RETRO-RECENZIJA: Dracula 2000 (2000)

uloge: Jonny Lee Miller, Justine Waddell, Gerard Butler, Danny Masterson,
 Jeri Ryan, Colleen Fitzpatrick, Jennifer Esposito, Lochlyn Munro, Sean
 Patrick Thomas, Omar Epps, Christopher Plummer
 glazba: Marco Beltrami & Jeff Hanneman
 scenarij: Joel Soisson (sinopsis: Patrick Lussier)
 rezija: Patrick Lussier
 proizvodnja: Dimension Films/Miramax, SAD, 2000.
 distribucija: UCD
 trajanje: 99'

Gangsterski filmovi 30-tih godina su tvrdili da se zločin ne isplati, a u to će se uvjeriti skupina kriminalaca koja provali u sef u vlasništvu ekscentričnog londonskog trgovca antikviteta Abrahama Van Helsinga (Plummer). Naime, tamo ih umjesto skrivenog blaga čeka nitko drugi do Vlad Tepes alias grof Drakula (Butler), vampir kojega svojim aktivnostima uspiju probuditi iz stoljetnog sna i kojemu će poslužiti kao prvi obrok na putu za New Orleans. Tamo se, naime, nalazi Helsingova kći Mary (Waddell) koja, stjecajem okolnosti, u sebi ima nešto Drakuline krvi i zbog toga počinje privlaciti zloglasnog grofa. Naravno, Van Helsing i njegov pomoćnik Simon Shepard (Miller) će se zaputiti u New Orleans ne bi li ga zaustavili. Iz gore navedenog se da zaključiti kako Draculu 2000 ne resi previše originalni zaplet, a pokušaj scenarista Soissona da legendu o Draculi osvježi novozavjetnim motivima također nije previše uspjesan. Film je maksimalno predvidljiv, a Gerard Butler u glavnoj ulozi više nalikuje manekenu nego oličenju zla. S druge strane, fotografija i glazba su u redu, a i akcijske scene su uredno režirane, sto je zasluga Patricka Lussiera, koji je zanat ispekao montirajući filmove iz serije Vrisak. Naravno, tu je i nešto erotike (i to prilično velikoj količini za današnje standarde horora), ali Jeri Ryan, na žalost muškog dijela publike, ipak nije među onim glumicama koje su odlučile u potpunosti pokazati svoje atribute.

OCJENA: 4/10

NAPOMENA: Ovo je moja recenzija originalno objavljena u Usenet grupi hr.rec.film 11. travnja 2002. Ovdje objavljena verzija sadrži sitnije korekcije.

RETRO-RECENZIJA: Zaplešimo zajedno (Save the Last Dance, 2001)

uloge: Julia Stiles, Sean Patrick Thomas, Kerry Washington, Fredro Starr,
 Terry Kinney, Bianca Lawson, Vince Green, Garland Whitt
 glazba: Mark Isham
 scenarij: Duane Adler & Cheryl Edwards
 režija: Thomas Carter
 proizvodnja: Paramount/MTV, SAD, 2001.
 distribucija: VTI
 trajanje: 112'

Bob Dylan je bio u pravu – vremena se zbilja mijenjaju. Još prije desetak godina bi film poput Zaplešimo zajedno bio kontroverzan, s obzirom da je osnov zapleta noćna mora tipičnog američkog rasista – romansa između mlade bjelkinje i mladog crnca. No, sada je MTV ovaj zaplet iskoristio isključivo zato da film proda sto je moguće široj publici, garnirajući ga plesom i kulerskom hip-hop mjuzom. Kao što se to može ocekivati, radnja je prilično predvidljiva. Glavna junakinja filma, Sara Johnson (Stiles), je bijela tinejdžerka koja nakon smrti majke mora napustiti snove o baletu i preseliti se kod oca Roya (Kinney), jazz- glazbenika koji zivi u crnačkoj četvrti Chicaga. U školi ce ne samo upoznati čovjeka svog života u mladom crncu Dereku Reynoldsu (Thomas) nego i hip-hop glazbene stilove koji ce joj dati inspiraciju da ponovno počne vježbati balet i prijavi se za elitnu baletnu školu Julliard… Iako se scenarij ne udaljava od formule i klišeja (uključujući obvezni lik Malakaia kao Derekovog najboljeg prijatelja koji ga nastoji skrenuti s pravog puta i zadržati u “gangsta” okružju), tu i tamo se nađe trenutak za pokoji inteligentni komentar o stanju međurasnih odnosa u suvremenoj Americi. Ni likovi nisu jednodimenzionalni, pa je stoga humanistički ugođaj filma daleko opipljiviji. Naravno, šarmantna i darovita Julia Stiles (koja je svojom anoreksičnom figurom prilično uvjerljiva kao balerina) će se pobrinuti za kvalitenu glumu, isto kao i njen partner Thomas. I tumači sporednih uloga su dobro obavili posao, sto ne iznenađuje, s obzirom da je crni režiser Carter svoju filmsku karijeru započeo ispred kamere i zna kako raditi sa svojim bivšim kolegama. Na kraju, Zaplešimo zajedno možemo preporučiti zbog jedne prilično prozaične činjenice – nijedan film u kojem Julia Stiles demonstrira svoje borilačke vješine (da, ima i takvih scena) ne može biti sasvim loš.

OCJENA: 5/10

NAPOMENA: Ovo je moja recenzija originalno objavljena u Usenet grupi hr.rec.film 9. travnja 2002. Ovdje objavljena verzija sadrži sitnije korekcije.