Oznaka: Demokratska stranka SAD

Loše i dobre vijesti za Obamu

[picapp align=”left” wrap=”true” link=”term=Ben+Nelson&iid=7109303″ src=”a/f/5/0/Senate_Holds_Procedural_52f8.jpg?adImageId=8479764&imageId=7109303″ width=”234″ height=”156″ /]

Ni Barack Obama više nije ono što je nekad bio. Dobitnik Nobelove nagrade za mir, koga su mnogi donedavno doživljavali, a mnogi još uvijek doživljavaju kao mesijanskog spasitelja svijeta, u Kopenhagenu je pokazao da čak i njegova karizma ima ograničenje. Veliki samit koji je trebao dovesti do sporazuma kojim se uvode globalna ograničenja potrošnje fosilnih goriva je, usprkos Obaminog dolaska i mesijanskog govora, završio tek nešto malo bolje od XIV kongresa SKJ. I sam Obama je toga bio svjestan, pa se iz mećavom zatrpanog Kopenhagena pokupio prije nego što je svojim danskim domaćinima dao priliku čak i za simboličko fotografiranje sa drugim svjetskim čelnicima.

U domovini, odnosno njenom sjeveroistočnom dijelu, također ga je sačekala teška zima i mećave, ali i vijesti koje će mu zagrijati srce. Ben Nelson, umjereni demokratski senator iz Nebraske, je nakon prijateljskog uvjeravanja i “mužnje” dodatnih financijskih sredstava za svoju državu, odlučio podržati Obamin zakonski plan za veliku reformu zdravstvenog sistema. Iz prijedloga je u posljednjih nekoliko mjeseci izbačeno sve što bi moglo mirisati na obavezno zdravstveno osiguranje, zbog čega vrišti lijevo krilo stranke, optužujući Obamu za izdaju, ali ovo svejedno neće dobro sjesti republikancima, po prvi put nakon tri desetljeća bolno svjesnima što znači kada demokrati imaju kvalificiranu većinu od 60 senatora. Obama će pomoću svojih “spin” majstora čak i ovako okljaštreni prijedlog – čije se izglasavanje očekuje za Badnjak – proglasiti za trijumf, jedan od rijetkih konkretnih dostignuća svog mandata koji izaziva sve više nezadovoljstva kod Amerikanaca.

SAD od sinoć na korak do općeg zdravstvenog osiguranja

Američki predsjednik Obama je sinoć ostvario veliku pobjedu kada je Predstavnički dom Kongresa, kojim dominiraju demokrati, tijesnom većinom – s 220 glasa  “za” i 215 glasova “protiv” – prihvatio zakonski prijedlog kojim se u SAD po prvi put uveden sistem blizak općem zdravstvenom osiguranju koji poznaju druge razvijene zemlje.

Izglasani zakonski tekst je tako proširio zdravstveno osiguranje za desetke milijuna Amerikanaca, kao i uveo federalne subvencije za one koji ih ne mogu priuštiti. Velika poduzeća će odsada biti obvezna svojim uposlenicima pružati zdravstveno osiguranje. Manja poduzeća ali i pojedinci – potencijalni zdravstveni osiguranici – će, pak, biti podvrgnuti teškim globama ukoliko ne prihvate federalni sistem zdravstvenog osiguranja.

Privatne tvrtke pak, više neće moći odbijati sklapanje polica zdravstvenog osiguranja na osnovu lošeg zdravstvenog stanja svojih osiguranika.

Novi sistem će tako zdravstvenim osiguranjem pokriti 96 % Amerikanaca. Procjenjuje će da će njegovo uvođenje u sljedećih deset godina američke porezne obveznike koštati 1,2 bilijuna (1200 milijardi) dolara.

Izglasavanje predstavlja veliki trijumf kako za Obamu, tako i za lijevo krilo Demokratske stranke na čelu s predsjednicom Predstavničkog doma Nancy Pelosi. Njime je ostvaren san američkih ljevičara koji traje od 1930-ih i vremena New Deala kada se prvi put pokrenulo pitanje općeg zdravstvenog osiguranja. Međutim, tome se desetljećima pružao žestoki otpor, pa njegovi pokušaji nisu uspjeli, od čega je najspektakularniji bio fijasko zdravstvene reforme na kojoj je 1994. godine inzistirala Hillary Clinton.

I ove je godine debata bila žestoka, na trenutke izazivajući čak i fizičke sukobe pristaša i protivnika na lokalnim zborovima širom američkih gradova. Za reformu su se izjasnili sindikati i liberalne grupe, dok su protiv bili konzervativci, te umirovljenici – s obzirom da se sredstva za novi sistem nastoji namaknuti uštedama u Medicaidu, već postojećem sistemu osiguranja starijih osoba – ali i predstavnici osiguravajućih kuća. Obama je, međutim, na svoju stranu uspio dobiti farmaceutske tvrtke.

Republikanci su se također žestoko protivili prijedlogu, tvrdeći da će on predstavljati preveliko opterećenje za američku privredu, ionako načetu globalnom recesijom. Navodi se i kako je sistem previše kompliciran – zakonski tekst iznosi 1990 stranica – odnosno kako će predstavljati dodatna porezna opterećenja za američke građane. Tako će svaki pojedinac koji godišnje zaradi više od 500.000 dolara, odnosno obitelj koja ima prihode veće od milijun dolara, morati plaćati dodatni porez po stopi od 5,4 posto.

Usprkos toga se činilo da Obama vjerojatno neće odmah uspjeti s reformom. To je počelo izazivati velike frustracije na lijevom krilu američke javnosti, koja je držala kako Obamin neuspjeh da provede svoja ambiciozna izborna obećanja usprkos više nego uvjerljive demokratske većine u Kongresu i Senatu, znači početak kraja njegovog predsjednikovanja.

Na kraju je Pelosi – čiji je reformski program radikalniji od Obaminog – ipak uspjela progurati zakon, mada je u tome nisu podržali svi njeni stranački drugovi. 39 demokratska kongresnika – uglavnom izabranim u konzervativnim okruzima 2006. i 2008. godine – se tako priključila republikancima čiji su se članovi protivili zakonu. Jedini republikanac koji je podržao zakon je Joseph Cao, koji stjecajem okolnosti zastupa tradicionalno liberalni okrug u New Orleansu.

Izglasavanje zakonskog prijedloga je olakšano amandmanom na kome su inzistirali republikanci i konzervativni demokrati, a kojime se novi sistem federalnog zdravstvenog osiguranja neće primjenjivati na pobačaj. Iako je njime zadovoljena ideološki “nabrijana” desnica, mnogi ga tumače kao vješti demokratski manevar kojim je olakšan prolaz zakona, pogotovo kod konzervativnih demokrata koji će se 2010. godine natjecati u kongresnim okruzima koji tradicionalno naginju republikancima.

Bez obzira na to, i bez obzira što prijedlog treba potvrditi Senat, kongresno zasijedanje u subotu navečer će Obami doći na melem na ljutu ranu. On je izjavio kako će “izjašnjavanje o zdravstvenoj reformi za cijelu jednu generaciju jasno označiti u čemu je razlika između demokrata i republikanaca”. Američki mediji u kojima dominiraju Obamine pristaše, a koji su već postajali frustrirani nedostatkom njegovih dostignuća, u tome ćemu sigurno pomoći.

Obama dobio prvu izbornu pljusku

[picapp src=”3/f/6/e/Obama_Speaks_At_5713.jpg?adImageId=7123944&imageId=6952819″ width=”234″ height=”174″ /]

Godinu dana nakon povijesne pobjede na izborima, Barack Obama je još uvijek najpopularniji svjetski vođa kojemu se širom ove planete pjevaju lirski hvalospjevi, pogotovo kada je riječ o medijima. Unutar granica SAD je, pak, nešto drukčija priča. Predivna američka bajka dostojna Disneyevog crtića koja je svoju kulminaciju imala 4. studenog 2008. je godinu dana dobila nastavak koji izgleda poput hipernaturalističke socijalno-političke drame koju ne bi pustili ni cenzori na HBO-u.

Nastavak je u obliku nekoliko izbornih nadmetanja koji predstavljaju po Obamu ne tako ugodan indikator “kako vjetar puše”, odnosno da se sve negativnije raspoloženje birača prema njegovom predsjednikovanju počelo osjećati i na glasačakim listićima.

Među dva najspektakularnija primjera su izbori za guvernere država Virginia i New Jersey. U prvoj, koja desetljećima važi za čvrsto republikansko uporište, Obama je prošle godine porazio McCaina. Demokratsko osvajanje Virginije je često navođeno kao  uvjerljiv znak novih trendova. Međutim, ti trendovi nisu dugo potrajali. Republikanski kandidat Bob McDonnell je potukao demokratskog kandidata Creigha Deedsa s 18 posto glasova razlike.

U državi New Jersey je, pak, republikanski kandidat Chris Christie uspio poraziti demokratskog guvernera Jima Corzinea. Za demokrate je ovo gorka pilula, s obzirom da je New Jersey svojevrsni antipod Virginije – “plava”, tj. tradicionalno demokratska država. Ovo je i gorka pilula za Obamu koji se osobno uključio u kampanju kako bi pomogao svom stranačkom drugu.

Demokratima kao utjeha mogu poslužiti dopunski izbori u 23. kongresnom okrugu države New York, područje koje se više od stoljeće i pol smatralo republikanskim uporištem, a koje je uspio osvojiti njihov kongresnik Bill Owens. Pobjeda je demokratima posebno slađa, jer je došla zbog frakcijskog sukoba među republikancima – ljevičara i umjerenjaka koje je predstavljala Deidre “Dede” Scozzafava i desničara koji su se opredijelili za Douga Hoffmana, regionalne Konzervativne stranke New Yorka. U petak je Scozzafava, suočena s padom u anketama, odustala od utrke da bi dan kasnije podržala Owensa. Sudeći po rezultatima, većina njenih birača je poslušala sugestiju. Liberalnoj javnosti i medijima u SAD je razlog za veselje to što je Sarah Palin – koja sada služi kao neslužbeni vođa desne frakcije republikanaca – svojom podrškom Hoffmanu zabilježila još jedan poraz.

Republikanci se, pak, mogu tješiti da je Michael Bloomberg, njujorški Kerum, kao nezavisni kandidat uz njihovu formalnu podršku uspio osvojiti treći gradonačelnički mandat u Velikoj jabuci. S druge strane, rezultati su bili tijesni, jer je Bill Thompson, demokratski kandidat koji predstavlja lijevo krilo te stranke, osvojio neuobičajeno veliki broj glasova za kampanju koju su svi smatrali unaprijed izgubljenom.

Ironiji skloni medijski komentatori u SAD su, pak, primijetili da je Obama jučer ostvario nedvosmislenu pobjedu, s obzirom na to da su birači u državi Maine na referendumu zabranili nedavno legalizirani istospolni brak. Obama se, naime, tokom prošlogodišnje kampanje, u nastojanju da osvoji umjerene birače, također usprotivio istospolnim brakovima.

Sve ovo, kao i ankete u kojima su birači nastojali objasniti svoje opredijeljenje, pokazuje da se Obama u prvih godinu dana svog predsjednikovanja nije baš najbolje snašao. Ono u što su mnogi sumnjali na početku – da njegov vrhunski talent za vođenje kampanje krije nedostatak talenta za upravljanje najmoćnijom državom  na svijetu – se potvrdilo. Pokušaj da na brzinu progura zdravstvenu reformu, redukcije fosilnih goriva i druge spektakularne projekte koji su dragi lijevom krilu njegove stranke nije najbolje sjeo običnim biračima koje daleko više tišti slabo stanje ekonomije, i koji smatraju da se nakon godinu dana za to više ne može račun ispostavljati isključivo njegovom prethodniku. Republikanci, za koje se smatralo da su na putu da postanu izumrla vrsta, su oživjeli te većina komentatora smatra kako će na redovnim kongresnim izborima 2010. godine poboljšati svoj položaj, a možda čak i vratiti većinu u Predstavničkom domu.

Kennedyjevo senatsko mjesto želi bejzbol-zvijezda Schilling

Nadan Vidošević nije jedini koji je danas najavio ulazak u izborni ring. Curt Schilling, 42-godišnji bivši bejzbolski pitcher koji je 2004. godine Boston Red Soxu donio dugo žuđenu titulu prvaka World Seriesa, na svom blogu je najavio kako razmišlja o tome da se kandidira za senatsko mjesto ispražnjeno smrću Teda Kennedyja.

Zakoni države Massachusetts, naime, propisuju da se nakon smrti ili ostavke senatora moraju raspisati novi izbori. Općenito se smatra kako bi oni trebali biti formalnost, s obzirom da je Massachusetts jedna od najliberalnijih američkih država gdje najbolje prolazi kandidati liberalne frakcije Demokratske stranke čiji Kennedy bio predstavnik. Jedino pitanje vezano uz izbore jest koji bi od članova dinastije Kennedy trebao istaći svoju kandidaturu. Razlog za neizvjesnost jest prije svega u tome što se Kennedyjevi ili nisu međusobno dogovorili, ili zbog fijaska Caroline Kennedy u pokušaju da je imenuju na mjesto Hillary Clinton više nemaju apetita za takve igre.

Schilling je, pak, zbog svog sportskog postignuća stekao ogromnu popularnost u Bostonu i Massachusettsu, ali je pitanje koliko će mu ta popularnost biti od koristi s obzirom da je po političkim stavovima sušta suprotnost Kennedyjevima. Iako nikada nije bio član nijedne stranke i sebe opisuje kao nezavisnog i neopredijeljenog birača, godine 2004. je sudjelovao u predsjedničkoj kampanji Georgea W. Busha a četiri godine kasnije radio za Johna McCaina.

U svakom slučaju, Schillingova kandidatura dolazi u prilično nezgodnom trenutku za demokrate, s obzirom da sada na Massachusetts i naizgled rutinsku kampanju moraju trošiti novac, ljudske i kreativne resurse umjesto na saniranje posljedica sve izvjesnijeg poraza koji je Obama doživio u pokušaju da provede zdravstvenu reformu u SAD. Taj je poraz, pak, doveo do tako drastičnog pada popularnosti Obame u SAD, da to više ne mogu ignorirati svjetski, pa ni hrvatski mediji.

RIP Ted Kennedy (1932 – 2009)

Američki mediji su upravo javili kako je Edward Moore Kennedy, 77-godišnji demokratski senator iz američke države Massachusetts, neslužbeni vođa liberalne ljevice u Demokratskoj stranci, prije nepunih sat-dva preminuo u svom domu Hyannis Portu nakon dugotrajne borbe s tumorom mozga.

Kennedy je široj javnosti poznat kao mlađi brat ubijenog predsjednika Johna F. Kennedyja, odnosno kao neslužbeni patrijarh jedne od najmoćnijih i najpopularnijih političkih dinastija u SAD. Mjesto njenog poglavara je naslijedio nakon što je njegov karizmatski stariji brat Robert godine 1968. ubijen u atentatu za vrijeme predsjedničke kampanje. Prije toga je 1962. godine bio izabran na Johnovo mjesto u Senatu koje će držati do smrti.

Kao patrijarh Kennedyjevih, Edward, poznatiji po nadimku “Ted”, se smatrao najizglednijim kandidatom za povratak dinastije u Bijelu kuću. Međutim, taj je san godine 1969. prekinut kada se nakon jedne uredske zabave u mjestu Chappaquidick njegov automobil s puta skrenuo i završio u rijeci. Kennedy je uspio isplivati, ali njegova mlada suputnica po imenu Mary Jane Kopechne nije, a za što su vlasti saznale tek nekoliko sati kasnije. Incident se pretvorio u skandal, jedan od prvih koji će Teda pratiti sljedećih nekoliko godina i koji je upropastio njegove šanse za Bijelu kuću – na vidjelo su došla sklonost piću i obiteljski problemi, koji su doveli i do razvoda s prvom suprugom, nešto dotada nezamislivo za ambicioznog katoličkog političara. Kennedyjevu reputaciju po tom pitanju nije poboljšao njegov sin Patrick, kongresnik koji je nekoliko puta završio u klinici za odvikavanje od alkohola.

Međutim, nakon što se 1992. godine ponovno oženio, Kennedyjeva politička karijera je doživjela novi uzlet. Svjestan da neće postati predsjednik, zadovoljio se mjestom jednog od najutjecajnijih senatora i “lava liberalne ljevice”. Upravo zahvaljujući njegovoj podršci je Obama godine 2008. uspio među stranačkim pravovjernicima potući Hillary Clinton i postati predsjednik. Obama je također, makar nakratko, uspio ostvariti Kennedyjeve snove izborom predsjednika, te kongresne i senatske većine kojom dominira lijevo i liberalno krilo Demokratske stranke.

Kennedyjeva smrt će, pak, malo zakomplicirati političku situaciju u SAD, gdje se Obama nakon početne euforije suočio s padom popularnosti, odnosno zaustavljanjem ili propašću nekih od svojih najvažnijih zakonodavnih inicijativa. To je uključivalo i uvođenje općeg i javnog zdravstvenog osiguranja čiji je Kennedy bio glavni zagovornik, a koje, sudeći po anketama, Amerikancima previše “ne leži”. U samoj državi Massachusetts će se morati održati izvanredni izbori koji će Demokratskoj stranci, usprkos izgledne pobjede u toj tradicionalno liberalnoj državi, mogu donijeti nepredviđeni trošak i komplikacije. Sam Kennedy je nastojao izbjeći pozvavši zakonodavce Massachusettsa da izmijene državni zakon, odnosno umjesto izvanrednih izbora dozvole guverneru da imenuje privremenu zamjenu. Zakon o izvanrednim je, inače, demokratska većina u Massachusettsu donijela 2004. godine kako bi spriječila da u slučaju pobjede senatora Kerryja na predsjedničkim izborima tadašnji republikanski guverner Mitt Romney imenuje republikansku zamjenu. Kennedy, kome je pozlilo na Obaminoj inauguraciji, je zbog vlastitog narušenog zdravlja nastojao tu inicijativu progurati što brže, ali ga je preduhitrila smrt.

Obama pred kapitulacijom – ništa od javnog zdravstvenog osiguranja u SAD?

Associated Press javlja kako će američki predsjednik Barack Obama najvjerojatnije odustati od svog plana da u prijedlog velike reforme zdravstvenog sustava u SAD unese elemente javnog zdravstvenog osiguranja. U prilog takvim špekulacijama ide i izjava Kathleen Sebelius, Obamine ministrice zdravstva kako “javna opcija”, tj. javno zdravstveno osiguranje koje bi plaćali porezni obveznici, “nije važan dio novog reformskog paketa”.

Obama je od svog plana da novcem poreznih obveznika omogući zdravstvene usluge za 40-50 milijuna zdravstveno neosiguranih Amerikanaca odustao kada se ispostavilo da za njega nema podršku javnosti, a nakon čega su mu leđa počeli okretati kongresnici i senatori od kojih će mnogi 2010. godine morati braniti svoje mandate. Propast zdravstvene reforme – koja je predstavljala jednu od ključnih stavki Obamine platforme za veliki američki zaokret ulijevo – mnogi sada uspoređuju sa sličnim fijaskom kojeg je 1994. godine svom mužu Billu priredila njegova supruga Hillary Clinton, a koji je doveo do tzv. republikanske revolucije i preuzimanja Kongresa od strane republikanaca.

Obamin neuspjeh izgleda još gori, s obzirom da je novi američki predsjednik imao daleko bolju situaciju od Clintona. Nakon dolaska na vlast je uživao enormnu popularnost, svi mediji i komentatori su bili listom uz njega, njegova Demokratska stranka je uz većinu u Kongresu osvojila i kvalificiranu većinu u Senatu, a republikanci su bili i još uvijek jesu u totalnom rasulu. Ako je i jedan predsjednik imao ne samo mandat nego i mogućnosti da radi opsežne reforme, onda je to bio Barack Obama. Pa što je onda krenulo krivo?

Razlog je možda u prozaičnoj činjenici da je Obama vjerojatno jedan od najboljih izbornih kandidata u povijesti, odnosno velemajstor kada je u pitanju vođenje kampanja, ali njegove sposobnosti vladanja izgledaju daleko manje impresivne. Možda je u pitanju bila opijenost pobjedom, možda bahatost, a možda na prvi pogled suvisla, ali pogrešna procjena da se upravo u ovom trenutku mora ići maksimalno u reforme jer bi izbori 2010. godine sve mogli promijeniti.

A možda je stvar još prozaičnija, odnosno razlog Obaminog neuspjeha je isti onaj koji ga je i doveo u Bijelu kuću – ekonomska kriza. Biračima se općenito sviđa ideja o javnom zdravstvenom osiguranju, ali su, svjesno ili podsvjesno, zaključili da ona mnogo košta te da ionako sve manje podnošljiv budžetski deficit mogla napumpati do kataklizmičkih razmjera. Obama je, naime, već potrošio stotine milijardi dolara na poticaje ekonomiji i spašavanje banaka, učinivši patuljastim troškove koje je Bush bio napravio u Iraku i Afganistanu. Deficit se pretvara u veliku rupu koja će jednom početi gutati Ameriku, a mnogi se boje da će upravo oni najsiromašniji i najranjiviji biti ti koji će – kao i u Hrvatskoj – platiti ceh.

Te su strahove najviše osjetili upravo najstariji Amerikanci, odnosno generacija “Baby boomera” koja upravo ovih godina odlazi u mirovinu, te koja će dodatno opteretiti američki federalni budžet zahvaljujući mirovinskom sustavu koji datira još iz 1930-ih, kada je malo tko pretpostavljao da će prosječni životni vijek iznositi preko 75 godina. Svjesno ili nesvjesno, Obamin prijedlog zakona je sadržavao odredbe koje su se mogle shvatiti kao efikasno, ali ne baš previše humano rješenje tog problema – tzv. racioniranje zdravstvenih usluga, odnosno posebne komisije koje bi određivale da li je građanin previše star ili bolestan da bi mogao očekivati da se poreznim novcem beznadno pokušava poboljšati njegovo zdravstveno stanje.

Taj sićušni detalj u kompliciranom zakonskom tekstu je Sarah Palin, koja se nakon ostavke na mjesto guvernera Aljaske pretvara u najžešćeg borca svoje ranjene stranke,  na svom postu u Facebooku prozvala “odborima za smrt”, odnosno stvorila bezbrojne aluzije na “Loganov bijeg”, SF-film o distopijskom svijetu budućnosti gdje se hladnokrvno likvidiraju svi građani stariji od 30 godina. Taj detalj je također izazvao i sveopći bijes u javnosti, koji je doveo i do fizičkih sukoba na javnim tribinama gdje su, uglavnom demokratski, kongresnici i senatori morali objašnjavati zašto podržavaju ovaj zakon.

Nakon tih nemilih scena mnogi od njih su promijenili mišljenje, pogotovo pripadnici konzervativne Blue Dog frakcije, izabranih u strateški važnim okruzima i državama u središtu SAD gdje je daleko manje razumijevanja za prosvijećene liberalne ideje nego na Zapadnoj i Istočnoj obali. Obama je tome pokušao stati na kraj nastojeći mobilizirati svoju izbornu vojsku kako bi na Internetu i drugdje suzbijala “republikanske laži”; ali to je bilo uzalud – izabrati prvog crnog predsjednika je mnogima bilo “cool”, boriti se za nekakvu reformu zdravstva daleko manje. Zbog toga je reforma počela padati u anketama, a na kraju i popularnost samog Obame koji se prvi put nakon dolaska u Bijelu kuću našao ispod 50 posto podrške.

Obamino povlačenje je, stoga, sasvim razumljivo. Inzistiranje na maksimalističkoj zdravstvenoj reformi u ovakvoj situaciji bi samo oživilo upokojene republikance koji se već sada mogu nadati svrgavanju demokratskih guvernera Virginije i New Jerseya u studenom ove godine. Obama će se na kraju morati zadovoljiti s reformom u kojoj općeg zdravstvenog osiguranja neće biti. Time će stranačka ljevica, kojoj duguje nominaciju i izbor u Bijelu kuću, biti razočarana. Sada je glavno pitanje, dakako, hoće li Obama išta naučiti od Clintona, odnosno hoće li ovaj neuspjeh shvatiti kao priliku da “prešalta” politiku na način koji bi mu osigurao novi mandat 2012. godine.

Ako ne odgovori na to pitanje kako treba, usporedbe između Obame i njegovog glavnog štovatelja i imitatora u Hrvatskoj – Zorana Milanovića – postat će aktualne, ali ne na način koji bi obojici bio po volji.

Njujorškom Kerumu postao upitan treći mandat

Michael Bloomberg, američki medijski tajkun i četvrti najbogatiji Amerikanac koji se trenutno nalazi na mjestu gradonačelnika New Yorka, imat će razloga čekati jesen sa strepnjom jer nova anketa sugerira kako više nije potpuno izvjesno da bi mogao pobijediti na izborima u studenom. Prema njoj Bloomberg trenutno uživa podršku 47 posto Njujorčana, dok William Thompson, vrhovni gradski knjigovođa i kandidat Demokratske stranke, ima 37 posto. To sada izgleda kao vrlo dobra prednost, ali ne tako davno Bloomberg je uživao prednost od čak 15 postotaka, što znači da bi se birači vrlo lako mogli okrenuti protiv Bloomberga, odnosno vratiti “prirodno stanje stvari” u grad poznat po biračkom tijelu koje je listom za demokrate, ali na čijem su se čelu nalazili republikanci još od 1993. godine.

Bloomberg, poznat po liberalnim stavovima u društvenim pitanjima, i sam je bio demokrat sve do prije izbora 2001. godine kada se registrirao kao republikanac i tako naslijedio popularnog, ali kontroverznog Rudyja Giulianija. Prije predsjedničkih izbora Bloomberg je formalno izašao iz Republikanske stranke i proglasio se nezavisnim političarom, pa je čak bilo priče da će se kandidirati za predsjednika. Bloomberg je, međutim, najveći dio energije sačuvao da bi osigurao treći mandat, pri čemu je bilo bitno natjerati demokratsko gradsko vijeće da ukine odredbe odredbe o ograničenju na dva mandata. Bloomberg je to učinio, između ostalog, vatrenom podrškom Obami na predsjedničkim izborima.

Kada je, pak, gradsko vijeće izglasalo da više nema ograničenja na dva mandata, Bloomberg se, pak, ponovno počeo okretati republikancima te isposlovao da na izborima neće biti njihovog kandidata. U pitanju je bio ciničan, ali efektan manevar, ali možda nedovoljan da kompenzira efekte ekonomske krize, odnosno Bloombergovog kresanja raznih socijalnih i drugih programa u svrhu spašavanja gradskih financija. Još je, doduše, rano reći hoće li se taj trend nastaviti, ali bilo bi zbilja ironično da je Bloomberg uspio isposlovati šansu za treći mandat u skupštinskim klupama samo zato da mu taj treći mandat oduzmu birači.

Ankete: Obami završio medeni mjesec

Danas je Rasmussen objavio rezultate ankete koja po prvi put sugerira kako će Baracku Obami osvajanje drugog mandata u Bijeloj kući biti teže nego što se mislilo.

Dok je, očekivano, Obama još uvijek u značajnoj prednosti u odnosu na Sarah Palin (48 prema 42 posto), to nije slučaj sa Palininim stranačkim drugom (i ljutim suparnikom) Mittom Romneyem, koji u anketi ima isti postotak potencijalnih glasova. Dok se za relativno slabe rezultate Palin objašnjenje može pronaći u još uvijek neprobavljenim efektima njene iznenadne ostavke, dotle je Romneyev dobar skor u srazu s mesijanskim Obamom iznenađenje.

S druge strane, to da Obami pada popularnost nije iznenađenje, s obzirom da su nedavno objavljeni podaci ukazali da je opće stanje američke ekonomije daleko lošije nego što je njegov tim to predviđao prije par mjeseci. O tome da je medeni mjesec završio govore i sve veće poteškoće da se kroz Kongres proguraju Obamini ambiciozni planovi uvođenja nameta na štetne plinove kao i reformu sustava zdravstvenog osiguranja, a usprkos toga što demokrati u Senatu imaju kvalificiranu većinu. Obami se žuri da te zakone što prije progura, jer je svjestan da se mesijanski kapital kojemu duguje svoj izbor dobrim dijelom potrošio, odnosno da birače sve više brine ekonomija, odnosno porezi koje će plaćati da bi popunili Obaminim mega-projektima stvorene budžetske rupe.

Američki demokrati dobili kvalificiranu većinu u Senatu

Jednoglasnom odlukom Vrhovnog suda države Minnesota demokratski kandidat Al Franken, široj javnosti poznat kao komičar, sudionik popularne TV-emisije Saturday Night Live te liberalni komentator na radio-mreži Air America, proglašen je pobjednikom izbora za federalni Senat održanih u studenom prošle godine. Norm Coleman, republikanski senator koji se mjesecima borio da dokaže kako je on, a ne Franken, imao nekoliko stotina glasova prednosti, odustao je od dalje sudske borbe i priznao poraz u onome što se pretvorilo u jedne od najdužih izbora u američkoj povijesti. Republikanski guverner Minnesote Tim Pawlenty bi, prema ranijoj najavi, trebao potpisati ukaz kojim se Franken proglašava predstavnikom te države u gornjem domu američkog Kongresa.

Frankenov izbor predstavlja veliku pobjedu za američku Demokratsku stranku, s obzirom da je on sada njen 58. po redu senator, a uz dva nezavisna kandidata – samodeklariranog socijalista Bernieja Sandersa iz Vermonta i bivšeg potpredsjedničkog kandidata Joea Liebermana – ta stranka ima 60 od 100 mjesta u Senatu, odnosno kvalificiranu većinu koja će im omogućiti da svoje odluke donose i provode bez republikanske opstrukcije.

Posljednji put su demokrati kvalificiranu većinu stekli 1979. godine kada je predsjednik bio Jimmy Carter. Za razliku od tadašnjeg doba, međutim, među demokratima je bilo daleko više konzervativnih i umjerenih senatora, dok danas strankom dominira lijeva frakcija koja je, uostalom, omogućila Baracku Obami da na stranačkim izborima nadvlada Hillary Clinton. Stoga je za vjerovati da će Obama imati daleko lakši posao u guranju svog programa koji po mnogim pitanjima, a pogotovo onim ekonomskim, predstavlja najradikalniji zaokret nalijevo u američkoj povijesti.

Dolazak Frankena u Washington bi također trebao bitno olakšati i potvrdu Sonie Sotomayor za novu sutkinju Vrhovnog suda, usprkos niza otkrića koji u pitanje dovode njenu stručnost i objektivnost. Tako je nedavno otkriveno kako je godinama bila članica portorikanske ljevičarske organizacije, a i Vrhovni sud – kojim dominiraju konzervativci – je oborio njenu presudu u procesu Ricci v. De Stefano, gdje je dala za pravo gradu New Haven da odbije promaknuti vatrogasce koji zadovoljavaju stručne kvalifikacije, ali čiji sastav ne odgovara rasnim kvotama.

Franken kao senator predstavlja izuzetno bolni udarac za Republikansku stranku s obzirom na to da je on bio ne samo njen najžešći kritičar, nego su i republikanski kandidati Frankena predstavljali kao klauna koji ne zadovoljava nikakve kriterije da bi bio izabran. To što je izabran – i to za par stotina glasova, nakon višemjesečnog sudskog natezanja – predstavlja poniženje koje više nego jasno pokazuje koliko je potonula stranka za koju se samo prije par godina špekuliralo da će desetljećima dominirati američkom politikom.

Republikanci “pučem” preuzeli njujorški državni senat

Američkim republikancima posljednjih godina, a pogotovo posljednjih mjeseci, najblaže rečeno, ne cvjetaju ruže. Jedna od rijetkih vijesti koja bi ih obradovala došla je iz posve neočekivanog mjesta – Albanyja, sjedišta države New York, jednog od liberalnijih dijelova SAD.

Republikanci su prošle jeseni u državi New York, kao i u ostatku SAD, poraženi na izborima. Demokrati su to iskoristili kako bi sa 29 mjesta skočili na 31, te tako preuzeli većinu u 62-članom Senatu. Međutim, to nije potrajalo, a jedan od razloga su bili istospolni brakovi, odnosno sve žešći pritisak gay aktivista da država New York slijedi primjer Massachusettsa, Vermontza i drugih liberalnih država, odnosno da ih legalizira.

Demokratski guverner New Yorka John Paterson se donedavno, isto kao i predsjednik Barack Obama, nominalno protivio istospolnim brakovima kako bi pred izbore 2010. godine osigurao umjerene i nezavisne birače. Međutim, kada je Paterson zaključio da bi ga mogli čekati neizvjesni stranački predizbori, odnosno borba s debelo  “potkoženim” Andrewom Cuomom, odlučio je stati na stranu utjecajne gay-zajednice i tako pokušati osigurati njenu potporu kako bi postao kandidat.

Četiri demokratska senatora – Ruben Diaz, Carl Kruger, Pedro Espada i Hiram Monserrate – su međutim konzervativci i žestoki protivnici istospolnih brakova, pa je trebalo dosta vremena da se na čelo Senata postavi senator Malcolm Smith, pobornik istospolnih brakova. Jučer su, pak, Espada i Monserrate, uz posredovanje milijardera Toma Golisana, odlučili prijeći na stranu republikanaca te im tako omogućiti većinu.

Preuzimanje vlasti, koje demokrati nazivaju “pučem” i neligitimnim, se održalo u mraku, jer su demokratski senatori – nastojeći ga spriječiti – prvo napustili zgradu Senata, potom isključili struju, TV-monitore i računala. Republikanci, pak, preuzimanje smatraju legitimnim, a Deana Skelosa novim predsjednikom Senata. Guverner Paterson je bijesan, a najavljeno je kako će demokratski senatori “puč” pokušati osporiti na sudu.

Svake sličnosti s hrvatskim općinskim, gradskim i županijskim skupštinama, uključujući Grad Zagreb 1997. godine i legendarni dvojac Buković-Šporer su sasvim slučajne.

Inače, cijela će priča dobiti novu sapunsku dimenziju, s obzirom da se protiv Espade vodi postupak zbog toga što je u studenom fizički napao i bocom razrezao svoju djevojku Carlu Girardo. Ako bude osuđen, mjesto u Senatu bi izgubio po sili zakona, pa bi pitanje njegove eventualne zamjene moglo dovesti do pat-pozicije u njujorškom Senatu.

Država New York je, inače, već imala “sapunske” obrate u politici od kojih je najlegendarniji slučaj Eliota Spitzera, demokratskog guvernera i borca protiv korumpiranih korporacija čija je blistava karijera kada ga je FBI uhvatio kao “klijenta br. 9” elitne eskort-službe. Paterson, koji je naslijedio Spitzera, prvi je crnac, ali i slijepac na čelu države, a javnost je zabavio “preventivnim” priznanjem da je imao običaj konzumirati kokain i varati suprugu.