uloge: Christopher Lambert, Adrian Paul, Bruce Payne, Lisa Barbuscia,
Donnie Yen, Ian Paul Cassidy, Peter Wingfield, Damon Dash, Beatie
Edney, Douglas Aarniokoski, Jim Byrnes, Adam Copeland, Sheila Gish
scenografija: Jonathan A. Carlson
kostimografija: Wendy Partridge & Oana Paunescu
fotografija: Jonathan A. Carlson
montaža: Chris Blunden, Rod Dean, Robert A. Ferreti, Tracy Granger,
Michael G. Knue & Donald J. Paonesa
glazba: Nick Glennie-Smith & Stephen Graziano
scenarij: Joel Soisson (sinopsis: Eric Berndt, Gillian Horvath &
William N. Panzer) (po motivima Gregoryja Widena)
režija: Doug Aarniokoski
proizvodnja: Dimension Films/Mandalay, SAD, 2000.
distribucija: UCD
trajanje: 101′
“Svaki put postaje sve teže” su riječi kojima se u filmu Posljednji akcijski junak Schwarzeneggerov alter ego žali na to kako pobjeđuje i najsnažnije i najopakije negativce samo zato da bi se u novom nastavku morao suočiti s još snažnijima i opakijima. Ovakvu sizifovsku frustraciju dijeli i Connor MacLeod (Lambert), škotski gorstak koji je nakon gotovo pola milenija postao previše umoran od stalne borbe s drugim Besmrtnicima. Nakon što mu je tajnica i usvojena kći Rachel Ellenstein (Gish) poginula u eksploziji podmetnute bombe, Connor odlucuje objesiti mač o klin, pronaći duhovni mir u Utočištu i ostaviti njegovom besmrtnom rođaku i štićeniku Duncanu (Paul) da se mlati s drugim Besmrtnicima, siječe njihove glave i tako uzima njihovu snagu kako bi dobio Nagradu. No, kada Utočište postane metom ubojica, Connor je prisiljen krenuti u posljednji boj, i to protiv svog negdašnjeg najboljeg prijatelja. Opaki Besmrtnik Jacob Kell (Payne) ima neraščišćene račune s Connorom još iz doba dok su bili smrtnici, a s vremenom je dekapitacijom stotina Besmrtnika akumulirao toliko snage da ga nitko, čak ni Connor, ne može poraziti. Connor i Duncan, čija se negdašnja ljubav Kate/Faith (Barbuscia) pridružila Kellovoj bandi zlih Besmrtnika, su prisiljeni razmišljati o nekim prilično neugodnim alternativama kako bi spriječili Kella da ih porazi i tako sebi osigura nagradu.
Nazvati Highlander: Završnu igru nastavkom možda i nije najtočnije, s obzirom da zaplet ovog filma, kao i prethodni uradak iz Highlander sage (Highlander III iz 1994), elegantno zaobilazi neke kljucne točke zapleta i raspleta originalnog Highlandera iz 1986. godine. Scenarij se daleko više oslanja na TV-seriju, što ce hrvatskim gledateljima (koji su prije par godina imali priliku vidjeti samo prvu sezonu) izazvati neke probleme s praćenjem radnje. No, čak i da su malo bolje upoznati s cijelom mitologijom Highlandera, teško da će ih zadovoljiti scenaristička kaša Joela Soissona u kojoj se mnogi elementi zapleta čine nasilno umetnutima ili nedovoljno uvjerljivima. Pogotovo je to slučaj s kompliciranim odnosom između Kate/Faith i Duncanom, ubačenim vjerojatno samo zato da bi Lisa Barbuscia s malo golotinje i eksplicitne erotike ispunila eksploatacijsku formulu ovog filma. Njeni napori na tom planu, na žalost, neće sakriti nedostatak elementarnog glumačkog talenta. Nasuprot njoj, Bruce Payne, vječni (ali i vidno ostarjeli) negativac u B- filmovima, ponovno dokazuje svoju reputaciju ultrašmiranta. Adrian Paul je manje- više solidan, ali je zato prilično ugodno iznenadio Christopher Lambert, koji je kao rezignirani Besmrtnik daleko uvjerljiviji nego u ulogama konvencionalnih akcijskih junaka. S druge strane, režija Douglasa Aarniakoskija je prilično traljava, pogotovo u akcijskim scenama (gdje, na primjer, nije iskorišten talent azijske akcijske zvijezde Donnieja Yena). No, Highlander: Završna igra ipak popravlja dojam na samom kraju, kada se ispostavi da su njegovi tvorci ipak bili dosljedni te turobnu premisu zapleta doveli do njenog logičkog zaključka, učinivši ovaj film adekvatnim njegovom naslovu.
OCJENA: 4/10
NAPOMENA: Ovo je moja recenzija originalno objavljena u Usenet grupi hr.rec.film 18. prosinca 2001. Ovdje objavljena verzija sadrži sitnije korekcije.
