RECENZIJA: Krivnja (Den skyldige, 2018)

KRIVNJA
(DEN SKYLDIGE)
uloge: Jakob Cedergen, Jessica Dinnage
scenarij: Gustaf Möller & Emil Nygaard Abeldsen
režija: Gustaf Möller
proizvodnja: Nordisk Film/New Danish Screen, Danska, 2018.
trajanje: 85 min.

Jedna od načela klasične književnosti je nalagalo autorima dramskih djela da njihovo mjesto i vrijeme radnje budu jedinstveni, odnosno da se radnja ne “skače” na neke druge lokacije ili u budućnost. U svijetu sedme umjetnosti je to načelo napušteno relativno brzo, čim su prvi filmaši otkrili “čaroliju” montaže. To, doduše, ne znači da nema filmova koji radnju drže čvrsto ukotvljenu na jedan ograničeni prostor u ograničenom vremena, a još manje da neka od tih ostvarenja, ma koliko na prvi pogled izgledali nimalo različitim od kazališne predstave, nisu u stanju prikovati publiku za ekran. Iako je među njima bilo i klasika, od kojih je vjerojatno najpoznatija znamenita pravosudna drama 12 gnjevnjih ljudi, danas se takvi filmovi, koji po prirodi stvari obično nemaju neke naročito atraktivne ili “egzotične” sadržaje, uglavnom smještaju u domenu eksperimenta ili art-snobovštine. S vremena na vrijeme se, međutim, pojavi film koji pokazuje da se takav minimalizam može pomiriti s onim što očekuje publika na žanrovske sadržaje, a jedan od takvih primjera je danski triler Krivnja.

Radnja počinje, i dakako, završava na jednom mjestu, a ono je u ovom slučaju ured u kojem policajac Asger Holm (Cedergen) obavlja posao dispečera za hitne intervencije. Holmu je, kao i mnogim policajcima, daleko draži terenski posao na ulici, i to ponekad zna staviti do znanja primajući pozive od svakakvih budala koje traže pomoć u nevolji koje su u pravilu same skrivile zbog alkohola, droge ili nekih drugih poroka. Jedan od takvih poziva je uputila i mlada (Dinnage) koja nesuvislo govori, odnosno tos e Asgeru na početku čini sve dok ne shvati da je, zapravo, oteta te da se pravi da razgovara s nekim drugim a ne policijom. Asger brzo shvaća da je u pitanju izuzetno ozbiljna situacija, te da joj mora nekako pomoći, pri čemu jedino što ima na raspolaganju jest telefon s kojim kontaktira sa svojim kolegama, pokušavajući utvrditi gdje se oteta žena nalazi. Kako vrijeme prolazi, njegova improvizirana istraga razotkriva da je slučaj u koji se upleo mnogo ozbiljniji, te će policajac morati svoje vještine, ali i mentalno zdravlje, pa čak i karijeru, staviti na krajnju kušnju.

Gustaf Möller, kojem je to dugometražni prvijenac, je Krivnju temeljio na zamisli koja je prilično jednostavna, ali na kojoj su mnogi daleko iskusniji filmaši znali lomiti zube. Kamera se sve vrijeme nalazi u nekoliko ureda, a osim nekoliko Asgerovih kolega na koje ni on ni publika ne obraća pretjeranu pažnju, Asger je jedini lik. Radnja se, međutim, zapravo odvija izvan tog ureda, samo je prikazana posredno, odnosno na način koji je bio standard radio, a do prije nekih pola stoljeća, i televizijske drame. Sve informacije o onome što se događa publika, isto kao i protagonist, prima od glasova s druge strane telefona. Möller pri tome može računati na talent Jakoba Cedergena, na čijim plećima stoji cijeli film, ali i niza glumaca čija lica publika može tek zamisliti. Ključni faktor za uspjeh Krivnje jest gledateljska mašta, odnosno što gledatelji, kao i protagonist, moraju zamišljati strahote koje se odigravaju s druge strane. Krivnja tako usprkos ograničenju forme dostavlja izuzetno kvalitetan sadržaj, pružajući sve ono što se očekuje od kvalitetnog trilera, uključujući obrat u zapletu koji, za razliku od mnogih drugih u sličnim hollywoodskim filmovima, izgleda uvjerljiv. Möller je također ispravno zaključio da će gledatelji Krivnju lakše prihvatiti ako bude izgledala realistično, pa ju je zbog toga, pogotovo u prvom dijelu, začinio s malo humora. Iako završnica u kojoj protagonistovo stanje uma prati doslovno zamračenje prizora na trenutke izgleda previše “umjetnički”, i iako je razlog zbog kojih je protagonist završio kao dispečer tipičan holivudski kliše, Krivnja sa svojih nepunih sat i pol predstavlja jedno od prijatnijih iznenađenja na našem kino-repertoaru.

OCJENA: 8/10