NASLJEDNICI (THE DESCENDANTS) uloge: George Clooney, Shailene Woodley, Matthew Lillard, Richard Forster, Beau Bridges scenarij: Alexander Payne, Nat Faxon & Jim Rash (po romanu Kaui Hart Hemmings) režija: Alexander Payne proizvodnja: Fox Searchlights, SAD, 2011. trajanje: 115 '
Havaji predstavljaju mjesto koje je na ovom planetu najbliže konceptu raja. Ili se barem takav dojam trudi stvoriti Hollywood, s obzirom na to koliko ga često koristi kao lokaciju – ponekad i zato što snimanje glumcima i ekipi pruža više zadovoljstva nego što su ga u stanju pružiti gledateljima. No, i takav raj ima tamnu stranu, koja se sastoji od toga da je ipak riječ o relativno malenim otocima usred oceanske pustoši. To znači da je u pitanju skučeno mjesto gdje svatko zna svakoga i gdje najbanalniji komadić zemlje doseže astronomske cijene na tržištu nekretnina. Ti, turistima obično nepoznati detalji, su dio zapleta filma Nasljednici koga je režirao Alexander Payne.
Nekretninama se bavi i protagonist filma, uspješni odvjetnik Matt King (Clooney), kojemu je zapalo da graditeljima golf-igrališta proda netaknuto zemljište koje je desetljećima pripadalo članovima njegove šire obitelji. Ono što izgleda kao posao stoljeća, međutim, dolazi u drugi plan nakon što Mattova supruga teško strada skijajući se na vodi te padne u komu. Matt je prisiljen postati ne samo jedini roditelj za svoje dvije kćeri – 10-godišnju Scottie (Miler) i buntovnu 17-godišnju Alex (Woodley) – nego im mora priopćiti da će im majka umrijeti, s obzirom da je oporukom odredila isključivanje aparata. Alex, pak, svom ocu na taj šok uzvraća tako što mu kaže za majčinu vanbračnu aferu i planove o razvodu. Matt nakon toga počne tražiti ženinog ljubavnika pri čemu će zajedno sa obitelji otići na drugi kraj Havaja.
Payne se okitio “Oscarom” za scenarij filma Stramputica, a Nasljednici mu predstavljaju prvi projekt nakon sedmogodišnje pauze, odnosno naslov za koga mnogi očekuju da bi također mogao nešto ušićariti u ovogodišnjoj “oskarovskoj” utrci. Glavni adut filma bi prije svega trebao biti Payneov scenarij, odnosno njegova sklonost da izvrće nepisana holivudska pravila – bilo kroz korištenje protagonista s karakternim manama koje bi ih u konvencionalnom filmu učinilo negativcima, bilo kroz miješanje patetike s crnim humorom. Dok je potonje najprepoznatljiviji element Nasljednika, protagonist je, zapravo, prilično konvencionalan; čak i da ga ne tumači najveći holivudski srcolomac, publici nije teško pogoditi tko je pozitivac, s obzirom da su za razliku od Matta manje-više svi ostali likovi u određenoj mjeri disfunkcionalni. Iako Payne konvencionalnost svog filma nastoji sakriti namjerno snimajući “rajske” Havaje po oblačnom vremenu, iskusni gledatelj će brzo shvatiti da se Nasljednicikreću u predvidljivom smjeru, odnosno prema”obiteljskom” hepi endu.
Usprkos toga, Nasljednici najvećim dijelom funkcioniraju kao prilično solidna crnohumorna drama. Ako se zanemari Clooney – čiji bi lik bio mnogo uvjerljiviji da ga tumači karakterni glumac kao, na primjer, Paul Giamatti – može se reći da je to u najvećem dijelu zasluga raznovrsne, ali prilično raspoložene glumačke ekipe. U njoj se mogu naći veterani poput Roberta Forstera i Beaua Bridgesa, kao i Matthew Lillard u za njega prilično atipičnoj ulozi; među mladim snagama se ističe Nick Krause kao Alexin “ušlagirani” dečko, ali najugodnije iznenađenje je ipak 20-godišnja Shailene Woodley, koja je dosad nastupala samo na televiziji. Nominacija za “Zlatni globus”, inače jedna od rijetkih radi koje se glumica najveći dio uloge morala pojavljivati u bikiniju, je sasvim zaslužena. To, kao i i korištenje vrlo dobre fotografije Phedona Papamichaela, Nasljednike čini uglavnom ugodnim iskustvom za gledatelje i dva sata proteku daleko brže nego što je to slučaj kod većine drama koje “pucaju” na “Oscare”.
OCJENA: 6/10
NAPOMENA: Ovo je moja recenzija za Aktual, objavljena u broju od 21. veljače 2012. Ovdje objavljena verzija je autorska (dakle ona koju sam poslao redakciji, bez uredničke intervencije i lekture)
