Jedan od najzanimljivijih paradoksa današnjeg doba jest da je napredak tehnologije život u mnogo čemu učinio lakšim, ali da je istovremeno ljude koji u njemu žive učinio frustriranijim, nesretnijim i ustrašenijim. Kao primjer za potonje mogu poslužiti avio-nesreće. Avioni po svim statistikama predstavljaju najsigurniji način prometa; istovremeno se ljudi užasno plaše sjedati u avione iako su njihove šanse da izgube život daleko veće ako sjednu u automobil ili šetaju po ulici.
Razlog za to je, naravno, u tome što mediji u potrazi za senzacijama stalno stvaraju pogrešnu percepciju u javnosti, odnosno zato što će vijest o rušenju jednog aviona izazvati daleko više klikova na neki sajt nego vijest da je milijun aviona sigurno i sretno sletjelo na svoje odredište. Potreba medija da stvaraju krizu od prozaičnih stvari se može vidjeti i u najnovijoj priči o Air Franceu, odnosno četiri otkazana leta na relaciji Pariz – Rio de Janeiro. U pitanju je, naravno, koincidencija prozaičnih događaja – kvarova na električnim instalacijama, kvarova avionskog zahoda i lažne dojave o bombi – ali će mediji od toga, naravno, stvoriti nekakvu priču koja bi dala smisao, odnosno pokušala dati odgovor na pitanje o razlozima prošlogodišnjeg rušenja Air Franceovog aviona na istoj relaciji.
