RETRO-RECENZIJA: Grof Monte Cristo (The Count of Monte Cristo, 2002)

uloge: James Caviezel, Guy Pearce, Dagmara Dominczyk, Richard
 Harris, James Frain, Michael Wincott, Luis Guzman, Albie
 Woodington, Katherine Holme, Freddie Jones, Alex Norton
 glazba: Ed Shearmur
 scenarij: Jay Wolpert (po romanu Alexandrea Dumasa oca)
 režija: Kevin Reynolds
 proizvodnja: Touchstone/Spyglass, SAD/Britanija, 2002.
 distribucija: Continental
 trajanje: 131 '

Godine 1815. mladom marsejskom pomorcu Edmondu Dantesu (Caviezel) se nasmiješila sreća – vlasnik broda mu namjerava povjeriti mjesto kapetana i ruku prekrasne kćeri Mercedes (Dominczyk). No, njegov najbolji prijatelj Fernand Mondego (Pearce) mu misli preoteti Mercedes, a drugi časnik Danglars (Woodington) mu misli preoteti mjesto kapetana. Njihovi interesi se podudaraju s nastojanjem istražnog suca Villeforta (Frain), koji želi zataskati veze svoje obitelji s Napoleonom (Norton). Dantesa uhapse i strpaju u zloglasnu tvrđavu Chateau d’If gdje će postati predmetom iživljavanja sadističkog upravnika Dorleaca (Wincott). Dantesa u životu održava jedino želja za osvetom, ali to se mijenja kada mu u ćeliju, pokušavajući iskopati tunel, dođe zatvorenik Faria (Harris). On će mladog Dantesa naučiti čitanju, pisanju, borilačkim vještinama, ali i lokaciji basnoslovnog blaga skrivenog na malom otoku Monte Cristo. Nakon što Faria umre, Dantes će iskoristiti priliku da pobjegne, pridružiti se skupini krijumčara i nakon toga zajedno s vjernim drugom Jacopom (Guzman) pronaći blago. Ubrzo nakon toga Dantes preuzima identitet “grofa Monte Crista” i koristi novostečeno bogatstvo i utjecaj kako bi se osvetio svojim neprijateljima, ukljucujući i Mondega koji je postao Mercedesinim suprugom.

Holivudske adaptacije književnih klasika, pogotovo one napravljene u posljednje vrijeme, obično su predstavljale razočaranje. Stoga su mnogi s popriličnom skepsom dočekali posljednju ekranizaciju klasičnog pustolovnog romana Alexandra Dumasa oca, djelo koje je u posljednjem stoljeću ekranizirano više od desetak puta, i to na različitim jezicima. Skepsa je bila još veća, s obzirom da je iza kamere stajao Kevin Reynolds, prijatelj i suradnik Kevina Costnera, poznat po uništavanju legende o Robinu Hoodu u Princu lopova kao i po komercijalnoj katastrofi zvanoj Vodeni svijet. No, lišen Costnerovog ega, Reynolds je relativno dobro obavio posao, potpomognut talentom Jaya Wolperta, scenarista koji je 1000 stranica romana komprimirao u gledljiva dva sata i nešto. Wolpert je napravio par scenarističkih intervencija, od kojih neke nisu bile najsretnije (Dantes je nepismen, što ga čini prilično lošim materijalom za zapovjednika broda), ali je dojam popravljen solidnom glumom i vještom rekonstrukcijom Evrope u ranom 19. stoljeću. Jim Caviezel možda nije bio bas najsretnije rješenje za Dantesa, isto kao što Guy Pearce (Memento) nije dobar izbor za negativca. No, s druge strane su tu vrhunski karakterni glumci, u kojoj posebno valja istaknuti sjajnog Richarda Harrisa u jednoj od svojih posljednjih, i stoga prilično dirljivih, uloga. Tu su, dakako, i scene mačevanja koje se bez hongkonškog prenemaganja doimaju neobično realistično. Iako je daleko od standarda koje je daleke 1975. godine postavila sjajna TV-adaptacija s Richardom Chamberlainom u glavnoj ulozi, ova verzija Grofa Monte Crista pokazuje kako je Hollywood još uvijek u stanju adaptirati pustolovne klasike.

OCJENA: 5/10

NAPOMENA: Ovo je moja recenzija originalno objavljena u Usenet grupi hr.rec.film 13. svibnja 2003. Ovdje objavljena verzija sadrži sitnije korekcije.

 

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s