Republikanci osvojili Obamin kongresni okrug

Protekli utorak uglavnom nije bio sretan dan za američke republikance, barem što se tiče dopunskih i preliminarnih izbora pred veliki megdan u studenome, kada se nadaju od Obaminih demokrata preoteti Predstavnički dom Kongresa, a možda i Senat. Iako je većina od Obame službeno podržanih kandidata izgubila, opća slika izgleda bolje za demokrate nego što je to bio slučaj.

Tako je na dopunskim izborima u 12. kongresnom okrugu Pensilvanije, izazvanih smrću dugogodišnjeg, a odnedavno i kontroverznog demokratskog čelnika Jacka Murthe, glatko pobijedio demokratski kandidat, usprkos toga što je izborni okrug po općem svjetonazoru konzervativni, i što je od jedno od rijetkih mjesta koje je 2004. glasalo za Kerryja a 2008. za McCaina.

Predizbori za američki Senat su, pak, označili kraj političke karijere 80-godišnjeg Arlena Spectera, dugogodišnjeg republikanskog senatora koji je prije godinu dana prešao demokratima i tako Obami (nakratko) dao kvalificiranu većinu u Senatu. Demokratski glasači su usprkos Obaminih naloga prednost dali mlađem stranačkom vojniku Joeu Sestaku, koji je daleko manje eksponiran zbog raznih afera, odnosno daleko je manje ranjiv na eventualne republikanske izazove od Spectera.

U Kentuckyju su republikanski glasači, najblaže rečeno, zakomplicirali stvari vlastitoj stranci izabravši kao svog senatskog kandidata Randa Paula, sina poznatog, ali i kontroverznog kongresnika Rona Paula, poznatog po libertarijanskim stavovima. Nedugo nakon izbora je Rand Paul sebi dozvolio da, slijedeći libertarijansku dogmu o neuplitanju države u privatna poduzeća, odbaci Zakon o građanskim pravima koji je ukinuo rasnu segregaciju te tako ne samo sebe, nego i stranku općenito ponovno učini metom optužbi za rasizam.

Nakon svega toga, priča o tome da bi jesen trebala predstavljati krah za Obamu se čini malo prenategnutima ili dosta slična najavama o konzervativnom “landslideu” u Velikoj Britaniji koji se ipak nije dogodio.

Stoga će republikancima kao melem na ljutu ranu doći vijesti s Havaja, gdje su jučer održani dopunski izbori za Kongres. Na njima je pobijedio gradski vijećnik Honolulua po imenu Charles Djou i tako republikancima izborni okrug Havaja – gdje je, između ostalog, odrastao Barack Obama – donio po prvi put iza 1981. godine. Djou, doduše, svoju pobjedu prije svega ima zahvaliti tome što su dva demokratska kandidata nastupala odvojeno, te je mogao pobijediti sa jedva 39 % glasova. Za nekoliko mjeseci, kada se budu održavali redovni izbori, ujedinjeni demokrati će ga glatko zamijeniti. Republikancima će, s druge strane, ovo predstavljati dobru vijest, s obzirom da je tima prekinuta gubitnička serija od 11 dopunskih izbora za Predstavnički dom Kongresa, na kojima su u pravilu pobjeđivali demokrati.

Oglasi

ACORN-ovom bauku “srezana” federalna optužnica

James O’Keefe, 25-godišnji konzervativni aktivist i tvorac “gerilskih” dokumentarnih filmova, bit će optužen za prekršaj a ne za kazneno djelo. On i njegovi kolege Joseph Basel (24), Stan Dai (24) i Robert Flanagan (24) će na sudu odgovarati za “ulazak u federalne prostorije pod lažnom izlikom”. Federalni tužitelj je na kraju tako odlučio opisati O’Keefeov pokušaj, da koristeći svoje prijatelje kao lažne radnike telekomunikacijske kompanije, pokuša ustanoviti je li Mary Landrieu, demokratska senatorica iz Louisiane, uistinu imala pokvarene telefone te zbog toga nije primala pozive birača bijesnih zbog njene podrške Obaminom planu zdravstvene reforme.

O’Keefe i društvo su to učinili 25. siječnja ove godine, ali su smjesta “provaljeni” i uhapšeni, a istragu je vodio FBI. Hapšenje je oduševilo liberalni dio američke javnosti, koji O’Keefea mrzi zbog gerilskih video-snimaka na kojima je, lažno se predstavljajući kao svodnik, uhvatio članove ljevičarske, ali utjecajne nevladine organizacije ACORN, kako mu pokušavaju pomoći u organizaciji lanca prostitucije i drugim nezakonitim djelatnostima. ACORN je zbog skandala ostao bez federalne pomoći, a prije par dana je bankrotirao.

“Watergate 2”, kako su neki komentatori nazvali O’Keefeov pohod na senatoričin ured, tako je završio kao “ćorak”. Međutim, njemu i drugovima ipak prijeti mogućnost da bude kažnjen s 250.000 dolara globe i maksimalno 6 mjeseci zatvora. Većina komentatora, pak, misli da to neće biti slučaj, odnosno da će O’Keefe . koji je u par intervjua rekao da “bi cijelu stvar, s onim što sada zna, izveo drukčije” – priznati krivicu u zamjenu za blažu kaznu.

Obamino proljeće

Prvi dan proljeća je započeo prilično dobro za američkog predsjednika. Ono što se donedavno činilo van dohvata ruke sada se pretvorilo u prvo veliko ispunjeno obećanje i ponovno dalo vjetar u jedra njegove administracije. Jučerašnje izglasavanje zakona kojim se u SAD po prvi put uvodi nešto slično općem i obveznom zdravstvenom osiguranju kakvo imaju “normalne” države predstavlja veliki trijumf, i to u trenutku kada je Baracku Obami počelo ponestajati bilo kakvih dostignuća s kojima bi opravdao mesijanski status s kakvom ga je dočekala američka i svjetska javnost.

Njegovi pristaše će zdravstvenu reformu pokušati opisati kao više nego jasan znak da je mračna, hladna zima prošla i da dolazi ne samo proljeće nego i nova era u američkoj povijesti, kada će ama baš sve za što se zalagali američki ljevičari od 1968. do danas postati stvarnost, a konzervativizam, militarizam, neoliberalizam, kapitalizam i svi drugi “izmi” vezani uz omraženog Nixona, Reagana i Busha zauvijek pasti u ropotarnicu povijesti. Obama će s ovim pothvatom biti ohrabren da nastavi, uvjeren da će – isto onako kako je pobijedio konvencionalnu mudrost došavši u Bijelu kuću – pobijediti konvencionalnu mudrost nastojeći da radikalno skrene ulijevo naciju u kojoj je donedavno ne samo “socijalizam” nego i “liberalizam” bila ružna riječ.

Stoga mnogi drže da je gotovo izvjesno kako će nakon trijumfa zdravstvene reforme doći i druge točke ambicioznog Obaminog programa s kojim je dobio izbore, a koje se dosada ustručavao “gurati” zbog straha od republikanske opstrukcije odnosno opozicije u vlastitoj stranci. To se odnosi na uvođenje karbonskih kredita, odnosno potrošnje fosilnih goriva koji bi američku industriju, ali i obične građane natjerao da se sve više odriču automobila i svega vezanog uz taj način života; opsežna reforma imigracije, odnosno prestanak svih pokušaja da se iz zemlje tjeraju ilegalni useljenici koji bi se umjesto toga trebali što je moguće u većem broju “legalizirati” i ekspresno praviti državljanima koji će, naravno, glasati za Demokratsku stranku; reforma radnog zakonodavstva i uvođenje “Card checka” koji će ojačati utjecaj sindikata na vodeće američke tvrtke te, konačno, “doktrina pravednosti” prema kojoj bi država radi “ravnoteže” konzervativnih i liberalnih stavova imala pravo nadzirati sadržaj radio, TV-emisija i Interneta.

Sve gore navedeno će se pokušati progurati u sljedećih nekoliko mjeseci ili barem u sljedeće dvije godine kako bi Obama pred izbore 2012. godine mogao braniti svoj mandat tvrdnjom da je ispunio sva svoja obećanja.

Mnogi od američkih i svjetskih medija zdravstvenu reformu uspoređuju s Rooseveltovim New Dealom 1930-ih kojim je uveden federalni mirovinski sistem, izjednačavanjem prava bijelaca i crnaca te Johnsonovim socijalnim reformama 1960-ih, nerijetko izjavljujući kako ta dostignuća blijede pred Obaminim. Takvo oduševljenje, koje dosta podsjeća na euforiju od prije godinu, ipak nije opravdano.

Roosevelt je svoj New Deal uspio progurati zato što je čvrsto iza sebe imao Velikom depresijom izmučen i u dotadašnji sistem razočaran narod, a Johnson nikada ne bi mogao progurati građanska prava crnaca da u tome nije imao podršku Republikanske stranke. Obama, koji je sebe nastojao predstaviti kao ličnost za koju ne važe dotadašnja pravila i koja će Amerikom upravljati kao karizmatska nad-stranačka ličnost, zacjeljivati rane, premostiti podjele i započeti novu eru poštenju, cijeli je proces prepustio svojim stranačkim kolegama iz Kongresa pretvorivši ga u puko aritmetičko nadglasavanje i nimalo suptilno kupovanje “kolebljivih” glasova. I, pri tome, a što je najvažnije od svega, nije imao podršku naroda.

Da je tako ne govore samo ankete u kojima se između 55 i 60 Amerikanaca protivi reformi, nego i rezultati izvanrednih izbora u ultra-liberalnom Massachusettsu gdje je izbor republikanca Scotta Browna bio motiviran prije svega željom građana – koji, inače, na državnoj razini uživaju isti sistem kakav se sada nametnuo ostatku SAD – da demokratima otmu kvalificiranu većinu u Senatu i tako spriječe donošenje zakona. Obama i demokrati su odlučili ne poslušati to upozorenje već su, lišeni mogućnosti da zakon guraju redovnom, odlučili iskoristiti opskurnu parlamentarnu proceduru koja se koristi za usklađivanje budžeta, ali koja ne traži kvalificiranu senatsku većinu.

Veliki broj promatrača drži da je Obama sa ovom reformom preuzeo veliki rizik, odnosno da je nezadovoljstvo među Amerikancima takvo da bi “ceh” prvi trebali platiti upravo oni demokratski kongresnici koji su jučer digli glas za izbornu reformu. Do izbora ima nekoliko mjeseci, ali većina procjena govori da će republikanci biti u dobroj prilici da preuzmu većinu u Predstavničkom domu, a možda i u Senatu.

Dio komentatora vjeruje da je upravo to razlog zbog koga se išlo na ovaj spektakularan ali ipak riskantan potez. Naime, demokrati trenutno imaju Bijelu kuću i uvjerljivu većinu u oba kongresna doma u opsegu kakvom nisu imali od daleke 1978. godine. Nadalje, ta demokratska većina, za razliku od one prije tri desetljeća, je pod daleko snažnijim utjecajem lijevog krila stranke čiji je predstavnik i sam predsjednik. Konzervativni i umjereni demokrati – među koje se uvjetno može svrstati i dinastija Clinton – izgubili su na važnosti. Tzv. “Blue Dog” frakcija, čiji su kandidati demokratima osvajali strateški važne umjerene i konzervativne okruge i države Srednjeg zapada, zna da će njihov reizbor u studenom biti nemoguć ako ne stignu milijuni donacija za kampanje od strane ultra-liberalne elite iz Hollywooda i Manhattana.

Dakle, Demokratska stranka je morala plesati onako kako svira lijevo krilo. A to isto lijevo krilo je znalo da s obzirom na aritmetiku i političke okolnosti upravo sada postoji najbolja moguća prilika da se proguraju radikalne reforme o kojima se sanjalo desetljećima. Već nakon nekoliko mjeseci – čak i ako se zadrži većina u Kongresu – će se aritmetika promijeniti i Obama će moći Ameriku vući nalijevo isto onako kao što je to Clinton mogao s republikanskim Kongresom od jeseni 1994. godine. Ovakva konstelacija snaga se jednostavno morala iskoristiti, bez obzira na sve kratkoročne i dugoročne posljedice.

U tome je Obama zapravo pokazao da je daleko sličniji svom prethodniku, s kojim dijeli uvjerenost u ispravnost svoje mesijanske misije. Isto onako kao što je Bush napao Irak bez obzira na sve kritike i upozorenja da taj pothvat možda i neće najsretnije završiti, tako je i Obama progurao zdravstvenu reformu duboko uvjeren da će njegovi kritičari, skeptici i narod “progledati” i shvatiti da se učinilo ono što je bilo najbolje učiniti, i pri tome mu je svejedno da li će se to dogoditi za nekoliko mjeseci, godina ili desetljeća, odnosno hoće li zbog toga njegova stranka (kao što je bila slučaj s Bushevom) javnosti izgledati kao radioaktivni otpad.

Naravno, uvijek postoji i sasvim izgledna mogućnost da će “spin” mašinerija i današnjem američkom predsjedniku sve nego neskloni mediji uspjeti prodati još jednog zeca u šeširu, te da će Obamino proljeće za posljedicu imati blagorodnu jesen.

Još jedan demokratski senator digao ruke

Američki predsjednik Barack Obama je nedavno u jednom TV-intervjuu rekao kako mu je “važnije napraviti što treba i biti predsjednik jedan mandat nego ne uraditi ono što treba i ostati u Bijeloj kući drugi mandat”. To su neki od američkih komentatora shvatili kao znak da je trenutni stanar Bijele kuće i “vođa slobodnog svijeta” ipak svjestan da danas njegove “akcije” na političkoj burzi imaju brojke više nalik na one Jimmy Cartera krajem 1970-ih nego one koje su uživali Reagan 1980-ih i Clinton 1990-ih.

Ono što, čini se, brine njegove stranačke drugove jest to da Obamu sve to – pa i donedavno nezamislivi izlazak iz Bijele kuće početkom 2013. godine – uopće nije važan, odnosno da Obama nastoji uporno gurati svoju politiku bez obzira na to što se protiv njega okrenuo narod. Obamu, čini se, još manje boli briga što će račun za nezadovoljstvo njegovom politikom biti ispostavljen demokratskim kongresnicima i senatorima, odnono da je Obama danas za njih isto ono što je Bush bio republikance 2006. i 2008. godine – politički otrov.

Jedan od demokrata koji je svjestan toga je i Evan Bayh, popularni senator iz Indiane koji je posljednjih nekoliko mjeseci kao predstavnik umjerene frakcije pokušavao progurati neke od Obaminih reformi, ali u tome nije imao uspjeha zbog dominacije Obaminih ljevičara u stranci. Bayh, koji uživa popularnost, izjavio je da će se povući iz Senata, odnosno neće natjecati na izborima 2010. godine, a kao glavni razlog je naveo “nedostatak dvostranačja”, odnosno nespremnost obje stranke na kompromis.

Iako se Indiana smatra “crvenom”, tj. republikancima sklonoj državom, Bayh je u anketama uživao 20 posto prednosti nad republikanskim kandidatima. Njegov potez će republikancima sada donijeti više nego izgledne šanse da preuzmu to mjesto u Senatu. Time se broj na sljedećim izborima ranjivih senatskih mjesta koji drže demokrati popeo na 10. Ukoliko republikanci osvoje svih deset i obrane svoje, na putu su da preuzmu većinu u Senatu, a što se samo prije nekoliko mjeseci činilo znanstvenom fantastikom.

ACORN-ov bauk uhapšen zbog prisluškivanja senatorice

[picapp align=”left” wrap=”true” link=”term=James+O%27Keefe&iid=6871358″ src=”1/8/b/9/Andrew_Breitbart_Reveals_6370.jpg?adImageId=9520929&imageId=6871358″ width=”234″ height=”320″ /]

James O’Keefe je mladi nezavisni filmaš desničarske orijentacije koji je postao velikom zvijezdom zahvaljujući seriji “gerilskih” filmova u kojima je, lažno se predstavljajući kao svodnik u društvu svoje prijateljice, lažne prostitutke Hannah Giles, razotkrio korupciju u uredima ljevičarske nevladine organizacije ACORN. Filmovi, koje je krišom snimio i na kojima su ACORN-ovi djelatnici nudili financijsku pomoć za osnivanje bordela s dječjim prostitutkama, a koji su potom objavljeni, bacili su tu organizaciju na koljena i doveli do gašenja federalne pomoći.

No, kako stvari izgledaju, sada je i sam O’Keefe u velikoj nevolji jer je malo prekardašio sa svojim gerilskim metodama dovođenja političkih protivnika na tanak led. Barem se takav dojam može dobiti na temelju kaznene prijave koju je napravio FBI i koja tvrdi da je O’Keefe zajedno s trojicom prijatelja – uključujući sina federalnog tužitelja – pokušao ni manje ni više nego staviti prislušne uređaje u službeni telefon demokratske senatorice Mary Landrieu.

O’Keefeu, ako bude osuđen, prijeti deset godina zatvora i 250.000 dolara globe. ACORN je odmah preko glasnogovornika požurio objaviti kako hapšenje njegovog glavnog bauka dovodi O’Keefovu “vjerodostojnost u pitanje”.

Goluždravi republikanac Obami oteo kvalificiranu većinu

[picapp align=”left” wrap=”true” link=”term=Scott+Brown&iid=7586721″ src=”6/f/0/0/Scott_Brown_Campaigns_e043.jpg?adImageId=9308681&imageId=7586721″ width=”234″ height=”156″ /]

UPDATE 3:29 – Boston Globe je upravo javio kako je Martha Coakley, vrhovna državna odvjetnica Massachusettsa i demokratska kandidatkinja za federalni Senat nazvala republikanskog državnog senatora Scotta Browna kako bi mu čestitala na pobjedi. Ta vijest dolazi nakon što su došli podaci s preko 70 % birališta u Massachusettsu koji pokazuju kako Brown održava prednost od 53 prema 47 posto, a koju očigledno Coakley nije mogla prestići čak ni uz pomoć glasova iz Bostona, glavnog uporišta demokrata.

Tako je senatsko mjesto koje je gotovo pola stoljeća pripadalo Tedu Kennedyju, odnosno lijevom krilu Demokratske stranke, otići će republikancima te Baracka Obamu i demokrate lišiti ključnog 60. glasa koji im treba za zaobilaženje parlamentarne opstrukcije s kojom su republikanci nastojali zaustaviti zdravstvenu reformu.

Američki mediji i komentatori će sljedećih tjedana i mjeseci potrošiti ogromne količine intelektualne energije kako se demokratima to dogodilo baš u državi gdje je Obama prije godinu dana šišao McCaina s 26 posto glasova razlike. Jedno od niza odgovora će bez svake sumnje biti vezano uz mladost Scotta Browna kada je kao student nastojao zaraditi kruh pozirajući gol za Cosmpolitan.

Što se to kuha u Massachusettsu?

Barack Obama je, suprotno očekivanjima, objavio kako će u nedjelju ipak naći vremena da ode do države Massachusetts gdje se održavaju dopunski izbori za Senat, odnosno za mjesto ispražnjeno prošlogodišnjom smrću Teda Kennedyja, a kako bi pomogao kampanji demokratske kandidatkinje Marthe Coakley. Razlog za tu intervenciju jest u anketama koji sugeriraju kolaps podrške demokratskoj kandidatkinji, odnosno pobjedu republikanskog kandidata Scotta Browna.

Obamin potez je sasvim očekivan, s obzirom da bi Brownova pobjeda predstavljala katastrofu od koje se njegovo predsjednički mandat ne bi mogao oporaviti.

Prvo, samo u godinu dana otkako je u Bijelu kuću ušao s gotovo plebiscitarnom podrškom, Obama bi se suočio s gubitkom za demokrate teško izborene kvalificirane većine od 60 mjesta u Senatu, a koja je bila nužna za radikalne reforme američkog društveno-ekonomskog sistema, na čemu inzistira lijevo krilo stranke koje mu je dalo podršku. S Brownom umjesto Coakley bi demokrati imali 59 senatora, a to znači da bi Obama za donošenje dalekosežnih zakona i reformi morao praviti kompromise s republikancima – previše bolne i nimalo prihvatljive za njegove najfanatičnije pristaše koji još uvijek vjeruju da u Bijeloj kući stoluje čudotvorni mesija koji će čarobnim štapićem riješiti sve probleme.

Drugi, a još važniji razlog, tiče se redovnih kongresnih izbora u studenom. Massachusetts uživa reputaciju jedne od najliberalnijih američkih država, nego i najpouzdanijeg uporišta Demokratske stranke. U državi broj registriranih glasača Demokratske stranke je trostruko veći od broja registriranih glasača Republikanske stranke, a takav se nesrazmjer gotovo uvijek očituje na izborima. U normalnim okolnostima bi tako izbor za zamjenu Teda Kennedyja, koji je uživao reputaciju ljevičarske ikone, trebao biti formalnost. Ali prva godina Obaminog mandata je predstavljala sve nego normalne okolnosti, odnosno u samo godinu dana je došlo do tako snažnog razočaranja novim predsjednikom da je ono zahvatilo čak i ona područja i države gdje bi on i njegova stranka trebali imati cementiranu podršku. Ako zbog Obame sada demokrati imaju problema u vlastitom dvorištu kao što je Massachusetts, kakva ih tek zla sudbina čeka na Jugu, Srednjem Zapadu, odnosno tzv. swing kongresnim izborima gdje njihova većina u oba doma Kongresa ovisi o nezavisnim biračima?

Obamin dolazak u Massachusetts je, stoga razumljiv, s obzirom da će jedino predsjednik moći na birališta dovesti crnce i inače apolitičnu mlađariju koji bi sada već vidno uspaničenim demokratima trebali pomoći da se spase od debakla. Ali, čak i ako Coakley uspije iščupati svoj senatski mandat, demokrati neće imati nekog pretjeranog razloga za trijumfalizam, s obzirom da drama u Massachusettsu pokazuje kakva ih kataklizma čeka na nacionalnoj razini za deset mjeseci.

Hrvatski ekvivalent ovoga što se kuha u Massachusettsu bi bilo da npr. SDP, samo godinu dana od plebiscitarne podrške Josipoviću na predsjedničkim izborima, mora teškom mukom braniti Rijeku od HDZ-ovog preuzimanja vlasti na izvanrednim lokalnim izborima.

Čeka li Ameriku izborna drama?

Utorak 19. siječnja bi Americi mogao prirediti izbornu dramu, daleko neizvjesniju i s mnogo dalekosežnijim posljedicama od onoga što se u Hrvatskoj rješava sutra. Birači Massachusettsa naime na taj dan odlučuju tko će odraditi ostatak mandata prošle godine preminulog Teda Kennedyja, odnosno zamijeniti Paula Kirka, koji je od strane demokratskog guvernera bio imenovan za v.d. senatora.

U normalnim okolnostima bi ta izborna trka bila formalnost, s obzirom da je liberalni Massachusetts jedno od tradicionalnih demokratskih uporišta. Međutim, čak je i ta liberalna utvrda osjetila efekte sve većeg nezadovoljstva Obaminim predsjedništvom kao i zdravstvenom reformom koja većini Amerikanaca – barem u onom obliku kroz koje ga pokušava progurati Obama – nije po volji. To nastoji koristiti Scott, državni tajnik Massachusettsa, koji se kao kandidat Republikanske stranke suprotstavio vrhovnoj državnoj odvjetnici Marthi Coakley, kandidatkinji Demokratske stranke.

U tome je zasad imao toliko uspjeha da je ispočetka ogromna prednost Marthe Coakley drastično srezana. Toga je svjesna i Demokratska stranka, pa je Kirk najavio kako će uprava države Massachusetts – kojom dominiraju demokrati – u slučaju Brownove pobjede njegov izbor za senator potvrditi tek 20 dana iza izbora. Razlog za to je čisto političke prirode. Obama je, naime, obećao da će novi zakon o zdravstvenoj reformi biti izglasan do njegove prve poslanice o stanju nacije krajem siječnja. Brown je, pak, najavio da će, ako bude izabran, glasati protiv zakona, a što bi demokrate i Obamu lišilo kvalificirane većine od 60 senatora.

Zanimljivo je da je Massachusetts bio daleko brži kada je u pitanju bio izbor Paula Tsongasa Jr. za kongresnika u jesen 2007. godine. On je potvrđen i zauzeo mjesto u Predstavničkom domu samo dva dana nakon izbora. Razlog je bio u nastojanju da se u tom domu nađe kvalificirana većina kojom bi demokrati zaobišli veto tadašnjeg predsjednika Busha na zakon o proširenju zdravstvenog osiguranja djece.

Bilo kako bilo, izbor republikanca za senatora u Massachusettsa bi predstavljao značajan udarac Obami i prilično jasan indikator onoga što demokrate čeka u studenom ove godine.

Demokratski senatori i guverneri u SAD napuštaju izborne utrke

Chris Dodd, 65-godišnji demokratski senator koji gotovo tri desetljeća zastupa državu Connecticut, najavio je kako se na izborima u studenom 2010. godine neće natjecati za novi mandat. Dodd je to objasnio “obiteljskim razlozima”, ali većina američke javnosti je sklonija prozaičnijem objašnjenju – bivši kandidat za demokratsku predsjedničku nominaciju, ključni Obamin saveznik u Senatu i jedan od arhitekata zdravstvene reforme već nekoliko mjeseci zaostaje u anketama za republikanskim izazivačem. To je dijelom zbog zdravstvene reforme prema kojoj američka javnost pokazuje sve manje oduševljenja, a dijelom zbog navodne Doddove umiješanosti u mutne poslove s hipotekarnim kreditima.

Doddov izlazak iz izborne utrke bi, prema većini trenutnih političkih kalkulacija, pomogao demokratima da zadrže njegovo senatsko mjesto, odnosno teško stečenu kvalificiranu većinu koju čini 60 od 100 senatora. Connecticut je, kao dio Nove Engleske, već duže vremena slovi kao liberalna država i čvrsto demokratsko uporište. Richard Blumenthal, popularni vrhovni državni odvjetnik, bi prema anketama daleko lakše riješio problem eventualnih republikanskih izazivača.

Međutim, na isti dan je demokratima došla još jedna, ovaj put malo ozbiljnija gorka pilula u obliku istovjetne najave Byrona Dorgana, popularnog demokratskog senatora iz Sjeverne Dakote. Dorgan, koji uživa reputaciju umjerenjaka, svojom je odlukom otvorio priliku republikancima s obzirom da se Sjeverna Dakota smatra njihovim “domaćim terenom”.

Na isti je dan došla i vijest da se ove godine za reizbor neće natjecati ni guverner Colorada John Ritter, kao ni da John Cherry, demokratski viceguverner Michigana, neće jurišati na guvernersko mjesto.

Gotovo svi komentatori to tumače sve lošijom političkom klimom za demokrate, zbog čega su mnogi kandidati unaprijed odustali od utrka koji bi za njihovu stranku predstavljali nepotrebno gubljenje novaca, a za njih same nepotrebnu reputaciju gubitnika.

Svašta se može dogoditi do studenog 2010. godine, ali u ovom trenutku je gotovo potpuno izvjesno da će demokrati i Obama izgubiti kvalificiranu senatsku većinu, a možda čak i Predstavnički dom. A sve to samo dvije godine od “epohalne promjene” koju je simbolizirao karizmatski predsjednik. To bi bila dobra pouka za neke našim prostorno-vremenskim koordinatima bliže čarobnjake koji su se malo previše uzdali u svoje osobne političke vještine.

Demokratski kongresnik prebjegao republikancima

Barack Obama i američka Demokratska stranka se imaju razloga radovati Božiću, s obzirom da je pristankom senatora Bena Nelsona osigurana kvalificirana većina u Senatu za prolaz opsežne zdravstvene reforme – jednog od glavnih ciljeva politike novog predsjednika. Zahvaljujući tome zakonski prijedlog bi trebao biti izglasan prije roka koji su zacrtali senatski demokratski vođe – Badnje večeri. Nakon toga bi njegovo usuglašavanje s verzijom Predstavničkog doma – gdje demokrati također imaju solidnu većinu – trebalo postati formalnost.

Republikanci, koji su po prvi put u nekoliko desetljeća svedeni na beznačajnu i politički irelevantnu manjinu u zakonodavnim tijelima, također imaju neke simbolične razloge za radovanje. Zamisao da bi sve veće nezadovoljstvo Obaminom politikom moglo dovesti do ozbiljnih poraza demokratskih kandidata na redovnim kongresnim izborima 2010. godine, a možda čak i smjene vlasti u jednom od dva kongresna doma, je već neko vrijeme postala ozbiljna tema američkog političkog establishmenta. On uključuje i Blue Dogs ili konzervativne demokrate, mnogi od kojih su izabrani u strateški važnim, ali stranački varijabilnim izbornim okruzima za Kongres, i koji demokratima daju većinu. Dobar dio njih drži da će, ako se trenutni trendovi nastave do jeseni 2010. godine, biti ozbiljno ugroženi.

Jedan od njih je, po svemu sudeći, bio i Parker Griffith, zastupnik 2. kongresnog okruga u Alabami, koji je danas najavio kako napušta Demokratsku stranku i prelazi republikancima. Griffith, liječnik koji je izabran prošle godine u okrugu koji od vremena građanskog rata nije birao republikance, svoj je potez obrazložio neslaganjem s vodstvom stranke po pitanju zdravstvene reforme. Griffithov potez sam po sebi neće bitno izmijeniti odnos snaga u Predstavničkom domu – demokrati imaju 258 zastupnika, a republikanci 187 – ali će u simboličkom smislu donijeti ohrabrenje republikancima i uvjeriti ih da je ono najgore – “metla” doživljena na izborima 2006. i 2008. godine – iza njih. Za 2. izborni okrug, koji je predstavljao jednu od njihovih glavnih izbornih meta 2010. godine, se više neće morati borati.