Draxblog VI

Početna » Kultura » Film » RECENZIJA: Kick-Ass 2 (2013)

RECENZIJA: Kick-Ass 2 (2013)

Follow Draxblog VI on WordPress.com
kick-ass

(izvor: Ian Muttoo)

KICK-ASS 2

uloge: Aaron Taylor-Johnson, Chloe-Grace Meretz, Christopher Mintz-Plasse, Jim Carrey, John Leguizamo
scenarij: Jeff Wadlow
režija: Jeff Wadlow
proizvodnja: Universal/Marv Pictures, SAD, 2013.
trajanje: 103 '

Izreku da negativni publicitet ne postoji potvrđuju brojni primjeri iz povijesti filma. Jedan od svježijih je pružio “Kick-Ass”, ekranizacija popularnog stripa Marka Millara. Ona je 2010. kod dežurnih dušobrižnika izazvala prilično prosvjeda zbog vjernog prenošenja sadržaja vezanih uz lik Hit-Girl, odnosno scene u kojima tada 11-godišnja djevojčica Chloe-Grace Meretz psuje poput kočijaša, te uz korištenje oružja i masovno prolivanje krvi rješava problem kriminala na njujorškim ulicama. Sva ta halabuka je samo pomogla “Kick-Assu” da postane više nego solidni hit na kino-blagajnama, a od Meretz učinila zvijezdu. Millar je tako stvoreni publicitet iskoristio kako bi izdao dva strip-nastavka – “Hit-Girl” i “Kick-Ass 2” – čija zajednička ekranizacija pred publiku dolazi u obliku filma “Kick-Ass 2”. Ovaj put se za kontroverze pobrinuo glumac Jim Carrey, koji je, vjerojatno nakon uplaćenog honorara za ulogu, žestoko napao film zbog “promoviranja nasilja” i “glorificiranja vatrenog oružja”. Priča se opet ponovila – “Kick-Ass 2” je zaradio određeni novac, iako ispod očekivanja i s mnogo manje naklonosti od strane kritike.

Narator i nominalni protagonist filma je i dalje Dave Lizewski (Taylor-Young), geekovski njujorški srednjoškolac koji svake noći oblači kostim i pod imenom Kick-Ass patrolira ulicama u borbi protiv zločina. Ranije je njegova partnerica bila Hit Girl, ali ju je očeva pogibija nagnala da se, barem privremeno, okane borbe protiv kriminala i život posveti pokušajima normalnog odrastanja kroz pohađanje srednje škole . Zbog toga se Kick-Ass priključuje grupi maskiranih osvetnika i superheroja koju je okupio živopisni pukovnik Stars and Stripes (Carrey). Ta grupa ispočetka nema previše posla, ali se sve mijenja kada Chris d’Amico (Mintz-Plasse), sin mafijaša koga je Kick-Ass likvidirao u prethodnom nastavku, odluči pokrenuti krvavu osvetu kao samozvani “supernegativac”. Okupivši grupu snagatora i psihopatskih ubojica i uzevši nadimak “Motherfucker”, d’Amico kreće u lov na Stars and Stripesa i njegovu družinu, preko koje misli doći do Kick-Assa.

Matthew Vaughn, Britanac koji je režirao prethodni nastavak, u “Kick-Ass 2” se zadovoljio poslom producenta te scenarij i režiju povjerio Jeffrey Waldowu, svojem manje poznatom američkom kolegi. Kao i u prethodnom filmu, glavni problem je bio konceptualne prirode. I strip i film su zamišljeni kao eksplicitna parodija cijelog koncepta superheroja i maskiranih osvetnika, pri čemu humor, i to gotovo isključivo crni, proizlazi iz prikazivanja nimalo ugodnih (i često prilično krvavih) posljedica onoga što bi se desilo kada bi obični ljudi pod maskama pokušavali istjerivati pravdu. S druge strane, geekovska publika, kojoj je ovaj film namijenjen, zahtijeva upravo isto onakvo ultra-nasilje i crno-bijelu podjelu svijeta na dobro i zlo (sa predvidljivom završnicom) kao u ostvarenjima koje valja parodirati. U “Kick-Ass” je taj efekt sjajno postignut s pojavom Hit-Girl koja je bez problema zasjenila naslovnog junaka, i koja to ponovno čini ovdje. U drugom nastavku se, koncept, s druge strane, već pomalo doima izlizanim, te ga spašavaju tek povremeni trenuci lucidnosti – poput scene u kojoj Hit Girl s užasom shvaća da na nju neki fenomeni pop-kulture imaju isti efekt kao na njene praznoglave vršnjakinje. S druge strane, pokušaji da se u “Kick-Ass 2” ubaci nešto novo nisu uvijek uspješni, i to uglavnom zbog nedovoljno razređenih ideja. Jedan od takvih primjera je uvođenje lika maskirane osvetnice Night Bitch s kojom Kick-Ass započinje vezu, ali i prilično neukusan pokušaj da se silovanje prikaže na crnohumorni način.

“Kick Ass 2” će, možda upravo zbog tih pogrešnih skretanja izgledati na pravom putu. Njegovi tvorci su iskazali spremnost za rizik, odnosno potencijal da u eventualnom trećem nastavku pogode što su ovdje promašili. To se za “pristojne”, ali daleko skuplje “prave” superherojske filmove ne može reći.

OCJENA:5/10


1 komentar

  1. […] – 1/16/14] | Dragan Antulov @ Draxblog VI […]

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

Kategorije

Arhive

Postovi na Twitteru

Kalendar

Studeni 2013
P U S Č P S N
« lis.   pro. »
 123
45678910
11121314151617
18192021222324
252627282930  
%d bloggers like this: