Kategorija: Kriminal

Kako su Isus i Staljin dokazali nevinost

Kada je prije pet godina izbila afera vezana uz video-snimku Severeninih pomorskih pustolovina,  Nova TV je pozvala pravnog stručnjaka Gorana Vojkovića da prokomentira pravne i tehničke aspekte cijelog slučaja. On je tada iskoristio priliku da svim gledateljima udijeli zdravorazumski savjet: “Nemojte se snimati dok imate seksualne odnose, a ako baš morate, držite takve snimke u sefu.”

Takav savjet se, međutim, ne može primijeniti ama baš na sve životne situacije. Tako skupina mladih Njujorčana može biti sretna što jedan njihov član nije poslušao savjet dr. Vojkovića. Da je bilo drukčije, sada bi im životi bili uništeni.

Nemili događaji su započeli prije nepunih tjedan dana kada je Stalin Felipe, 19-godišnji student Više škole u Bronxu zajedno s još nekoliko prijatelja došao na studentsku zabavu koja se održavala Sveučilištu Hofstra. Tada je Staljinov polubrat, 20-godišnji Kevin Tavares, na plesu upoznao 18-godišnju studenticu Danmell Ndonye. Neko vrijeme nakon toga su Staljin, Kevin kao i još dvojica njegovih prijatelja – 19-godišnji Jesus Ortiz i 21-godišnji Rondell Bodward – optuženi za brutalno silovanje, koje se odigralo na 11. katu spavaonice Sveučilišta Hofstra.

Za mladog Staljina i njegovog prijatelja Isusa je slijedilo mučnih 22 sata u pritvoru, tokom kojih su ih, kako to navodi novinarima New York Posta, policajci stalno podsjećali da im prijeti 25 godina robije.

Noćna mora je završila tek nakon što je 18-godišnji gimnazijalac Arvin Riveri – peti član skupine za kojim je policija u tom trenutku tragala – preko odvjetnika stupio u kontakt s javnim tužiteljem te predao video-snimku cijelog događaja napravljenu mobitelu. Na njoj je postalo razvidno kako gđica Ndonye prilikom cijele epizode pokazuje previše entuzijazma da bi se djelatnost mladića mogla okarakterizirati kao silovanje. Tužitelj je odustao od optužbe, a mladići su pušteni.

Mladi Staljin ne može skriti zahvalnost svom prijatelju i dalekom rođaku koji je dostavio spasonosnu snimku: “On nas je spasio. On je naš mesija.”

Pouka koja bi se mogla izvući iz cijelog slučaja je ovakva, da parafraziramo dr. Vojkovića. Ukoliko neka šarmantna mlada dama vas i vaše prijatelje pozove na intimnu zabavu slobodnijeg pluralističkog sadržaja, najbolje je iz cijelog niza zdravstvenih i moralnih razloga odbaciti takvu ponudu. A ukoliko baš morate prihvatiti takvu ponudu, obavezno se oboružajte video-kamerom i nastojte zabilježiti svaki detalj takve zabave kako bi ste se osigurali od eventualnih neželjenih komplikacija.

Video-saga o ACORN-u: Priznala ubojstvo muža

Ono što je na prvi pogled izgledalo kao pokušaj da se “boratovskim” tehnikama parodira “The Wire” dobilo je prilično ozbiljne posljedice u stvarnom životu. Suočen sa skrivenom kamerom snimljenim materijalima koji upućuju na korupciju, poticanje kriminala i slične nečasne radnje u nevladinoj udruzi ACORN – poznate po dugogodišnjim bliskim vezama s Barackom Obamom – američki Senat je jučer s 83 glasa “za” i 7 “protiv” odlučio da ACORN više neće financijska sredstva od federalne vlade. Već ranije je Biro za popis stanovništva objavio kako odustaje od planova za angažiranje ACORN-ovih aktivista da za njega obavljaju terenski rad.

Te pobjede, međutim, neće spriječiti Jamesa O’Keefea i Hannah Giles da nastave objavljivati nove materijale koje su snimili po ACORN-ovim uredima glumeći svodnika i prostitutku kojima trebaju stručni savjeti oko nabavke stana, plaćanja poreza i sl. Nova snimka, napravljena u San Bernardinu u Kaliforniji prije mjesec dana, je još “pikatnija” od prethodnih, s obzirom da je “dinamični duo” naletio na lik daleko živopisniji od tipičnih aktivista/savjetnika na Istočnoj obali.

Tresa Kelke, uposlenica ACORN-a u San Bernardinu, je “dinamičnom dvojcu” dala niz praktičnih savjeta koji se tiču prostitucije i to potkrijepila vlastitim iskustvima bivše prostitutke, odnosno madam koja je vodila eskort-službu. Također je otvorila dušu i priznala ubojstvo bivšeg supruga, za koje je prethodno “pripremila teren” iznoseći svoje probleme organizacijama za zaštitu od obiteljskog nasilja. Nastojeći dodatno impresionirati svoje potencijalne klijente, hvalila se dobrim vezama s vodećim demokratskim političarima u Kaliforniji.

“Dinamični dvojac” je usput posjetio jednog (ili dvojicu) prijatelja Trese Kaelske koji su također dali nekoliko savjeta koji se tiču organizacije bordela u kome bi radile maloljetne ilegalne imigrantice iz Salvadora. Tada im je sugerirano da ga pokušaju organizirati pod krinkom škole. Kaelske je nedugo nakon tog razgovora rekla da ne brinu o diskreciji, jer njeni prijatelji “znaju da je ubila čovjeka”, odnosno da im je u interesu da šute.

Snimka se ovaj put čini nedovršenom, a “protagonistica” malo previše “trknutom” da bi je netko shvatio ozbiljno. Pa ipak, čini se da cijela saga još uvijek nije došla do onog trenutka koji se u američkoj televizijskoj terminologiji naziva “preskakanje morskog psa” (jumping the shark).

Većina američkih službenih medija je ignorirala priču. Ali, sada, kada je ACORN došao među 10 najvećih “trending topica” na Twitteru, to vjerojatno više neće biti slučaj.

Video-priča o ACORN-u postala trilogija

Kao i svi veliki audiovizualni hitovi, poput Matrixa i CSI, i priča o ACORN-u, vodećoj američkoj nevladinoj udruzi i ključnom Obaminom savezniku, čije su djelatnike video-kamere uhvatile kako dogovaraju financijsku pomoć organizatorima maloljetničke prostitucije, postala je trilogija.

To se ne bi dogodilo da ACORN, nakon objavljivanja video-snimaka o nečasnim radnjama u uredima u Baltimoreu i Washingtonu, nije nastavio sa službenom verzijom o “izoliranim incidentima” i ustvrdio kako su James O’Keefe i Hanna Giles, autori snimaka, izbačeni iz ureda u San Diegu, Los Angelesu, Miamiju, New Yorku i Philadelphiji. Da bi pokazao kako to nije točno, O’Keefe je odlučio objaviti rezultate svoje ekspedicije u Velikoj jabuci.

(drugi dio)

Od svih video-snimaka se ovaj čini najslabijim, možda najviše zato što bi ACORN-ove djelatnice na osnovu ležernog nastupa prema dinamičnom dvojcu mogli tvrditi da O’Keefea i “Kenyu” nisu shvatili previše ozbiljno. S druge strane je zanimljivo vidjeti malo raznorodniju ekipu u ACORN-u – jedna žena govori naglaskom koji odaje karipsko porijeklo, a u ekipi se našla i jedna bjelkinja.

Međutim, problem za O’Keefea i Giles je u tome što saga postaje previše repetitivna, odnosno svodi se na ponavljanje već viđenog. Ono što je prije par dana izgledalo šokantno, sada postaje dosadna svakodnevnica i gubi svaki učinak. U mnogo čemu Big Government, novi blog na kome su lansirali cijelu priču, počinje podsjećati na Republiku, dnevni list Ive Pukanića koji je nakon par brojeva propao zato što je uporno guranje priče o aferi Grupo i Ninoslavu Paviću iscrpilo sve njegove kreativne potencijale.

Zbog video-skandala ACORN neće raditi popis stanovništva u SAD

James O’Keefe i Hannah Giles, par koji je glumeći svodnika s političkim ambicijama i njegovu djevojku-prostituku, skrivenom kamerom “uhvatio” djelatnike američke nevladine udruge ACORN u nezakonitim radnjama, nanio je, po svemu sudeći, ne tako bezazlen udarac Obaminoj administraciji.

Nakon što je objava snimaka – koje na prvi pogled izgledaju kao parodija TV-serije “The Wire” – dovela do otpuštanja dviju kompromitiranih djelatnica, ACORN je izjavio kako je riječ o izoliranom incidentu, odnosno da su O’Keefe i Giles izbačeni iz nekoliko njegovih ureda nakon što su pokušali prodati istu “foru”.

Nastojeći odgovoriti na te kritike kako je riječ o “izoliranom incidentu”, O’Keefe je ekspresno ponudio nastavak svog hita. U njemu zajedno s Gilesovom samo dva dana kasnije nakon akcije u Baltimoreu pohodi ured ACORN-a u Washingtonu i ponovno pronalazi neobično razumijevanje kada ih zamoli za financijsku i pravnu pomoć prilikom organiziranja bordela s maloljetnim prostitutkama iz Salvadora.

(nastavak)

Iako se priča u biti svodi na isto što i na prethodnom sastanku, ovaj put se djelatnice doimaju nešto ozbiljnijima, manje ležernijima i profesionalnijem, inzistirajući na tome da se nečasne rabote obavljaju što diskretnije i upozoravajući na posljedice koje bi neopreznost mogla imati.

Bilo kako bilo, i nastavak je imao iste učinke. Dvije djelatnice uhvaćene kamerom su, prema priopćenju ACORN-a, su slično kao i kolegice u Baltimoreu, ekspresno otpuštene.

Međutim, priča ovdje nije stala. Naime, tokom prošle večeri je američki Biro za popis stanovništva obavijestio predsjednika Obamu  kako otkazuje suradnju s ACORN-om koji je, prema ranije utvrđenim planovima, trebao koristiti svoje aktiviste odnosno članstvo kako bi pomogao pri vođenju popisa stanovništva koji će se u SAD održati sljedeće godine. ACORN-ovo sudjelovanje u popisu je, inače, izazivalo bijes konzervativno i desno raspoloženog dijela američke javnosti s obzirom na ljevičarsku reputaciju te organizacije, odnosno strahove da bi demografski i drugi statistički podaci bili “frizirani” u svrhu protežiranja Demokratske stranke (broj mjesta za pojedine države u Kongresu i sl.).

Inače, teško je ne špekulirati o tome kakve će posljedice ovaj pothvat imati na karijeru Hanne Giles. S obzirom na njen izgled i glumačke sposobnosti, na prvi pogled se čini kako bi mogla očekivati sjajnu budućnost u Hollywood. Međutim, s obzirom da – što se političkog opredijeljenja tiče – definitivno nije “na liniji”, to se u ovom trenutku čini malo vjerojatnim.

Bivšem tajvanskom predsjedniku doživotni zatvor zbog korupcije

ChenShuiBian_WP_01Sud u Taipeiju je Chen Shui-biana, bivšeg predsjednika Tajvana, osudio na doživotni zatvor zbog pronevjere, uzimanja mita i pranja novca – u ukupnoj vrijednosti od 15 milijuna dolara – koje se zbilo između 2000. i 2008. godine kada je bio tajvanski predsjednik.

Uz Chena je na doživotni zatvor osuđena i njegova supruga Wu Shu-chen, koja je u ranijem procesu bila osuđena na godinu dana zatvora zbog krivokletstva. U istom postupku je na manje zatvorske kazne osuđeno još devet osoba, uključujući Chenovog sina i snahu koji su priznali krivicu.

To sve predstavlja rezultat istrage koja je razotkrila najveći korupcijski skandal u tajvanskoj povijesti, te dovela do rušenja Chenove Demokratske napredne stranke (DPP) koja se, inače, zalaže za nezavisnost Tajvana, odnosno kidanje svih državnopravnih veza i pretenzija na kopnenu Kinu odakle je pred Maovim komunistima 1949. godine pobjegao prvi predsjednik Chang Kai Shek.

Chen Shui-bian je, naravno, tvrdio da je nedužan odnosno da mu je to sve smjestila Kuomintang, nekadašnja Changova stranka koja inzistira na budućem ujedinjenju s komunističkom maticom i tome da se Tajvan zove “Republika Kina”, odnosno Peking koji je posljednjih godina izgradio mrežu poslovnih jataka na otoku i stvorio ne baš mali utjecaj na otok koji službeno smatra “odmetnutom kineskom provincijom”.

Nema sumnje da će tako drakonska kazna izazvati zgražanje u Hrvatskoj, gdje je teško zamisliti da jedan bezazleni starac može biti bačen u tamnicu do kraja života zbog tričavih 15 milijuna dolara. A lako je zamisliti kako Karamarko, Bajić i Šimonović s prezirnim osmjehom reagiraju na vijesti kako njihovi tajvanski kolege na takve besmislice troše novac poreznih obveznika.

I to je Amerika: U nevladinoj udruzi potiču maloljetničku prostituciju

Ako mislite da ste vidjeli i čuli sve što se može vidjeti i čuti, odnosno da vas ništa više ne može iznenaditi, ponekad ćete naletjeti na nešto što će vas uvjeriti u suprotno. Nekad se može dogoditi da uz takvo iznenađenje ide i skepsa, odnosno da niste sigurni da li je ono što vidite autentično odnosno nečiji dobar štos. Jedan takav primjer predstavlja dolje navedeni video-snimak, koji se u posljednjih dan-dva počeo vrtiti po dijelu američkih medija.

Da bi netko neupućen shvatio o čemu se zapravo radi, potrebno je reći riječ-dvije o ACORN-u, odnosno organizaciji čiji ured u Baltimoreu predstavlja mjesto radnje. Udruženje lokalnih organizacija za reformu sada (ACORN) je neprofitna organizacija osnovana 1970. godine u svrhu pružanja socijalne i pravne pomoći najsiromašnijim Amerikancima, prvenstveno u oblasti stanovanja. S vremenom je nerasla u jednu od najvećih nevladinih organizacija u SAD, s preko 400. 000 članova i podružnicama u preko 100 američkih gradova te u još nekoliko država Latinske Amerike. Osim socijalnog rada, ACORN se bavi i političkim aktivizmom, odnosno vodi kampanje registracije najsiromašnijih Amerikanaca za izbore.

Godine 2008. su upravo te registracije postale predmetom kontroverze, s obzirom da je ACORN na izborima podržao Baracka Obamu i svoju lokalnu mrežu stavio na raspolaganje kako bi stvorio armije glasača, pretežno među crncima. Američki konzervativci i desničari ACORN optužuju da se pri tome često koristio i protuzakonitim sredstvima, odnosno da je, nastojeći stvoriti što više birača, registrirao mrtvace i ilegalne imigrante.

Zbog toga što mu se pripisuje veliki dio zasluga za Obaminu pobjedu, ACORN u dijelu američke javnosti nije naročito popularan, te se sve optužbe na njegov račun koje dolaze iz tih krugova moraju uzeti s priličnim zrnom soli. Zato je ova snimka koju je 24. srpnja načinio 25-godišnji nezavisni filmaš James O’Keefe na prvi pogled izgledala kao kombinacija propagande i lažnog dokumentarca.

(Ovdje je drugi dio)

Za one koji ne znaju engleski i ne mogu pratiti što se događa, ovdje je kratki siže. O’Keefe dolazi u ured ACORN-a predstavljajući se kao mladi nadobudni političar koji svoju kampanju nastoji financirati… pogodite čime? 20-godišnjom djevojkom po imenu “Kenya” (O’Keefe navodi kako je njeno pravo ime Hanna Giles) koja bi mu trebala donijeti novac baveći se prostitucijom. Par je došao u ACORN-ov ured tvrdeći da je “Kenya” stupila u kontakt s krijumčarima ljudi koji iz Salvadora dovode 13 maloljetnica, a koje bi angažirali kao prostitutke. Dvjema djelatnicama ACORN-a objašnjavaju kako ih zanima kako curicama omogućiti ne samo što jeftiniji smještaj, nego i kako za svoj posao dobiti financijska sredstva i porezne olakšice od lokalnih, državnih i federalnih vlasti. Djelatnice se ne doimaju nimalo ogorčenima i šokiranim takvim pitanjima, nego sasvim hladno daju niz praktičnih savjeta o tome kako organizirati cijeli posao, odnosno preko ACORN-a dobiti tražena sredstva, nudeći lažnom svodniku/budućem političaru da se za 120 dolara godišnje članarine priključi njegovoj organizaciji i odlazi na seminare gdje se pružaju još detaljniji savjeti koji bi mu pomogli u vođenju njegovog posla.

Sve je ovo, na prvi pogled, izgledao O’Keefeov pokušaj da lažnim dokumentarcem parodira odnosno nadmaši šokantni sadržaj hvaljene TV-serije “The Wire” koja prikazuje mračnu stranu života u Baltimoreu, uključujući i institucionalnu korupciju. Međutim, u pitanju je stvarni događaj sa najmanje dva stvarna lika. Kako javljaju američki mediji, ACORN je objavio kako su dvije djelatnice sa snimke otpuštene, obrazloživši to tvrdnjom “kako nisu bile pravilno obučene za svoj posao”.

Ockhamova britva i Kapetan Dragan

Žalosna priča čiji je protagonist Dragan Vasiljković alias Daniel Snedden alias “Kapetan Dragan” dobila je još jedno poglavlje, odnosno dramski podzaplet kojim je hrvatskoj javnosti dodatno utrljana sol u ranu. Australski sud je – na iznenađenje mnogih u Hrvatskoj – odlučio da od Vasiljkovićevog izručenja zbog ratnih zločina neće biti ništa, a da stvar bude gora, kao razlog nije naveo nepostojanje ili postojanje krivnje dotičnog, nego ozbiljnu sumnju da mu se u Hrvatskoj, zbog očajnog stanja u pravosuđu, može pošteno suditi. Kao dodatno poniženje po hrvatsku javnost i establishment, Vasiljković je nakon par dana izašao na slobodu, iako je – tvrde pravnici – postojala mogućnost da mu se produži boravak u pritvoru.

Ta mogućnost nije iskorištena jer se australsko tužiteljstvo nije žalilo na odluku suda. Kada su im hrvatski i drugi mediji postavili pitanje “zašto” došao je jednostavan odgovor u obliku da nikakav zahtjev niti žalba nije pravovremeno poslan iz hrvatskog Ministarstva pravosuđa. Nakon što je u petak 4. rujna u 15 sati istekao rok za žalbu, australske vlasti nisu imale drugog izbora nego da Vasiljkovića puste na slobodu.

Šimonović i njegovo Ministarstvo, pak, tvrde da njihovi australski kolege, da se eufemistički izrazimo, “ne govore istinu”, odnosno da je zahtjevi i dokumentacija uredno poslani, ali…

I sada dolazimo do onog najvažnijeg “ali”. Zahtjev je, dakle, prema navodima Ministarstva, poslan u četvrtak navečer. Australci su, dakle, imali skoro cijeli dan da žalbu pravovremeno prime i po njoj donesu odluku.

Ili, možda nisu. Jer podnošenje žalbe u “četvrtak navečer” se zbilo u Hrvatskoj, a žalba se primila u Australiji, odnosno u njenom istočnom dijelu, čijoj vremenskoj zoni pripada glavni grad Canberra. S obzirom da je u Hrvatskoj danas na snazi ljetno, a u Australiji, s obzirom da se nalazi na južnoj hemisferi, zimsko računanje vremena, to znači da je Zagreb i Canberru dijelilo devet sati vremenske razlike.

Canberra se nalazi na istoku gdje izlazi sunce, što znači da hrvatskom vremenu valja pribrojiti devet sati da bi se dobilo tamošnje vrijeme. Ili, da budemo sasvim jasniji, ako je zahtjev, na primjer, poslan telefaksom u četvrtak oko 23:30 po hrvatskom vremenu, Australci bi ga zaprimili u petak ujutro oko 8:30 po vlastitom vremenu.

To je, pod pretpostavkom da je zahtjev bio napisan lege artis, uredno argumentiran, pečatiran, adresiran i preveden, Australcima ostavilo oko šest sati da hitno naprave i podnesu vlastitu žalbu. Ali oni to nisu učinili, što dovodi do pretpostavke da je u pitanju tehnički, pravni ili nekakav drugi gaf s hrvatske, odnosno opstrukcija s australske strane. Zahtjev je poslan na pogrešnu adresu, zagubio se, nije bio preveden, postojao je bug u komunikacijskom softveru… Ili, možda, Australci govore istinu pa zahtjev nije stigao na vrijeme jer nije bio poslan na vrijeme.

Kako se to moglo dogoditi? Zapravo to i nije tako teško zamisliti. Ako pretpostavimo da je zadatak da se zahtjev pošalje “zapao” nekom dežurnom službeniku Ministarstva u četvrtak navečer, možemo isto tako pretpostaviti da je taj dežurni službenik raspolaže s istim onakvim obrazovanjem, odnosno razinom opće kulture koja se, na primjer, može zapaziti u uredništvima nekih naših utjecajnih i popularnih medija.

Dotični bi, dobivši u četvrtak navečer zadatak da zahtjev pošalje do 4. rujna u 15 sati po lokalnom australskom vremenu, mogao zaključiti da se ne treba previše žuriti.  Njegov je misaoni proces mogao ići po relacijama “Australija… to je na Pacifiku… nešto kao Kalifornija.. malo dalje od New Yorka, gdje je jutro kad je kod nas popodne”. Dakle, zašto se mučiti kada se sve može uredno uraditi u petak ujutro?

Isti službenik dolazi na posao u petak ujutro oko 9 sati, nesvjestan da je u tom trenutku zakasnio za tri sata, odnosno da nema više ničega što bi moglo Vasiljkovića spriječiti da izađe na slobodu.

Sve gore navedeno možda izgleda kao pretjerana kreativnost u nastojanju da se objasni neobjašnjivi apsurd. Međutim, takva priča i nije baš neuvjerljiva kada se stavi u kontekst pravosudnih i birokratskih horora koji se svakodnevno događaju u Hrvatsku.

Zašto je Kapetan Dragan na slobodi je pitanje na koje se vjerojatno nikada neće pronaći pravi odgovor. Međutim, kada se kao odgovor ponude dvije opcije – a) strašni srpski lobi koji australsko pravosuđe i vladu ima u šaci; b) gomilu nesposobnih kretena u hrvatskim ministarstvima – najbolje je, kao i u svakom sličnom slučaju, primijeniti Ockhamovu britvu.

Ryan Jenkins – reality, riječi i djela

Ryan Jenkins, 32-godišnji kanadski investicijski bankar i zvijezda nekoliko reality emisija, pronađen je obješen u motelskoj sobi te se pretpostavlja kako je počinio samoubojstvo. To je priopćio narednik Duncan Pound iz Kraljevske kanadske konjičke policije (RCMP). Jenkinsov život je okončan u motelu Thunderbid kraj mjesta Hope u provinciji Britanska Kolumbija, a koga jedan od žitelja opisuje kao “mjesto gdje se okupljaju narkomani i ljudi kojima je nešto krivo prošlo u životu”.

Jenkinsovo samoubojstvo je tako prekinulo spektakularnu međunarodnu policijsku akciju koja je započela nakon što je prije nepunih tjedan dana u mjesto Buena Park kraj San Diega pronađeno raskomadano žensko truplo za koje se tek kasnije ispostavilo da pripada 28-godišnjem foto-modelu i zabavljačici Yasmine Fiore, s kojom je Jenkins bio u ljubavnoj vezi koja je uključivala brzinski i naknadno poništeni brak u Las Vegasu. Jenkins je izbjegao policiju zahvaljujući tome što su Fiore odrezani prsti i izvađeni zubi, zbog čega je usporena identifikacija sve do trenutka kada jedan domišljati forenzičar nije krenuo provjeravati serijske brojeve na silikonskim umecima njenih grudi. Jenkins, koji je nedugo nakon toga nestao, je proglašen glavnim sumnjivcem, a nemogućnost američkiuh i kanadskih vlasti da ga uhvate je bila povodom raznih teorija zavjere o brojnim jatacima među rodbinom i prijateljima.

Na kraju se ispostavilo da će ova bizarna priča imati daleko prozaičniji završetak. Međutim, prije tog završnog čina je izronila video-snimka koja bi Jenkinsu poslužila kao svojevrsni ironični epitaf. Postavljena na MySpace, pokazuje Fiore kako u bikiniju izazovno pleše na hotelskom bazenu te oduševljenog Jenkinsa koji to komentira s riječima “Volim svoj život. Volim svoju suprugu”. Njegova djela, pak, pokazuju kako ni u jednom ni u drugom nije bio baš previše dosljedan.

Raskomadano truplo joj identificirali pomoću silikona

Ženama, pogotovo onim mladim, koje se nećkaju oko toga da li da odu kod plastičnog kirurga radi silikonskog povećavanja grudi, kao argument u prilog tog koraka bi mogao poslužiti slučaj 28-godišnje Jessice Fiore.

Njeno je ime postalo svjetski poznato zahvaljujući Ryanu Alexanderu Jenkinsu, 32-godišnjem kanadskom bankaru i sudioniku reality showa Megan Wants a Millionaire, u kojem se dotični sa 16 suparnika borio za ruku fotomdela Megan Hauserman. Natjecanje je postalo besmisleno, a emitiranje serije službeno ukinuto, nakon što su tragične okolnosti pokazale kako je Jenkins bio oženjen za Fiore. Brak između Jenkinsa i mlade manekenke je bio prije nekoliko mjeseci sklopljen u Las Vegasu, a potom poništen. Usprkos toga, kao i optužbi za kućno nasilje, Fiore i Jenkins su nastavili ljubavnu vezu koja je trajala sve do 14. kolovoza kada se par prijavio u hotelu u San Diegu.

Sljedeće jutro je golo, raskomadano i unakaženo žensko truplo pronađeno u kontejneru za smeće u obližnjem mjestu Buena Park. Jenkins je istovremeno napustio hotel, a nekoliko dana kasnije je, koristeći vlastiti gliser i dobro poznavanje voda na granici, pobjegao kanadskim vlastima prilikom pokušaja hapšenja. U međuvremenu je truplo, na kojemu su bili vidljivi tragovi udaraca, ali i izrezano lice, izvađeni zubi i odsječeni prsti, identificirano zahvaljujući serijskim brojevima silikonskih umetaka za grudi za koje ubojica nije znao ili nije imao vremena ukloniti. Jenkins je 19. kolovoza službeno proglašen osumnjičenikom za ubojstvo i vlasti s obje strane kanadsko-američke granice su se dale u potragu.

Već ranije snimljena serija neće biti nikada prikazana na VH1, a cijeli je slučaj izazvao polemiku oko toga kakve sve ljude industrija TV-zabave koristi kao protagoniste popularnih reality emisija. S druge strane, ovaj tragični slučaj pokazuje kako određena dostignuća plastične kirurgije mogu poslužiti dodatnoj svrsi ukoliko se ispostavi da žene koje ih koriste nisu pokazale veliki oprez prilikom izbora svojih ljubavnih partnera.

Nestali brod i posada pronađeni, ali misterij ostaje

Slučaj koji je izgledao kao jedna od velikih neriješenih misterija našeg doba je sretno završen, barem kada su u pitanju 15 ruskih pomoraca koji su bili članovi posade malteškog broda MV Arctic Sea. Ruski mediji su objavili kako je brod pronađen nekih 300 milja od Kapverdskih Otoka, a o čemu je ruski ministar obrane Anatolij Serdjukov osobno izvijestio predsjednika Dmitrija Medvjedeva. Prema šturom priopćenju članovi posade su “dobro”, te trenutno traje njihovo ispitivanje na ruskoj raketnoj fregati Ladni, nakon čega bi trebalo doći objašnjenje misterija.

Brod, koji je s tovarom drva iz Helsinkija trebao pristati u Alžiru 4. kolovoza se tri tjedna smatrao nestalim, a što je izazvalo sveopću potragu u kojoj su sudjelovali NATO i ruska ratna mornarica. Da nešto nije u redu je postalo jasno nedugo nakon samog početka putovanja kada je brod u Baltiku presrela grupa nepoznatih napadača i, predstavljajući se kao policija, nakratko zarobila posadu. Poslije toga je brod zamijećenih u La Mancheu, a potom mu se izgubio svaki trag.

U međuvremenu su se mediji zainteresirali za slučaj broda koji je nekako uspio nestati usprkos satelitima i najsuvremenijoj tehnologiji praćenja, odnosno koga nisu uspjele pronaći najmoćnije ratne mornarice. Počele su špekulacije o tome da je riječ o dosad nezamislivom slučaju piraterije, odnosno da je brod umjesto drva nosio drogu ili nuklearno oružje, do toga da bi mogla biti riječ o neraščišćenim računima između raznih ruskih “poslovnih ljudi”. Ono što je najmanje vjerojatno jest da bi cijeli cirkus izazvao milijun dolara vrijedan teret drva.