RETRO-RECENZIJA: Mrak mrak film (Scary Movie 2, 2001)

uloge: Anna Faris, Christopher Masterson, David Cross, Marlon Wayans,
 Shawn Wayans, Regina Hall, Stephen Elliott, Kathleen Robertson, Tim
 Curry, Tori Spelling, James Woods, Natasha Lyonne, Veronica
 Cartwright
 glazba: Mark McGrath
 scenarij: Marlon Wayans, Alyson Fouse, Greg Garbitanski, Dave Polsky,
 Michael Anthony Snowden & Craig Wayans
 režija: Keenen Ivory Wayans
 proizvodnja: Miramax/Dimension Films, SAD, 2001.
 distribucija: UCD
 trajanje: 83'

Za svakog hrvatskog filmofila horor-parodija Mrak film je manje parodija, a više horor, i to zahvaljujući činjenici da je prije dvije godine postao najgledanijim filmom u našim kinima i tako nagovijestio ono što će poslije potvrditi popis stanovništva i “Po ure torture”. Naravno, s obzirom da je dovoljno novca zaradio i u SAD, stigao je ekspresni nastavak, u kome su poznatom autoru parodija Keenenu Ivoryju Wayansu (Sad si gotov, gnjido, Ne budi zao dok piješ sok u predgrađu) ponovno scenarističku, producentsku i glumačku pomoć pruzili mnogobrojni pripadnici njegove rodbine. Wayans je također ponovno okupio glumačku ekipu iz Mrak filma, neopterećen time da je većina njihovih likova bila likvidirana. Bez obzira na komičarski talent klana Wayans, rezultat svega je bilo relativno lako predvidjeti. Zaplet, kojeg je na brzinu sklepao scenaristički odbor, trebao je parodirati horore s nadnaravnom tematikom kao sto su Progonjeni i Kuća straha, ali će gledatelj vrlo brzo vidjeti kako su štosevi uglavnom usmjereni na gotovo sve iole popularnije tinejdžerske filmove i akcijade koji su u američka kina stigli između ljeta 2000. i 2001. godine, a našlo se mjesta i za popularne TV-emisije (od kojih će domaćim gledateljima nešto značiti samo Opstanak). S obzirom da nijedan od tih naslova nije stariji od godinu dana, moglo bi se dosta zaključiti o sposobnosti pamćenja prosječnih američkih tinejdžera, kojima je ovaj film namijenjen. Jedini klasik među parodiranim filmovima je četvrt stoljeca star Egzorcist (a ni on se tu ne bi našao da kojim slučajem u američka kina prije par godina nije stiglo “specijalno izdanje”), i scena koja taj film parodira na početku je najsmiješniji i najbolji dio filma, a James Woods se iskazuje kao uspješan komičar. Na žalost, ono što dolazi nakon svega je iritantna reciklaža štoseva iz prethodnog filma, kao i prilično dosadno valjanje u svim mogućim tjelesnim izlučevinama. Netko zloban bi mogao reći kako su Wayans i družina podsvjesno priznali sto misle o vlastitom djelu.

OCJENA: 2/10

NAPOMENA: Ovo je moja recenzija originalno objavljena u Usenet grupi hr.rec.film 12. rujna 2002. Ovdje objavljena verzija sadrži sitnije korekcije.

RETRO-RECENZIJA: Dungeons & Dragons (2000)

uloge: Justin Whalin, Marlon Wayans, Zoe McLellan, Thora Birch, Jeremy
 Irons, Bruce Payne, Lee Arenberg, Kristen Wilson, Richard O'Brien, Tom Baker
 glazba: Justin Caine Burnett
 scenarij: Topper Lilien & Carroll Cartwright
 režija: Courtney Solomon
 proizvodnja: MDP/New Line/Stillking, SAD/Češka, 2000.
 distribucija: Discovery
 trajanje: 107'

Bezidejnost današnjeg Hollywooda dolazi do točke u kojoj će veliki studiji nakon negdašnjih velikih hitova, opskurnih TV-serija, kompjuterskih igara i albuma sa samoljepljivima sličicama inspiraciju za buduće velike projekte pronalaziti u jelovnicima losanđeleskih restorana. No, do tog trenutka će poslužiti i RPG-ovi – kulturni fenomen koji je tu već skoro četvrt stoljeća, ali je zbog svojeg prevelikog naglaska na intelektualne sposobnosti ipak ostao van matice svjetske popularne kulture. Od RPG-a je, dakako, najpopularnija Dungeons & Dragons, igra na temelju koje je u posljednjih trideset godina stvoren ne samo cijeli jedan fiktivni univerzum (odnosno više njih), nego i poslovni imperij sa stotinama knjiga, romana, stripova, kompjuterskih igara te milijunima zagriženih fanova. Ta igra (svojevremeno optuživana za promicanje satanizma, odnosno homicidalnih nagona i raznih oblika psihopatologije) je među svojim fanovima imala i mladog Courtneya Solomona koji je 1990. godine, u dobi od 19 godina, za sitnu lovu otkupio filmska prava i slijedeće desetljeće lekao da mu se smiluje neki veliki producent i omogući mu da ostvari svoj veliki san te Dungeons & Dragons prenese na veliko platno. Tvrtci New Line Cinema je film s fantasy tematikom i tako brojnom fanovskom bazom dobro došao kao generalna proba za Gospodara prstenova. Iza projekta je stajao Joel Silver, ali Solomon nije imao sve želje ispunjene . S jedva 36 mil. US$ budžeta Dungeons & Dragons su bili jedni od jeftinijih holivudskih megaprojekata, ali ga ni to nije spasilo od komercijalnog kraha na američkim kino-blagajnama.

Radnja filma se dogadja u fantasy svijetu Ismerskog imperija, na čije prijestolje je upravo stupila mlada carica Savina (Birch), koja nastoji reformirati Imperij i izjednačiti obične građane s povlaštenim Magima. Nepovjerenje potonjih koristi zli Mag Profion (Irons) kako bi zavladao umjesto nje, a najveća prepreka u tome je Savinino žezlo s kojim ona može upravljati zlatnim zmajevima. Da bi spriječila Profionove namjere, Savina se mora dočepati Savrilleinog štapa kojim se dozivaju još moćniji crveni zmajevi. U predvečerje građanskog rata i sveopće destrukcije će potraga za Savrilleinim štapom postati pustolovinom u kojoj će svoje snage i umijeća udruziti lopovi Ridley (Whalin) i Snails (Wayans), čarobnjacka pripravnica Marina (McLellan), borbeni patuljak Elwood (Arenberg) i vilenjakinja Norda (Wilson).

Dungeons & Dragons je projekt u kojeg je režiser Courtney Solomon očigledno uložio dosta ljubavi, ali ne i dovoljno mudrosti da shvati da bi režiju ipak trebalo povjeriti nekome tko možda i nije tako upućen u D&D svijet, ali zato ima više režiserskog iskustva. Najveća Solomonova greska je u tome što nije znao prepoznati dobar scenarij, jer ovo što su mu uvalili Lilien i Cartwright je hrpa klišeja, papirnatih stereotipova i očajnih replika. No, najužasnije od svega jest casting – nezainteresiranost Thore Birch (Vrtlog života) bi se još i mogla oprostiti, ali za sadističko iživljavanje nad gledateljima, koje je priredio Jeremy Irons preglumljujući svoj lik, jednostavno nema opravdanja. S druge strane, simpatična Zoe McLellan i Justin Whalin (angažiran zbog svojeg D&D iskustva u stvarnom životu) su relativno dobro obavili posao, a Marlon Wayans (Mrak film) popravlja dojam kao “comic relief”. U nedostatku budžeta za kompjuterski generirane fantasy pejzaže i interijere Solomon se relativno dobro koristi živopisnim češkim lokacijama, a tamo gdje su korišteni, CGI efekti su relativno dobri. Zbog svega toga Dungeons & Dragons ipak zaslužuju prolaznu ocjenu, ali ništa vise od toga, jer u svojoj suštini ipak predstavljaju promašaj – D&D geekovi će ga ionako smatrati izdajom, a obična raja će imati problema shvatiti zašto bi netko zbog ovakvih likova i priča noći provodio s hrpama papira, figurica i kockama.

OCJENA: 3/10

NAPOMENA: Ovo je moja recenzija originalno objavljena u Usenet grupi hr.rec.film 13. srpnja 2002. Ovdje objavljena verzija sadrži sitnije korekcije.

 

RETRO-RECENZIJA: Mrak film (Scary Movie, 2000)

uloge: Anna Faris, Shannon Elizabeth, Cheri Oteri, Dave
 Sheridan, Marlon Wayans, Shawn Wayans, Regina Hall, Kurt
 Fuller, Carmen Electra
 glazba: David Kitay
 scenarij: Shawn Wayans, Marlon Wayans, Buddy Johnson, Phil
 Beauman, Jason Friedberg & Aron Seltzer
 režija: Keenen Ivory Wayans
 proizvodnja: Miramax/Dimension Films, SAD, 2000.
 distribucija: UCD
 trajanje: 88 '

Činjenica da je Mrak film bio najgledaniji prošlogodisnji film u hrvatskim kinima (i tako potukao mnogo “jače” konkurente iz holivudske prve lige) će svakako mnoge hrvatske sociologe natjerati da pišu traktate kako o uspješnoj reklamnoj kampanji UCD-a, tako i o tome kako se naglo srozala kulturna razina hrvatske publike. Naime, Mrak film predstavlja manifestaciju svega onoga što je najgore u današnjem Hollywoodu – nedostatka bilo kakve originalnosti. Zamišljen kao parodija Vriska, Cravenove horor-komedije koja je sama parodirala horore 80-tih godina, Mrak film bi vjerojatno zavrsio kao potpuna katastrofa da producenti nisu angažirali braću Wayans, crne komičare koji su se u prošlosti istakli sličnim projektima (Sad si gotov gnjido). Braca Wayans, koji se zajedno s mladom, relativno nepoznatom ali i darovitom ekipom (među kojima se istice debitantica Anna Faris) pojavljuju u filmu, su gledatelje zasuli rafalom gegova od kojih mnogi koriste farrellyjevski zahodski humor i krše sva holivudska pravila političke korektnosti. Sve to funkcionira na početku, ali kao u sličnim projektima, originalnost se brzo potroši i Mrak film pred kraj postaje prilično dosadan, iako su ga Wayansovi skratili na nekih 90-tak minuta. Zbog toga će Mrak film buduće generacije gledati prije kao kulturni fenomen nego za zabavu.

OCJENA: 3/10

NAPOMENA: Ovo je moja recenzija originalno objavljena u Usenet grupi hr.rec.film 8. travnja 2002. Ovdje objavljena verzija sadrži sitnije korekcije.