Lisica u svjetskom medijskom kokošinjcu

Rupert Murdoch - World Economic Forum Annual M...
Rupert Murdoch (izvor: Wikimedia Commons)

Ljeto je, i počinje sezona kiselih krastavaca kada hrvatski mediji recikliraju trivijalne gluposti poput nečijih instagrama ili satirične “patke” koje su se u globalnoj igri “gluhih telefona” pretvorile u “ozbiljne vijesti”. Naravno, to ne znači da se u svijetu ništa ne događa, a još manje da se ne događa ništa važno. Međutim, onaj tko zbivanja u današnjem svijetu želi pratiti kroz hrvatske medije bi sebi uštedio napor da se na sljedećih nekoliko mjeseci zatvori u neku špilju.

Tako je, na primjer, posve nezapaženo prošla vijest da je Europski parlament za novog predsjednika Europske komisije izabrao bivšeg luksemburškog premijera i istaknutog eurofederalista Jean-Claudea Junckera, Izabralo ga je isto ono tijelo koje čine zastupnici čiji je nedavni izbor trebao biti hrvatski politički događaj godine, a isto tako su svih 11 hrvatskih zastupnika za dotičnog gospodina disciplinirano, kao vojnici Partije u najboljim danima, digli ruke bez obzira na svoje navodno velike svjetonazorske i stranačke razlike. Još je, pak, bilo manje vjerojatno da se objavi s tim događajem vezana rekonstrukcija britanske vlade, prilikom koje je premijer David Cameron, koji je nedavno javno ponižen prilikom neuspjelog pokušaja da spriječi Junckerovu inauguraciju, svog pro-europski nastrojenog šefa diplomacije Williama Haguea zamijenio sa deklariranim euroskeptikom Phillipom Hammodnom. Naravno, bilo bi nezgodno podsjećati da sve ovo podsjeća na neke ranije priče o “problematičnim” sjeverozapadnim dijelovima višenacionalnih državnopravnih zajednica, odnosno kako su one završile.

A, kako stvari stoje, medijska kretenizacija koja je uzela maha u Hrvatskoj je, kao i kod mnogih drugih patoloških pojava, samo odraz globalnih trendova. Kao što mediji kod nas postaju sve lošiji, tako je i u “civiliziranom” zapadnom svijetu koji bi Hrvatskoj trebao biti uzor. I tamo se mediji koncentriraju kod sve manjeg broja ruku, što pogoduje šačici tajkuna, ali za posljedicu ima sve manje kvalitete i zdrave konkurencije. Na tako nešto bi ukazala priča, koju, ne treba ni podsjećati, hrvatski mediji uopće nisu spomenuli – inicijativa Ruperta Murdocha, australskog medijskog megatajkuna da svojem poslovnom imperiju, kojeg, između ostalog čini hollywoodski studio 20th Century Fox, kao i istoimene TV-mreže, priključi ni manje ni više nego suparnički medijski konglomerat Time Warner.

Mnogi će na ovu vijest reagirati s uobičajenim “a što se to nas tiče”. Dakako, riječ je o kompliciranom i laicima ne baš tako lako objašnjivom procesu, ali, recimo, bilo bi dovoljno podsjetiti da je sve donedavno Murdoch, barem kada se pitalo lijevo-liberalne “hipstere” iz anglosaksonskih zemalja, bio jedan od izvora sveg zla u današnjem svijetu, odnosno upravo su se utjecaju njegovih medija pripisivale izborne pobjede Margaret Thatcher i Ronalda Reagana, odnosno, u nešto novije vrijeme, Georgea W. Busha. E, sada, ako ova inicijativa prođe (a trebala bi proći, barem ako je suditi po oduševljenim reakcijama na njujorškoj burzi koji ignoriraju demantije vodstva Time Warnera), pod Murdochovu “kapu” bi trebali doći ne samo filmski Warner Bros., kao i popularni kablovski kanal HBO, nego i CNN. Postoje neke procjene da bi Murdoch, ako stvar dođe, mogao posredno ili neposredno kontrolirati 30 % svih medijskih sadržaja u svijetu. To znači da bi 30 % svega što hrvatski medijski konzumenti slušaju preko svojih mobitela, gledaju u kino-dvoranama ili na TV-ekranima, ili na što skakuću u plesnim klubovima, trebalo donositi profit Murdochu i činiti ga još jačim i još utjecajnijim na sva zbivanja u svijetu. Kakve bi dalekosežne posljedice svega toga mogle biti, prilično je nezahvalno predviđati, ali se tog posla, između ostalih, dohvatila Nikki Finke i zaključila da budućnost baš i neće biti dobra po konzumente ali i tvorce medijskih sadržaja.

 

 

Oglasi

Pohvala vođi Hezbollaha urednicu CNN-a koštala posla

O mrtvima sve najbolje je jedna od najstarijih poslovica, ali njena praktična primjena u pojedinim slučajevima može imati loše posljedice po žive. To je na svojoj koži osjetila Octavia Nasr, višegodišnja urednica CNN-a, kojoj su upravo zbog par pohvalnih riječi nedavno preminuloj osobi ostala bez posla. Nasr je, naime, na Twitteru komentirala smrt Mohammada Husseina Fadlallaha, libanonskog vjerskog vođe koji se smatra duhovnim ocem, a po nekima i jednim od osnivača Hezbollaha. Nasr je rekla da je s tom viješću “ožalošćena” te da je Fadlallaha “poštovala”.

Problem s Fadlallahom i Hezbollahom jest u tome što je riječ o organizaciji blisko povezanoj s Iranom, zaslužnom za tjeranje Izraela s juga Libanona i – last but not least – organizaciji kojoj se pripisuje znameniti napad na kasarnu američkih marinaca u Bejrutu nakon kojih je glavna svjetska supersila dala petama vjetra iz te bliskoistočne zemlje. Nasr je od nekoga skoro odmah dobila “jezikovu juhu”, te se požurila ispričati, odnosno objasniti da se s mnogim od Fadlallahovih stavova i poteza ne skaže. Međutim, to nije bilo dovoljno te je CNN, navodeći “kako više ne može pokrivati Bliski Istok”, objavio kako joj daje otkaz.

Zanimljivo je kako će ova vijest – koja bi inače izazvala uobičajene sukobe između salonskih pro-Palestinaca i pro-Izraelaca – najvjerojatnije biti ignorirana zahvaljujući histeriji koju je izazvalo imenovanje Hloverke Novak-Srzić na mjesto direktora programa HRT. Krasno je znati da neke sredine i neke medijske institucije nemaju sklonost praviti dramu oko pristranosti vodećih novinara.

Amanpour napušta CNN i prelazi u ABC

[picapp align=”left” wrap=”true” link=”term=Amanpour&iid=7011823″ src=”6/8/a/9/Glamour_Magazine_Honors_8eaf.jpg?adImageId=11465465&imageId=7011823″ width=”234″ height=”163″ /]

Jedna od zanimljivijih lingvističkih inovacija u posljednja dva desetljeća je bio ulazak nove kletve u svjetske jezike – “Dabogda ti se Christiane Amanpour javljala iz dvorišta”. Britansko-iranska novinarka, čije su lice i glas postale sinoninom za ekspresno  izvještavanje o ratovima, pokoljima, etničkom čišćenju, gladi, potresima i masovnim krvoprolićima bila je također i zaštitni znak CNN-a – televizijske kuće koja se uz MTV može smatrati jednim od temelja vrlog novog svijeta.

Taj vrli novi svijet će uskoro izgledati bitno drukčije jer 52-godišnja novinarka napušta CNN kako bi postala voditeljicom “This Week”, prestižnog informativnog magazina koji se emitira na programu mreže ABC nedjeljom ujutro. ABC, koji ovim spektakularnim kadrovskim potezom i preotimanjem najveće novinarske zvijezde svojoj konkurenciji nastoji nadoknaditi recesijom izazvano drastično rezanje mreže međunarodnih dopisnika, namjerava Amanpour uglavnom držati u Washingtonu.

A to možda i nije tako dobra ideja, s obzirom na gore navedenu kletvu. Na nju je više nego uvjerljivo podsjećanje bio slučaj terorističkog napada na London prije pet godina, kada je Amanpour morala izvještavati o raskomadanim truplima nedužnih ljudi u neposrednoj blizini vlastite kuće.

In memoriam Rick Ast… pardon, Twitter

RickAstley_WP_01Umrli su Farah Fawcett i Michael Jackson, sada je došla vijest da umire i Pirate Bay (barem onakav kakvim se dosada reklamirao), ali sve je to ništa u usporedbi s najbolnijom i najspektakularnijom smrti koja se odvija pred očima svakog onog tko najvažnije informacije o svijetu prikuplja na Internetu.

Naime, ako je suditi po najpopularnijim temama koje “twitaju” njegovi korisnici, upravo umire reputacija Twittera kao iole pouzdanog izvora informacija. Na prvom mjestu svih “twitova”, kao najrazvikanija vijest i predmet razgovora je nitko drugi do legendarni Rick Astley, mlađim generacijama poznat po video-spotu Never Gonna Give You Up, odnosno fenomenu zvanom “rick-rolling”. Prema onome što se može čuti na Twitteru, Astley je iz dosad nepoznatih razloga preminuo u berlinskoj hotelskoj sobi.

Ili… možda… nije? E, pa, fanovi mogu odahnuti. Astley se ipak nije pridružio Michaelu Jacksonu na večeri. Riječ je o jednoj vrlo dobroj napravljenoj “patki” koja je ubačena na CNN-ov servis iReport, koji se hvasta “građanskim novinarstvom”, odnosno daje običnim neprofesionalnim korisnicima priliku da objavljuju i uređuju vijesti koje – pretpostavlja se – ne mogu na vrijeme objaviti tradicionalni mediji. Autor je vješto ubacio kako je riječ o autentičnoj vijesti koju je lansirala agencija Associated Press.

Nijedan “ozbiljan” medij nije nasjeo na tu patku, osim jednog malezijskoj lista (čiji članak “više nije dostupan”), ali je šteta dovoljno velika da su se Astleyevi menadžeri morali obratiti javnosti preko službene stranice.

To, dakako, nije spriječilo “twitteraše” da uporno guraju priču, zagušivši sve ostalo, uključujući prodaju Pirate Baya, potvrđenu smrt Michaela Jacksona, Honduras, a o sada već očigledno ugušenoj “twitter revoluciji” u Iranu ne govorimo.