Stara poslovica, koja se pogrešno pripisuje Churchillu, navodi kako svatko tko nije radikal prije dvadesete godine nema srca, a svatko tko nije konzervativac iza četrdesete nema mozga. Ta poslovica nikada ne bi zaživjela da u sebi ne krije barem zrnce istine koje ne može promaknuti svakome tko promatra ljudska društva – u svima njima su stariji ljudi po defaultu konzervativniji od mlađih.

Zašto je tako? Tipični lijevi liberal će to nastojati objasniti odumiranjem stanica mozga, odnosno gubitkom intelektualnih sposobnosti da se prepoznaju “napredne” stvari. Međutim, mnogo jednostavnije rješenje, a koje sugerira najnovije istraživanje se nalazi u tome da su stariji ljudi konzervativni zato što su po pri prirodi zadovoljni onime što imaju, odnosno da su općenito sretniji i zadovoljniji što su stariji.

Ovakva teza – prema kojoj s godinama umjesto bolesti i nemoći dolaze sreća i zadovoljstvo – proturječi svemu što nas je u posljednjih par desetljeća nastojala uvjeriti mladošću opsjednuta zapadna kultura. Za vjerovati je da će trebati malo vremena da se ovako heretička teza prihvati. A tada će za one kojih se ta teza tiče ionako biti svejedno, s obzirom da će biti sretni ovako ili onako.