RETRO-RECENZIJA: Siloviti udarac (Slap Shot, 1977)

uloge: Paul Newman, Michael Ontkean, Jeniffer Warren, Lindsay
 Crouse, Strother Martin, M. Emmett Walsh, Jeff Carlson, Steve
 Carlson, David Hanson
 glazba: Pierre Tubbs
 scenarij: Nancy Dowd
 režija: George Roy Hill
 proizvodnja: Universal, SAD, 1977.
 distribucija: Blitz
 trajanje: 123'

S obzirom na politiku naših video-distributera, u hrvatskim videotekama je prilična rijetkost vidjeti film koji je nekim slučajem stariji od godinu-dvije. Stoga je izdavanje Silovitog udarca poprilično iznenađenje, ne samo s obzirom da je film snimljen prije više od četvrt stoljeća, nego i zato što ne predstavlja ostvarenje koje je tadašnjoj publici ostalo u nekom posebnom sjećanju. Stjecajem okolnosti, hrvatska DVD-premijera Silovitog udarca koincidirala je sa smrću njegovog režisera Georgea Roya Hilla, našoj publici daleko poznatijem po legendarnim hitovima kao sto su Butch Cassidy i Sundance Kid i Žalac.

Protagonisti filma su “Charlestown Chiefsi”, tim koji tavori na dnu jedne od nižerazrednih hokejaških liga na Sjeveroistoku SAD. Njihov glavni igrač i trener Reggie Dunlop (Newman) nikako ne može promijeniti stvari nabolje, a dodatno ga muči ne samo rastanak sa suprugom Francine (Dowd), nego i glasine o tome da će se tim uskoro ugasiti, slično kao i lokalna čeličana. Dunlop odlučuje nešto poduzeti po tom pitanju – osim širenja lažnih vijesti o prodaji, tu je i angažiranje braće Hanson – troje mladih, ekscentričnih hokejaša za koje se ispostavi da na ledu više vole mlatiti protivničke igrače nego pak. Reggie je u početku zgrožen nasiljem, ali kada se ispostavi da ono donosi pobjede i puni dvorane, mijenja mišljenje. No, njegov glavni suigrač, tihi i fakultetski obrazovani Ned Braden (Ontkean) o tome ima drugo mišljenje i više voli sjediti na klupi nego imati krv na svojim rukama.

Hokej – sport čijim se licem i naličjem ovaj film bavi – na ovim prostorima, za razliku od sjevernijih krajeva Amerike i Evrope, relativno malo znači. No, čak i oni koji se ne bi mogli nazvati hokej- fanaticima će imati razloga da nakon gledanja Silovitog udarca ostanu sa smiješkom na licu. Scenaristica Nancy Dowd je originalno zamislila Siloviti udarac kao dokumentarac, ali ju je George Roy Hill nagovorio da od toga napravi komediju. Moglo bi se reći da u tome i nije baš u potpunosti uspjela – film je malo prerazvučen, neki od “štoseva” nisu smijesni, a braća Hanson i njihove djetinjaste kerefeke se doimaju kao da pripadaju nekom drugom filmu. S druge strane, Siloviti udarac se doima mnogo svježijim i iskrenijim od prosječne holivudske komedije, i to ne samo zbog gorkih elemenata u scenariju (tako da i hepi end nije konvencionalne prirode), nego i zbog na trenutke kvazidokumentarnog stila i prikaza propasti čeličana na Sjeveroistoku SAD. No, možda ce najzabavnije biti slušati Paula Newmana kako koristi prostački rječnik, koji je uz golotinju i nasilje gotovo protjeran iz današnjih holivudskih komedija. Isto tako će biti zabavno vidjeti Michaela Ontkeana, našoj publici najpoznatijeg po ulozi serifa Trumana u Twin Peaksu, koji u jednoj od scena čini nešto što nema veze sa zdravim razumom, ali će zato biti drago gledateljicama. Siloviti udarac nije remek-djelo, ali se kao za današnje pojmove pomalo bizarna kombinacije komedije i sportskog filma treba preporučiti kao svojevrsna antiteza ustajalosti suvremene ponude u našim videotekama.

OCJENA: 5/10

NAPOMENA: Ovo je moja recenzija originalno objavljena u Usenet grupi hr.rec.film 13. svibnja 2003. Ovdje objavljena verzija sadrži sitnije korekcije.

 

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s