RETRO-RECENZIJA: Zanesena mladost (Crazy/Beautiful, 2001)

uloge: Kirsten Dunst, Jay Hernandez, Bruce Davison, Herman Osorio,
Miguel Castro, Tommy De La Cruz, Rolando Molina, Soledad St. Hilaire,
Lucinda Jenney, Tarinda Manning
glazba: Paul Haslinger
scenarij:  Phil Hay & Matt Manfredi
režija: John Stockwell
proizvodnja: Touchstone, SAD, 2001.
distribucija: Continental
trajanje: 95′

Zanesena mladost predstavlja nešto što je prilično rijetko u današnjem Hollywoodu – tinejdžerski film koji nije komedija ili horor, nego se svojom temom bavi s mrtvačkom ozbiljnošću. U ovom slučaju je to međurasna i međuklasna tinejdžerska romansa, nešto sto će privući pažnju čak i u današnjoj “multi-kulti” “politički korektnoj” Americi. Glavna protagonistica, Nicole Oakley (Dunst) je 17-godišnja kći uglednog, bogatog i utjecajnog kongresmena Toma Oakleya (Davison). Njen vršnjak Carlos Nunez (Hernandez) živi u sirotinjskoj i u kriminalu ogrezloj hispanoameričkoj četvrti Los Angelesa. Stjecajem okolnosti njih dvoje pohađaju istu srednju školu i među njima se javlja žestoka ljubav. No, klasne i rasne razlike nisu tolika zapreka njihovoj sreći koliko različiti karakteri – Nicole ima ozbiljnih psiholoških problema koji se manifestiraju u alkoholizmu, drogi, neodgovornom seksu i ostalim oblicima društvene patologije. Carlos, nasuprot tome, sanjari o tome da postane pilot na mornaričkoj akademiji, pa za razliku od svojih “homeya” noći provodi nad knjigom i čini sve da bi izbjegao loše ocjene ili, ne daj bože, policijski dosje.

Zanesena mladost izgleda kao remek-djelo u usporedbi s prosječnim holivudskim ispljuvcima namijenjenim “MTV-generaciji”. Režiser John Stockwell je očigledno naizgled rutinerski zaplet shvatio kao priliku da napravi nešto drukčije, i rezultati njegovih napora se odmah vide u fotografiji Shanea Hurlbuta koja svojim hladnim i za Los Angeles atipičnim tonovima sugerira mnogo mračniji i ozbiljniji ugođaj. Scenarij Haya i Manfredija također izbjegava neke uobičajene klišeje ovakvih melodrama. No, najveća vrijednost filma jest gluma, za što je lijep primjer Bruce Davison u atipičnoj, ali dirljivoj ulozi dobronamjernog kongresmena. Još bolji primjer za to se može naći u maestralnom nastupu Kirsten Dunst koja je očito uživala u prilici da tumači nesto drugo od simpatične curice iz susjedstva te nije ustručavala pred kamere stati neočešljana, neoprana i bez ikakve šminke. Na žalost, ako se ovaj film bude po nečem pamtio, pamtit će se po tome što Dunst nije, a ne po onome što jest pokazala. Originalna verzija filma je trajala više od dva sata, ali su nakon pet intervencija od strane MPAA i “Disneya” iz njega izbačene sve scene eksplicitnog konzumiranja droge, alkohola i, last but not least, Kirsten Dunst neopterećene ikakvim tekstilnim proizvodima. Iako se Stockwell na montažnom stolu trudio spasiti svoj za jednu trećinu okljaštreni film (te iako Dunst cijeli film ne nosi grudnjak ispod majice), ipak se da primijetiti kako ovome filmu mnogo toga nedostaje. Dojam dodatno kvari melodramatična i uobičajeno predvidljiva završnica, ali Zanesena mladost je usprkos tome prilično zanimljivo ostvarenje koje, poput Zaplešimo zajedno, vraća vjeru u sposobnost Hollywooda da proizvodi suvisle teen filmove.

OCJENA: 6/10

NAPOMENA: Ovo je moja recenzija originalno objavljena u Usenet grupi hr.rec.film 23. svibnja 2002. Ovdje objavljena verzija sadrži sitnije korekcije.

 

 

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s