Kategorija: Kultura

Haker dobavio najpovjerljivije podatke o Twitteru

Techcrunch bi tokom dana trebao objaviti niz povjerljivih financijskih podataka o Twitteru, a koje je dobavio zasad anonimni haker. Osim podataka na osnovu kojih se mogu rekonstruirati i financijsko stanje tvrtke, haker je uspio doći i do niza osobnih lozinki. Sve što je dobavio je potom E-mailom poslao Techcrunchu.

Techcrunch je izjavio kako smatra da javnost ima pravo, a oni imaju dužnost objaviti financijske podatke o Twitteru. S druge strane tvrde da neće objaviti osobne lozinke.

Techcrunch je zasad objavio dokumente na osnovu kojih se vidi kako su direktori Twittera razmišljali o tome da pokrenu reality show.  Sam Twitter je izjavio “kako njegovi odvjetnici proučavaju odgovor na ovu situaciju”.

UPDATE: Techcrunch je objavio Twitterove projekcije za 2013. godinu – milijarda korisnika, 1,54 mrld. US$ prihoda, 5200 zaposlenika, 113 mil. US$ neto zarade.

Litva zakonom zabranjuje promicanje homoseksualnosti

Litvanski Sejm je danas donio kontroverzni zakon kojim se ograničava širenje informacija “koje bi naškodile djeci”. Zakon, koji su kritičari proglasili najdrastičnijim primjerom vladine cenzure u EU, zabranjuje javno širenje “prikaza nasilja i smrti”, ali i informacija koje se tiču poligamije, te homoseksualnosti i biseskusalnosti.

Zakon je glatko prošao nakon što se za njega izjasnilo 87 od 141 zastupnika Sejma. Samo šestorica su bili protiv. Bio bi donesen i prije da ga vetom nije zaustavio bivši predsjednik Valdas Adamkus. On je, međutim, prekjučer napustio dužnost, a njegova nasljednica Dalia Grybauskite je ustavom spriječena upotrijebiti veto neposredno nakon svog prethodnika, te će ga biti prisiljena potpisati.

Na zakon su, iz razumljivih razloga, drvlje i kamenje bacile lokalne gay organizacije, ali i Amnesty International, koji tvrdi da se njime promiče homofobija.

Jedan od glavnih pobornika, desničarski zastupnik Petras Grazulis, tvrdi kako mu je namjera zaštiti litavske “obiteljske vrijednosti” te spasiti buduće generacije od “trule kulture” kojoj su izloženi. Zakon osim nasilja i alternativnih oblika seksa također zabranjuje promicanja kockanja, lošeg jela te nezdravih sanitarnih i fizičkih navika. Među javne prikaze su uključeni TV-programi i video-igre kojima bi bila izložena djeca.

Nakon ovakve vijesti će se hrvatska liberalna javnost moći tješiti da predstojeći zakon o umjetnoj oplodnji neće biti najdrastičniji primjer talibanizacije evropskog kontinenta.

Da ironija bude veća, zakon je donesen na 220. godišnjicu juriša na Bastilleu – velikog početka transformacije Evrope u liberalnu demokraciju. Izgleda da je Zhou En Lai bio u pravu. Zbilja je prerano reći hoće li vrijednosti koje se promiču od 1789. godine na ovom kontinentu zbilja odnijeti trajnu pobjedu.

Hrvatski medijski standardi opet na djelu

Možda je u pitanju, kao i u većini slučajeva, banalna pogreška, ali je nemoguće ne zapaziti očiti nesklad između naslova i teksta ove vijesti na mojsplit.hr. Za one kojima se ne da klikati:

NASLOV: Ranko Ostojić: Jurčić ima razloga biti nezadovoljan što nije kandidiran za predsjednika

TEKST: “…Ljubo Jurčić je ugledan član SDP-a i ne vjerujem da ima razloga za nezadovoljstvo što nije kandidiran za predsjednika – odgovorio je Ostojić na upit postoji li bojazan da će Jurčić istupiti iz stranke jer je ovo drugi put da nije izabran na poziciju za koju se natjecao.

Naravno, uvijek postoji mogućnost da je anonimni autor vijesti obdaren moćima nalik na junaka TV-serije Mentalist, odnosno da je u stanju shvatiti što propali SDP-ov kandidat uistinu misli o propalom SDP-ovom kandidatu za predsjednika i premijera Hrvatske. Kao i mogućnost da je isti autor imao problema raščlaniti ono što je Ostojić rekao i ono što je od Ostojića htio čuti. Međutim, na objašnjenje ovog fenomena zasad ne postoji odgovor.

A što kada na ulice izađu katolički protestanti?

Uvodni disclaimer: Priznajem, kriv sam. Guilty as charged. Znao sam i ja sam javnosti priuštiti svakojakih leksičkih, gramatičkih, pravopisnih i drugih  “bisera” te s pravom znao dobivati “jezikovu juhu” od lektora i urednika.

Međutim, jednostavno ne mogu više šutiti kad vidim kako se hrvatskim medijskim prostorom, pogotovo njegovom on-line sferom, poput virusa koji uzrokuje kroničnu zloćudnu bolest, širi primitivizam, neznanje i nepismenost kamuflirano kao širenje informacija.

Kao možda najgora manifestacija tog fenomena bi se moglo koristiti uvođenje izraza “protestant” za opisivanje događaja i ličnosti koji nemaju nikakve veze s onime što se slavi 31. listopada odnosno s onime što je Martin Luther svojevremeno zakucao na zid.

Najsvježiji primjer je ukazanje protestanata kao glavnih sudionika krvave drame koja se posljednjih dana odvija u Urumqiju, glavnom gradu kineske autonomne regije Xinjiang, gdje su ulični protesti prerasli u krvave etničke sukobe Ujgura i Han Kineza. Nije potrebno govoriti kako Han Kinezi nisu protestantske vjere, a još manje Ujguri, čija je islamska vjera razlogom povezivanja s al-Qaedom. Pa, kako su onda protestanti došli u Urumqi?

Malo iskusniji promatrači događaja na hrvatskoj medijskoj sceni bi vrlo lako mogli napraviti forenzičku rekonstrukciju tog lingvističkog zločina. Priča započinje u doba “jugokomunističkog mraka” kada bi se događaji nalik na ove današnje u Urumqiju opisivali službenim srpskohrvatskim, hrvatskosrpskim odnosno “hrvatskim ili srpskim” jezikom, te koristili izrazi “demonstracije”, a za njihove sudionike izraz “demonstranti”.

1990-ih Hrvatska uvodi hrvatski jezik, koji će biti što je moguće više pročišćen od svega što podsjeća na omrznute istočne susjede, uključujući međunarodne riječi kao što su “demonstracija”. Tako su “demonstracije” postale “prosvjedi”, a demonstranti “prosvjednici”. To je, manje-više, bilo u redu, bez obzira na to koliko jezični purizam u ovom slučaju bio opravdan. Bitno je da bi hrvatski čitatelj vijesti u kojima se koriste te riječi ima jasnu predodžbu o tome što je pjesnik htio reći.

Međutim, desetljeće kasnije Internet i globalizacija čine svoje, a među posljedicama rušenja kulturnih i drugih barijera je i korištenje “komšijskih” medija, odnosno njihovih on-line izdanja, da bi se metodom “copy and paste” uštedilo vrijeme za pisanje članaka. Tako u jednoj srpskoj redakciji anonimni, a po svemu sudeći mladi, novinar nailazi na vijest objavljenu na nekom hrvatskom portalu u kome se spominju “prosvjedi” i “prosvjednici”. Mladić odlučuje iskoristiti tu vijest kako bi je objavio na srpskom mediju, a prilikom prepisivanja je dovoljno priseban da “ustašku” riječ “prosvjed” zamijeni sa “srpskom” riječi “protest”. Potom čini kobnu grešku i izraz “prosvjednici” prevodi kao “protestanti”. Taj gaf nekako uspijeva proći kroz lektorsko i uredničko sito, a njegov primjer slijede bezbrojni srpski novinari te se novo značenje riječi “protestant” udomaćuje u srpskom medijskom prostoru. The rest is history.

Naravno, nema sumnje da će ova priča razgaliti srca hrvatskih nacionalista, s obzirom da se savršeno uklapa u šovinističke stereotipe o Srbiji kao beznadežno zaostaloj azijskoj rupi koja je zalutala u Evropu, odnosno koja se, s obzirom na obrazovanje i inteligenciju svojih novinara nalazi desetljećima, ako ne i stoljećima iza civilizirane, zapadne evropske Hrvatske…

…sve do trenutka kada se vidi kako batina ima dva kraja, odnosno kako “ginu naši, ali i ginu i partizani”. Odnosno, kada postane jasno kako i cvijeće mladog hrvatskog novinarstva također “šara” po susjedstvu koristeći “copy and paste” metode. I tako od bivše “braće” preuzimaju tekstove, ne obraćajući previše pažnje na neke sitnije detalje u sadržaju, koji se tiču značenja i konteksta pojedinih riječi i izraza. Što zbog neznanja, što zbog aljkavosti, što zbog olako obećane brzine, što zbog nedovoljnog budžeta za lektore, prolaze “biseri”koji nemaju veze ne samo s hrvatskim, nego i srpskim jezikom, pa ni sa zdravim mozgom.

Tako su i u hrvatski medijski prostor počeli ulaziti “protestanti”, i njihova invazija bi vrlo lako mogla ponoviti uspjeh “eventa” i “celebrityja”. Neko vrijeme bi se njima urednici i lektori mogli opirati, ali stvari ne izgledaju dobro. Pogotovo kada su se “protestanti” uspjeli probiti i do Hrvatske radiotelevizije, te tako razbiti novcem poreznih obveznika čuvani bedem nacionalne kulture i hrvatskog jezika.

Jedina utjeha koja preostaje jest pretpostavka da su stvari sada loše, ali da bi mogle biti i još gore. Lako je zamisliti kako će za nekih 5-10 godina u Hrvatskoj jedan mladi novinar, prevodeći srpske vijesti o “protestantima” naletiti i na vijesti o onim pravim protestantima pa ih, kao pravi Hrvat, državotvorac i domoljub, prekrstiti u “prosvjednike”.

A još ako kojim slučajem ponovno “pukne” Sjeverna Irska, moglo bi biti dosta neočekivane zabave na ekranima. Kao, na primjer, vijesti HRT-a o tome kako obespravljena katolička manjina na ulicama protestira protiv zlostavljanja od strane prosvjedničke većine.

Ništa od kongresne rezolucije o Michaelu Jacksonu

Nancy Pelosi, predsjednica Predstavničkog doma američkog Kongresa, izjavila je kako neće dozvoliti da započne debata o rezoluciji koju je predložila dala Sheila Jackson, demokratska kongresnica iz New Yorka, inače crnkinja poznata po ljevičarskim stavovima. Predložena rezolucija bi nedavno preminulog Michaela Jacksona službeno proglasila “američkom legendom”, kao i “muzičkom ikonom” i “humanitarcem”.

Jackson-Lee je uokvireni prijedlog rezolucije – koji službeno nosi naziv HR 600 – držala na u utorak održanoj velikoj komemoraciji za Michaela Jacksona u Los Angelesu, gdje je bila jedan od govornika.

Pelosi, koja i Jackson-Lee, pripada lijevom krilu stranke, međutim ne dijeli oduševljenje svoje kolegice prema toj rezoluciji, i to je više nego jasno stavila do znanja svojom izjavom da su “članovi Kongresa slobodni iznositi svoje mišljenje i osjećaje”, ali da “ne misli da je rezolucija potrebna”.

Nadalje, tvrdi Pelosi, “prijedlog rezolucije bi izazvao raspravu u kojoj bi se o Jacksonu čule suprotne tvrdnje” te tako oduzelo dragocjeno vrijeme i energija za mnogo ozbiljnija pitanja, kao što su ekonomske mjere i reforma zdravstva.

Pete King, republikanski kongresnik koji je izazvao buru anti-jacksonovskom tiradom na Youtubeu, već je izjavio da će učiniti sve da da spriječi izglasavanje rezolucije. Neraspoloženje prema Jacksonu – koga mnogi smatraju pedofilom – se moglo vidjeti u Kongresu još 25. lipnja kada su članovi Kluba crnačkih zastupnika glazbeniku odali počast minutom šutnje, na što je dio kongresnika iz protesta napustio dvoranu.

Sheila Jackson-Lee, pak, sada očito ima problema s rezolucijom koju je predložila 26. lipnja. Kao jedinog ko-sponzora je uspjela regrutirati Diane Watson, zastupnicu iz Los Angelesa, dok su joj svi ostali članovi Kluba crnačkih zastupnika okrenuli leđa.

Može se reći kako je ovo jedna od rijetkih situacija u kojoj se američko zakonodavno tijelo po pitanju korištenja zdravog razuma čini superiornijim nekim nama bližim institucijama takvog tipa.

Kralj Petar protiv Kralja popa

Ono što su mnogi u svijetu proteklih desetak dana mislili, a nitko se nije usudio izustiti, urbi et orbi je preko Youtubea “provalio” Pete King, američki republikanski kongresnik koji zastupa Long Island. King se nakon parade za 4. srpanj osjetio toliko zgađen time što američki mediji non-stop samo o Michaelu Jacksonu i njegovom pogrebu te napravio kratku video-snimku u kojoj Kralja popa naziva “pedofilom i zlostavljačem djece” te se pita zašto ga mediji slave a ignoriraju smrti “naših momaka u Iraku i Afganistanu”, odnosno ne brinu o životima vatrogasaca, policajaca, liječnika i učitelja u problematičnim školama koji svakodnevno daleko više doprinose društvu od Jacksona. Kralju popa je Pete King (čije se ime može prevesti kao “Petar Kralj”) priznao pjevački i plesački talent, ali je sve upitao da li bi uistinu željeli svoju djecu i unuke ostaviti same u sobi s Jacksonom.

S obzirom kakve je komentare izazvalo relativno bezazleno skretanje s idolopokloničke linije u (inicijalima potpisanom) članku kojim je Jacksonov pogreb praćen na T-portalu, nije teško zamisliti kakve je reakcije ovakvo bogohuljenje izazvalo među Jacksonovim fanovima te američkim crnačkim političarima. King, koji će 2010. godine morati braniti svoje kongresničko mjesto, prozvan je “bezosjećajnim rasistom” te je sebe učinio metom ljevičarskih blogera i operativaca Demokratske stranke koji su započeli veliku akciju prikupljanja sredstava za kampanju kojom bi se financirao njegov protukandidat.

RIP Karl Malden (1912 – 2009)

Napustio nas je jedan od najvećih holivudskih glumaca. Iako je njegova karijera bila odavno završena – što i ne iznenađuje, s obzirom da je najpoznatije uloge bio odigrao prije više od pola stoljeća – zbilja je šteta što je upravo sada otišao da se pridruži svojim velikim kolegama kao što su Marlon Brando, Vivien Leigh, Gary Cooper, Steve McQueen… Zaslužio je da bude jedan od onih holivudskih veličina koja je uspjela steći troznamenkasti broj godina. Nadao sam se da će u tome uspjeti. A malo mu je falilo.

Umjesto toga će živjeti kroz Tramvaj zvan čežnja, Patton, Ulice San Francisca i mnoga druga ostvarenja koja je obogatio svojom pojavom i talentom.

In memoriam Rick Ast… pardon, Twitter

RickAstley_WP_01Umrli su Farah Fawcett i Michael Jackson, sada je došla vijest da umire i Pirate Bay (barem onakav kakvim se dosada reklamirao), ali sve je to ništa u usporedbi s najbolnijom i najspektakularnijom smrti koja se odvija pred očima svakog onog tko najvažnije informacije o svijetu prikuplja na Internetu.

Naime, ako je suditi po najpopularnijim temama koje “twitaju” njegovi korisnici, upravo umire reputacija Twittera kao iole pouzdanog izvora informacija. Na prvom mjestu svih “twitova”, kao najrazvikanija vijest i predmet razgovora je nitko drugi do legendarni Rick Astley, mlađim generacijama poznat po video-spotu Never Gonna Give You Up, odnosno fenomenu zvanom “rick-rolling”. Prema onome što se može čuti na Twitteru, Astley je iz dosad nepoznatih razloga preminuo u berlinskoj hotelskoj sobi.

Ili… možda… nije? E, pa, fanovi mogu odahnuti. Astley se ipak nije pridružio Michaelu Jacksonu na večeri. Riječ je o jednoj vrlo dobroj napravljenoj “patki” koja je ubačena na CNN-ov servis iReport, koji se hvasta “građanskim novinarstvom”, odnosno daje običnim neprofesionalnim korisnicima priliku da objavljuju i uređuju vijesti koje – pretpostavlja se – ne mogu na vrijeme objaviti tradicionalni mediji. Autor je vješto ubacio kako je riječ o autentičnoj vijesti koju je lansirala agencija Associated Press.

Nijedan “ozbiljan” medij nije nasjeo na tu patku, osim jednog malezijskoj lista (čiji članak “više nije dostupan”), ali je šteta dovoljno velika da su se Astleyevi menadžeri morali obratiti javnosti preko službene stranice.

To, dakako, nije spriječilo “twitteraše” da uporno guraju priču, zagušivši sve ostalo, uključujući prodaju Pirate Baya, potvrđenu smrt Michaela Jacksona, Honduras, a o sada već očigledno ugušenoj “twitter revoluciji” u Iranu ne govorimo.

Hayden Panettiere se “možda” bude slikala gola

HaydenPanetierre_01WP

Malo čiji rođendan je očekivan s takvom javnom pompom kao što je bio slučaj s Hayden Panetierre neposredno prije nego što je navršila 18 godina. Neki od tabloida su čak išli toliko da su svaki dan objavljivali odbrojavanje kao da je riječ o dolasku Obame u Bijelu kuću.

Naravno da razlog nije bio u tome što će taj datum značiti neku drastičnu promjenu u glumačkim kapacitetima gđice Panettiere ili njenom izgledu, koliko u tome da se urednici tabloida više neće morati ustručavati ako ih zvijezda Heroja “usreći” s prizorima koje su znale pružati Britney Spears ili Lindsay Lohan, odnosno više se neće morati brinuti da ih njihovo objavljivanje etiketira kao promicatelje dječje pornografije.

Panetierre se, barem zasada, na tom polju nije iskazala, ali njena najnovija izjava za E! Online govori kako se tabloidi i njihovi čitatelji ipak imaju nečemu nadati. Povod za to je skora premijera tinejdžerske komedije I Love You, Beth Cooper, a koja sadrži scenu u kojoj se lik kojeg tumači Panetierre iznenada razodjene pred zblenutim glavnim junakom. S obzirom da je riječ o filmu s cenzorskim rejtingom PG-13, gledatelji ipak neće vidjeti ono što je imao prilike vidjeti protagonist filma.

S druge strane, Panettiere tvrdi da je tokom snimanja “inkriminirane” scene uistinu bila gola “osim par strateški položenih latica na sisama”, te da joj je otac stalno govori da je “egzibicionistkinja”. Ipak, scena u kojoj će i publici prikazati kako uistinu izgleda bez odjeće će morati pričekati, s obzirom da “neke stvari ipak želi zadržati privatnima i osobnima”. S druge strane, Panettiere također kaže da se “nikad ne zna” i da je moguće da u dobi od 30 godina pokaže “sve” prije “nego što vrijeme učini svoje”.

Takav stav Hayden Panetierre prema golotinji je prilično sličan odgovoru koji je početkom 1980-ih francuska glumica Valerie Kaprisky davala svim kritičarima koji su joj spočitavali sklonost da tumači likove koji se pred kamerom češće pojavljuju bez nego sa odjećom. Kaprisky je tada zdravorazumski rekla “Bolje da se razodijevam sa 20 nego sa 40 ili 60 godina”.

Ako se u ovom trenutku pitate tko je to Valerie Kaprisky, vjerojatno će shvatiti da je dotična dama bila u pravu.