Oznaka: SAD

Twitter & State Department: Javno-privatno partnerstvo

SAD se službeno ne upliću u iranske izbore, odnosno post-izborna “događanja naroda”, iako je – sudeći po entuzijazmu pro-Obaminih medija u SAD za “novu iransku revoluciju” – više nego jasno da bi trenutni stanar Washingtona bio sretan da je na izborima pobijedio Musavi.

Međutim, da sve ne ostane na iskazima neutralnosti, “zabrinutosti” i implicitnom navijanju za “mladodemokratske” snage u Iranu, pobrinula se Hillary Clinton i njen State Department uz pomoć ultra-popularnog web-servisa Twitter. Dotični je servis – s obzirom na tvrdu, a nakon najnovijih događaja, još tvrđu cenzuru tradicionalnih medija u Iranu, glavni izvor vijesti i sredstvo za koordinaciju aktivnosti pro-Musavijeve i anti-Ahmadinedžadove opozicije. Twitter je, pak, nedavno objavio kako će privremeno prekinuti rad kako bi instalirao novi softver. Međutim, kako javlja Reuters, “twitterovcima” je iz State Departmenta “sugerirano” da prekid rada odgode kako bi mladim Irancima omogućili da prakticiraju demokraciju, odnosno možda i sruše Ahmadinedžada. Sugestija je prihvaćena, te je Twitter prestao s radom večeras po hrvatskom, odnosno usred mrkle noći po teheranskom vremenu, kada je malo vjerojatno da će biti nekakvih velikih akcija.

Zanimljiv je komentar Seattle Post Intelligencera, koji je cijeli slučaj prilično nespretno nazvao “početkom ere Internet-diplomacije”. Riječ “diplomacija” je prilično zanimljivo koristiti za opis aktivnosti čiji je cilj pokušaj zamjene jedne vladajuće garniture s drugom, i to u zemlji koja je, s obzirom na iskustva sa CIA-om i Mosadekom 1950-ih, na takve “igrice” i manipulacije prilično osjetljiva.

No, u samom komentaru je daleko zanimljiva teza kako se s motivima vladine intervencije u Twitter teško može sporiti, ali da se otvara novo pitanje – treba li američka (a s njom i svjetska javnost) uistinu biti sretna zbog toga što se američka vlada tako nonšalantno petlja u naizgled slobodne medije? S obzirom na iskustva s HRT-om i sličnim “ministarstvima istine” takva se pitanja, ma koliko bila neugodna, moraju postavljati.

Republikanci “pučem” preuzeli njujorški državni senat

Američkim republikancima posljednjih godina, a pogotovo posljednjih mjeseci, najblaže rečeno, ne cvjetaju ruže. Jedna od rijetkih vijesti koja bi ih obradovala došla je iz posve neočekivanog mjesta – Albanyja, sjedišta države New York, jednog od liberalnijih dijelova SAD.

Republikanci su prošle jeseni u državi New York, kao i u ostatku SAD, poraženi na izborima. Demokrati su to iskoristili kako bi sa 29 mjesta skočili na 31, te tako preuzeli većinu u 62-članom Senatu. Međutim, to nije potrajalo, a jedan od razloga su bili istospolni brakovi, odnosno sve žešći pritisak gay aktivista da država New York slijedi primjer Massachusettsa, Vermontza i drugih liberalnih država, odnosno da ih legalizira.

Demokratski guverner New Yorka John Paterson se donedavno, isto kao i predsjednik Barack Obama, nominalno protivio istospolnim brakovima kako bi pred izbore 2010. godine osigurao umjerene i nezavisne birače. Međutim, kada je Paterson zaključio da bi ga mogli čekati neizvjesni stranački predizbori, odnosno borba s debelo  “potkoženim” Andrewom Cuomom, odlučio je stati na stranu utjecajne gay-zajednice i tako pokušati osigurati njenu potporu kako bi postao kandidat.

Četiri demokratska senatora – Ruben Diaz, Carl Kruger, Pedro Espada i Hiram Monserrate – su međutim konzervativci i žestoki protivnici istospolnih brakova, pa je trebalo dosta vremena da se na čelo Senata postavi senator Malcolm Smith, pobornik istospolnih brakova. Jučer su, pak, Espada i Monserrate, uz posredovanje milijardera Toma Golisana, odlučili prijeći na stranu republikanaca te im tako omogućiti većinu.

Preuzimanje vlasti, koje demokrati nazivaju “pučem” i neligitimnim, se održalo u mraku, jer su demokratski senatori – nastojeći ga spriječiti – prvo napustili zgradu Senata, potom isključili struju, TV-monitore i računala. Republikanci, pak, preuzimanje smatraju legitimnim, a Deana Skelosa novim predsjednikom Senata. Guverner Paterson je bijesan, a najavljeno je kako će demokratski senatori “puč” pokušati osporiti na sudu.

Svake sličnosti s hrvatskim općinskim, gradskim i županijskim skupštinama, uključujući Grad Zagreb 1997. godine i legendarni dvojac Buković-Šporer su sasvim slučajne.

Inače, cijela će priča dobiti novu sapunsku dimenziju, s obzirom da se protiv Espade vodi postupak zbog toga što je u studenom fizički napao i bocom razrezao svoju djevojku Carlu Girardo. Ako bude osuđen, mjesto u Senatu bi izgubio po sili zakona, pa bi pitanje njegove eventualne zamjene moglo dovesti do pat-pozicije u njujorškom Senatu.

Država New York je, inače, već imala “sapunske” obrate u politici od kojih je najlegendarniji slučaj Eliota Spitzera, demokratskog guvernera i borca protiv korumpiranih korporacija čija je blistava karijera kada ga je FBI uhvatio kao “klijenta br. 9” elitne eskort-službe. Paterson, koji je naslijedio Spitzera, prvi je crnac, ali i slijepac na čelu države, a javnost je zabavio “preventivnim” priznanjem da je imao običaj konzumirati kokain i varati suprugu.

I Obama koristi Sanaderove metode čuvanja vlasti

Frederik, jedan od stalnih suradnika hrvatskog bloga Pollitika, u svom najnovijem postu izražava opravdano zgražanje zbog činjenice da se biračko pravo hrvatske “dijaspore” u BiH kontinuirano koristi za masovnu i bezočnu krađu glasova, odnosno izvrgavanje ruglu ne samo volje hrvatskih birača, nego i elementarnih načela suvremene demokracije. Vrgorac, gdje je unaprijed bilo jasno da će vlast u tom gradu, zahvaljujući fantomskoj “Dusini 0”, odrediti ljudi koji inače nogom ne bi kročili u taj gradić, je jedan od najeklatantnijih primjera. Činjenica da se bosanskohercegovačko “narodno blago” koristi na lokalnim izborima predstavlja daleko gore poniženje od njegovog korištenja na parlamentarnim izborima, s obzirom da je nekako lakše braniti apstraktnu povezanost Ljubuščanina s Republikom Hrvatskom nego s Vrgorcem.

I ovaj, kao i slični drugi komentari, ponavljaju zahtjev da se hitno provedu reforme ustava i izbornih zakona kako bi se slične svinjarije zaustavile u budućnosti. Međutim, malo je razloga za vjerovati da bi se takvo stanje stvari moglo promijeniti u budućnosti. Posljednja prilika za tako nešto je bila zlosretna trećesiječanjska vlast, koja je svoju nesposobnost i neodlučnost pokazala čak i u oblasti koja joj je mogla očuvati vlast. Sanader i HDZ, pak, teško da mogu ponoviti njihovu grešku.

Slučaj “Dusina 0” postaje još depresivniji kada se stavi u kontekst izbornih zakona u zemlji koja se Hrvatskoj, pogotovo nakon dolaska Baracka Obame na vlast, agresivno nameće kao ideal suvremene demokracije. Najnoviji takav slučaj je država Georgia, čije su vlasti, nastojeći zaustaviti izborne prijevare, uvele sistem “praćenja” problematičnih registracija birača, odnosno zahtijevale da birači prije registracije dostave broj Socijalnog osiguranja, putovnicu ili neki drugi dokument kojim bi dokazali da su američki državljani.

Međutim, vlastima je iz Washingtona, odnosno Obaminog federalnog Ministarstva pravde, stiglo pismo u kojem se od njih zahtjeva da s takvom praksom prestanu. Georgia je dužna poslušati instrukcije federalnih vlasti s obzirom da je na to obavezuje Zakon o glasačkim pravima iz 1965. godine, temeljem koga je ukinuta rasna segregacija u južnim državama, odnosno ograničavanje glasačkog prava crnaca. Ministarstvo, kome je na čelu Eric Holder, jedan od lijevo orijentiranih članova administracije, obrazložilo je svoj zahtjev, između ostalog, tvrdnjom da postojeći sistem u Georgiji “diskriminira manjine”, odnosno da je “vjerojatnije da će na temelju zakona glasačko pravo biti oduzeti crncima i Hispanoamerikancima nego bijelcima”.

Karen Handel, državna tajnica Georgije i članica Republikanske stranke, javno je napala pismo Ministartva pravde, ustvrdivši da je “politički motiviranoj” odluci, odnosno obrazloživši je činjenicom da su crnci i Hispanoamerikanci – a među potonjima je veliki broj ilegalnih imigranata – biračko tijelo daleko sklonije Obaminoj Demokratskoj stranci. To znači da aktivisti Demokratske stranke sada mogu komotno ilegalne imigrante registrirati za izbore ne bojeći se nikakvih provjera, te da Obama 2012. godine može računati na stotine tisuće novih glasova na isti onaj način na koji ZNA SE koja stranka može očekivati desetine tisuća glasova iz “Dusine 0” i sličnih adresa.

Teroristički napad na američke vojnike u Arkansasu

Baš na dan kada je objavljeno kako je u svibnju zabilježen porast broja poginulih američkih vojnika u Iraku se zbio događaj koji pokazuje da pripadnici američkih oružanih snaga više nisu potpuno sigurni od napadača čak ni teritoriju svoje domovine. 24-godišnji William Long je poginuo, a 18-godišnji Quinton Ezeagwula je ranjen nakon što je kraj regrutnog centra u Little Rocku na njih otvorena vatra. Vojnici su nedavno završili obuku te su poslani u svoja stara susjedstva kako bi pomogli pri regrutiranju svojih prijatelja i poznanika.

Policija je nedugo nakon napada uhapsila 23-godišnjeg Abdula Mujahida Muhammada te u njegovom vozilu pronašla poluautomatsku pušku SKS  za koju se vjeruje da je njom počinjen zločin. Muhammad je, prema policijskim navodima, prilikom ispitivanja priznao zločin, a koji je navodno motiviran političkim razlozima odnosno “protivljenju američkoj vojsci”. Muhammad se rodio kao Carlos Bledsoe, a prije zločina se bio preobratio na islam i preuzeo novo ime.

Muhammad će biti optužen za ubojstvo i terorizam. Napad na vojnike, pak, dolazi nedugo nakon što je još jedan politički motivirani zločin šokirao američku javnost – ubojstvo dr. Georgea Tillera, liječnika iz Kansasa koji je izazivao bijes “pro-life” pokreta time što je obavljao kontroverzne pobačaje u posljednjem tromjesečju trudnoće. I navodni počinitelj tog ubojstva, 49-godišnji simpatizer milicijskog pokreta Scott Raeder, je uhapšen.

UPDATE: ABC javlja kako je Muhammad prije napada bio praćen od strane FBI, odnosno da je, kao nedavni preobraćenik na islam, putovao u Jemen. Federalni dužnosnici “ne isključuju” mogućnost da Bledsoe/Muhammad nije djelovao sam, odnosno da je bio dio šire terorističke ćelije.

Napad na vojnike u Fort Dixu je, inače, bio plan terorističke ćelije u New Jerseyu, a koji je spriječen kada je vlasnik videoteke slučajno vidio snimke na kojoj mladi islamski ekstremisti vježbaju gađanje te o tome izvijestio vlasti.

Obama imenovao Hispanoamerikanku Soniu Sotomayor u Vrhovni sud

Američki predsjednik Barack Obama će danas formalno objaviti jednu od najvažnijih odluka svog dosadašnjeg mandata, odnosno ime osobe koja će postati novi sudac američkog Vrhovnog suda. Associated Press je i prije formalne objave javio kako će novi član najvišeg i najuglednijeg sudskog tijela u Americi (a i u svijetu) biti Sonia Sotomayor, 54-godišnja sutkinja federalnog žalbenog suda za Drugi sudački okrug.

Sotomayor je treća žena imenovana u Vrhovni sud, a američki mediji su se raspisali kako je ona prvi Hispanoamerikanac u sudu (mada neki povjesničari navode da se i Benjamin Cardozo, potomak portugalskih Židova koji je u Vrhovnom sudu sjedio 1930-ih, može uvjetno smatrati Hispanoamerikancem). Upravo zbog činjenice da pripada toj etničkoj grupi – a koja se, s obzirom na svoju sve veću brojnost smatra jednim od stupova Demokratske stranke – Sotomayor se već duže vrijeme smatrala jednim od favorita za imenovanje. Sotomayor će, ako Obamino imenovanje potvrdi Senat – u kome demokrati imaju više nego solidnu većinu – zamijeniti Davida Soutera, suca koji je najavio kako će se povući do kraja godine.

Imenovanje vrhovnog suca je – s obzirom na američko shvaćanje podjele vlasti – jedna od najvažnijih i najdalekosežnijih odluka koju predsjednik može donijeti za vrijeme svog mandata. Američki Ustav tako Obami daje maksimalno osam godina mandata da provodi svoju politiku, dok su suci imenovani doživotno, pa teoretski mogu utjecati na život Amerikanaca desetljećima. Oni su to u nekoliko navrata i učinili, pa je tako upravo Vrhovni sud u prošlom stoljeću donio presude kojima je oborena rasna segregacija u školama, odnosno legaliziran pobačaj.

Za razliku od tadašnjih vremena, kada su Vrhovnim sudom dominirali liberali, današnjim sastavom suda dominiraju konzervativci. Ulazak Sotomayor to neće previše zamijeniti, s obzirom da je Souter – koji je od strane Busha Starijeg bio imenovan kao konzervativac – postao jedan od članova četveročlane liberalne manjine u devetočlanom sudu.

Republikanska stranka, koja bi, usprkos sve beznačajnijeg i manjeg prisutstva u Senatu, još uvijek mogla opstruirati njenu potvrdu, se našla u dilemi – da li suprotstavljanjem Sotomayor još više otuđi hispanoameričke glasače, ili da riskira da u Sud uđe osoba čiji su stavovi, kao i u slučaju Obame, daleko liberalniji i lijevije orijentirani nego što je to bio slučaj u američkoj politici.

Sotomayor, koja je razvedena i nema djece, poznata je ne samo po tome što podržava tzv. afirmativnu akciju, odnosno pozitivnu diskriminaciju u korist žena, obojenih, homoseksualaca i drugih “potlačenih manjina”, nego i po tome što je tzv. sudački aktivist, odnosno što smatra da sudovi nemaju samo zadatak tumačiti Ustav i zakone, nego ih kreirati, odnosno ispravljati krive Drine koje konzervativni republikanski političari ne žele, a ziheraški  rasploženi demokratski političari se ne usude kako ne bi digli živce centristički nastrojenim biračima.

Problem za Sotomayor bi, pak, mogla biti predavanje na Sveučilištu Berkeley u Kaliforniji, jednoj od utvrda radikalne ljevice u SAD, gdje je 2001. godine rekla kako  “etnicitet i spol suca može i hoće imati utjecaja na sudačke odluke”. Time je Sotomayor u pitanje dovela vlastitu objektivnost – ono što bi svuda u svijetu trebala biti najveća vrlina svakog suca.

Honolulu održao prve online-izbore u SAD

Prošli tjedan je grad Honololu u američkoj državi Havaji dovršio prve izbore na kojima nisu bila otvorena birališta. Vijeća mjesnih zajednica Honolulua su izabrana tako što su se birači o kandidatima izjasnili telefonom ili preko Interneta koristeći posebne šifre. To su prvi takvi izbori održani u SAD, a jedini razlog zbog koga su održani na najnižoj razini jest taj da zakoni države Havaji još uvijek nalažu da se izbori za gradska vijeća, gradonačelnika kao i državne organe, vode na tradicionalni način koji ostavlja evidenciju na papiru.

Honolulu, dakako, nije otkrio toplu vodu niti će se zbog ovog SAD moći hvastati kao pionir demokracije 21. stoljeća. Estonija već duže vrijeme sve svoje izbore obavlja elektronskim putem.

Ono što je posebno zanimljivo u ovoj priči jest da bi se ovaj presedan mogao primjenjivati sve češće, ali ne zbog želje za stvaranjem moderne demokracije koliko nekih sasvim prozaičnih razloga. Izborna komisija Honolulua je, naime, izbore odlučila provesti isključivo “preko žice” zbog toga što je gradski budžet bio jedna od žrtava globalne recesije. Tako su sredstva za održavanje izbora srezana s 240.000 US$ na 180.000 US$. Bryan Mick, jedan od dužnosnika gradske uprave koji je vodio projekt, tvrdi da će izbori po novoj metodi koštati samo 80.000 US$.

Ako je to istina, lako je zamisliti kako će se – u ova recesijska vremena prilično poguban – argument o tome da je demokracija “preskupa” moći suzbijati uvođenjem novih tehnologija koji upražnjavanje demokratskih prava čine neposrednijim i jednostavnijim. Potraje li recesija, možda će kao jednu od posljedica imati procvat neposredne Internetske demokracije, odnosno glas “preko žice” bi mogao kompenzirati neke od antidemokratskih trendova – npr. porast ekstremističkih stranaka – koji se obično vezuju za ova loša ekonomska vremena.