TOČKOVI uloge: Dragan Mićanović, Bogdan Diklić, Anica Dobra, Nikola Kojo, Milorad Mandić, Dragan Petrović, Ljubiša Samardžić, Neda Arnerić, Svetozar Cvetković, Isidora Minić scenografija: Vladislav Lasić kostimografija: Dejana Vučicević fotografija: Dušan Ivanović montaza: Branka Ceperac glazba: Felix Lajko scenarij: Đorđe Milosavljević rezija: Đorđe Milosavljević proizvodnja: Sinema Dizajn, SRJ, 1999. distribucija: Adria Art Film Studio trajanje: cca 90'
Nemanja (Mićanović) je student kojemu je cilj da posjeti oca i od njega iskamči nešto novaca za sebe i djevojku. U tome ga neće sprijećiti ni očajno vrijeme ni policijske blokade koje pokušavaju uhvatiti okrutnog serijskog ubojicu. No, puknuta guma na automobilu će
ga ipak prisiliti da se zaustavi i pokuša zatražiti pomoć, odnosno skloniti se od nevremena. Najbliže takvo mjesto jest motel “Točkovi” gdje naš junak pronalazi još nekoliko naizgled običnih gostiju i namrgođenog vlasnika (Samardžić). S telefonskim vezama u prekidu i
mobitelom koji je neupotrebljiv zbog reljefa Nemanji ne preostaje ništa drugo da tamo sačeka jutro. No, ubrzo se ispostavlja kako je to daleko teži zadatak nego što je mogao pretpostaviti. Naime, stjecajem okolnosti gosti motela odjednom postanu uvjereni kako je siroti Nemanja nitko drugi nego serijski ubojica pa ga odluče linčovati. Nemanja se na jedvite jade uspijeva spasiti, ali samo zato što se nekim čudom dočepao pištolja uz čiju pomoć pokušava urazumiti samozvane djelitelje pravde. No to nije kraj noćne more, koja ce s vremenom postati sve krvavija.
Crnu komediju Točkovi, scenaristički i režijski debi srpskog strip-crtaca Đorđa Milosavljevića, će vjerojatno mnogi držati ničim drugim do n-tim pokusajem da netko sebe pokaže vecim Tarantinom od Tarantina. Iako se bez svake sumnje u ovom filmu mogu pronaci tragovi inspiracije Paklenim šundom, film je ipak nešto originalniji, makar i
zato što su na autora očigledno svoj pečat ostavili neki događaji iz nama prilično bliske prošlosti. Tako se može reći kako noćna mora u motelu “Toćkovi” predstavlja metaforu za raspad bivše Jugoslavije, a likovi nekoć zbratimljene narode i narodnosti koji su jedva dočekali da povade noževe ćim se u krležijanskoj krčmi ugasilo svjetlo (što je teza koju smo mogli pronaći u Dragojevicevim Lepa sela lepo gore). Iako se o političkim konotacijama itekako može raspravljati, primitivizam, nesnođljivost i korupcija koji vladaju danasnjom Srbijom (a, na žalost, i nekim nama daleko bližim lokacijama) su vrlo dobro dočarani. Što se glume tiče, ona je na vrhunskom nivou, a uz mladog Mićanovića treba posebno pohvaliti to sto šmo imali prilike vidjeti neka već zaboravljena lica, poput Ljubiše Samardžića (koji je 90-tih pronašao sebe kao uspjesni producent) i Anice Dobre, koju pamtimo po nekim prilicno zanimljivim ulogama s kraja 80-tih godina. Na žalost, završnica filma je, kao i u mnogim sličnim slucajevima, malo nategnuta, vjerojatno zato da bi film imao 90-minutni format, a što prilično kvari dojam. Ipak, kada se sve zbroji i oduzme, Točkovi su ipak prilično zabavan film kojeg valja preporučiti svim ljubiteljima tarantinovske komedije.
OCJENA: 6/10
NAPOMENA: Ovo je moja recenzija originalno objavljena u Usenet grupi hr.rec.film 3. listopada 2001. Ovdje objavljena verzija sadrži sitnije korekcije.
