RECENZIJA: Sibirski dijamant (Siberia, 2018)

SIBIRSKI DIJAMANT
(SIBERIA)
uloge: Keanu Reeves, Ana Ularu, Pasha D. Lychnikoff, Molly Ringwald
scenarij: Scott B. Smith
režija: Matthew Ross
proizvodnja: Saban Films, SAD/Kanada/Njemačka, 2018.
trajanje: 113 min.

Keanuu Reeves je jedna od najvećih hollywoodskih zvijezda u posljednjih nekoliko desetljeća, a pri čemu se posebno ističe akcijski žanr. Serija njegovih uspjeha na tom polju je prilično duga, i lako je zamisliti kako će u sedmom desetljeću života, a možda i kasnije, uživati isti onaj status neupitnog filmskog razbijača kakav danas uživa Liam Neeson, a kakav su svojevremeno uživali Charles Bronson i Clint Eastwood. Međutim, ma koliko god mu priznavali status zvijezde, on neće sakriti činjenicu da Reeves raspolaže glumačkim vještinama slavonskog hrasta te da će svaki njegov, uvjetno rečeno, “ozbiljniji” i na akciju manje “nabrijan” film u više nego ozbiljnoj opasnosti da završi kao ostvarenje nalik na prosječni hrvatski film financiran od strane Hribarovog HAVC-a. Ništa to bolje ne pokazuje kao Siberia, njegov najnoviji film koji su domaći distributeri preveli kao Sibirski dijamant.

Film u žanrovskom smislu nominalno pripada sferi romantičnog trilera, a počinje kada Lucas Hill (Reeves), američki trgovac dijamantima dođe u Sankt Peterburg kako bi obavio unosan posao prodaje basnoslovno vrijednih plavih dijamanata. U tome se Hillu ispriječio jedan veliki problem; njegov ruski partner je iznenada nestao zajedno s dijamantima, te je svom kupcu prisiljen izmišljati svakojake izgovore i isprike za nedovršeni posao. Dodatni problem je u tome što je kupac lokalni oligarh Boris Volkov (Lychnikoff) čija reputacija sugerira osobu koju nije preporučljivo razočarati. Hill je zbog toga prisiljen otići u potragu za dijamantima, a trag ga vodi na drugi kraj Rusije – u grad Mirni na istoku Sibira, poznat po orijaškom rudniku dijamanata. Njegov dolazak donosi još problema, vezanih uz odjeću neadekvatnu za lokalnu klimu, loš kvalitet prometnih usluga, kao i nedostatak noćnog života. Ovo posljednje Hill pokušava kompenzirati odlaskom u lokalnu kavanu koju vodi mlada i lijepa žena po imenu Katja (Ularu). Hill se u nju beznadežno zaljubi, isto kao što Katja osjeti očiglednu privlačnost prema zbunjenom neznancu koji je tako različit od robine, prijatelja i lokalnih krkana koji je okružuju cijeli život. Hill istovremeno pokušava odlučiti što će biti od njihove strastvene veze ali i riješiti problem s nestalim dijamantima koji bi ne samo njega, nego i Katju, mogao stajati života.

Scenarij za film je napisao Scott B. Smith, književnik i scenarist poznat po za “Oscar” nominiranoj adaptaciji svog romana A Simple Plan, dok je režiju potpisao Matthew Ross, prije četiri godine proslavljen na Sundanceu svojim noir trilerom Frank & Lola. Iako ta imena sugeriraju nešto dobro, ili barem pristojno, Sibirski dijamant se vjerojatno počeo raspadati onog trenutka kada je Reeves angažiran za ulogu što je mogao daleko bolje odigrati svaki karakterni ili barem sredovječni glumac čiji izgled bolje odgovara njegovim godinama. Iako glavni zapet sadrži priču o nekakvim međunarodnim intrigama, krijumčarenju i mutnim poslovima, ovaj film je zapravo mrtvački ozbiljna drama o muškarcu koji se suočava s krizom srednjih godina na najgorem mogućem mjestu te je pokušava riješiti na najgori mogući način. Umjesto nekakve akcije film nam nudi izuzetno spore scene u kojima se pokušava, obično sa velikim skretanjem u klišeje, sugerirati kulturološke i druge razlike između Rusa i Amerikanaca, ali koje najčešće pokazuju koliko je Reeves slab glumac u usporedbi sa svojim kolegama. To uključuje kako rumunjsku glumicu Annu Ulari koja se trudi, pa na trenutke i uspijeva stvoriti nekakvu “kemiju” sa svojim kolegom, ali još više rusko-američkog glumca Pashu D. Lychnikoffa koji jednostavno rastura u ulozi živopisnog negativca. No, s vremenom film koji se uglavnom odvija u interijerima kafića i hotelskih soba počinje imati problema s autentičnošću; usprkos naslova, film, s izuzetkom par scena u Sankt Peterburgu, uopće nije snimljen u Rusiji, a još manje u Sibiru; znameniti rudnik u Mirniju je rekonstruiran uz pomoć očiglednih specijalnih efekata, a tamošnje lokacije “glumi” kanadska Manitoba uz pomoć prigodno posađenih breza koje bi joj trebale dati nekakav “ruski” ugođaj. Autori se dodatno trude i tako što gotovo svi likovi, bez obzira tumačili ih američki, kanadski, njemački ili ruski glumci, govore ruski, a što uključuje i samog Reevesa.

Sav taj trud je, međutim, još više kompromitiran sa potpunim scenarističkim promašajem koji postaje posebno vidljiv u drugoj polovici filma. Neki od podzapleta su potpuno promašeni, a to uključuje i lik Hillove supruge, koji tumači nekadašnja američka tinejdžerska zvijezda Molly Ringwald u jednoj jedinoj sceni. Ali sve to najviše kulminira u zbunjujućem, ali izuzetno mračnom završetku koji je trebao sugerirati nekakvu tragediju, ali umjesto toga bolje sugerira gdje je ovaj scenarij trebao završiti prije samog snimanja.

OCJENA: 4/10

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s