Velika Britanija je, ako je vjerovati članku koji potpisuje Jerome Taylor, novinar Independenta, dobila svog Marka Rakara. Točnije, sam Taylor je doživio neugodnosti kada se u zemlji najstarije evropske demokracije suočio s istim onim problemom koga je svojevremeno zapazio nesuđeni Josipovićev savjetnik.
Povod su, naravno, izbori koji će se održati za par dana, a koji su u Tower Hamlets, dijelu Istočnog Londona nastanjenog bangladeškim imigrantima, izazvali dosta špekulacija o masovnoj izbornoj prevari. Ta oblast pokriva dva izborna okruga – Bethnal Green i Bow te Poplar i Limehouse – oko kojih će se voditi žestoka borba. U Bethnal Greenu je 2005. godine laburistima mjesto oteo ljevičarski antiratni disident George Galloway i njegova stranka Respect. Zahvaljujući demografskim promjenama i novim granicama, Poplar i Limehouse je dobio niz imućnih i konzervativcima sklonih birača, postavši metom glavne opozicijske stranke.ž
Konzervativci i Respect, pak, tvrde da su primijetili neobično veliki broj registracija za poštansko glasanje pri čemu se koriste ista imena i iste adrese, a u koje u stvarnosti čine mali stanovi. U tome, dakako, nije teško primijetiti sličnosti s Dusinom 0, odnosno pokušaj da se s gomilom fiktivnih birača iščupa pobjeda na tijesnim izborima. Obje stranke vjeruju da laburisti s fiktivnim glasačima nastoje ostvariti pobjedu.
Problem za Taylora je bio u tome što je, prilikom pokušaja da to istraži na licu mjesta, odnosno raspita se za adrese s desetinama novoregistriranih glasača, zaustavljen i pretučen od strane dvojice mladića “azijskog izgleda”. Premlaćivanje je trajalo jednu minutu, a zaustavljeno je intervencijom slučajnog namjernika. Prije samih udaraca su napadači Taylora pitali što radi.
U međuvremenu je objavljeno kako se za cijeli slučaj zainteresirala i policija, odnosno kako se širom Ujedinjenog Kraljevstva vodi 50-ak kriminalističkih istraga vezanih za izborne prevare.
Premlaćivanje novinara i izborne prevare nisu vijesti na koje su javnost naučili svjetski mediji, barem kada je u pitanju Britanija. Ovi izbori su samo još jedan dokaz kako globalizacija djeluje u oba smjera – dok se istovremeno Treći svijet modernizira, neki od njegovih “specifičnosti” istovremeno postaju dio svakodnevnice u zemljama koje se vole smatrati razvijenima.
