Sarah Palin podnosi ostavku na mjesto guvernera Aljaske

Sarah_Palin_WP_03Sarah Palin, republikanska guvernerka Aljaske, objavila je kako će 26. srpnja napustiti položaj. Krajem mjeseca bi je trebao na svečanosti u Fairbanksu službeno zamijeniti viceguverner Sean Parnell.

Još uvijek nema nikakvih službenih objašnjenja za tu odluku, pa se sve svodi na špekulacije vezane uz nastavak njene političke karijere, odnosno pokušaj maksimalne eksploatacije publiciteta i kontroverzi stvorenog kada je prošle godine postala republikanski potpredsjednički kandidat.

Palin veliki dio Amerikanaca, a posebno mediji i intelektualni establishment, prezire iz dna duše, dok je isto tako veliki dio obožava. Lako je pretpostaviti kako je Palin  zaključila kako, s obzirom na geografske i druge okolnosti, jednostavno ne može istovremeno voditi udaljenu državu i kampanju za predsjednika SAD. A ako se i ne bude kandidirala za predsjednika, nije isključeno da će za probu pokušati ući u Senat te tako stvoriti političku bazu u Washingtonu, kao i iskustvo u vanjskoj politici i drugim nacionalnim pitanjima nužno za veliki obračun s Obaminim nasljednikom 2016. godine.

UPDATE: Palin je u svojoj prvoj izjavi natuknula kako je bila suočena s nizom tužbi vezanih uz navodno kršenje etičkih pravila Aljaske, a koje su podizali aktivisti Demokratske stranke. Prema riječima Palin, odgovaranje na te tužbe joj je oduzimalo 80 posto vremena, i postupno umanjilo njenu sposobnost da efektivno upravlja državom. Njen suprug Todd je, pak, natuknuo kako najvjerojatnije neće biti potpunog izlaska iz politike, odnosno da će se boriti “za Aljasku i cijelu zemlju na drugi način”.

Spin koji će baciti pro-demokratski mediji je već spreman. MSNBC-ovi komentatori su njenu političku karijeru proglasili završenom, s obzirom da nitko nije napustio svoju prvu važniju funkciju usred mandata i uspio napredovati na viši položaj. Liberalni mediji i komentatori će, pak, vjerojatno sljedećih mjeseci govoriti da je njena ostavka posljedica skandala koji tek treba izbiti. Palin se također neće bolje provesti ni od strane republikanskog establishmenta, koji nisu imali previše razumijevanja za “seljančicu iz Wasille” koja pokušava oduzeti popularnost, karizmu i predsjedničke šanse “podmazanim i pouzdanim” momcima iz Old Boy Networka kao što je, na primjer, Mitt Romney.

UPDATE: S druge strane, ako uistinu želi postati prva američka predsjednica, Sarah Palin mora prikupiti više novca u fondove za kampanju od svote koju je prikupio Obama. To zahtijeva mnogo truda i vremena, kojoj guvernerki Aljaske neće biti na raspolaganju ako se bude zamajavala s guvernerskom foteljom.

Njena izjava na kratkoj pres-konferenciji ne sugerira da je riječ o napuštanju politike. Rekla je da “nije riječ o povlačenju, nego napredovanju u drugom pravcu”. Također je na Twitteru objavila kako će kasnije dati detaljno objašnjenje svoje odluke.

Talibani zarobili američkog vojnika u Afganistanu

U ratu i najbolje postavljeni planovi nikad ne prežive sudar sa stvarnošću. Tu lekciju, koju je na tako gorak način naučio njegov prethodnik, sada će iskusiti Barack Obama. Velika ofenziva američkih marinaca na talibansko uporište u afganistanskoj provinciji Helmand – najspektakularniji vojni pothvat otkako je Bijela kuća promijenila stanara – po pitanju publiciteta je zasjenjena incidentom koji se zbio u istočnoj provinciji Paktika gdje je lokalna talibanska mreža Haqqani danas zarobila jednog američkog vojnika.

Ovo je prvo uspješno zarobljavanje američkog vojnika nakon dvije godine ratova u Iraku i Afganistanu, a mreži Haqqani dobro dođe nakon što im je nedavno iz zarobljeništva pobjegao David Rohde, reporter New York Timesa.

Hrvatski mediji, naravno, o zbivanjima u Afganistanu ne govore previše. Jučer i danas za to možda imaju nekog opravdanja zbog daleko važnijih i kući bližih priča. S druge strane, u neka kod nas “mirnija” vremena se ignorirao talibanski rakteni napad na američku zrakoplovnu bazu Bagram gdje je poginulo 6 američkih vojnika; to što se u istoj bazi povremeno znaju pojavljivati pripadnici HV-a domaćim urednicima nije bilo od neke velike važnosti.

RIP Karl Malden (1912 – 2009)

Napustio nas je jedan od najvećih holivudskih glumaca. Iako je njegova karijera bila odavno završena – što i ne iznenađuje, s obzirom da je najpoznatije uloge bio odigrao prije više od pola stoljeća – zbilja je šteta što je upravo sada otišao da se pridruži svojim velikim kolegama kao što su Marlon Brando, Vivien Leigh, Gary Cooper, Steve McQueen… Zaslužio je da bude jedan od onih holivudskih veličina koja je uspjela steći troznamenkasti broj godina. Nadao sam se da će u tome uspjeti. A malo mu je falilo.

Umjesto toga će živjeti kroz Tramvaj zvan čežnja, Patton, Ulice San Francisca i mnoga druga ostvarenja koja je obogatio svojom pojavom i talentom.

Sanaderova ostavka – velika predstava ili posljednji čin?

Među reakcijama na šokantnu ostavku Ive Sanadera na mjesto premijera i predsjednika HDZ-a, odnosno njegovo povlačenje iz politike se izdvaja ona koju je na Facebooku iznio Krešimir Macan. Prema njemu sve je to najobičniji teatar, odnosno ostavka je donesena “s figom u džepu”.

Plan je omogućiti Sanaderu da najesen – kada bi se vlada Jadranke Kosor zbog ekonomske krize suočila s totalnim raspadom sistema i nemirima, a HDZ-ovi predsjednički kandidati u anketama imali jednoznamenkaste postotke podrške – usliši preklinjanja nacije u opasnosti i “nevoljko” se vrati na mjesto čelnika HDZ-a, odnosno predsjedničkog kandidata kao jedina osoba koja zemlju može izvući iz krize.

Zvuči uvjerljivo, zar ne? Pogotovo kada se zna da je Sanader teatrolog koji je više nego dobro naučio taj zanat.

Moguće je da je istina, ali postoje više nego male mogućnosti da bi se plan, ako uistinu postoji, mogao Sanaderu i HDZ-u višestruko obiti o glavu. Ako je ekonomska situacija u Hrvatskoj uistinu tako grozna kao što izgleda, onda se čak i hinjena ostavka ne može okarkterizirati drukčije kao neodgovorniu čin jednog kukakvice i licemjerje koje je neprobabljivo čak i za najprekaljenije hrvatske želuce.

Ako se Sanader za par mjeseci kandidira za predsjednika, biti će u daleko goroj situaciji nego da je ostao za kormilom vlade. Hrvatski birači na čelu države traže snažnu osobu. Glasove može biti dobiti Sanader Koji Lupa Šakom O Stol ili Sanader Koji Se Jadnoj Oporbi Smije U Lice. Na glasove ne može računati Sanader the Drama Queen.

Ne treba zaboraviti ni na mogućnost da će ova ostavka, bila hinjena ili ne, biti protumačena kao znak slabosti, odnosno da će mnoge morske psine po prvi put namirisati Sanaderovu krv. Ako je u Sanaderova ostavka briljantan predizborni “spin” on takvom izgleda 1. srpnja 2009. godine. Već 1. listopada možda i neće izgledati kao tako dobra ideja.

Američki demokrati dobili kvalificiranu većinu u Senatu

Jednoglasnom odlukom Vrhovnog suda države Minnesota demokratski kandidat Al Franken, široj javnosti poznat kao komičar, sudionik popularne TV-emisije Saturday Night Live te liberalni komentator na radio-mreži Air America, proglašen je pobjednikom izbora za federalni Senat održanih u studenom prošle godine. Norm Coleman, republikanski senator koji se mjesecima borio da dokaže kako je on, a ne Franken, imao nekoliko stotina glasova prednosti, odustao je od dalje sudske borbe i priznao poraz u onome što se pretvorilo u jedne od najdužih izbora u američkoj povijesti. Republikanski guverner Minnesote Tim Pawlenty bi, prema ranijoj najavi, trebao potpisati ukaz kojim se Franken proglašava predstavnikom te države u gornjem domu američkog Kongresa.

Frankenov izbor predstavlja veliku pobjedu za američku Demokratsku stranku, s obzirom da je on sada njen 58. po redu senator, a uz dva nezavisna kandidata – samodeklariranog socijalista Bernieja Sandersa iz Vermonta i bivšeg potpredsjedničkog kandidata Joea Liebermana – ta stranka ima 60 od 100 mjesta u Senatu, odnosno kvalificiranu većinu koja će im omogućiti da svoje odluke donose i provode bez republikanske opstrukcije.

Posljednji put su demokrati kvalificiranu većinu stekli 1979. godine kada je predsjednik bio Jimmy Carter. Za razliku od tadašnjeg doba, međutim, među demokratima je bilo daleko više konzervativnih i umjerenih senatora, dok danas strankom dominira lijeva frakcija koja je, uostalom, omogućila Baracku Obami da na stranačkim izborima nadvlada Hillary Clinton. Stoga je za vjerovati da će Obama imati daleko lakši posao u guranju svog programa koji po mnogim pitanjima, a pogotovo onim ekonomskim, predstavlja najradikalniji zaokret nalijevo u američkoj povijesti.

Dolazak Frankena u Washington bi također trebao bitno olakšati i potvrdu Sonie Sotomayor za novu sutkinju Vrhovnog suda, usprkos niza otkrića koji u pitanje dovode njenu stručnost i objektivnost. Tako je nedavno otkriveno kako je godinama bila članica portorikanske ljevičarske organizacije, a i Vrhovni sud – kojim dominiraju konzervativci – je oborio njenu presudu u procesu Ricci v. De Stefano, gdje je dala za pravo gradu New Haven da odbije promaknuti vatrogasce koji zadovoljavaju stručne kvalifikacije, ali čiji sastav ne odgovara rasnim kvotama.

Franken kao senator predstavlja izuzetno bolni udarac za Republikansku stranku s obzirom na to da je on bio ne samo njen najžešći kritičar, nego su i republikanski kandidati Frankena predstavljali kao klauna koji ne zadovoljava nikakve kriterije da bi bio izabran. To što je izabran – i to za par stotina glasova, nakon višemjesečnog sudskog natezanja – predstavlja poniženje koje više nego jasno pokazuje koliko je potonula stranka za koju se samo prije par godina špekuliralo da će desetljećima dominirati američkom politikom.

In memoriam Rick Ast… pardon, Twitter

RickAstley_WP_01Umrli su Farah Fawcett i Michael Jackson, sada je došla vijest da umire i Pirate Bay (barem onakav kakvim se dosada reklamirao), ali sve je to ništa u usporedbi s najbolnijom i najspektakularnijom smrti koja se odvija pred očima svakog onog tko najvažnije informacije o svijetu prikuplja na Internetu.

Naime, ako je suditi po najpopularnijim temama koje “twitaju” njegovi korisnici, upravo umire reputacija Twittera kao iole pouzdanog izvora informacija. Na prvom mjestu svih “twitova”, kao najrazvikanija vijest i predmet razgovora je nitko drugi do legendarni Rick Astley, mlađim generacijama poznat po video-spotu Never Gonna Give You Up, odnosno fenomenu zvanom “rick-rolling”. Prema onome što se može čuti na Twitteru, Astley je iz dosad nepoznatih razloga preminuo u berlinskoj hotelskoj sobi.

Ili… možda… nije? E, pa, fanovi mogu odahnuti. Astley se ipak nije pridružio Michaelu Jacksonu na večeri. Riječ je o jednoj vrlo dobroj napravljenoj “patki” koja je ubačena na CNN-ov servis iReport, koji se hvasta “građanskim novinarstvom”, odnosno daje običnim neprofesionalnim korisnicima priliku da objavljuju i uređuju vijesti koje – pretpostavlja se – ne mogu na vrijeme objaviti tradicionalni mediji. Autor je vješto ubacio kako je riječ o autentičnoj vijesti koju je lansirala agencija Associated Press.

Nijedan “ozbiljan” medij nije nasjeo na tu patku, osim jednog malezijskoj lista (čiji članak “više nije dostupan”), ali je šteta dovoljno velika da su se Astleyevi menadžeri morali obratiti javnosti preko službene stranice.

To, dakako, nije spriječilo “twitteraše” da uporno guraju priču, zagušivši sve ostalo, uključujući prodaju Pirate Baya, potvrđenu smrt Michaela Jacksona, Honduras, a o sada već očigledno ugušenoj “twitter revoluciji” u Iranu ne govorimo.

Bračni par Kirchner izgubio izbore u Argentini

Predsjednica Argentine Cristina Fernandez de Kirchner i njen suprug i prethodnik Nestor Kirchner su izgubili jučer održane parlamentarne izbore u Argentini. Fronta za pobjedu (FPV), koalicija pristaša bračnog para Kirchner, okupljena oko lijevog krila nekadašnje peronističke Justicijalističke stranke, izgubila je četiri mjesta, a zajedno s njima i većinu koja je dotle držala u Senatu. Sam Nestor Kirchner se našao među gubitnicima, s obzirom da su ga u njegovoj vlastitoj izbornoj jedinici potukli kandidati opozicije, okupljene oko Fernanda Narvaeza, vođe desnog krila peronista, te Mauricia Macrija, desničarskog guvernera Buenos Airesa. Ljevica je potučena u skoro svim provincijama, uključujući Santa Cruz, koji se smatrao jednim od glavnih uporišta Kirchnerovih.

Kirchnerovi su, inače, datum izbora – koji su se trebali održati u listopadu – namjerno namjestili ranije, odnosno 28. lipnja, tumačeći to nastojanjem da se “političarima omogući da u potpunosti rješavaju probleme ekonomske krize”.

Nestor Kirchner je, inače, stekao ogromnu popularnost zahvaljujući tome što je Argentinu za svog mandata (2003 – 2007) koliko-toliko uspješno izvukao iz najgorih posljedica bankovne krize 2001. godine. Njegova supruga, pak, nije imala toliko sreće s globalnom recesijom, a nastojanje da se budžetske rupe pune preko izvoznih carina na poljoprivredne proizvode su izazvale bijes seljaka.

Ono što je još zanimljivije jest to da je globalna kriza imala daleko manje efekta na druge ljevičarske predsjednike u Latinskoj Americi. Brazilski predsjednik Lula da Silva tako još uvijek uživa ogromnu popularnost i za očekivati je da će njegov nasljednik također pripadati brazilskoj Radničkoj stranci (PT).

Sve je to slaba utjeha Kirchnerovima, čiji je manevar s kandidaturom supruge Cristine trebao biti svojevrsna argentinska verzija velikog povratka Clintonovih u Bijelu kuću. Za razliku od svojih američkih uzora, Kirchnerovi su uspjeli u svojoj namjeri, ali su zato svijetu dali priliku da špekulira o tome da li bi Hillary uistinu bila tako dobar predsjednik kao Bill.

U Hondurasu ipak puč

Svjetske agencije upravo javljaju kako je Honduras ušao u povijest kao prva latinoamerička država u kojoj je izvršen vojni puč u 21. stoljeću. Predsjednik Manuel Zelaya je, prema izjavi njegovog tajnika,  pritvoren i odveden u vojnu bazu nedaleko od glavnog grada Tegucigalpe. Predsjedničku palaču je, prema svjedočenju reportera Associated Pressa, okružilo na desetine vojnika.

Time se zakomplicirala ustavna i politička kriza koju je izazvao pokušaj Manuela Zelaye da ustavnim referendumom sebi ishodi pravo na drugi mandat. Taj Zelayin potez nije najbolje sjeo političkom establishmentu, te su se protiv njega ispriječila zakoni ekspresno izglasani u honduraškom Kongresu kao i presude Vrhovnog suda. Kriza je dodatno eskalirala kada je Romeo Vasquez, načelnika stožera oružanih snaga, odbio poslati vojsku da provodi referendum, na što je eskpresno smijenjen i još brže vraćen na položaj sudskom presudom. Usprkos toga Zelaya je inzistirao na referendumu te je zajedno sa svojim pristašama marširao na zrakoplovnu bazu gdje su se čuvali glasački listići, koji su poslije toga predani “bez otpora”.

Zelaya je, pak, nedugo prije puča španjolskom El Paisu rekao kako od puča neće biti ništa “jer su se tome usprotivile SAD”. Očigledno je da se honduraški predsjednik u tome malo preračunao, odnosno da Obami ne bi smetalo da se na elegantan način riješi još jednog “problematičnog” ljevičara na čelu latinoameričke države.

Inače, ovo je drugi puč u Latinskoj Americi u 21. stoljeća, ali zato prvi koji se može nazvati uspješnim. Prije sedam godina dijelovi vojske su u Venezueli nakratko svrgnula Huga Chaveza, ali ga je pod pritiskom ulice i svojih drugova morali  hitno vratiti na vlast.

Hayden Panettiere se “možda” bude slikala gola

HaydenPanetierre_01WP

Malo čiji rođendan je očekivan s takvom javnom pompom kao što je bio slučaj s Hayden Panetierre neposredno prije nego što je navršila 18 godina. Neki od tabloida su čak išli toliko da su svaki dan objavljivali odbrojavanje kao da je riječ o dolasku Obame u Bijelu kuću.

Naravno da razlog nije bio u tome što će taj datum značiti neku drastičnu promjenu u glumačkim kapacitetima gđice Panettiere ili njenom izgledu, koliko u tome da se urednici tabloida više neće morati ustručavati ako ih zvijezda Heroja “usreći” s prizorima koje su znale pružati Britney Spears ili Lindsay Lohan, odnosno više se neće morati brinuti da ih njihovo objavljivanje etiketira kao promicatelje dječje pornografije.

Panetierre se, barem zasada, na tom polju nije iskazala, ali njena najnovija izjava za E! Online govori kako se tabloidi i njihovi čitatelji ipak imaju nečemu nadati. Povod za to je skora premijera tinejdžerske komedije I Love You, Beth Cooper, a koja sadrži scenu u kojoj se lik kojeg tumači Panetierre iznenada razodjene pred zblenutim glavnim junakom. S obzirom da je riječ o filmu s cenzorskim rejtingom PG-13, gledatelji ipak neće vidjeti ono što je imao prilike vidjeti protagonist filma.

S druge strane, Panettiere tvrdi da je tokom snimanja “inkriminirane” scene uistinu bila gola “osim par strateški položenih latica na sisama”, te da joj je otac stalno govori da je “egzibicionistkinja”. Ipak, scena u kojoj će i publici prikazati kako uistinu izgleda bez odjeće će morati pričekati, s obzirom da “neke stvari ipak želi zadržati privatnima i osobnima”. S druge strane, Panettiere također kaže da se “nikad ne zna” i da je moguće da u dobi od 30 godina pokaže “sve” prije “nego što vrijeme učini svoje”.

Takav stav Hayden Panetierre prema golotinji je prilično sličan odgovoru koji je početkom 1980-ih francuska glumica Valerie Kaprisky davala svim kritičarima koji su joj spočitavali sklonost da tumači likove koji se pred kamerom češće pojavljuju bez nego sa odjećom. Kaprisky je tada zdravorazumski rekla “Bolje da se razodijevam sa 20 nego sa 40 ili 60 godina”.

Ako se u ovom trenutku pitate tko je to Valerie Kaprisky, vjerojatno će shvatiti da je dotična dama bila u pravu.

Tko se boji 3. siječnja još?

Ako je vjerovati članku objavljenom u Večernjem listu, prvi krug predsjedničkih izbora će se održati 6. ili 13. prosinca, jer postojeći ustavni poredak ostavlja vremenski okvir od samo pet nedjelja za održavanje dva kruga izbora prije isteka mandata Stjepana Mesića. Razlog zbog čega će se izbori održati upravo tih datuma je taj što jedna od nedjelja pada na 3. siječanj 2010. godine, odnosno upravo na desetogodišnjicu izbora kojim je prvi i – kako stvari trenutno izgledaju – posljednji put HDZ izgubio vlast u Hrvatskoj. Večernjakov članak špekulira kako se HDZ nastoji spasiti od “trećesiječanjskog prokletstva”, odnosno da će učiniti sve da prvi i eventuačni drugi krug ne padnu na 3. siječanj. To znači da se prvi krug može održati samo 6. ili 13. prosinca, odnosno 27. prosinca. U potonjem slučaju bi, pak, drugi krug pao na 10. siječanj, ali tada, po autorici teksta Mladenki Šarić, “započinje seoba Hrvata na skijališta”.

Sve to na prvi pogled ima smisla, ali HDZ-ovo bježanje od 3. siječnja se ne bi moglo opravdati nikakvim racionalnim razlozima. Zašto netko ne bi održavao izbore samo zbog povijesne slučajnosti i tako riskirao da ga se proglasi sujevernim? Sanader bi u tom slučaju dao ne samo poruku da je “prolupao” i da više ne donosi racionalne odluke, nego i – što je daleko važnije – da se boji. Takav Sanader kao predsjednički kandidat bi se vrlo lako mogao opisati kako luđak i kukakvica od strane bilo kakvog protukandidata s kralježnicom.

Naprotiv, Sanaderu bi održavanje izbora 3. siječnja najbolje odgovaralo jer bi time pokazao ne samo da se ne boji, nego da će i “trećesiječansku” vlast prikazati tek kao  prolaznu i nevažnu epizodu hrvatske povijesti koja je srećom kratko trajala. Održavanje izbora na taj datum bi HDZ-u omogućilo i prilično efektan “spin” u obliku plakata “Jednog 3. siječnja ste im povjerovali, danas ste ipak pametniji”, odnosno podsjećanje na sve ono što se pred 3. siječanj 2000. godine obećavalo, a sada se nije ostvarilo. Time bi se HDZ i njegovo biračko tijelo riješilo svih kompleksa, odnosno u utrku ušlo s pozicija snage i ostvarilo još veću psihološku nadmoć nad kilavom, nesposobnom i ionako demoraliziranom opozicijom.