Nezgodna obljetnica – Libija 2011. i Irak 1991.

Historia est magistra vitae, govorili su stari Latini. Odnosno, “naški” rečeno, povijest je učiteljica života. Tu je rečenicu, s druge strane, teško shvatiti ozbiljno ako se ne dođe u paketu sa “repetitio est mater studiorum” ili “ponavljanje je majka znanja”. Naime, ako netko doista izvlači pouke iz povijesti, u tome rijetko uspijeva iz prvog pokušaja, pa je to jedan od razloga zašto se ona zna ponavljati.

Jedan od bizarnijih oblika tog fenomena bi mogli biti i najnoviji “prosvjedi” u Libiji koji, kako stvari stoje, sve manje sliče na nekakav narodni ustanak ili revoluciju, a sve više tonu u nešto čemu je sve teže poricati karakter građanskog rata. “Krvoločni pomahnitali diktator”, čije je svrgavanje bilo “pitanje dana”, i kome su se odbrojavali “posljednji trzaji”, nekako je uspio pokrenuti nekakvu protuofenzivu i proširiti teritoriju pod svojom kontrolom. I sve to u trenutku kada SAD, NATO i zapadne sile, bez obzira na neskrivene antipatije prema Gadafiju ne pokazuju preveliki entuzijazam da ih pretoče u nekakvu konkretnu akciju.

A možda je stvar u tome da se libijska demokratska revolucija nekako previše nezgodno poklopila s 20. obljetnicom ustanka koji su irački šijiti i Kurdi, nastojeći se okoristiti uništenjem iračke vojske u zaljevskom ratu i potpunom međunarodnom izolacijom režima, digli protiv Sadama Huseina. I tada je “krvoločni manijak” bio pred padom, i tada su bili “posljednji trzaji”, pa je nekako taj spektakl završio drukčije od očekivanog, odnosno stravičnim masakrom boraca za slobodu koji su obećanja zapadnih usrećitelja shvatili previše ozbiljno. Onima koji imaju malo duže pamćenje će ono što se sada događa na južnim obalama Mediterana izgledati kao prilično neugodan “deja vu”.

Oglasi

Američki vojni obavještajac pritvoren zbog “curenja” snimke helikopterskog napada

Bradley Manning, 22-godišnji američki vojnik, trenutno se nalazi u Kuvajtu u pritvoru nakon što su ga pretpostavljeni osumnjičili kako je upravo on web-stranici Wikileaks “Collateral Murder” (Kolateralno ubojsto), sada već zloglasnu snimku američkog helikopterskog napada na civile u Bagdadu 2007. godine. Manninga je “izdrukao” Adrian Lamo, bivši haker kome se mladi vojnik hvalisao o tome da je, koristeći svoj položaj u vojnoj obavještajnoj službi, uspio doći u posjed stotina tisuća strogo povjerljivih dokumenata američkih obavještajnih službi, vojske i State Departmenta, te da ih planira distribuirati kako bi “javnost saznala za zločinačku aktivnost”.

Lamo je na osnovu Manningovih riječi i, kako sam kaže, “mučnog razmišljanja” zaključio kako bi njihovo objavljivanje dokumenata moglo ugroziti ljudsko živote. Poslije toga je kontaktirao FBI, te je nedugo nakon toga Manning uhapšen od strane američkog vojnog Odjela za kriminalističke istrage. Vijest o hapšenju je potvrdila njegova rodbina, kojoj je preko telefona dao svoju lozinku na Facebooku kako bi njegovi prijatelji saznali što mu se dogodilo.

Smatra se kako je Manning bio izvor koji je “provalio” snimke napada NATO-aviona na selo Garani u Afganistanu gdje je stradalo 100 civila, a koje se NATO, unatoč ranije najave, nije usudio pokazati javnosti. Također se vjeruje kako je Manning bio i jedan od izvora zaslužnih za mini-skandal vezan uz objavljivanje diplomatske korespondencije SAD i Islanda.

Manning tvrdi kako su dokumenti koje je razotkrio “razorniji od Climategatea”, odnosno da “u svakom diplomatskom predstavništvu SAD postoji skandal”. Bit će zanimljivo vidjeti da li će išta od toga vidjeti dana, odnosno hoće li “pikanterije” vezane za američko-hrvatske odnose, čak i kada budu provaljeni na Wikileaksu ili negdje drugdje, biti uopće spominjani od naših “hrabrih” i “nezavisnih” medija.

U Iraku prebrojavanje glasova dramatičnije od izbora

Parlamentarni izbori u Iraku održani 7. ožujka, kako stvari trenutno izgledaju, nisu bili toliko uzbudljivi koliko njihovo prebrojavanje. Tako su danas, deset dana kasnije, čak dva iračka premijera mogla tvrditi da su pobjednici. U dosadašnjem prebrojavanju je gotovo sve vrijeme vodio trenutni premijer Nouri al-Maliki, odnosno njegova šijitska koalicija zvana “Pravna država”. Kada je prebrojano 80 posto glasova, nakratko je na prvo mjesto izbio njegov prethodnik Iyad Allawi, koji vodi sekularnu koaliciju Iracqiya (a koja svoju podršku najviše duguje manjinskim sunitima). Allawi, koji Malikija optužuje da Irak malo previše približava Iranu, razloga za zadovoljstvo je imao tek dok se nije prebrojalo 83 posto glasova, kada je Maliki ponovno prešao u vodstvo.

Međutim, bez obzira tko od njih dvojice na kraju postao nominalnim pobjednikom, moći će računati tek na između 88 i 90 mjesta od 325 koliko ih ima u iračkom parlamentu. To definitivno nije dovoljno da se sklopi većina, čak ni uz pomoć kurdskih stranaka koje računaju na 38 mjesta. Zato će, slično kao i prošli put, doći do višemjesečnog natezanja u kome će glavnu ulogu igrati trećeplasirana šijitska vjerska koalicija INA. U njoj je, pak, za razliku od prošlih izbora, dominantnom silom postala grupacija vezana uz radikalnog antiameričkog svećenika Muqtadu al-Sadra, dok je smanjen utjecaj nešto umjerenijih šijita vezanih uz proiranski SCIRI.

Mnoge komentatore, pak, brine to što su izbori pokazali kako je u Iraku usprkos svih priča o smirivanju situacije vidljiva politička podjela na vjerskoj liniji – Allawi, iako svoju koaliciju naziva sekularnom, uživa podršku uglavnom kod sunita a ne može prismrditi u šijitska područja gdje se međusobno glože Maliki i INA.