Oznaka: Natasha Lyonne

RETRO-RECENZIJA: Mrak mrak film (Scary Movie 2, 2001)

~ Dragan Antulov ~ Leave a comment 
uloge: Anna Faris, Christopher Masterson, David Cross, Marlon Wayans,
 Shawn Wayans, Regina Hall, Stephen Elliott, Kathleen Robertson, Tim
 Curry, Tori Spelling, James Woods, Natasha Lyonne, Veronica
 Cartwright
 glazba: Mark McGrath
 scenarij: Marlon Wayans, Alyson Fouse, Greg Garbitanski, Dave Polsky,
 Michael Anthony Snowden & Craig Wayans
 režija: Keenen Ivory Wayans
 proizvodnja: Miramax/Dimension Films, SAD, 2001.
 distribucija: UCD
 trajanje: 83'

Za svakog hrvatskog filmofila horor-parodija Mrak film je manje parodija, a više horor, i to zahvaljujući činjenici da je prije dvije godine postao najgledanijim filmom u našim kinima i tako nagovijestio ono što će poslije potvrditi popis stanovništva i “Po ure torture”. Naravno, s obzirom da je dovoljno novca zaradio i u SAD, stigao je ekspresni nastavak, u kome su poznatom autoru parodija Keenenu Ivoryju Wayansu (Sad si gotov, gnjido, Ne budi zao dok piješ sok u predgrađu) ponovno scenarističku, producentsku i glumačku pomoć pruzili mnogobrojni pripadnici njegove rodbine. Wayans je također ponovno okupio glumačku ekipu iz Mrak filma, neopterećen time da je većina njihovih likova bila likvidirana. Bez obzira na komičarski talent klana Wayans, rezultat svega je bilo relativno lako predvidjeti. Zaplet, kojeg je na brzinu sklepao scenaristički odbor, trebao je parodirati horore s nadnaravnom tematikom kao sto su Progonjeni i Kuća straha, ali će gledatelj vrlo brzo vidjeti kako su štosevi uglavnom usmjereni na gotovo sve iole popularnije tinejdžerske filmove i akcijade koji su u američka kina stigli između ljeta 2000. i 2001. godine, a našlo se mjesta i za popularne TV-emisije (od kojih će domaćim gledateljima nešto značiti samo Opstanak). S obzirom da nijedan od tih naslova nije stariji od godinu dana, moglo bi se dosta zaključiti o sposobnosti pamćenja prosječnih američkih tinejdžera, kojima je ovaj film namijenjen. Jedini klasik među parodiranim filmovima je četvrt stoljeca star Egzorcist (a ni on se tu ne bi našao da kojim slučajem u američka kina prije par godina nije stiglo “specijalno izdanje”), i scena koja taj film parodira na početku je najsmiješniji i najbolji dio filma, a James Woods se iskazuje kao uspješan komičar. Na žalost, ono što dolazi nakon svega je iritantna reciklaža štoseva iz prethodnog filma, kao i prilično dosadno valjanje u svim mogućim tjelesnim izlučevinama. Netko zloban bi mogao reći kako su Wayans i družina podsvjesno priznali sto misle o vlastitom djelu.

OCJENA: 2/10

NAPOMENA: Ovo je moja recenzija originalno objavljena u Usenet grupi hr.rec.film 12. rujna 2002. Ovdje objavljena verzija sadrži sitnije korekcije.

RETRO-RECENZIJA: Američka pita 2 (American Pie 2, 2001)

~ Dragan Antulov ~ Leave a comment 
uloge: Jason Biggs, Shannon Elizabeth, Alyson Hannigan, Chris Klein,
 Natasha Lyonne, Thomas Ian Nicholas, Tara Reid, Sean William Scott,
 Mena Suvari, Eddie Kaye Thomas, Eugene Levy, Chris Owen, Denise Faye,
 Lisa Arturo
 scenografija: Richard Toyon
 kostimografija: Alexandra Welker
 fotografija: Mark Irwin
 montaža: Larry H. Madaras & Stuart H. Pappe
 glazba: David Nessim Lawrence
 scenarij: Adam Herz (sinopsis: Adam Herz & David H. Steinberg)
 režija: James B. Rogers
 proizvodnja: Universal, SAD, 2001.
 distribucija: Blitz
 trajanje: 104'

Kada je prije tri godine Američka pita, unatoc zgrazanju americkog kriticarskog establishmenta na celu s Rogerom Ebertom, požnjela veliki uspjeh na američkim kino- blagajnama, postalo je jasno da je Hollywood upravo reinkarnirao još jedan od svojih trendova iz 80-tih godina – tinedjžerske seksi-komedije. Također je bilo više nego jasno da će, slično kao i u slučaju Vriska, uspjeh originala sa sobom povući i ekspresni nastavak. Američka pita je tako za dvije godine dobila svoju novu inkarnaciju, koja je napravila više nego pristojan novac u prilično razočaravajućem američkom filmskom ljetu 2001. Nakon nekoliko mjeseci film se našao u hrvatskim kinima.

Radnja Američke pite 2 se događa godinu dana nakon događaja opisanih u prethodnom filmu. Naši junaci su sada završili prvu godinu koledža, ali to ne znači da su lišeni problema koje su trebali riješiti gubitkom nevinosti. Još uvijek su opsjednuti seksom, a to je pogotovo slučaj s Jimom (Biggs), koji nema povjerenja u vlastite ljubavničke sposobnosti, a također je opsjednut Nadiom (Elizabeth), prelijepom stranom studenticom koja je svojevremeno izazvala skandal na Internetu. Kada Nadia najavi da će ga doći posjetiti preko ljetnih praznika, Jim se skroz uspaniči i traži savjet svoje prijateljice – flautistice Michelle (Hannygan). Jimovi prijatelji također imaju svoje probleme – Oza (Klein) muči to što mu je djevojka Heather (Suvari) na drugom kraju svijeta; Kevin (Nicholas) nikako ne može preboljeti “prijateljski” rastanak s djevojkom Vicki (Reid), a Paul (Thomas) trenira tantrički seks kako bi se riješio opsjednutosti s majkom svog vršnjaka i prijatelja Stiflera (Scott). Svi oni, ma kako patetični bili, još uvijek izgledaju normalni u usporedbi sa Stiflerom koji će zajedno s njima provesti ljetne praznike na jezeru Michigan.

Svi oni koji očekuju neku posebnu originalnost u Američkoj piti 2 bit će razočarani. Bit će razočarani i oni koji su se nadali da će gegovi biti nešto profinjeniji od farellyjevskog zahodskog humora koji je obilježio prvi film. Ono što je i prednost i mana ovog filma jest to što gledatelji koji su vidjeli Američku pitu točno znaju što ih ovdje čeka, a to uključuje i likove iz originala. Svaki od njih će se pojaviti u ovom filmu, makar se njihovo prisustvo svodilo na par scena. Jedini dašak inovativnosti u Herzovom scenariju predstavlja to što je nekim od tih likova dan malo veći prostor, a to se prije svega odnosi na Stiflera, koji to ima zahvaliti tome sto je glumac Sean William Scott (Čovječe, gdje mi je auto?) naglo stekao popularnost u proteklih par godina. No, iako film nije previše originalan, još uvijek je dovoljno zabavan da nam prikuje pažnju za nekih sat i pol vremena, a usprkos niskoj razini humora, Herz još uvijek pokazuje simpatije prema glavnim junacima, dajući ovoj komedijici humanističku dimenziju koja je nedostajala njenim uzorima iz 80-tih godina. Zbog svega ovog, Američka pita 2 je zabavni filmić koji se isplati pogledati, iako samo jednom.

OCJENA: 5/10

NAPOMENA: Ovo je moja recenzija originalno objavljena u Usenet grupi hr.rec.film 22. siječnja 2002. Ovdje objavljena verzija sadrži sitnije korekcije.