Kategorija: Kriminal

Objavljene video-snimke napadača na Fort Hood

Dr. Malik Nadal Hasan, 39-godišnji psihijatar i bojnik američke vojske, je trenutno jedini osumnjičenik za jučerašnji napad u bazi Fort Hood kada je poginulo 12 ljudi. Hasan je, prema onome što je upravo priopćeno na pres-konferenciji, nastrijeljen od strane civilne policajke, ali je preživio.

U nekoliko sati otkad se počelo spominjati Hasanovo ime, mediji su iskopali cijeli niz podataka o njemu. Najzanimljivije je to da je dotični bio psihijatar, i da mu je posao bio, između ostalog, psihološko i drugo savjetovanje vojnika koji su se vraćali iz Afganistana i Iraka. U Fort Hood je premješten nakon višegodišnje službe u washingtonskoj vojnoj bolnici Walter Reed (istoj onoj gdje se liječio Franjo Tuđman). Dio blogera špekulira kako je dr. Hasan premješten iz prestižne bolnice zbog loših ocjena u radu.

Prijatelji, rodbina, susjedi i poznanici tvrde da je posljednjih mjeseci često izražavao nezadovoljstvo američkom politikom, odnosno ratovima u Iraku i Afganistanu, tvrdeći da tamošnji muslimani imaju pravo dići oružje na “agresore”. Navodno je zbog tih stavova često ulazio u svađe sa svojim kolegama i suborcima.

UPDATE: Novo šokantno otkriće američkih medija jest da je dotični bojnik bio pod istragom federalnih vlasti zbog postova na Internetu u kojima izražava simpatije prema bombašima-samoubojicama.

CNN je, pak, objavio snimke bojnika kako samo nekoliko sati prije napada dolazi u lokalni dućan odjeven u tradicionalne muslimanske nošnje. Vlasnik dućana, inače arapskog podrijetla, tvrdi kako mu je to običaj, a da je nekada ulazio u liječničkoj kuti, a nekada u redovnoj uniformi. Tvrdi kako se bojnik ponašao sasvim normalno, te da je nekoliko puta bez uspjeha pokušao započeti konverzaciju na arapskom, da bi na kraju rekao da se najbolje ne snalazi, te su nastavili pričati na engleskom.

Dotični bojnik je, inače, podrijetlom iz Jordana, te je od samog rođenja bio musliman, što je demantiralo ranije tvrdnje da je riječ o preobraćeniku.

Blogeri su također otkrili da je izvjesna osoba s njegovim imenom bila dio specijalnog tima koji je Sveučilište Georgetown sastavilo kako bi pomogla prijenos vlasti u Bijeloj kući s Busha na Obamu.

Masakr u Fort Hoodu izveo bojnik preobraćen na islam?

Prema dosadašnjim podacima, u pucnjavi koja se danas dogodila u američkoj vojnoj bazi Fort Hood, poginulo je 12, a ranjeno 31 osoba. Baza, u kojoj živi 70.000 vojnika i oficira zajedno s obiteljima, je najveća američka vojna baza na svijetu.

Među žrtvama je navodni napadač, kao i jedan civilni policajac koji je intervenirao prilikom incidenta. Dvojica navodnih pomagača su pak uhapšena, bazom patrolira oko 400 naoružanih vojnika s ciljem da se uspostavi red, civilima je rečeno da ne izlaze iz kuća te da ne koriste mobitele i telefone osim za SMS-poruke, a lokalna bolnica je uputila poziv za darivanje krvi.

ABC News je, pak, objavio ime navodnog napadača koji je navodno bio naoružan s dva pištolja. Riječ je o bojniku Maliku Nadalu Hasanu koji je rodom iz Virginije, koji se preobratio na islam i koji je star između 39 i 40 godina.

Zasad nitko ne želi špekulirati da li je ili nije u pitanju terorizam, ali ime i biografski podaci ukazuju na tu mogućnost. Ukoliko se za dvojicu uhapšenih ispostavi da s ovim nemaju veze, može se pretpostaviti mogući spin – desničari će to opisati kao posljedicu prevelike “političke korektnosti” u vojnoj kadrovskoj politici, a ljevičari će tvrditi kako je bojnik “pukao” zbog bespotrebnih ratova u Iraku i Afganistanu.

S obzirom da je riječ o bojniku, mala je vjerojatnost da će se “spin” imati socijalnu notu, kao što bi bio slučaj da je napadač obični prašinar koji se regrutira iz redova crnaca, manjina i “white trash” sirotinje.

Sličan slučaj se, pak, zbio 2003. godine neposredno pred napad na Irak, kada je u Kuvajtu američki vojnik – musliman ručnom bombom ubio nekoliko svojih suboraca.

FBI prilikom racije ubio imama detroitske džamije

Luqman Ameen Abullah, imam detroitske džamije, ubijen je prilikom antiteroističke racije koju su FBI i lokalna policija danas proveli u Michiganu. Prilikom racije je, kako javljaju detroitski mediji, stradao FBI-jev pas. Uhapšeno je šest osoba, a protiv jedanaest su podignute kaznenen prijave, koje se odnose na zavjeru za počinjenje kaznenih djela, primanje ukradene robe, prodaju vatrenog oružja kriminalcima te krivotvorenje registarskih tablica na vozilima.

Detroitski mediji ubijenog Abdullaha opisuju kao 53-godišnjeg lokalnog vođu “Ummaha”, radikalne crnačke sunitske grupe, a čije je ime po rođenju bilo Christopher Thomas. Vođa grupe  “Ummah” je Jamil Abdullah al-Amin, koji je rođen kao H. Rap Brown, a koji trenutno u državnom zatvoru izdržava kaznu za ubojstvo dva policajca.

Iako su u SAD u posljednjih osam godina pokrenute brojne antiterorističke ovakvog tipa, ovo predstavlja prvi slučaj koji je prouzročio ljudske žrtve.

Banda gluplja od holivudskih celebrityja

[picapp src=”9/3/e/5/Paris_Hilton_looking_580f.jpg?adImageId=6538175&imageId=6826381″ width=”234″ height=”351″ /]

Postoji li išta gluplje od holivudskih celebrityja je pitanje koje često sebi ponavljaju konzumenti suvremenih medija, pogotovo oni koje već godinama uveseljavaju biseri Britney Spears, Paris Hilton i Lindsay Lohan. Odgovor na to pitanje je svim objektivnim poznavateljima prirode i društva, uključujući i one upoznate sa znamenitom Einsteinovom izjavom o beskonačnosti svemira, pozitivan.

Na njegovu potvrdu, pak, nije trebalo putovati svjetlosnim godinama od Hollywooda. Naime, policija je danas objavila kako se protiv 19-godišnje Rachel Lee vodi postupak zbog toga što je navodno vodila grupu mladih kriminalaca specijaliziranih za provale u domove holivudskih glumaca, reality zvijezda i drugih celebrityja. Među žrtvama su se tako našli Paris Hilton, Lindsay Lohan, Audrina Patridge, Orlando Bloom i drugi. Kao vjerojatne žrtve se spominju i Rachel Bilson i Hayden Panetierre.

Osim Lee su uhapšeni njeni navodni suučesnici kao 19-godišnja Diane Tamayo, 18-godišnji Courtney Amis, 18-godišnja Alexis Neirs, 27-godišnji Roy Lopez Jr. te 18-godišnji Nick Prugo. Kod potonjeg je prilikom premetačine pronađeno računalo na kojem su bili zabilježeni detalji o provaljenim domovima, kao i podaci o kretanju njihovih vlasnika.

Hilton je, pak, večeras, bila prva od žrtava koja je u policijskoj stanici preuzela ukradene predmete – nakit i skupu odjeću.

Vlasti navode kako je banda na čelu s Rachel Lee za svoju provalničku kampanju koristila Internet. Web-stranice sa “zvjezdanim kartama” su korištene za identifikaciju kuća u kojima žive zvijezde, a potom su se u tabloidima i sličnim medijima detaljno proučavali filmovi i TV-emisije u kojima nastupaju, kako bi navodni počinitelji nesmetano mogle vršiti provale.

Lee i njeni drugovi – koji su zajedno pohađali srednju školu Indian u bogataškom predgrađu Calabasas – su navodno napravili inkriminirajuće fotografije na kojima poziraju s nakitom i odjećom svojih žrtava, te tako policiji omogućili da lako i brzo pronađe dokaze o njihovim zločinima.

Francuska banda uzela u taoce u Lidlovom supermarketu

Tri maskirana napadača odjevena u crno su jutros oko 8 sati po lokalnom vremenu ušla u Lidlov supermarket u Sevranu, naselju sjeverno od Pariza i uzela šestoro ljudi za taoce. Troje talaca je pušteno. Policija je opkolila sve prilaze, a gradonačelnik Stephane Gatignon je prije sat vremena izjavio da su i napadači i još tri talaca još uvijek unutra.

Još je nezahvalno špekulirati da li je riječ o običnoj pljački koja je krenula krivo, ili je u pitanju smišljeni teroristički napad.

UPDATE: Najvjerojatnije je riječ o pljački koja je krenula krivo. Napad se zbio prije otvaranja supermarketa, a napadači – njih dvojica – su zarobili pet žena i jednog muškarac, uposlenike Lidla i tvrtke za čišćenje. Drama je završila relativno brzo i rutinski, predajom jednog i hvatanjem drugog otimičara.

Lidl je, dakako, požurio objaviti kako njegovim djelatnici “nudi obuku za ovakve situacije”, kao da će i razmotriti nove mjere koje se tiču talačkih situacija.

Bande u Rio de Janeiru srušile policijski helikopter

[picapp src=”1/6/4/d/Rio_De_Janeiro_7394.jpg?adImageId=6014746&imageId=1998690″ width=”234″ height=”156″ /]

Dva policajca su poginula kada je policijski helikopter u Rio de Janeiru srušen tijekom akcije u kojoj su vlasti pokušale zaustaviti obračun dvije narko-bande u faveli Morro di Massos na sjeveru grada. Policijski izvor, koji želi ostati anoniman, javlja kako je za vrijeme obračuna pilot pogođen metkom u nogu te izgubio nadzor nad letjelicom, koja se srušila. Pilot i jedan policajac su uspjeli pobjeći, dok su dvojica policajaca ostala zarobljena i najverojatnije izgorjela. Poslije je pronađen automobil s tri ustrijeljene osobe za koje se vjeruje da su članovi bande.

Brazilske vlasti mogu biti sretne što se ovaj događaja bez presedana u povijesti njihove države – a koji se može usporediti s “Padom crnog jastreba” u krvavim građanskim ratom poharanoj Somaliji – zbio nakon što je Rio de Janeiro uspio osigurati domaćinstvo Olimpijskih igara 2016. godine.

Mene baš zanima koja će od lokalnih organizacija – među koje spada Comando Vermelho i Amigos dos Amigos – preuzeti odgovornost za taj pothvat.

Dječak za koga su mislili da leti

[picapp src=”e/0/5/9/Tethered_Balloon_Ride_b0ba.jpg?adImageId=5721665&imageId=6295354″ width=”234″ height=”156″ /]

Falcon Heene, 6-godišnji dječak čiji je nestanak i navodni ulazak u balon njegovih roditelja danas izazvao medijsku histeriju, pronađen je živ i zdrav u garaži Heenejevih.

Drama je započela kada su Falconova braća javila šerifu okruga Larimer u američkoj državi Colorado kako se odvezao konopac kojim je za zemlju bio usidren balon od helija koga su Heenejevi držali na svom imanju u gradu Fort Collins, te kako vjeruju da je Falcon u gondoli.

Ono što je uslijedilo jest jedna od najspektakularnijih akcija spašavanja u kojoj se, između ostalih, uključila i Nacionalna garda, te zbog koje su neko vrijeme bili zatvoreni lokalni aerodromi.

Balon je identificiran i praćen sve do trenutka kada se srušio. Na mjestu događaja, na užas spasilačkih ekipa, nije pronađeno dijete.

Da nešto u cijeloj priči nije u redu, neki američki blogeri su počeli sumnjati kada se ispostavilo da su Heenijevi dva puta nastupili u reality showu “Wife Swap”, čiji je koncept gledateljima hrvatskog RTL-a poznat kao “Mijenjam ženu”. Otac Richard Heene i supruga Mayumi su opisani kao “lovci na oluje” i ekscentrični izumitelji koji pokušavaju komunicirati s vanzemaljcima; Richardova sklonost da svoju djecu iz prve ruke upoznaje sa svojim pokusima nauštrb njihove sigurnosti je sablaznila njegovu konzervativnu zamjensku ženu Karen Martel.

Sumnje da je u pitanju bila patka odnosno bizarni nesporazum su se srećom pokazale opravdanima.

“Svi smo mi Roman Polanski”

Postoji malo koji primjer oblika društvene patologije u kome postoji takav nesrazmjer između njegove raširenosti i društvene opasnosti s jedne, te medijske histerije s druge strane, kao što je pedofilija. Zahvaljujući pedofiliji, odnosno antipedofilskoj histeriji koja se širi s naslovnica tabloida danas je nemoguće – kao, na primjer, prije par desetljeća, zamisliti djeda kako u parku drži malog unuka za ruke. Uskoro će isto tako postati po život opasno nositi fotoaparate na plažama, s obzirom na dušobrižnike uvjerene kako je uvijek riječ o monstrumu koji fotografijom s udaljenosti od nekoliko stotina metara nastoji seksualno zlostavljati nečije (najčešće ne njihovo) nedužno djetešce. Možda bi tako uskoro počinitelji masovnih ubojstava i genocida prije mogli očekivati puštanje iz zatvora od nekog jadnika koji je kopajući po pradjedovim stvarima u napuštenoj kući naletio na golišavog Kupida.

Antipedofilska histerija, koja čak i u navodno prosvijećenim i civiliziranim zemljama zna doći na razinu linča, je međutim sasvim razumljiva posljedica “političke korektnosti” koja ostavlja sve manje mjesta za otvoreno iskazivanje mržnje i kolektivne paranoje, pa se ona kanalizira upravo na pedofile. Riječ “pedofil” dobiva isto značenje koje je u neka drevna vremena imao izraz “pogan” i “nekrst”, odnosno prije par desetljeća izraz “nacist” – oličenje aposlutnog Zla koje se mora eliminirati bez ikakve milosti ili moralnih skrupula.

Pa ipak, usprkos svemu tome, postoje neke situacije u kojima pedofilija nije pedofilija, odnosno u kojoj su neki pedofili jednakiji od drugih te umjesto strijeljanja, vješanja i nabijanja na kolac mogu od većine dežurnih antipedofilskih dušobrižnika očekivati pokoju lijepu riječ, pa i opravdavanje za svoje postupke. Primjer jedne od takvih situacija pruža hapšenje Romana Polanskog, uglednog poljsko-francuskog filmaša koji je prije više od trideset godina u Hollywoodu napio, drogirao, silovao i sodomizirao 13-godišnju djevojčicu, te potom pobjegao kako bi izbjegao zakonske posljedice svog čina.

Sam Polanski, kao i činjenice vezane uz slučaj nisu previše sporne. Filmaš je priznao što je učinio. Isto je tako neosporno da je njegov bijeg – koliko god bio kukavički i licemjeran – omogućio nastavak njegove karijere, odnosno čovječanstvu pružio nekoliko izvrsnih filmova, uključujući “Pijanista”. Da je duga ruka pravde bila brza i efikasna 1977. godine, svega toga ne bi bilo.

Isto tako nije sporno ni to da njegova žrtva danas želi da mu se oprosti, odnosno da se cijeli slučaj okonča. S njenog stajališta je stvar sasvim razumljiva – u pitanju je proliveno mlijeko, odnosno nikakva, pa ni najstroža kazna za Polanskog joj neće vratiti to što joj je oduzeto 1977. godine, a samo će njoj i njenoj djeci nabijati nove traume. Konačno, i sam Polanski je u međuvremenu postao obiteljski čovjek, odnosno njegovo utamničenje će ne samo kazniti njega nego emocionalno i na drugi način oštetiti suprugu i djecu koji za zlodjelo staro tri desetljeća ne snose nikakvu odgovornost.

S ljudskog, pa i pragmatičnog stajališta, lako je shvatiti zašto bi se ovaj slučaj, odnosno njegovo podgrijavanje nakon 32 godine, mogao bez nekog prevelikog okolišanja staviti ad acta, odnosno okarakterizirati tek kao jednu žalosnu epizodu koja pokazuje da veliki umjetnik ne mora uvijek biti najuzorniji primjerak ljudskog bića.

Međutim, od svega što se dogodilo oko Polanskog i što će se dogoditi, daleko više u oči bode javna reakcija intelektualne i umjetničke elite kojoj je Polanski pripadao, odnosno da pojedinačni zločin koji je on počinio predstavlja tek lakmus-papir za ozbiljniji problem sveopćeg licemjerja.

Tako filozof Bernard-Henry Levy, koji je svojevremeno dizao bune i razapinjao zapadne vlade što ne čine ništa da zaustave silovanja žena po ratnoj Bosni i Hercegovini, sada organizira peticiju za puštanje Romana Polanskog motivirano “zdravim razumom” i “čašću”. Naravno, dotičnu je peticiju potpisala hrpa najuglednijih filmaša, književnika i intelektualaca – Salman Rushdie, Milan Kundera, Terry Gilliam, David Lynch, Woody Allen, Martin Scorsese, Pedro Almodovar.

A da netko slučajno nije pomislio kako su svi potpisnici muškarci, odnosno da je motiv nekakva solidarnost zlog patrijarhata protiv bespomoćnih ženskih žrtava silovanja, na stranu Polanskog su stale i ugledne glumice kao Debra Winger, Monica Bellucci i Tilda Swinton. Najradikalnija je, međutim, Whoopie Goldberg koja tvrdi da ono što je Polanski učinio nije silovanje, iako je sam Polanski prije 32 godine priznao suprotno.

Nije zgoreg zamijetiti kako među potpisnicima peticija ima mnogo onih koji dižu ili su dizali kuku i motiku protiv globalnog zatopljenja, sječe šuma u Amazoniji, lova na kitove, gladi u Africi, homofobije, silovanja i zlostavljanja žena, odnosno Busha u Bijeloj kući. Kako to da nisu u stanju prepoznati jednu takvu svinjariju u svojim redovima?

Zapravo, prije bi se reklo da su prepoznali svinjariju, ali su prepoznali i sebe. Sa slavom i bogatstvom dolazi i status, koji uključuje mogućnosti da se uživa u onome što je zakinuto običnim smrtnicima. Nekada taj luksuz može biti i analno silovanje 13-godišnje djevojčice. Braneći Polanskog, mnogi od njih brane sebe.

Međutim, teško je očekivati da će ta spoznaja biti raširena. Mediji koji je trebaju prenijeti pripadaju tom istom establishmentu, te će je svjesno ili nesvjesno cenzurirati. A ni našim prostorima ne treba očekivati neke suvisle komentare. Previše je tu neugodnih podsjećanja na izjave o zločinima koji se ne mogu počiniti u obrambenom ratu, vrsnih intelektualaca i predsjednika parlamenata koji su otvoreno opravdavali silovanje i ubojstvo 12-godišnje djevojčice ili na balvane na cestama radi heroja koji su hladnokrvno likvidirali bespomoćne starice.

Možda je u tome utjeha zbog spoznaje da sudbina Polanskog za njegov zločin kaznila “okrutnim” festivalskim priznanjima ili prigodom da jednoj Emmanuelle Seigner pravi djecu. Možda bi svijet u kome parola “Svi smo mi Roman Polanski” izaziva najgore moguće zgražanje svijet ipak nešto bolji od onog u kome to čine neke druge parole.

Duga ruka pravde dohvatila Romana Polanskog

Odlazak na Filmski festival u Zürichu, gdje je trebao dobiti nagradu za životno djelo, očito nije bio najpametnija ideja za Romana Polanskog. Osim tog priznanja mu je, naime, uručen i uhidbeni nalog lokalne policije, temeljen na zahtjevu za izručenje koji se vezuje za razvikani slučaj pedofilije 1977. godine. Tada je slavni poljski filmaš optužen za seksualne odnose sa 13-godišnjom djevojčicom. Pušten da se brani sa slobode, priznao je krivnju, ali ga je neuspjeh pokušaja da se dogovori sa sudom potakao da iskoristi priliku i pobjegne. Utočište je našao u Francuskoj odakle je izbjegavao zahtjeve za izručenje.

Usprkos tome što više nije smio nogom kročiti u SAD, Polanski je nastavio filmsku karijeru te napravio niz zapaženih filmova, uključujući Pijanista, za koga je 2002. godine nagrađen Oscarom. Na ceremoniji u Los Angelesu nagradu je u njegovo ime pokupio Harrison Ford.

Djevojčica koju je Polanski obljubio je tom prilikom izjavila da mu oprašta i da se, što se nje tiče, poljski filmaš može vratiti u Hollywood. Američke vlasti, kako stvari stoje, nisu tako velikodušne.

Kako Facebook služi u borbi protiv kriminala

Poklonici Facebooka se u posljednje vrijeme suočavaju s nizom senzacionalnih priča o tome kako njihova društvena mreža postaje sredstvom za raznorazne, pa i one najizopačenije zloupotrebe. Srećom, povremeno u medije “procuri” priča koja pokazuje drugu stranu medalje, odnosno Facebook sredstvo koje zna na vrlo efikasan način kriminalce i slične problematične osobe staviti na njihovo mjesto.

Protagonistica jedne takve priče jest zasad još anonimna žena iz Martinsburga u američkoj državi Pennsylvaniji, koja je prilikom dolaska u svoj dom primijetila da je netko razbio prozor njene spavaće sobe i otuđio dva dijamantna prstena u vrijednosti od 3500 dolara.

Nesretna žena je, međutim, primijetila i da joj je osobno računalo upaljeno i spojeno na Internet. Daljom pretragom je otkrila da je na računalu otvorena web-stranica Facebooka, ali ne na njeno, nego na ime izvjesnog Jonathana G. Parkera.

Nakon što je o svom otkriću izvijestila Ured šerifa Okruga Berkeley, vlasti su locirale te uhapsile 19-godišnjeg Jonathana G. Parkera iz mjesta Fort Loudon. Dalja istraga je otkrila da je dotični živio u okolici neposredno prije nemilog događaja, odnosno da je noć prije jednom svom prijatelju predložio da zajedno sudjeluju u provali.

Parker je, pretpostavljaju istražitelji, za vrijeme provale upalio žrtvino računalo kako bi se logirao na Internet i provjerio vlastiti status na Facebooku. Predanost popularnoj društvenoj mreži – čak i u situaciji u kome bi većina ljudi preferirala “nizak profil” – ga je dovela u pritvor gdje sjedi uz kauciju od 10.000 dolara, a prijeti mu zatvorska kazna od 10 godina.