Kategorija: Politika

Tjen An Varšavska?

Grupa idealista okupira dio glavnog grada kako bi prkosila režimu i pokušala srušiti ono što smatraju korumpiranim i nesposobnim poretkom. Prkose danima, a njihova domišljatost i kreativnost se očituje i u improviziranoj skulpturi. Snage poretka reagiraju u sitne noćne sate demonstrirajući silu, trpajući demonstrante iza rešetaka i brutalno srušivši njihovo umjetničko djelo. Slijedi zgražanje i verbalne osude na postupak vlasti i javne špekulacije da su ti događaji početak revolucije, ali je svima jasno da je status quo odnio pobjedu.

Gore navedeni scenarij je jedna od rijetkih, ali prilično upečatljivih sličnosti koja povezuje događaje na pekinškom trgu Tjen An Men 1989. i događaje u Varšavskoj ulici u Zagrebu 2010. godine.

S jedne strane čudi što nitko u današnjoj Hrvatskoj – gdje je u političkim raspravama često kršenje Goodwinovog zakona, pa je Bandić uspoređivan s Hitlerom i Miloševićem – nije potegao usporedbe između ova dva događaja. S druge strane, to i ne bi trebalo čuditi, jer bi te usporedbe samo pokazale bijedu hrvatske politike, odnosno da je i slučaj Varšavske, taj cause celebre o kome vrište naši mediji, samo jedna tipična bura u čaši vode. Zadatak koji su demonstranti u Varšavskoj sebi – sveden na jedno komunalno pitanje –  zadali se teško može usporediti s mijenjanjem režima u najmnogoljudnijoj zemlji svijeta, kao što se ni zagrebački gradonačelnik, trenutna hrvatska premijerka i Karamarkovi centurioni ne mogu usporediti s Deng Xiaopingom i njegovim tenkovima.

Talibanske veze izazvale svađu u Amnesty Internationalu

Za nevladine organizacije važi isto što i za sve druge organizacije. Sastavljene su od nesavršenih ljudi, te se kod njih nesposobnost, zloba i korupcija mogu naći isto onako kao što se mogu naći u vladama i korporacijama. Ipak, situacije u kojima eskaliraju “međuljudski odnosi” unutar nevladinih organizacija, pogotovo onih koje se smatraju borcima za ljudska prava, su rijetkost.

Britanski tisak, uključujući i liberalni Guardian, javlja o jednom takvom mini-skandalu koji je pogodio Amnesty International, najugledniju nevladinu organizaciju na svijetu. Gita Sahgal, dugogodišnja aktivistica i predstojnica Jedinice Amnesty International za rodna pitanja, suspendirana je sa svoje dužnosti nakon što je javno kritizirala vodstvo AI zbog suradnje s “problematičnim” partnerima.

Sahgalovu je iznerviralo to što AI vodi zajedničku kampanju s Cageprisoners, nevladinom organizacijom koju vodi Moazzam Begg, čije je trogodišnje zatočeništvo u Guantanamu postalo cause celebre za sve one koji Bushov i Blairov rat protiv terorizma smatraju masovnim kršenjem ljudskih prava. Begg sa svojom organizacijom nastoji ishoditi zatvaranje Guantanama, odnosno puštanje svih tamošnjih uznika koje bi bilo ubrzano kada bi im Britanija i druge evropske države pružilo utočište.

Problem za Sahgalovu je taj što je Begg u više navrata izjavio da podržava afganistanske talibane, čije je shvaćanje ljudskih prava – pogotovo kada je slabiji spol u pitanju – prilično udaljeno od onog za koga se zalažu organizacije poput AI.

Cijela afera će, barem ako je suditi prema komentarima na Guardianov članak, izazvati zanimljiv sukob na britanskoj ljevici – između onih koji Sahgalovu slave kao dosljednu feministicu i onih koji je smatraju izdajnicom, pogotovo zato što je svoje neslaganje s Beggom obznanila na stranicama Sunday Timesa, koji se smatra desničarskim glasilom.

Povijest se brzo ponavlja u državi New York

[picapp align=”left” wrap=”true” link=”term=David+Paterson&iid=7796345″ src=”3/d/1/e/Hublot_and_African_406f.jpg?adImageId=10057998&imageId=7796345″ width=”234″ height=”310″ /]

David Paterson je u povijest ušao kao prvi crnac na mjestu guvernera američke države New York. U povijest je ušao i kao prvi slijepac na mjestu njjujorškog guvernera. Kako stvari stoje, vrlo bi se moglo dogoditi da u povijest uđe po još jednoj stvari koja ga dijeli od svih njegovih prethodnika, iako za nju neće pokazati neki naročiti entuzijazam.

Naime, Davidu Patersonu prijeti ozbiljna mogućnost da Paterson prijevremeno napusti mjesto guvernera zbog seks-skandala, i to nakon što je njegov prethodnik Eliot Spitzer morao učiniti isto zbog seks-skandala. O tome već par dana bruje američki mediji i blogovi, navodeći kako New York Times priprema objaviti članak čija je “sočnost” tolika da Paterson jednostavno neće imati izbora nego da digne ruke i od mandata i od guvernerske kampanje za koju je dosad prikupio 3 milijuna dolara.

Zasad se ne govori o ničemu konkretnom, osim da su Patersonovi “nestašluci” daleko “sočniji” od posjeta prostitutkama koji su srušili Spitzera. Mnoge takve stvari neće previše iznenaditi jer je Paterson prilikom svog iznenadnog dolaska na dužnost nastojao preduhitriti kopače prljavštine rekavši kako je neko vrijeme bio nevjeran supruzi. Špekulacije i glasine na Internetu, pak, govore da je bračni par Paterson već duže vrijeme aktivan na svingerskoj sceni.

Naravno, iza svega bi mogla biti i prozaična politika, odnosno nastojanje Demokratske stranke – kojoj posljednjih mjeseci ne cvatu ruže – da spriječi republikansko preuzimanje mjesta guvernera na izborima u studenom. Tome bi dosta pripomoglo ako se izbjegnu iscrpljujući stranački predizbori, odnosno sukob Patersona s ambicioznim i popularnim vrhovnim državnim tužiteljem Andrewem Cuomom.

U svakom slučaju, Paterson je našao za shodno preko svojih glasnogovornika poručiti da nema namjeru podnijeti ostavku. Da li će se stvari promijeniti nakon što New York Times objavi svoj članak, tek treba vidjeti, ali se teško oteti dojmu da se u državi New York povijest, ponavlja se ili ne, odvija prilično brzo.

Veliki problem pakistanskog ambasadora

Kada su roditelji svom tek rođenom sinu dali ime Akbar Zeb, vjerojatno nisu ni sanjali kako će njihov mališan jednog dana postati pakistanski diplomat, ali i da će zbog imena imati poteškoća u karijeri. Akbaru Zebu je, kako piše Foreign Policy, odbijena akreditacija u Saudijskoj Arabiji a kao glavni razlog se među špekulacijama navodi Zebovo ime, odnosno da “Akbar Zeb” na arapskom jeziku znači “veliki k***c”.

Zebu, pak, ovo nije prvi put da mu “problematičnog” zbog imena propadaju misije po arapskom svijetu. Prije Saudijske Arabije su njegovu akreditaciju odbili Bahrein i Ujedinjeni Arapski Emirati.

Nakon što se priča o lingvističkim i kulturnim razlikama odlijepila iz geta bliskoistočnih medija, Zeb će postati najpoznatiji pakistanski diplomat, kao i potaknuti seriju Youtube filmića koji opisuju jednu sličnu situaciju u slavnom filmu “Brianov život”.

Indija okrenula leđa IPCC-u

Globalne temperature možda rastu, ali kredibilitet IPCC-a – UN-ovog tijela koje je trebalo nadgledati taj proces i biti glavni autoritet vladama što činiti po t0m pitanju – izvjesno pada. Najnoviji u nizu skandala vezanih uz, najblaže rečeno, ne baš najuredniju znanstvenu podlogu njegovih izvještaja, doveo je i do pucanja veza između tog tijela i jedne od najvažnijih i najmoćnijih svjetskih država.

Indija je tako preko svog ministra za okoliš Jairama Ramesha najavila da će osnovati vlastito tijelo za praćenje klimatskih promjena pod nazivom Nacionalni institut za himalajsku glaciologiju. Najava dolazi nedugo nakon otkrića da su navodi IPCC-ovog izvještaja o topljenju himalajskih ledenjaka do godine 2035. godine bili temeljeni na znanstvenom radu kojeg se autor u međuvremenu bio odrekao, odnosno kako većina ozbiljnih znanstvenika u svijetu tvrdi da će se himalajski ledenjaci u najgorem slučaju otopiti za nekoliko stoljeća, a ne desetljeća.

Iako indijska vlada tvrdi da Institut “neće biti suparnik” IPCC-u, ovaj potez nije teško protumačiti kao šamar UN-ovom tijelu, a još više njegovom čelniku Rajendri Pachauriju koji je, inače, rodom iz Indije.

Indijska vlada je kritizirala izvještaj upravo zbog navoda o topljenju ledenjaka na Himalaji koji su se, prema njenim podacima, posljednjih godina počeli povećavati umjesto smanjivati. Za Indiju je to pitanje od izuzetne važnosti, s obzirom da bi poremećaji ledenjaka na Himalaji doveli do poremećaja opskrbe vodom na sjeveru Indije, odnosno potencijalne katastrofe za najveći dio od milijardu njenih stanovnika.

Indijska vlada tvrdi da se himalajski ledenjaci ne smanjuju nego povećavaju, a što uključuje i Siachen, znameniti ledenjak oko koga se 1980-ih ratovalo s Pakistanom.

Kriminalom protiv kriminala – na njemački način

Odnosi između Njemačke i Švicarske su došli u krizu nakon što je Wolfgang Schauble, njemački ministar financija, objavio kako će njegova vlada nastojati otkupiti financijske i druge informacije o utajivačima poreza, čak i ako su oni dobiveni ilegalnim putem.

Riječ je o CD-u koji sadrži podatke o tajnim računima 1500 osoba u švicarskim bankama, a koji je ponuđen njemačkim vlastima za 1,5 milijun eura. Procjenjuje se da bi se na temelju njih moglo naplatiti 200 milijuna eura.

Zanimljivo je da je u Njemačkoj provedena anketa u kojoj čak 57 posto građana odobrava kupovinu ukradenih bankovnih podataka u svrhu naplate poreza.

Još je zanimljivije kada se to događa u državi koja se posljednjih desetljeća uporno navodi kao ideal “uređene” i “pravne države” kojoj svi u Evropi, uključujući Hrvatsku, trebaju težiti te gdje vlasti ama baš sve moraju provoditi po zakonu. Ne tako davno je u toj istoj Njemačkoj osuđen policijski detektiv koji je, nastojeći spasiti život otetog dječaka, osumnjičenom kriminalcu priprijetio premlaćivanjem, a pri čemu se protiv njega okrenuo cijeli establishment držeći da načelo zakonitosti predstavlja svetinju.

Međutim, sada je došla kriza, treba po svaku cijenu puniti budžet i ako se tu i tamo potiču nezakonite aktivnosti (slično kao što i SAD žmire na otmice traženih kriminalaca koje provode lovci na ucjene u Meksiku i drugdje), na to se treba zažmiriti oči i “ne držati se zakona kao pijan plota”. Isto kao što se u vrijeme jedne druge ekonomske krize ni nekakav Weimarski ustav nije gledalo kao na svetinju.

Al Qaeda prijeti – silikonskim grudima

[picapp align=”left” wrap=”true” link=”term=breast+implant&iid=762350″ src=”8/e/4/b/FDA_Lifts_Ban_accd.jpg?adImageId=9819363&imageId=762350″ width=”234″ height=”156″ /]

Jedan od glavnih razloga zašto ljudi ne vole terorizam jest taj da je bolesna mašta terorista, kada se urodi s domišjatošću i suvremenom tehnologijom, u stanju i od naizgled bezazlenih, pa i popularnih predmeta, učiniti smrtonosno oružje. Među njih bi se odnedavno trebale ubrojiti i silikonske grudi, barem ako je suditi prema upozorenju  britanske tajne službe MI5 koju prenosi Daily Mail. Nastojeći nekako zaobići sve oštrije mjere sigurnosti na aerodromima, al Qaeda i njima srodne organizacije planiraju koristiti bombaše-samoubojice koji eksploziv umjesto na sebi nose doslovno u sebi. Tzv. binarni eksploziv bi se nalazio u vrećicama kirurški ubačene ispod kože, a koje bi aktivirala injekcija kemijskog detonatora.

Upozorenje MI5 navodi da al Qaeda planira koristiti i muške i ženske bombaše-samoubojice. Potonjima bi u njihovom opakom naumu trebala pomoći sve popularnija praksa korištenja silikonskih umetaka za grudi.

Prijeti li kolaps UBS banke?

U petak je američka javnost, a s njom i ostatak svijeta, bio ugodno iznenađen brojkama o rastu američke privrede, koji su oborili šestogodišnje rekorde. Time se SAD pridružuju nizu zemalja koje tvrde da su službeno izašle iz Recesije, odnosno da je za njih, barem što se gole ekonomske statistike tiče, najgore prošlo.

Međutim, pesimisti uvjereni na mogućnost W-depresije, odnosno povratka svih pokazatelja u silaznu putanju ukazuju da bi pozitivne trendove mogli sasjeći događaji u Švicarskoj, odnosno kolaps UBS-a, jedne od najjačih banaka na svijetu. Na to je jučer u intervjuu za Le Matin Dimanche upozorila Evelin Widmer-Schlumpf, švicarska ministrica ekonomije. Razlog za kolaps bi mogao biti krah pregovora švicarske i američke vlade, odnosno presuda švicarskog suda kojom je UBS-u zabranjeno američkim poreznim vlastima odati podatke o 4500 tajnih računa, a čime bi se u Švicarskoj prekinula višestoljetna tradicija bankarske tajne.

Schlumpf je zabrinuta da bi američke vlasti u znak odmazde mogli zabraniti UBS-u djelovanje u SAD, a što bi imalo “značajne posljedice za švicarsku ekonomiju i tržište rada”.

Obama na nuklearno oružje troši više od Busha

[picapp align=”left” wrap=”true” link=”term=nuclear+explosion&iid=3627132″ src=”5/a/8/4/Atomic_Explosion_fcbf.jpg?adImageId=9689425&imageId=3627132″ width=”234″ height=”320″ /]

Administracija američkog predsjednika Baracka Obame za ponedjeljak planira objaviti federalni budžet za 2011. godinu. Jedna od stavki bi mogla izazvati poprilično zanimanje, s obzirom na to da je trenutni stanar Bijele kuće istovremeno i dobitnik Nobelove nagrade za mir.

Obama je, naime, u govoru o stanju nacije objavio kako nuklearno oružje i njegovo održavanje namjerava potrošiti više novca nego što je potrošio njegov prethodnik George W. Bush. To je njegov potpredsjednik Joe Biden objasnio nužnošću da se “obnove američki nuklearni resursi”, odnosno poboljša rad laboratorija i zaposle novi, stručni i iskusni znanstvenici.

Kako stvari stoje, do 2012. godine će neki od najfanatičnijih sljedbenika Obame “navijati” za to da izgubi izbore, držeći da je bolje da ode za četiri godine, nego da riskiraju još četiri godine razočaranja.

I nesuđeni američki predsjednik napravio seks-snimku?

[picapp align=”left” wrap=”true” link=”term=john+edwards+senator&iid=1483688″ src=”6/1/9/2/Democratic_Presidential_Candidates_47b4.jpg?adImageId=9660496&imageId=1483688″ width=”234″ height=”162″ /]

Izgleda da nijedan seksualni skandal u posljednje vrijeme ne može doći bez spominjanja nekakvih audio ili video-snimki kojim su dokumentirane nečasne rabote. Tome nije uspjela izbjeći ni priča koja je ispočetka izgledala predobra da bi bila istinita – vanbračna afera Johna Edwardsa, bivšeg američkog senatora, potpredsjedničkog kandidata i jednog od najozbilljnijih aspiranata za fotelju u kojoj danas sjedi Barack Obama.

Edwards, koji je zahvaljujući svojom telegeničnom pojavom i populističkom brigom za siromašne bio jednom od najvećih zvijezda Demokratske stranke, danas uživa politički status ekvivalentan radioaktivnom otpadu. Razlog su, dakako, njegove “slobodne aktivnosti” s Rielle Hunter, snimateljicom video-filmova za njegovu kampanju, a koje su koincidirale ne samo s predsjedničkom kampanjom 2008. godine, nego i s teškom bolešću njegove popularne supruge, najbliže suradnice i financijerke Liz Edwards. Priča o vanbračnom djetetu, koju je u jesen 2007.  godine provalio tabloid National Enquirer, a koji nijedan “ozbiljan” medij mjesecima nije htio objaviti, pretvorila se u skandal par excellance kada je Edwards, koji je mjesecima odbijao bilo kakve insinuacije, uhvaćen kako izlazi iz Hunteričine sobe.

Edwardsu su trebali mjeseci da se suoči sa istinom, odnosno tek je nedavno priznao da je on uistinu otac Riellinog djeteta, a implicitno je potvrdio da su njegovi najbliži suradnici u nastojanju da zataškaju cijelu priču mjesecima obmanjivali američku javnost. Od Edwardsa se prije nekoliko dana rastavila supruga, a sada mu i najodaniji sljedbenici okreću leđa. Među njima je i Andrew Young, kome će u subotu izaći knjiga “Politician” u kojoj iznosi najprljavije detalje cijele priče. Jedan od njih, dakako, govori i o tome da je došao u posjed snimke koja sadrži seksualnu aktivnost Edwardsa i “nepoznate plavuše”.

Gdje ima dima ima i vatre, a to je potvrdila sama Rielle Hunter isposlovavši na sudu privremenu mjeru kojom od Younga traži da joj preda fotografije i video snimke koje su, po riječima njenih odvjetnika, “privatne i osobne naravi”.