Voditelj TV-emisije naručio ubojstva radi povećanja rejtinga?

Televizijske kuće, pogotovo u ova recesijska vremena, pokazuju sve manje i manje skrupula kada je u pitanju privlačenje i – što je još važnije – zadržavanje gledatelja. Međutim, malo je njih koje su spremne ići tako daleko kao Wallace Souza, voditelj popularne kriminalističko-dokumentarne TV-emisije koju je emitirala Canal Livre, TV-postaja  iz Manausa u brazilskoj državi Amazonas, a koja se nalazi u njegovom vlasništvu.

Souzu je, naime, državna policija optužila da je, ni manje ni više, nego naručio ubojstva najmanje pet ljudi – uglavnom vezanih uz trgovinu drogom – kako bi na mjesta zločina poslao svoje repoterske ekipe, pretekao konkurenciju i očuvao gledanost zahvaljujući snimkama svježe ubijenih leševa.

Da stvar bude još bizarnija, Souza se zbog ovakvih optužbi neće naći u zatvoru, s obzirom da je već tri puta izabran za zastupnika u državnom parlamentu, te ga štiti imunitet. Njegov sin Rafael, međutim, nije bio te sreće te je optužen za ubojstva, posjedovanje droge i ilegalnog oružja. Thomaz Vasconselos, šef policije, za Associated Press tvrdi kako su optužbe protiv oca i sina Souze temeljene na izjavama njihovih najbližih suradnika – bivših policajaca i zaštitara – koji su obavljali ubojstva. Motiv je navodno osim većeg rejtinga bilo i nastojanje da se eliminira konkurencija.

I sam Souza je, inače, bio bivši policajac koji je nizao uspjehe i stjecao popularnost sve dok ga početkom 1990-ih nisu izbacili iz službe zbog “kemijanja” s mirovinama i troškovima za gorivo. Souza se nakon toga preorijentirao na novinarstvo te postao jedna od najpopularnijih brazilskih medijskih ličnosti. Njegova emisija je opisivana kao prikaz “gole i sirove stvarnosti” čiji je cilj bio “privući pažnju vlasti na društvene probleme”.

Souza je, pak, preko svog odvjetnika Francisca Balieira porekao bilo kakvu upetljanost u zločine i rekao kako su za sve odgovorni njegovi politički neprijatelji koji ga žele ocrniti.

Bilo kako bilo, možemo biti sretni što true crime emisija u Hrvatskoj zasad nema, jer bi, s obzirom na medijske, ekonomske i druge trendove, ovakvi slučajevi ili barem optužbe ovakvog tipa, vrlo brzo mogli postati svakodnevnica.

Dvojica poginulih u napadu na telavivski gay klub

Dvije osobe su poginule, a deset ih je ozlijeđeno nakon što je nepoznati maskirani muškarac večeras upao u telavivski gay klub, javlja Jerusalem Post. Izraelska policijski glasnovornik Mickey Rosenfeld  je izjavio da, prema prvim saznanjima, motiv napada najvjerojatnije nije “nacionalistički”, nego je riječ tek o “običnom kriminalu”.

Spasilačke službe, pak, javljaju da je Cafe Noir, kako se to mjesto zove, “krvavo”, odnosno da je šest ozlijeđenih ljudi u teškom stanju.

Napadač još nije otkriven, a za njim se traga. U svakom slučaju, ovo je jedna od rijetkih zločina takve vrste u Izraelu u kojem bi i Arapi i Židovi mogli biti počinitelji.

Haker dobavio najpovjerljivije podatke o Twitteru

Techcrunch bi tokom dana trebao objaviti niz povjerljivih financijskih podataka o Twitteru, a koje je dobavio zasad anonimni haker. Osim podataka na osnovu kojih se mogu rekonstruirati i financijsko stanje tvrtke, haker je uspio doći i do niza osobnih lozinki. Sve što je dobavio je potom E-mailom poslao Techcrunchu.

Techcrunch je izjavio kako smatra da javnost ima pravo, a oni imaju dužnost objaviti financijske podatke o Twitteru. S druge strane tvrde da neće objaviti osobne lozinke.

Techcrunch je zasad objavio dokumente na osnovu kojih se vidi kako su direktori Twittera razmišljali o tome da pokrenu reality show.  Sam Twitter je izjavio “kako njegovi odvjetnici proučavaju odgovor na ovu situaciju”.

UPDATE: Techcrunch je objavio Twitterove projekcije za 2013. godinu – milijarda korisnika, 1,54 mrld. US$ prihoda, 5200 zaposlenika, 113 mil. US$ neto zarade.

Teroristički napad na američke vojnike u Arkansasu

Baš na dan kada je objavljeno kako je u svibnju zabilježen porast broja poginulih američkih vojnika u Iraku se zbio događaj koji pokazuje da pripadnici američkih oružanih snaga više nisu potpuno sigurni od napadača čak ni teritoriju svoje domovine. 24-godišnji William Long je poginuo, a 18-godišnji Quinton Ezeagwula je ranjen nakon što je kraj regrutnog centra u Little Rocku na njih otvorena vatra. Vojnici su nedavno završili obuku te su poslani u svoja stara susjedstva kako bi pomogli pri regrutiranju svojih prijatelja i poznanika.

Policija je nedugo nakon napada uhapsila 23-godišnjeg Abdula Mujahida Muhammada te u njegovom vozilu pronašla poluautomatsku pušku SKS  za koju se vjeruje da je njom počinjen zločin. Muhammad je, prema policijskim navodima, prilikom ispitivanja priznao zločin, a koji je navodno motiviran političkim razlozima odnosno “protivljenju američkoj vojsci”. Muhammad se rodio kao Carlos Bledsoe, a prije zločina se bio preobratio na islam i preuzeo novo ime.

Muhammad će biti optužen za ubojstvo i terorizam. Napad na vojnike, pak, dolazi nedugo nakon što je još jedan politički motivirani zločin šokirao američku javnost – ubojstvo dr. Georgea Tillera, liječnika iz Kansasa koji je izazivao bijes “pro-life” pokreta time što je obavljao kontroverzne pobačaje u posljednjem tromjesečju trudnoće. I navodni počinitelj tog ubojstva, 49-godišnji simpatizer milicijskog pokreta Scott Raeder, je uhapšen.

UPDATE: ABC javlja kako je Muhammad prije napada bio praćen od strane FBI, odnosno da je, kao nedavni preobraćenik na islam, putovao u Jemen. Federalni dužnosnici “ne isključuju” mogućnost da Bledsoe/Muhammad nije djelovao sam, odnosno da je bio dio šire terorističke ćelije.

Napad na vojnike u Fort Dixu je, inače, bio plan terorističke ćelije u New Jerseyu, a koji je spriječen kada je vlasnik videoteke slučajno vidio snimke na kojoj mladi islamski ekstremisti vježbaju gađanje te o tome izvijestio vlasti.

Tajkun osuđen na smrt zbog ubojstva

Egipatskog tajkuna Hishaama Taalata Moustafu je sud u Kairu danas osudio na smrt zbog ubojstva. Moustafa je osuđen zajedno s Mohsenom al-Shoukaryjem, 39-godišnjim policajcem kojem je tajkun bio platio 2 milijuna dolara da likvidira Suzanne Tammim, libanonsku pop-pjevačicu s kojom je bio u dugogodišnjoj vezi.

Shoukary (ili Muhsin Sukkary, kako ga navodi BBC) je prošle godine Tammim zaklao u njenom luskuznom stanu u Dubaiju. Motiv je bila njena želja da prekine ljubavnu vezu s tajkunom koji je, između ostalog, bio član Vijeća Shure, odnosnog gornjeg doma egipatskog parlamenta.  Hishaam se s time nije htio pomiriti, pa je unajmio plaćenog ubojicu.

Suđenje u Kairu je, s obzirom na svoje sastojke – glamur, seks, nasilje, preljub – izazvao senzaciju te se komotno moglo nazvati “procesom stoljeća”. U samom Egiptu je, pak, javnost uglavnom bila uskraćena za informacije zbog žestoke medijske cenzure čim se otkrilo da je jedan od optuženika pripadnik utjecajne obitelji Taalat.

Usprkos tome, sud je Taalata ne samo proglasio krivim, nego mu udijelio smrtnu kaznu. Nju, prema egipatskim zakonima, trebaju potvrditi vjerske vlasti.

Iako je riječ o kruškama i jabukama, te iako naslov nema pretjerano veze s ovim prostorima, nemoguće je ne pomisliti kako bi cijela priča završila da se kojim slučajem zbila u Hrvatskoj, odnosno da su o sudbini Taalata kojim slučajem odlučivali suci zaslužni za to što rječnici odsada sadrže fraze kao “ličko rukovanje” i “društveno prihvatljive obitelji”.

“Hrvatskoj treba ‘Sablja'”

Kada su jesenas ubijeni Ivana Hodak i Ivo Pukanić, tvrdilo se da se takvim “mafijaškim ubojstvima” mora stati na kraj tako da se u Hrvatskoj provede ista ona akcija kao “Sablja” u Srbiji nakon ubojstva Zorana Đinđića. Dva dana nakon krvave pljačke u Sesvetama u kojoj je izrešetan policajac Ivan Grbavac, Dušan Miljuš predlaže istu stvar u svom komentaru za Jutarnji list.

Sudeći po komentarima, nije teško pretpostaviti da će ta inicijativa imati isto toliko uspjeha kao i prijedlozi izneseni u jesen. Naime, svaka priča o “izvanrednim mjerama” i “odlučnim akcijama” će biti sasječena čarobnim riječima “Hrvatska nije Srbija”, odnosno tvrdnjom da stanje u europskoj i zapadnoj Hrvatskoj nije i nikada ne može biti tako loše kao u balkanskoj i istočnoj Srbiji. Prihvaćanjem teze o nužnosti “Sablje” implicitno bi se – makar u jednom segmentu – stavio znak jednakosti između Hrvatske i Srbije, a što je neprobavljivo kako većini bahatih pripadnika hrvatskog političkog establishmenta, kao i javnosti koju se uvijek može ušutkati nacionalizmom.