uloge: Christopher Lambert, Klaus Maria Brandauer, Max von Sydow, Ines Sastre, Denis Charvet, Bernard-Pierre Donnadieu, Maria Kavardjikova, Yannis Baraban, Vincent Moscato, Jean-Pierre Rives glazba: Pierre Charvet scenarij: Jacques Dorfmann, Rospo Pallenberg & Norman Spinrad (sinopsis: Anne de Leseleuc) režija: Jacques Dorfmann proizvodnja: Canal Plus/TF1/Telefilm Canada, Francuska/Kanada, 2001. distribucija: Blitz trajanje: 124'
Druidi su naslov koji je ovaj film imao na američkom trzistu, gdje je lokalni distributer vjerovao da će prosječni gledatelj – tinejdžer – ovo zamijeniti za nekakav “cool” new agerski horor. Evropska publika, barem ona koja je čitala stripove o “Asterixu”, s druge strane, prepoznat će i originalni naslov, te mjesto i vrijeme radnje. 60. godine pr.n.e. Galija, zemlja ponosnih ratnika koji su svojevremeno bili spalili i opljačkali Rim sada se našla između čekića i nakovnja – sa sjevera i istoka joj prijete divlji Germani, a s juga njihovi stari neprijatelji Rimljani, dok su sami Gali beznadno podijeljeni na plemena i krvavo sukobljene frakcije unutar samih plemena. U jednom od takvih sukoba je poginuo i otac mladog Vercingetoriksa (Lambert), kojeg poslije druidi na čelu s Gutuartom (von Sydow) obučavaju da postane veliki vođa koji će jednog dana ujediniti sva galska plemena. No Vercingetoriksovo vrijeme će doci tek onda kada u Galiju dođe još jedan veliki čovjek – rimski političar i vojskovođa Gaj Julije Cezar (Brandauer), kojemu bi pripajanje Galije Rimskom Imperiju dobro došlo za vlastite političke ambicije. Lukavi Cezar se pri tome manje koristi vojnom silom koliko podmićivanjem i raspirivanjem sukoba među galskim plemenima. No kada Vercingetoriks podigne ustanak, ispostavit će se da se Gali ipak mogu ujediniti te dotada nepobjedivi Cezar trpi ozbiljne poraze.
Iako Druidi na prvi pogled izgledaju kao ništa drugo do francusko- kanadski pokušaj da se na brzinu zaradi koji dolar u doba opće zaluđenosti Gladijatorom, riječ je o potencijalno prilično zanimljivom filmu. Prije svega, on se bavi jednom vrlo poznatom i dokumentiranom (ali od strane filmaša gotovo netaknutoj) epizodi Starog vijeka, a njen glavni protagonist je Francuzima isto ono što Srbima car Lazar ili Hrvatima Zrinski i Frankopani. U film je očigledno uloženo dosta novaca, a bugarske lokacije, koje glume “djevičansku” Galiju su prilično dopadljive. Na žalost, režiser i koscenarist Jacques Dorfmann, koji u Francuskoj uživa reputaciju uglednog producenta, nije se baš najbolje snašao iza kamere, isto kao što ni ugledni SF-pisac Norman Spinrad nije nimalo pomogao kaotičnom scenariju u kojeg su na silu ubačeni druidi. Film je očajno montiran, a Christopheru Lambertu veličina perike neće nimalo nadoknaditi nedostatak glumačkog talenta niti karizme. Uopće, gluma je u ovom filmu prilično losa, pogotovo u slučaju Ines Sastre kao dežurne junakove romantične partnerice, a niti veteran Max von Sydow ne pokazuje nekakav poseban trud. Nasuprot tome, sada već pomalo zaboravljeni Brandauer (Mefisto) je prilično opusten, ali i efektan u ulozi Cezara, a i Marija Kavardjikova se prilično trudi u nezahvalnoj ulozi Vercingetoriksove druidske mentorice. Ono sto ovom ostvarenju daje nekakvu prolaznu ocjenu jesu posljednji segmenti filma, kada se film, za razliku od cijelog nepotrebnog podzapleta s nekakvim druidima, počinje držati povijesnih činjenica i tako kreira dramsku napetost. No, to sve ipak nije dovoljno da se Druidi preporuče ikome osim onima koji su gladni bilo kakvih, pa i nesavršenih, povijesnih spekatakala.
OCJENA: 3/10
NAPOMENA: Ovo je moja recenzija originalno objavljena u Usenet grupi hr.rec.film 28. svibnja 2002. Ovdje objavljena verzija sadrži sitnije korekcije.