti volje da kopaju po forumskom “vox populiju”. Jasno je, dakako, da je Kerum dio glasača pridobio na nekakvoj svjetonazorskoj, odnosno ideološkoj osnovi , ali su oni manje bili motivirani time da za jednog “Rvata i katolka” stave u gradonačelničku funkciju, koliko strahom da tamo zasjedne “bezbožni jugokomunist” Ostojić. Oni su, pak, bili manjina. Da je drukčije, odnosno da u Splitu katolici s velikim K čine većinu, izbore bi dobila neka sasvim druga ličnost od Željka Keruma.

Temelj izbornog uspjeha i popularnosti Keruma nije u nikakvom svjetonazoru, nego u prozaičnoj činjenici da većina splitskih birača u njemu prepoznaje sebe – odnosno sebe nakon što steknu slavu, bogatstvo i sve ono za čime se žudi u današnjem svijetu. Kerum je, dakle, na položaju na kome se nalazio činio samo ono što bi svatko od njih radio da iza sebe milijunske iznose na računu. S Kerumom se prosječni Splićanin može daleko lakše identificirati nakon što je Kerum javno uživao u “bijesnim” automobilima, jahtama i zlatnim lančićima, a još lakše kada je sebi dozvolio nestašluke nalik na tučnjave u narodnjačkim klubovima ili prometne nesreće.

Uz materijalni luksuz kao što su jahte, automobili i vile naravno ide i još jedan – društvo mladih, lijepih i glamuroznih žena. Tu Kerum opet nije učinio ništa po čemu bi se razlikovao od svog prosječnog birača. Mnogi od njih – barem što se tiče muškaraca – bi sebi rado priuštili ono što je sebi mogao priuštiti Kerum.

Šokantno televizijsko priznanje, stoga, nije raspršilo nikakvu iluziju. Jednostavno je Keruma učinilo isto onako nesavršenim kao i njegove birače, koji su također suočeni sa sudarom tradicionalnog svjetonazora s modernim društvenim okolnostima i prastarim biološkim realnostima.

Francuska banda uzela u taoce u Lidlovom supermarketu

Tri maskirana napadača odjevena u crno su jutros oko 8 sati po lokalnom vremenu ušla u Lidlov supermarket u Sevranu, naselju sjeverno od Pariza i uzela šestoro ljudi za taoce. Troje talaca je pušteno. Policija je opkolila sve prilaze, a gradonačelnik Stephane Gatignon je prije sat vremena izjavio da su i napadači i još tri talaca još uvijek unutra.

Još je nezahvalno špekulirati da li je riječ o običnoj pljački koja je krenula krivo, ili je u pitanju smišljeni teroristički napad.

UPDATE: Najvjerojatnije je riječ o pljački koja je krenula krivo. Napad se zbio prije otvaranja supermarketa, a napadači – njih dvojica – su zarobili pet žena i jednog muškarac, uposlenike Lidla i tvrtke za čišćenje. Drama je završila relativno brzo i rutinski, predajom jednog i hvatanjem drugog otimičara.

Lidl je, dakako, požurio objaviti kako njegovim djelatnici “nudi obuku za ovakve situacije”, kao da će i razmotriti nove mjere koje se tiču talačkih situacija.

Weinsteinov tihi vrisak

[picapp src=”f/0/1/2/Anna_Faris_and_4164.jpg?adImageId=6282988&imageId=2988553″ width=”234″ height=”156″ /]

Sjećate li se filma “Vrisak”? Najvjerojatnije ne, jer je u pitanju bio za današnje standarde prilično ozbiljan pokušaj da se istovremeno parodiraju slasher-horori iz 1980-ih i novoj publici predstavi mrtvački ozbiljan primjer tog žanra. Bilo kako bilo, studiju Miramax je taj film 1996. godine donio dovoljno novaca za još dva nastavka, ali i inspiraciju za parodiju zvanu “Scary Movie” – na području Hrvatske poznatu kao “Mrak film”, najgledaniji film 2000. godine.

“Mrak film” je, stoga publici poznatiji, ali ne samo zato što je nešto noviji, nego i zato što je imao nešto više nastavaka – tri. Gotovo nije potrebno govoriti da su sva tri nastavka, kao i original, s obzirom da su parodije napravljene po današnjim holivudskim uzusima, gotovo negdledljivi. U međuvremenu, Miramax je propao, ali je zato na njegovo mjesto došla Weinstein Company koja planira snimiti peti film iz sage.

Weinsteini, međutim, za ovaj film planiraju nešto “novo”. Iskoristivši novi običaj zvan “reboot”, odlučili su da će franšiza po pitanju priče – koja “Scary Movieju” nije bila jača strana – i likova – koji su prečesto bili iritantni – krenuti ispočetka. To, između ostalog, znači i da u njemu neće biti Anna Faris i Regina Hall, dvije talentirane komičarke koje su jedine bile u stanju te komade celuloidnog gnojiva na trenutak učiniti gledljivim. Weinsteinovi sada vjerojatno traže novu glumačku postavu, ali je teško pretpostaviti da će Farrisovoj i Hallovoj naći dostojnu zamjenu.

Kerum još jednom piše povijest

Željko Kerum – koji je u povijest ušao kao prvi gradonačelnik Split neposredno izabran na tajnim višestranačkim izborima s općim pravom glasa – večeras je ponovno napravio nešto bez presedana. Tokom intervjua na TV Dalmacija, lokalnoj TV-stanici čiji je vlasnik, izjavio je kako svoju suprugu Ankicu napušta radi 25-godišnje ljubavnice Fani Horvat koja čeka njegovo dijete. Iskoristio je priliku da se ispriča svima koje je povrijedio i izjavio da je to posljednji put da će govoriti o toj temi.

Šokantno priznanje izgleda još šokantnije, s obzirom da je manje-više koincidiralo s Kerumovim iznenadnim posjetom prvom splitskom tweetupu koji je održan upravo u caffe baru u trgovačkom centru Joker.

U pitanju je situacija bez presedana u povijesti Hrvatske, s obzirom da je malo kada jedan hrvatski političar ili ličnost takve važnosti kao Kerum podijelio neke – u najmanju ruku ne baš najsvjetlije detalje intimnog života – s javnošću. Kakva će biti reakcija i krajnje posljedice tog čina, nezahvalno je predviđati.

Gotovo je sigurno da će većina medija – koji prema Kerumu već duže vremena ne gaje previše simpatija – ovo dočekati kao još jednu sjajnu priliku da splitskog gradonačelnika pribiju na križ. Njegova politička karijera, ozbiljno načeta skandalom u Stankovićevoj emisiji, se također čini ugroženom. Bez svake sumnje je izgubio i određen dio tradicionalnih, konzervativnih katoličkih birača.

S druge strane, riječ je o medijsko-političkoj terri incogniti, odnosno situaciji koja predstavlja priliku i za pozitivan “spin”. Krešimir Macan, njegov bivši PR guru, na Facebooku je rekao da je izjava bila “po pravilima struke”, odnosno da je Kerum shvatio da je u ovakvoj situaciji najbolje sa svom prljavštinom što brže izaći u javnost, kako bi se poslije ona daleko lakše čistila. Nema sumnje da će dio hrvatske javnosti znati cijeniti Kerumovu brutalnu iskrenost, nešto po čemu se toliko razlikuje od omrznutih hrvatskih političara.