RECENZIJA: Zvijezda je rođena (A Star Is Born, 2018)

ZVIJEZDA JE ROĐENA
(A STAR IS BORN)
uloge: Bradley Cooper, Lady Gaga, Andrew Dice Clay,
Dave Chappelle, Sam Elliott
scenarij: Eric Roth, Bradley Cooper & Will Fetters
režija: Bradley Cooper
proizvodnja: Warner Bros, SAD, 2018.
trajanje: 134 min.

Uvijek je nezahvalno predviđati budućnost, a pogotovo kada je u pitanju Hollywood. Usprkos tome mnogi su danas došli do zaključka da se na pitanje koje u ovo doba godine obično počinju postavljati kritičari i pratitelji zbivanja u američkoj filmskoj industrije – tko će osvojiti “Oscara” – već može dati prilično jasan odgovor. Riječ je Zvijezda je rođena, glazbenoj drami Bradleya Coopera koji predstavlja ne samo jedan od rijetkih oskarohvatačkih filmova kojima se uz kritiku priklonila publika i, koji, a što je tu najvažnije, predstavlja upravo onakav tip filma koji glasači losanđeleske Akademije najviše vole. I tu je najmanji problem to što se dotični ne može pohvaliti nekom posebnom originalnošću, odnosno da predstavlja čak treći remake filma koji se u svojoj prvoj inkarnaciji pojavio danas nepojmljivo daleke 1937. godine, a u kojoj su glavne uloge tumačili Janet Gaynor i Fredric March.

Za razliku od te verzije, koja je radnjom bila smještena u Hollywood i za naslovni lik imala glumicu, sljedeća dva filma – verzija iz 1954. godine s Judy Garland i Jamesom Masonom te verzija iz 1976. godine s Barbrom Streisand i Krisom Kristoferssonom – su bili smješteni u glazbeni milje, odnosno protagonistica je bila pjevačica. Istim stopama kreće i Cooperov film, a u kojem Cooper, koji je također sudjelovao u pisanju scenarija i producirao ga, tumači lik Jacksona Mainea, country rock glazbenika koji je postigao uspješnu karijeru te sa svojim koncertima može napuniti stadione širom zemlje. Jedini njegov problem se čini poprilična sklonost alkoholu, a zbog koje jednog dana u potrazi za ugostiteljskim objektom u kome bi mogao nešto popiti završi u transvestitskom baru. Upravo u tom trenutku naizgled neugledna konobarica Ally (Lady Gaga) na pozornici izvodi “La Vie en Rose” Edith Piaf na način koji će Jacksona ostaviti bez riječi. Jackson je s njome toliko fasciniran da je pozove na svoj sljedeći koncert, a postaje još više oduševljen kada otkrije da se ona bavi i pisanjem pjesama. Njih dvoje idu na turneju gdje započnu ljubavnu vezu koja će na kraju završiti brakom. Njihov odnos, međutim, s vremenom dolazi u pitanje kako zbog Jacksonovog sve težeg odupiranja alkoholu i drogi koji se počinje odražavati na njegovu karijeru, ali i zbog toga što je Ally, nasuprot tome, postala zvijezda u usponu i od koje beskrupulozni menadžeri poput Reza Gavrona (Rafi Gavron) koji u Jacksonu vide smetnju planovima da se od mlade pjevačice stvori nova i po diskografsku industriju lukrativna superzvijezda.

Zvijezda je rođena se prilično vjerno drži osnovnog zapleta originalne, odnosno dvije ranije verzije, ali je Cooper u njega unio određene izmjene. Prije svega se to odnosi na to da za razliku od ranijih filmova, gdje su partneri talentirane protagonistice na samom početku bili propale bivše zvijezde, Jackson na samom početku još uvijek uživa u uspjehu i može računati na luksuzne hotelske sobe, privatne mlažnjake i sve ono o čemu obični smrtnici poput Ally mogu samo sanjati. Još je važnije i to da je Jackson, za razliku od prethodna tri filma, glavni lik – ne samo da je daleko bolje napisan, odglumljen i razrađen, nego se i njegova tragična priča doima daleko zanimljivijom od Allyne, koja u mnogo čemu predstavlja tek varijaciju bajke o Pepeljugi. Dio kritičara, pogotovo feminističkih nastrojenih, će to nastojati objasniti time da je Cooper iskoristio svoj povlašteni muški položaj, odnosno nesvjesno potvrdio još uvijek živuće patrijarhalne običaje Hollywooda čak i na račun jedne globalne glazbene ikone kao što je Lady Gaga. Još militantniji dio će vjerojatno bacati drvlje i kamenje na film jer je u odnosu Jacksona i Ally, odnosno “horizontalnoj” metodi kojom stariji i uspješni glazbenik omogućava karijeru svojoj mlađoj i neafirmiranoj kolegici pronađena prilično uznemirujuća sličnost sa onime zbog čega su prošle godine stradali Harvey Weinstein i Kevin Spacey.

To, dakako, ne znači da ovo nije film u kojem ne bi mogli uživati poklonici Lady Gage, niti da se ona na zbilja trijumfalan način priključila ne baš tako brojnim primjerima pop-zvijezda koji su napravili uspješan korak u glumačke vode. Lady Gaga osim što izvrsno pjeva i izvrsno glumi, te je potpuno uvjerljiva kao lik svjetlosnim godinama daleko od scenske persone koju je marljivo i temeljito gradila godinama. Njen glumački i glazbeni napor je svejedno u sjeni Cooperovog dostignuća, koji je od naizgled rutinerskog remakea uspio napraviti punokrvan autorski film. Cooper ne samo da se sjajno snašao iza kamere, nego uloga Jacksona Mainea predstavlja najbolji nastup njegove karijere, a za kojeg je uložio vjerojatno više krvi, znoja i suza nego što ijedan njegov kolega može zamisliti. To se odnosi ne samo na to što je za potrebe filma morao naučiti svirati i pjevati, nego je čak i vježbao mijenjanje glasa kako bi bio sličniji glasu Sama Elliotta, glumca koji tumači lik njegovog brata i koji je također napravio izvrstan posao i može računati na nagrade u kategoriji sporedne uloge. Vrlo dobar dojam je ostavio i kontroverzni komičar Andrew Dice Clay koji je gotovo neprepoznatljiv u relativno malenoj, ali upečatljivoj ulozi Allyna oca. Jedini nedostatak filma bi se mogao pronaći u možda pretjeranoj duljini, par suvišnih scena te nedovoljno razrađenom odnosu Jacksona i Ally.

Zvijezda je rođena je film koji može očekivati zlatne kipiće velikim dijelom i zbog toga što govori o nekim istinama koje su glasačima Akademije bolno bliske sada i kao prije osam desetljeća, a prvenstveno se odnose na prolaznost slave, kao i to da ta slava često zna biti previsokom cijenom u obliku ovisnosti o drogi i alkoholu, odnosno otuđenja od svojih najbližih. Zvijezda je rođena progovara o tim temama manje kroz priču o Allynom trijumfu, koliko o Jacksonovoj tragediji, za koji je dana prilično uvjerljiva podloga kroz priču o traumatičnom djetinjstvu koje mu je dalo inspiraciju za karijeru, ali i posadilo klicu njegove propasti. Zvijezda je rođena, međutim, pažnju privlači i time što za današnji prepotentni i umišljeni Hollywood prikazuje neobično kritičan odnos prema industriji zabave, iako , doduše kroz njen glazbeni segment, koji je kroz lik Reza, gotovo sociopatskog negativca, prikazana kao leglo manipulacije i bezdušne eksploatacije ljudskih sudbina. Iako će na većinu gledatelja daleko više dojma ostaviti za današnje standarde neobično kvalitetna melodrama, odnosno soundtrack koji se čini predoređenim za vrhove top-lista, Zvijezda je rođena i zbog toga zaslužuje preporuke kao jedan od rijetkih “oskarovskih” kandidata koji bi prestižnu nagradu mogao čak i zaslužiti.

OCJENA: 8/10