ČEFURI RAUS! (ČEFURJI RAUS!) uloge: Benjamin Krnetić, Dino Hajderović, Ivan Pašalić, Jernej Kogovšek, Emir Hadžihafizbegović scenarij: Goran Vojnović režija: Goran Vojnović proizvodnja: Arsmedia/Depo, Slovenija, 2013. trajanje: 131'
Jučer održani referendum u Švicarskoj, na kome je izglasano ponovno uvođenje ograničenja za useljenike, je još jedan podsjetnik koliko su ideali globalizacijske “multi kulti” utopije daleko od ostvarenja, čak i u zemlji koja bi od njih trebala biti imala najočiglednije koristi ili, barem, najmanje štete. Ne iznenađuje stoga što se ksenofobija može naći i u zemljama s neurednijom prošlošću, crnom sadašnjošću i neizvjesnijom budućnošću od Švicarske. Jedan od bližih primjera bi mogla biti i Slovenija, koja je u mikrokozmosu bivše Jugoslavije po svojem “europejstvu”, progresivnošću i uređenošću bila ono što je Švicarska predstavljala za ostatak svijeta. Pa, i u toj “cool” zemlji se znalo dogoditi da oni koji drukčije izgledaju, govore ili odaju strano podrijetlo dobiju tretman građana drugog reda i budu izloženi svakojakim neugodnostima. To, između ostalog, sugerira i opus mladog slovenskog književnika Gorana Vojnovića, a koji je posvećen životu nekadašnjih doseljenika iz južnih republika bivše države te njihovih potomaka. Najpoznatije njegovo djelo je roman “Čefurji, raus!” iz 2008. godine, koji je ovjenčan Prešernovom nagradom, a koga je Vojnović pet godina kasnije adaptirao u cjelovečernji film.
Radnja filma je smješten u Fužine, novosagrađenu četvrt Ljubljane u kojoj veliki broj stanovnika potječe iz ostatka Jugoslavije, a za koje domicilno slovensko stanovništvo ima običaj koristiti pogdrni izraz “čefur”. Među njih spada i protagonist, srednjoškolac Marko Đorđić (Krnetić) koji igra košarku i čiji je otac (Hadžihafizbegović) uvjeren da će mu sinovljeva sportska karijera biti financijski izlaz iz stančića u sumornoj stambenoj zgradi. Marko je, međutim, nakon svađe s trenerom prestao igrati košarku i sve vrijeme provodi ispred kuće gubeći vrijeme s trojicom “čefurskih” prijatelja – Acom (Hajderović), Adijem (Pašalić) i Dejanom (Kogovšek). Kao i mnogim njihovim vršnjacima u sličnoj situaciji, životni stil im uključuje konzumaciju alkohola i droge. Jedne večeri će njihovo pijanstvo dovesti do incidenta i kratkotrajnog boravka u policijskoj postaji, koji samo pokreće novi slijed nemilih događaja.
Čefuri raus! Je ostvarenje koje će kod dijela, prvenstveno starijih gledatelja, izazvati “deja vu” efekt. Složeni i predvidljivo neharmoničan odnos između Slovenaca i “južnjaka” je tako filmašima bio zanimljiv i prije nego što im je raspad zajedničke države dao novi kontekst, a što svjedoči film Ovnovi i mamuti iz 1985. godine, u kome je također glumio, tada mladi Emir Hadžihafizbegović. Pravi razlog zašto film neće izgledati previše originalno je djelomično i u tome što njegovi motivi prilično podsjećaju na brojne američke drame o teškom životu crnaca u getima 1990-ih, odnosno na kultni francuski La Haine, koji je na sličan način prikazivao položaj arapskih i afričkih doseljenika u “banlieuma”, koji, barem na prvi pogled, ne izgledaju bitno drukčije od ljubljanskih Fužina. Ono što filmu daje svježinu jest “regionski” kontekst, odnosno problem identiteta. Marko je razdvojen između jugoslavenske socijalističke “bolje prošlosti” i europske kapitalističke sadašnjosti, a što se odražava kroz to da, kao i većina likova u filmu, koristi istovremeno slovenski i nekadašnji srpskohrvatski jezik. Zanimljivo je vidjeti i kako je situacija u kojoj su se “čefuri” našli kao manjina “u stranom svijetu” potencira obnovu “bratstva i jedinstva”, odnosno u drugi plan stavlja nacionalne razlike koje su izazvale krvoproliće u južnim dijelovima bivše države. Isto je tako zanimljivo što Marko, za razliku od momaka iz “hooda” i “banlieua”, relativno brzo, za samo par sati vožnje vlakom, može doći do “starog kraja”. Završna scena filma, u kojoj se “čefurska” stvarnost Slovenije sudara sa stvarnošću današnje Bosne i Hercegovine, je vjerojatno i najefektnija.
Vojnović, koji se uz književne uspjehe može pohvaliti i uspješnim filmom Piran-Pirano, u Čefurima je pokazao veliku redateljsku vještinu, ali film prije svega počiva na temeljima izvrsnih glumačkih izvedbi. U tome se, radi što veće autentičnosti, Vojnović koristio naturščcicima, dok su poznati (i u “Regionu” prilično popularni) glumci svedeni na epizodne uloge. Krnetić, koji tumači glavni lik, je prilično dojmljiv i čini se da bi od njega mogla nastati punokrvna filmska zvijezda. Usprkos pomalo nespretnog početka, zbog koga gledatelji koji nisu upoznati sa situacijom u ovom dijelu svijeta trebaju pohvatati sve konce radnje, Čefuri raus! zaslužuju preporuke kao ne samo dobar, nego i temom prilično aktualan film.
OCJENA: 7/10
