uloge: Anna Faris, Christopher Masterson, David Cross, Marlon Wayans, Shawn Wayans, Regina Hall, Stephen Elliott, Kathleen Robertson, Tim Curry, Tori Spelling, James Woods, Natasha Lyonne, Veronica Cartwright glazba: Mark McGrath scenarij: Marlon Wayans, Alyson Fouse, Greg Garbitanski, Dave Polsky, Michael Anthony Snowden & Craig Wayans režija: Keenen Ivory Wayans proizvodnja: Miramax/Dimension Films, SAD, 2001. distribucija: UCD trajanje: 83'
Za svakog hrvatskog filmofila horor-parodija Mrak film je manje parodija, a više horor, i to zahvaljujući činjenici da je prije dvije godine postao najgledanijim filmom u našim kinima i tako nagovijestio ono što će poslije potvrditi popis stanovništva i “Po ure torture”. Naravno, s obzirom da je dovoljno novca zaradio i u SAD, stigao je ekspresni nastavak, u kome su poznatom autoru parodija Keenenu Ivoryju Wayansu (Sad si gotov, gnjido, Ne budi zao dok piješ sok u predgrađu) ponovno scenarističku, producentsku i glumačku pomoć pruzili mnogobrojni pripadnici njegove rodbine. Wayans je također ponovno okupio glumačku ekipu iz Mrak filma, neopterećen time da je većina njihovih likova bila likvidirana. Bez obzira na komičarski talent klana Wayans, rezultat svega je bilo relativno lako predvidjeti. Zaplet, kojeg je na brzinu sklepao scenaristički odbor, trebao je parodirati horore s nadnaravnom tematikom kao sto su Progonjeni i Kuća straha, ali će gledatelj vrlo brzo vidjeti kako su štosevi uglavnom usmjereni na gotovo sve iole popularnije tinejdžerske filmove i akcijade koji su u američka kina stigli između ljeta 2000. i 2001. godine, a našlo se mjesta i za popularne TV-emisije (od kojih će domaćim gledateljima nešto značiti samo Opstanak). S obzirom da nijedan od tih naslova nije stariji od godinu dana, moglo bi se dosta zaključiti o sposobnosti pamćenja prosječnih američkih tinejdžera, kojima je ovaj film namijenjen. Jedini klasik među parodiranim filmovima je četvrt stoljeca star Egzorcist (a ni on se tu ne bi našao da kojim slučajem u američka kina prije par godina nije stiglo “specijalno izdanje”), i scena koja taj film parodira na početku je najsmiješniji i najbolji dio filma, a James Woods se iskazuje kao uspješan komičar. Na žalost, ono što dolazi nakon svega je iritantna reciklaža štoseva iz prethodnog filma, kao i prilično dosadno valjanje u svim mogućim tjelesnim izlučevinama. Netko zloban bi mogao reći kako su Wayans i družina podsvjesno priznali sto misle o vlastitom djelu.
OCJENA: 2/10
NAPOMENA: Ovo je moja recenzija originalno objavljena u Usenet grupi hr.rec.film 12. rujna 2002. Ovdje objavljena verzija sadrži sitnije korekcije.
