RETRO-RECENZIJA: Zaplešimo zajedno (Save the Last Dance, 2001)

uloge: Julia Stiles, Sean Patrick Thomas, Kerry Washington, Fredro Starr,
 Terry Kinney, Bianca Lawson, Vince Green, Garland Whitt
 glazba: Mark Isham
 scenarij: Duane Adler & Cheryl Edwards
 režija: Thomas Carter
 proizvodnja: Paramount/MTV, SAD, 2001.
 distribucija: VTI
 trajanje: 112'

Bob Dylan je bio u pravu – vremena se zbilja mijenjaju. Još prije desetak godina bi film poput Zaplešimo zajedno bio kontroverzan, s obzirom da je osnov zapleta noćna mora tipičnog američkog rasista – romansa između mlade bjelkinje i mladog crnca. No, sada je MTV ovaj zaplet iskoristio isključivo zato da film proda sto je moguće široj publici, garnirajući ga plesom i kulerskom hip-hop mjuzom. Kao što se to može ocekivati, radnja je prilično predvidljiva. Glavna junakinja filma, Sara Johnson (Stiles), je bijela tinejdžerka koja nakon smrti majke mora napustiti snove o baletu i preseliti se kod oca Roya (Kinney), jazz- glazbenika koji zivi u crnačkoj četvrti Chicaga. U školi ce ne samo upoznati čovjeka svog života u mladom crncu Dereku Reynoldsu (Thomas) nego i hip-hop glazbene stilove koji ce joj dati inspiraciju da ponovno počne vježbati balet i prijavi se za elitnu baletnu školu Julliard… Iako se scenarij ne udaljava od formule i klišeja (uključujući obvezni lik Malakaia kao Derekovog najboljeg prijatelja koji ga nastoji skrenuti s pravog puta i zadržati u “gangsta” okružju), tu i tamo se nađe trenutak za pokoji inteligentni komentar o stanju međurasnih odnosa u suvremenoj Americi. Ni likovi nisu jednodimenzionalni, pa je stoga humanistički ugođaj filma daleko opipljiviji. Naravno, šarmantna i darovita Julia Stiles (koja je svojom anoreksičnom figurom prilično uvjerljiva kao balerina) će se pobrinuti za kvalitenu glumu, isto kao i njen partner Thomas. I tumači sporednih uloga su dobro obavili posao, sto ne iznenađuje, s obzirom da je crni režiser Carter svoju filmsku karijeru započeo ispred kamere i zna kako raditi sa svojim bivšim kolegama. Na kraju, Zaplešimo zajedno možemo preporučiti zbog jedne prilično prozaične činjenice – nijedan film u kojem Julia Stiles demonstrira svoje borilačke vješine (da, ima i takvih scena) ne može biti sasvim loš.

OCJENA: 5/10

NAPOMENA: Ovo je moja recenzija originalno objavljena u Usenet grupi hr.rec.film 9. travnja 2002. Ovdje objavljena verzija sadrži sitnije korekcije.