Kategorija: Politika

Pretučen britanski novinar koji je istraživao izbornu prevaru

Velika Britanija je, ako je vjerovati članku koji potpisuje Jerome Taylor, novinar Independenta, dobila svog Marka Rakara. Točnije, sam Taylor je doživio neugodnosti kada se u zemlji najstarije evropske demokracije suočio s istim onim problemom koga je svojevremeno zapazio nesuđeni Josipovićev savjetnik.

Povod su, naravno, izbori koji će se održati za par dana, a koji su u Tower Hamlets, dijelu Istočnog Londona nastanjenog bangladeškim imigrantima, izazvali dosta špekulacija o masovnoj izbornoj prevari. Ta oblast pokriva dva izborna okruga – Bethnal Green i Bow te Poplar i Limehouse – oko kojih će se voditi žestoka borba. U Bethnal Greenu je 2005. godine laburistima mjesto oteo ljevičarski antiratni disident George Galloway i njegova stranka Respect. Zahvaljujući demografskim promjenama i novim granicama, Poplar i Limehouse je dobio niz imućnih i konzervativcima sklonih birača, postavši metom glavne opozicijske stranke.ž

Konzervativci i Respect, pak, tvrde da su primijetili neobično veliki broj registracija za poštansko glasanje pri čemu se koriste ista imena i iste adrese, a u koje u stvarnosti čine mali stanovi. U tome, dakako, nije teško primijetiti sličnosti s Dusinom 0, odnosno pokušaj da se s gomilom fiktivnih birača iščupa pobjeda na tijesnim izborima. Obje stranke vjeruju da laburisti s fiktivnim glasačima nastoje ostvariti pobjedu.

Problem za Taylora je bio u tome što je, prilikom pokušaja da to istraži na licu mjesta, odnosno raspita se za adrese s desetinama novoregistriranih glasača, zaustavljen i pretučen od strane dvojice mladića “azijskog izgleda”. Premlaćivanje je trajalo jednu minutu, a zaustavljeno je intervencijom slučajnog namjernika. Prije samih udaraca su napadači Taylora pitali što radi.

U međuvremenu je objavljeno kako se za cijeli slučaj zainteresirala i policija, odnosno kako se širom Ujedinjenog Kraljevstva vodi 50-ak kriminalističkih istraga vezanih za izborne prevare.

Premlaćivanje novinara i izborne prevare nisu vijesti na koje su javnost naučili svjetski mediji, barem kada je u pitanju Britanija. Ovi izbori su samo još jedan dokaz kako globalizacija djeluje u oba smjera – dok se istovremeno Treći svijet modernizira, neki od njegovih “specifičnosti” istovremeno postaju dio svakodnevnice u zemljama koje se vole smatrati razvijenima.

Većina britanskih novina javno podržala konzervativce

Nedjeljna izdanja britanskih novina su pružila još jedan primjer u čemu se “stare demokracije” razlikuju od “mladih demokracija” kao što je Hrvatska. U Britaniji je, naime, s obzirom na dugu tradiciju slobode tiska, ali i prilično razvijeno novinsko tržište s jasno naznačenim čitateljskim nišama, sasvim normalna stvar da vodeće novine pred izbore pozivaju svoje čitatelje da podržu ovu ili onu stranku. Nekada to čine iz vlastitog ideološkog opredjeljenja, nekada iz kalkulantskih razloga, ali je najvažnije da nitko to ne dovodi u pitanje.

Ovdje je kratki popis najvažnijih novina i njihovih javnih podrški:

The Sunday Telegraph – konzervativci

The Sun  – konzervativci

News of the World – konzervativci

The Guardian – liberalni demokrati

The Times – konzervativci

The Sunday Times – konzervativci

The Economist – konzervativci

The Independent on Sunday – liberalni demokrati

The Observer – liberalni demokrati

The Mail on Sunday – konzervativci

Na popisu nema Daily Mirrora, ali se za njega tradicionalno zna da podržava laburiste, kao ni Financial Timesa, koji nikoga nije eksplicitno podržao, ali je bio dosta kritičan prema laburistima. Kako stvari stoje, barem što se podrške medija tiče, David Cameron ima razloga za zadovoljstvo, a siroti premijer Gordon Brown se sada ima razloga smatrati otpisanim.

Njujorška auto-bomba bila namijenjena tvorcima South Parka?

[picapp align=”left” wrap=”true” link=”term=new+york+car+bomb&iid=8679214″ src=”9/e/f/4/Car_Bomb_Found_88e0.jpg?adImageId=12721800&imageId=8679214″ width=”234″ height=”167″ /]

Svjetski mediji javljaju kako njujorška policija istražuje mogućnost kako je sinoć zamijećena i deaktivirana auto-bomba na njujorškim ulicama imala cilj malo specifičniji od “običnog” izazivanja masovnog krvoprolića na američkim ulicama. Naime, automobil napunjen improviziranim eksplozivom je bio parkiran u blizini sjedišta Viacoma, medijske kuće koja je, između ostalog, vlasnik TV-kanala Comedy Central na kome se emitira popularna satirička serija South Park.

Matt Stone i Trey Parker su nedavno postali predmetom prijetnji njujorške islamističke organizacije Revolution Muslim, u čijem priopćenju im je rečeno da će završiti kao Theo van Gogh, nizozemski režiser koji je zbog “vrijeđanja islama” ubijen na ulicama Amsterdama u studenom 2004. godine.

Također se ispituje sličnost auto-bombe sa sličnim bombama koje su islamski ekstremisti postavili na ulicama Londona u ljeto 2007. godine, a koje, slično kao i ova, nisu eksplodirale.

Ukoliko se povijest i ovaj put ponovi, moguće je da će počinitelji neuspjelog napada u očaju pokušati improvizirati još jedno masovno krvoproliće, a što je u britanskom slučaju dovelo do spektakularnog, ali neuspjelog napada auto-bombom na aerodrom u Glasgowu.

Viacom je, inače, iz sporne epizode South Parka izbacio “sporne” detalje u kojima se pojavljuje , ali veseljaci koji postavljaju bombe po New Yorku na taj detalj očito nisu obratili pažnju. Kada bi se iz ovoga trebala izvući pouka, ona bi trebala biti u tome da se cenzura u suštini ne isplati. Ali, Viacom će najvjerojatnije i nakon ovoga ići “linijom manjeg otpora”.

Barack Obama uhvaćen u hotelu s ljubavnicom?

Američki predsjednik, za koga se sa sve manje ironije i propagandističkog pretjerivanja navodi kako SAD želi konačno upoznati s čarima socijalizma, dobio je prvomajsku čestitku u obliku članka u tabloidu National Enquirer. U njemu se tvrdi da su vrijedni reporteri nakon višegodišnje istrage, koja traje od 2008. godine, uspjeli pronaći potvrdu o tome da je Barack Obama održavao ili održava ljubavnu vezu s Verom Baker, 35-godišnjakinjom koja je radila u njegovom izbornom stožeru.

Priča o Bakerovoj, doduše, nije nova, ali Enquirer tvrdi kako ovaj put ima dokaze u obliku “video-snimke koja je u stanju uništiti američkog predsjednika”. Uz Enquirer je vijest prenio i švicarski dnevnik Le Matin, koji također daje detaljan prikaz života Bakerove. Članak navodi da je Prva dama Michelle Obama znala za aferu, te da je zbog toga Baker poslana na Martinik.

Obamini pristaše će, pak, podsjetiti da je National Enquirer povezan s dinastijom Clinton, odnosno da mu se kao tabloidu ipak ne treba previše vjerovati. S druge strane, slično odmahivanje rukom se moglo čuti u slučaju senatora i nesuđenog predsjednika Johna Edwardsa, pa je na kraju balade ipak došao skandal par excellance.

Cameron pobijedio u posljednjoj britanskoj predizbornoj debati?

Večeras je u Birminghamu održana posljednja od tri debate između vođa tri najveće britanske stranke. Bila je posvećena ekonomiji, što je, prema najavama, trebalo pogodovati premijeru Gordonu Brownu koji je, zbog vođenja Ministartstva financija u zlatnim Blairovim godinama, smatran za stručnjaka. S druge strane, jučer se Brownu dogodio “Bigotgate” i danas ga već svi otpisuju kao političkog mrtvaca. Ipak, na samoj debati se taj nesretni događaj nije spominjao. Uglavnom su se tri kandidata sukobljavala oko ekonomije – Camerona je Brown optuživao zbog planova da se ukine porez na nasljedstvo, dok je Cameron napadao Clegga zbog planova za amnestiju ilegalnih imigranata.

Većina novianara i komentatora tvrdi kako debata nije imala pobjednika, dok prva anketa koju je objavio YouGov javlja kako je jasni pobjednik David Cameron s 41 posto, iza njega Clegg s 32 posto i Brown treći s 25 posto. Cameron bi volio da se ovakvi rezultati ponove na biralištima, jer bi uz njih imao sigurnu većinu i ne bi morao strepiti od “Lib Lab” koalicije koja se nastoji cementirati uvođenjem proporcionalnog sistema.

Britanskog premijera “uhvatio” mikrofon dok je vrijeđao vlastite birače

[picapp align=”left” wrap=”true” link=”term=Gordon+Brown+Rochdale&iid=8649973″ src=”5/7/a/e/Gordon_Brown_Takes_f690.jpg?adImageId=12677198&imageId=8649973″ width=”234″ height=”152″ /]

U povijesti postoje brojni primjeri kada se moglo svjedočiti propasti nekog moćnog pojedinca, organizacije ili imperija, a za što je uzrok bila neka žena. Kako stvari stoje, britanskom premijeru Gordonu Brownu i njegovoj stranci bi ta femme fatale trebala biti Gillian Duffy, 65-godišnja umirovljenica iz grada Rochdale. Ono što je trebalo biti rutinski događaj u nezanimljivoj kampanji, odnosno susret premijera sa svojom pouzdanom biračkom bazom, pretvorio se u gaf par excellence nakon koga je jednostavno teško zamislit opstanak bilo kakve vlade na čelu s Gordonom Brownom.

Brown je, naime, došao u Rochdale skupljati glasove među sigurnim laburističkim pristašama, među koje se ubraja i gospođa Duffy. Prilikom razgovora s premijerom je rekla kako ga podržava i kako za njega misli glasati, ali je također nastojala priliku s razgovor s najmoćnijim čovjekom Britanije iskoristiti da ukaže na neke financijske i društvene probleme koji je je tište, uključujući i pitanja koja se tiču ilegalne imigracije.

Brown je u cijeloj priči postupio onako kako bi postupio svaki profesionalni političar. Nasmiješio joj se, pozdravio ju je, potapšao po ramenu, izjavio da je razumije i da će nastojati rješiti njene probleme. Potom je sjeo u svoj automobil. I onda se dogodilo.

Upaljeni i zaboravljeni mikrofon – noćna mora svakog profesionalnog političara. Brown je za samo nekoliko sekundi rekao što točno misli o toj ženi, nazvavši susret “katastrofom”, a ženu “bigotkinjom”, najvjerojatnije zbog “politički nekorektnog” stava prema imigrantima iz Istočne Evrope.

Naravno, te su riječi snimljene i munjevitom brzinom su našle put do medija, natjeravši samog Browna da se ispričava i posipa pepelom samo sat vremena kasnije. Međutim, sada je kasno da se “zataška” možda najzanimljiviji detalj dosadne izborne kampanje koja se nakon iznenadnog uzleta liberalnih demokrata – barem sudeći po najnovijim anketama – ponovno počela vraćati u dvostranačku konzervativno-laburističku kolotečinu.

Twittere pripremi se, Hugo dolazi

[picapp align=”left” wrap=”true” link=”term=Hugo+Chavez&iid=8629068″ src=”9/f/9/5/Venezuelan_President_Chavez_0011.jpg?adImageId=12668609&imageId=8629068″ width=”234″ height=”164″ /]

Prošlogodišnji događaji u Iranu su pokazali da u svijetu ipak vladaju stara pravila, odnosno da će netko dalje stići s Twitterom i “tetejcem”, nego samo s Twitterom. To, dakako, ne znači da se iz tih događaja nije izvukla određena pouka. Barem se takav dojam može steći nakon vijesti da je venezuelanski predsjednik Hugo Chavez, živopisni vlastodržac koji iza sebe ima neuspjeli državni udar koji je sam pokušao i jedan neuspjeli državni udar čija je bio meta, najavio kako će otvoriti račun na Twitteru.

Diosdado Cabello, direktor venezuelanske novinske agencije, je izjavio da će “zapovjednik Chavez na taj način borbu prenijeti online”, te da se nada da će steći rekordni broj sljedbenika. Ono što je, pak, zanimljivo jest da je Chavez još samo prije nekoliko mjeseci – vjerojatno preplašen mogućnošću da mu liberalna prozapadna studentarija pomoću Twittera priušti neugodnosti – korištenje tog web-servisa izjednačio s terorizmom. S druge strane je vjerojatno da je shvatio da se u pravilu dalje može stići s Twitterom i “tetejcem” nego samo s “tetejcem”.

Clegg za sebe traži premijersko mjesto ako laburisti završe treći

Nick Clegg, vođa liberalnih demokrata, ne može sakriti oduševljenje zbog činjenica da njegovu stranku – o kojoj će, barem tako tvrde trenutne ankete, ovisiti vlast u Britaniji iza 6. svibnja – nastoje snubiti i konzervativci i laburisti. Clegg, koji je u ovom trenutku najpopularniji i najmoćniji britanski političar, a koji se bez ironije naziva “britanskim Obamom”, odlučio je laburistima, koji sebe smatraju njegovim najprirodnijim partnerima i koji ga preklinju da sklopi “progresivnu” anti-konzervativnu koaliciju, da se za tako nešto moraju malo potruditi.

Clegg je tako danas izjavio da ne isključuje mogućnost da u slučaju dobrog rezultata svoje stranke zatraži premijersko mjesto. Još je važnije to što je isključio bilo kakvu mogućnost da Gordon Brown zadrži premijerski položaj ako kojim slučajem laburisti završe na trećem mjestu po broju zastupničkih mjesta; u tom slučaju će liberalni demokrati inzistirati da im pripadne premijersko mjesto.

Clegg, dakako, nije jasno stavio do znanja želi li nakon izbora stupiti u koaliciju s laburistima – što laburisti i najveći britanskog medijskog establishmenta priželjkuje – ili s konzervativcima, što se u ovom trenutku čini malo vjerojatnim, s obzirom na Cameronov čvrst stav o tome da ne želi liberalima tako dragu promjenu izbornog sistema.

Koaliciju Clegga i Camerona bi, pak, na kraju balade mogli cementirati izborni rezultati koji bi predstavljali potpunu “metlu” za laburiste, odnosno nakon kojih bi se liberalni demokrati nametnuli ne samo kao druga, nego i kao potencijalno prva stranka u Britaniji, i to za jedno duže razdoblje. U situaciji kada bi Cleggova stranka jednostavno zamijenila laburiste, odnosno postala dio britanskog dvostranačja, nestalo bi dosta poticaja za inzistiranje na proporcionalnom sistemu.

S druge strane, iskustva s Friščićem u Hrvatskoj 2007. godine jasno pokazuju koliko špekulacije o postizbornim koalicijama mogu izgledati kao spravljanje ražnja dok je zec u šumi.

Britanskim konzervativcima ponovno raste podrška

Ovaj vikend – pretposljednji pred izbore – će britanskim konzervativcima biti nešto ugodniji nego prethodni. Iako je njihov vođa David Cameron, u najboljem slučaju, u debati u četvrtak podijelio prvo mjesto s Nickom Cleggom, vođom liberalnih demokrata, to je bilo dovoljno da se zaustavi iznenadni uspon tradicionalno trećeplasirane britanske stranke te omogući da ankete počnu davati nešto “normalniju” sliku.

Najnovije ankete, doduše, govore kako Britaniju očekuje nastavak dvostranačja, iako ne onakvom na kakvo su generacije bile naviknute. Ako se trendovi koji postoje dosad nastave, moglo bi se dogoditi da iza 6. svibnja 2010. godine u Britaniji i dalje postoje samo dvije relevantne stranke s realističnim izgledima za vlast. Konzervativcima bi u tom društvu umjesto laburista sada trebali društvo praviti liberalni demokrati. Prava priča izbora, dakle, nije u usponu liberalnih demokrata koliko u kolapsu laburista koje Britanci nakon 13 godina vladavine, kao i tri godine pod Gordonom Brownom, očigledno više ne žele.

Spoznaja da bi očekivani “obješeni parlament” – kako se u Britaniji naziva situacija u kojoj nijedna stranka nema jasnu većinu, pa mora ići u kontinentalnoj Evropi tako uobičajena koalicijska preslagivanja – mogao laburiste ostaviti na vlasti, a možda uz promjenu izbornog sistema i trajnu “Lib Lab” koaliciju i na neko duže vrijeme, vjerojatno je razlog zbog koga će se na samim izborima pokazati više glasova za konzervativce i manje glasova za liberalne demokrate nego što to sugeriraju ankete.

David Cameron, vođa konzervativaca, je, inače, pokazao da razumije želju glasačkog tijela za reformom izbornog sistema. Za razliku od liberalnih demokrata koji inzistiraju na proporocionalnom sistemu (kakvog imamo u Hrvatskoj) i nekih hibridnih formi s prenosivim glasovima (kakve postoje u Australiji), Cameron drži da se postojeći većinski sistem s pojedinačnim izbornim jedinicama treba zadržati. Cameronova alternativa je, pak, u tome da sve tri stranke uvedu obavezne preliminarne izbore nalik na one u SAD, na kojima bi članovi i simpatizeri birali stranačke kandidate za Parlament, umjesto da to, kao dosad, bude u rukama od javnosti i birača otuđenih stranačkih bosova i njihove mašinerije.

Za vulkan i za potrese je krivo, naravno, globalno zatopljenje

Potres na Haitiju je, nakon cunamija 2004. godine, bio prvi događaj u kojem je u jednom relativno kratkom vremenu stradalo više stotina tisuća ljudi. Taj kataklizmički događaj je, dakako, potakao suvremene medije da za svako najbanalnije podrhtavanje tla bogu iza nogu koriste oznake “prijelomne vijesti”. I, naravno, bilo je za očekivati da će se borci protiv globalnog zatopljenja – uzdrmani Climategateom, fijaskom u Kopenhagenu i rekordno hladnom zimom – uhvatiti za potrese kao za slamku, koja je u međuvremenu narasla u “neoborivi dokaz” Lovelockove Gajine hipoteze.

Tu hipotezu – prema kojoj je Zemlja živi organizam, a ljudi nametnici koja dotična nastoji ukloniti raznoraznim klimatskim i geološkim katastrofama – je sada prihvatio CNN, barem u vidu komentara koji je napisao književnik Alan Weisman, poznat kao autor knjige Svijet bez nas. Weisman tvrdi da globalno zatopljenje izaziva potrese i vulkane i to tako što njime izazvano otapanje ledenjaka “naglo smanjuje pritisak na Zemljinu koru”, odnosno izaziva trajnu geološku nestabilnost.

Postoji velika vjerojatnost da će Weismanova teza o “Zemlji koja uzvraća udarac” naslijediti Goreovu Neugodnu istinu kao “znanstveno evanđelje” našeg doba.