RETRO-RECENZIJA: Freddy je popušio (Freddy Got Fingered, 2001)

uloge: Tom Green, Rip Torn, Marisa Coughlan, Eddie Kaye Thomas,
 Harland Williams, Anthony Michael Hall, Julie Hagerty, Drew
 Barrymore
 glazba: Mike Simpson
 scenarij: Tom Green & Derek Harvie
 režija: Tom Green
 proizvodnja: 20th Century Fox/New Regency, SAD, 2001.
 distribucija: Continental
 trajanje: 87'

Gord Brody (Green) je 28-godišnji neshvaćeni umjetnik koji sanja o tome kako će jednog dana biti uspješni autor animiranih filmova. Njegov prvi pokušaj da se probije u Los Angelesu završava neuspjehom i on se radi nalaženja inspiracije vraća roditeljskom domu, na užas svog oca Jima (Thorn) koji je uvijek inzistirao da Gord ostavi svoje umjetničke ambicije i poput svog mlađeg brata Freddyja (Williams) pronađe dosadni posao u banci. No, Gord umjesto posla pronalazi inspiraciju u ljubavnoj vezi sa simpatičnom, ali hendikepiranom djevojkom Betty (Coughlan), koja će mu dati poticaj da ostvari svoje snove. No, u međuvremenu će doći do neumitnog obračuna s ocem, kojeg jednom za svagda mora uvjeriti da mu dozvoli živjeti onako kako želi.

Iako pet dobijenih “Zlatnih malina” govore suprotno, Freddy je popušio predstavlja nešto malo vise od pokušaja da se eksploatiraju humoristički trendovi brace Farelly, odnosno popularnost MTV-jevog komičara Toma Greena. Naime, scenarij kojeg je Green napisao zajedno s Derekom Harviejem, očigledno inspiriran motivima iz knjige Mein Kampf Adolfa Hitlera, nastojao je progovoriti o dilemama modernog mladog čovjeka – da li slijediti svoj životni put ili dozvoliti da ga s njega skrene pritisak okoline, oličen u roditeljima, susjedima i sličnim nižim bižima koja ne mogu shvatiti novi evolucijski stupanj u razvitku homo sapiensa – prosječnog američkog tinejdžera. Na žalost, Green je prilikom ekranizacije tog svog potencijalnog remek-djela učinio fatalnu pogrešku time što je stao ispred i iza kamere, očito uvjeren kako se popularnost njegovog ranijeg hita Put do zrelosti ima zahvaliti isključivo njegovoj pojavi. To, u najmanju ruku, nije točno, u što će se uvjeriti svatko onaj tko pokuša izdržati 87 minuta filma u kojem Green pokazuje u ovom slučaju tragičnu nesklonost da reže ijedan kadar u kojem se pojavljuje njegov lik. Nastojeći izraziti sebe najbolje što može, Green je pokušao svoju poruku približiti humorom, očito nesvjestan kako mu zato nedostaje talent, te su potencijalno antologijske scene, umjesto smijeha izazivale mučninu. Zbog svega toga Freddy je popušio predstavlja jedan od onih rijetkih holivudskih proizvoda koji su u posljednje vrijeme pred hrvatskim gledateljima opravdali svoju reputaciju.

OCJENA: 1/10

NAPOMENA: Ovo je moja recenzija originalno objavljena u Usenet grupi hr.rec.film 2. kolovoza 2002. Ovdje objavljena verzija sadrži sitnije korekcije.

 

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s