RECENZIJA: Zemlja: Novi početak (2013)

ZEMLJA: NOVI POČETAK
(AFTER EARTH)
uloge: Jaden Smith, Will Smith, Zoe Kravitz, Sophie Okoneda
scenarij: Gary Whiita & M. Night Shyamalan
režija: M. Night Shyamalan
proizvodnja: Columbia Pictures, SAD, 2013.
trajanje: 100 '

Kritičari znaju na neki film nasrnuti kao piranje, ali je rijetkost kada se u takvim nasrtajima može gotovo osjetiti zadovoljstvo zbog spoznaje da je neka viša sila, tj. publika, na njihovoj strani. Zadovoljstvo je još veće kada se to dogodi hollywoodskom božanstvu koje je sve donedavno bilo nedodirljivo i za kritičare marilo kao za lanjski snijeg. Ili barem to predstavlja jedno objašnjenja za tretman koji je nakon premijere dobio američki SF-film “Zemlja: novi početak”, a koji odnedavno možemo gledati i u našim kinima.

Radnja filma je smještena više od tisuću godina u budućnosti, nakon što je čovječanstvo napustilo zagađenu i opustošenu Zemlju i pronašlo novi dom na udaljenom planetu Nova Prime. Ni tamo stvari nisu bile bajne, zaslugom vanzemaljaca koji su na koloniste nahuškali monstrume zvane “Ursa”, slijepa stvorenja koje osjećaju tuđi strah. Protiv njih se bore Rendžeri na čelu sa generalom Cypherom Raigeom (Will Smith), ratnikom koji je postao legenda zahvaljujući sposobnosti da potisne svoje osjećaje. Nastojeći se zbližiti sa svojim 14-godišnjim sinom Kitaijem (Jaden Smith), pristaje ga povesti na svoju posljednju rutinsku misiju koja stjecajem okolnosti završi rušenjem svemirske letjelice na Zemlju. Otac je teško ozlijeđen, ali sinu daje instrukcije da aktivira odašiljač s pozivom u pomoć. Kitai se zbog toga mora probiti kroz džunglu u kojoj vrebaju brojna opasna stvorenja, ali i “Ursa” koja je uspjela pobjeći iz broda.

I prije premijere je “Zemlja: novi početak” na sebe navukla antipatije zbog toga što je u mnogim detaljima predstavljala oličenje svega najiritantnijeg u današnjem Hollywoodu. Prije svega se to odnosi na zamisao koju je Will Smith dobio gledajući dokumentarnu emisiju o ocu i sinu koji su zalutali u pustoši Aljaske; u njegovoj viziji je taj događaj, naravno, morao postati 130 milijuna US$ težak futuristički spektakl. I naravno da je za ulogu sina angažiran njegov sin Jaden, koji bi od Smitha Seniora trebao naslijediti titulu kralja kino-blagajni. A kada kralj kino-blagajni od studija zatraži da takvu zamisao pretvore u stvarnost, oni obično slušaju. Čak i kada su svjesni da će ih optuživati za nepotizam, kao i da u mnogim stvarima ta ideja i nije bila tako dobra. A da stvari možda neće ispasti dobra svjedoči i angažman M. Nighta Shyamalana, čija karijera u posljednje vrijeme predstavlja oličenje neuspjeha. Na kraju nisu pomogle ni optužbe da je film u stvari scijentološka propaganda nalik na “Bojno polje Zemlja”. Nakon svega toga prvi veliki komercijalni fijasko ovog hollywoodskog filmskog ljeta je postao neumitan.

Kada se sve to uzme u obzir, oni koji odgledaju “Zemlju” će otkriti da film zapravo i nije tako loš. Shyamalan predstavlja njegov problem; njegov prepoznatljivi, odmjereni stil režije je ovo ostvarenje učinio osvježenjem u usporedbi s tipičnim ljetnim SF-spektaklima. Kostimi i scenografija su također na visini, a zanimljivom izgleda ideja da svemirski brodovi iznutra izgledaju poput drvenih brodova iz daleke prošlosti. I Will Smith je iznenađujuće dobar u svojoj ulozi; gledatelj će vrlo brzo zaboraviti da gleda zvijezdu lepršavih komedija kada ga na ekranu dočeka hladnokrvna okorjela vojničina. Osvježavajuće je i to da film traje relativno kratko za današnje hollywoodske spektakle.

Problem za “Zemlju” nastaje kada se ispostavi da Jaden, ma koliko njegov otac to nije htio čuti, jednostavno još nema dovoljno iskustva i talenta da bi mu bio ravnopravan partner. To pogotovo dolazi do izražaja u dramski nabijenim scenama. Ipak, najviše od svega iritira scenarij koji je, zapravo, bez nekog valjanog razloga radnju strpao na futurističku Zemlju i publiku suočio s neuvjerljivo “evoluiranim” životinjama načinjene od CGI-ja i prilično ležernim shvaćanje fizike koje vrijeđa inteligenciju. Will Smith je od ovog filma htio napraviti franšizu, ali kako stvari stoje, “Novi početak” je doživio neslavan i ipak zaslužen kraj.

OCJENA: 4/10

NAPOMENA: Ovo je moja recenzija za Aktual, objavljena u broju od 16. lipnja 2013. Ovdje objavljena verzija je autorska (dakle ona koju sam poslao redakciji, bez uredničke intervencije i lekture)