RECENZIJA: Igre gladi (2012)

IGRE GLADI
(HUNGER GAMES)
uloge: Jennifer Lawrence, Josh Hutcherson, Liam Hemsworth, Woody Harelson, Elizabeth Banks
scenarij: Gary Ross, Suzanne Collins & Bill Ray
režija: Gary Ross
proizvodnja: Lionsgate, SAD, 2012.
trajanje: 142 '

I dok se holivudska tvornica novca zvana Sumrak bliži svom neumitnom kraju, u kina je već došao prvi film iz onoga što bi trebala biti njegova zamjena. Za Igre gladi, ekranizaciju prvog od trilogije megapopularnih omladinskih SF-romana Suzanne Collins, se definitivno može reći da nije novi Sumrak. Dobra vijest je da je mnogo bolji od Sumraka. Loša vijest je da se režiser Gary Ross za takvo dostignuće i nije trebao previše truditi. Još lošija vijest je da na trenutke Igre gladi sliče na Sumrak na zastrašujuće neugodan način.

Isto kao što su Sumrak optuživali kako pod krinkom nedužne eskapističke zabave generacije mladih čitatelja indoktrinira konzervativnim vrijednostima, tako će se i Igre gladi moći optuživati za sadržaj koji je malo previše skrenuo od lijevih holivudskih smjernica. Radnja je, naime, smještena u buduću Ameriku kojom vlada režim koji nevjerojatno podsjeća na Sovjetski Savez iz vizure zagriženih antikomunista – totalitarna centralizirana država podijeljena na “distrikte” gdje siromašni, vječno gladni stanovnici žive poput mužika u sovhozima iz vremena “holodomora”. Prije nekoliko generacija se režim morao braniti od pokušaja da se takvo stanje promijeni, ali je nakon toga našao sredstvo kontrole spektakularnije i efikasnije od gulaga. To su tzv. Igre gladi, odnosno televizijski reality show u kome svake godine nastupaju po dvoje lutrijom odabranih adolescenata iz svakog “distrikta” i u kome se moraju međusobno boriti na smrt sve dok ne ostane jedan pobjednik. Protagonistica filma je 16-godišnja Katniss Everdeen (Lawrence), koja je zamijenila svoju mlađu sestru i koja odlazi u prijestolnicu Capitol, čije dekadentni elitistički  građani skloni bizarnoj modi izgledaju poput karikatura koje bi napravio homofob. Iako su Katnissinim zemljacima – sasvim u skladu s ideologijom američke ljevice – odavno oduzeli vatreno oružje, ona je svoju obitelj prehranjivala – na užas današnjih vegana – loveći divljač lukom i strijelom. Te će joj vještine dobro doći kada dođe do neumitnog i krvavog obračuna među mladim gladijatorima.

Rossu, koji inače uživa reputaciju ljevičara, vjerojatno nije bila namjera snimiti film koji izgleda kao propagandni spot za Pokret čajanke. U nekim bitnijim stvarima – postavljanju nove franšize kroz intrigantno filmsko ostvarenje – bio je mnogo uspješniji. To se prvenstveno odnosi na prvi dio filma gdje gledatelji upoznaju fascinantni ali zastrašujući svijet budućnosti. Drugi dio, kada se odvija akcija, je mnogo slabiji, kako zbog Rossovog slabog snalaženja u akcijskim scenama, tako i zbog potrebe da se radi nižeg cenzorskog rejtinga krvoproliće i međusobno ubijanje djece prikrije ili “omekša” iritantno drmajućom kamerom i apsurdnim kadriranjem. Završnica, koja zaokružuje film uz istovremeno ostavljanje vrata za neumitne nastavke, ipak ostavlja dobar dojam. Čak je i obavezan romantični podzaplet– barem u trenucima kada Liam Hemsworth ne budi traumatične asocijacije na Jacoba iz Sumraka – napravljen relativno dobro, odnosno predstavlja integralni dio radnje.

Veliki dio razloga za uspjeh Igara gladi leži u glavnoj glumici. Jennifer Lawrence je sa svojim “zdravoseljačkim” izgledom bila gotovo savršen izbor za “redneck” heroinu; jedini nedostatak je sličnost tog lika s protagonisticom koju je Lawrence tumačila u Zimskoj kosti, odnosno podsjećanje koliko je taj film superioran u odnosu na Igre. Gledateljima koji previše ne mare za takve usporedbe će, s druge strane, glad za solidnom blockbusterskom zabavom biti utoljena.

OCJENA: 6/10

NAPOMENA: Ovo je moja recenzija za Aktual, objavljena u broju od 27. ožujka 2012. Ovdje objavljena verzija je autorska (dakle ona koju sam poslao redakciji, bez uredničke intervencije i lekture)