uloge: Joe Mantegna, Joe Pantoliano, Kevin Pollak, Jeniffer Tilly, Richard Foronjy, Rob La Belle, Alex Diakun, Seymour Cassell, Vincent Berry glazba: Anthony Marinelli scenarij: Mark Malone režija: Mark Malone proizvodnja: Pioneer North America, SAD, 1998. distribucija: Discovery trajanje: 90'
Na svoj pedeseti rođendan Angelo “Ange” Martinelli (Mantegna) radi ono što je radio skoro cijeli život – skuplja “reket” za “obitelj” svog oca, ostarjelog i za krevet vezanog njujorškog mafijaša Popa Martinellija (Cassell). Angelo već duže vremena osjeća egzistencijalnu krizu koja će eskalirati u trenutku kada eskalira sukob sa suparničkom mafijaškom obitelji. Nakon napada na jedno od njegovih skladišta u kojem je stradao mladi “vojnik”, Pop naređuje da se u znak odmazde otme i likvidira sin suparničkog bosa. Angelo skuplja svoj tim i kao pojačanje iz psihijatrijske bolnice dovodi profesionalnog ubojicu Charlieja Flynna (Pantoliano). Kada Angelo krene u akciju, sa užasom ce ustanoviti da je meta akcije devetogodišnji dječak. Angelo postaje uvjeren kako mu je otac izgubio dodir sa stvarnošću i odlučuje mu otkazati poslušnost.
Ime Joea Mantegne, kao i cijeli niz uglednih karakternih glumaca kao sto su Joe Pantoliano ili Kevin Pollak trebali bi garantirati u najmanju ruku zanimljiv uradak na temu mafije. Problem je u tome sto je filmova koji tretiraju taj fenomen – bilo na ozbiljan, bilo na opušten nacin – previše da bi glumačka ekipa sama po sebi Mafijaše iz susjedstva izvukla iznad prosjeka. Da stvar bude gora, scenarist i režiser Mark Malone nikako ne može odlučiti da li snima komediju ili dramu. Rezultat te neodlučnosti jesu neuvjerljivi likovi i situacije koje su previše bedaste i bizarne da bi ih itko shvatio ozbiljno, a, s druge strane, previše mračne i neduhovite da bi ih gledatelj mogao smatrati zabavnima. Svemu tome treba dodati Maloneove traljave pokušaje da svom glavnom liku da nekakvu “dubinu” preko posve nepotrebnih flashbackova i podzapleta s ljubavnicom koju tumači prilicno nezainteresirana Jeniffer Tilly. Kada se svemu doda nizak budžet, Mafijaši iz susjedstva izgledaju kao ispodprosječan TV-filmić na kojeg se uistinu ne isplati trošiti vrijeme. Uostalom, David Chase je sa Obitelji Soprano sličan posao obavio daleko bolje.
OCJENA: 2/10
NAPOMENA: Ovo je moja recenzija originalno objavljena u Usenet grupi hr.rec.film 17. siječnja 2002. Ovdje objavljena verzija sadrži sitnije korekcije.
