[picapp align=”left” wrap=”true” link=”term=David+Cameron&iid=8572977″ src=”a/2/7/5/CONSERVATIVE_LEADER_DAVID_15b5.JPG?adImageId=12599151&imageId=8572977″ width=”234″ height=”156″ /]
David Cameron, vođa britanskih konzervativaca, danas je pogođen jajetom u rame dok je vodio izbornu kampanju u Cornwallu. Političar za koga je donedavno bilo “sigurno” da će biti sljedeći britanski premijer, tu neugodnost – koja se smatra prihvatljivim rizikom za političare u razvijenim demokracijama – shvatio je kao priliku za ekstra publicitet koji bi mu dobro došao u trenutku kada je umjesto za vlast prisiljen boriti se za dugoročni opstanak svoje stranke.
Cameronu je, naime, problem u tome što su ankete pokazale nevjerojatni skok podrške prethodnim autsajderima Liberalnim demokratima. Nekoliko anketa pokazuje da Liberalni demokrati vode ispred konzervativaca. Gotovo sve pokazuju da će trenutno vladajuća Laburistička stranka premijera Gordona Browna na ovim izborima završiti na trećem mjestu.
Međutim, specifičnost britanskog izbornog sistema jest u neravnomjernoj raspodjeli pojedinačnih izbornih jedinica, odnosno “gerrymanderingu” koji je tradicionalno pogodovao upravo laburistima. Teoretski je moguće da laburisti završe na trećem mjestu, ali da svejedno imaju najviše mjesta u Parlamentu i da upravo na temelju toga – kao u sličnoj situaciji 1974. godine – dobiju mandat za još pet godina vlasti. Dakako, prije toga bi se trebali udružiti s Liberalnim demokratima, a Brown je današnjim intervjuom u Independentu i eksplicitnim pozivom na “progresivnu koaliciju” protiv konzervativaca jasno naznačio da je upravo to sada temelj laburističke strategije.
Nick Clegg, vođa liberalnih demokrata čijim nastupom na “predsjedničkoj” TV-debati mnogi tumače iznenadni skok te stranke, odbija bilo kakvu pomisao na takvu koaliciju, barem ne do samih izbora. Mnogi će u tome vidjeti ziheraštvo nalik na ono Josipa Friščića u Hrvatskoj 2007. godine, odnosno nastojanje da se od Browna izmuzu maksimalni ustupci – od ukidanja osobnih iskaznica za Britance, masovnog puštanja kriminalaca iz zatvora, potpune amnestije za ilegalne imigrante i, naravno, uvođenja proporcionalnog izbornog sistema koji bi “Lib Lab” koaliciji trebao cementirati vlast za sljedećih nekoliko desetljeća.
Međutim, Clegg prije toga mora proći kroz prilično tešku borbu za prvo mjesto s konzervativcima, odnosno paziti da laburiste ne ošteti toliko da bi ih bacio na drugo mjesto po broju parlamentarnih mjesta. Ako Cameron uspije iščupati prvo mjesto, nije isključen ni žuto-plavi aranžman. U međuvremenu su britanski mediji otkrili i da je Clegg – koji sebe prikazuje kao “osvježenje” i političara neuprljanog standardnom korupcijom dvije vodeće stranke – “mutio” s troškovima obavljanja parlamentarnog posla. Još je zanimljivije Sunovo otkriće tajnog plana, odnosno “šalabahtera” za prvu TV-debatu koje je Cleggu ostalo u taksiju.
Jedna od anketa, pak, pokazuje da su se konzervativci ipak uspjeli malo oporaviti te da liberalnim demokratima bježe za nekih 9 posto. Većina britanskih političkih analitičara vjeruje da će izbori biti rješeni tek u sljedeća dva tjedna, odnosno nakon dvije TV-debate u kojima postoji daleko veća vjerojatnost da će Clegg “zglajzati”.
